[Rarica]

Povodom nedavno objavljene knjige „Reisofobija“, intrigantni bh. publicista Fatmir Alispahić za DEPO portal govori o sataniziranju reisu-l-uleme i Islamske zajednice, te iznosi stavove o ateistima, holokaustu, homoseksualcima, Aliji Izetbegoviću, Jasminu Imamoviću


Poznata Voltaireova izreka: „Ne slažem se ni s jednom vašom riječju, ali ću se do smrti boriti da zaštitim vaše pravo da to i kažete“ odlično se može primijeniti na javno djelovanje tuzlanskog publiciste Fatmira Alispahića, te objašnjava i razloge za ovaj razgovor. Svojim ekstremnim stavovima o Srbima kao genocidnom narodu – čija djeca uživaju „dok bezveze kolju zeca“, kao što se njegovo dijete ushiti kad čuje cvrkut ptica; homoseksualcima kao osobama koje su „ni muško, ni žensko“; ateistima za koje kaže da su, poput barbara, niža ljudska stvorenja – redovno izaziva zgražanje lijevo-liberalnog dijela bh. javnosti. A povod za intervjuu koji je Alispahić dao za DEPO je njegova nedavno objavljena knjiga „Reisofobija“ .

Šta Vas je nagnalo da se pozabavite ovim fenomenom i koliko Vam je vremena oduzelo istraživanje medijskih pisanja?

Nije teško uvidjeti da nikad niko nije tako obilno i tako negativno tematiziran u dejtonskim medijima kaoreisu-l-ulema Cerić. To je dovoljan motiv za istraživanje. Radio sam godinu dana. Zaključci su i raznorodni i frapantni. Fenomen islamofobije kod nas se realizira kao ambicija rušenja Islamske zajednice preko sataniziranja reisu-l-uleme. Zato ovakav naslov.

Kakva je, prema Vama, ličnost reis Cerić? Postoji li nešto što mu zamjerate, nešto s čim se ne slažete u njegovom djelovanju?

Zanimali su me napadi na instituciju reisu-l-uleme. Nemam pravo ni hvaliti ni kuditi reisu-l-ulemu Cerića, jer je on odgovoran institucijama Islamske zajednice, koja je prije stotinu godina izborila svoju autonomiju.
Nema Bošnjaka bez islama, a islama nema bez institucionalne brige. Bošnjak koji to ne prihvata ne razumije bošnjaštvo.

Kažete da svaki medijski napad na Islamsku zajednicu i na instituciju reisu-l-uleme treba razumjeti kao pucanj u bošnjačko srce. Ipak, svi Bošnjaci nisu i muslimani, i svi ne doživljavaju jednako te napade. Mislite da je realno očekivati da svi Bošnjaci autoritet vide u reisu?

Genocidna agresija je ipak pokazala da su svi Bošnjaci muslimani, pa i kad se izjašnjavaju kao ateisti. Pa i danas, kad žive u jedinom evropskom getu. Zanimljivo je da se takva pitanja ne postavljaju Srbima i Hrvatima, a njihov narodnosni bitak također je zatemeljen na vjerskim osnovama. Nema Bošnjaka bez islama, a islama nema bez institucionalne brige. Bošnjak koji to ne prihvata ne razumije bošnjaštvo.

Govorili ste i pisali o tome da ste prema svakoj vlasti uvijek kritički nastrojeni. Po čemu su „medijski napadi“ o kojim pišete (Oslobođenja, Dana, Slobodne Bosne… ) na reisa Cerića, drugačiji od kritiziranja, odnosno kritičkog sagledavanja njega kao osobe, institucije, vjerskog vođe…?

Islamska zajednica nije vlast, ali jeste autoritet. Ne postoji demokratska potreba da se napada reisu-l-ulema Cerića. To je anomalija. Niko ne napada kardinala Puljića, i to je normalno. Ne znamo ni imena popova po Sarajevu, i to je normalno. Nije problem u vjerskom poglavaru u Bošnjaka, već u motivima napada i napadačima.

Upravo su ti mediji najviše pisali i protiv Milorada Dodika. Kako to objašnjavate? Znači li to da Dodik i reis Cerić imaju nešto zajedničko?

Medijski napadi iz Sarajeva su hrana za režim Milorada Dodika. Dodik ima nešto zajedničko s onima koji napadaju reisu-l-ulemu Cerića.

Smatrate da je „antifašizam potekao iz zemalja u kojima je vjera u Boga norma opće kulture“? Šta mislite o ateistima – možete li ih uopće povezati s antifašizmom i mislite li da su nekulturni, odnosno necivilizirani, s obzirom da ne prihvataju normu vjere u Boga?

Kad se vjernik bori protiv Adolfa Hitlera, on to čini u ime Boga, a kad se nevjernik bori protiv Adolfa Hitlera, on to čini u ime partijskog komesara. Velike su te razlike.

Podržavate li uvođenje vjeronauke u vrtiće?

Svakako. To jako uspješno funkcionira na Zapadu. Djeca imaju prirodnu potrebu da svijet objašnjavaju višom silom i vječnom pravdom. Zato djeca vole bajke.

Kitite li jelku, zaista, tek nakon 26-og decembra? Sklonite li je prije 7. januara?

U mome djetinjstvu kićenje jelke nije imalo nikakve veze sa Božićem, kao što ni Djed Mraz nije imao nikakve veze sa Svetim Nikolom i Djedom Božićnjakom. Ja sam musliman i ne mogu kititi jelku za Božić, ja sam Bošnjak i poštujem komšije koji kite jelku za svoje vjerske praznike, ja sam Bosanac i kitim jelku za Novu godinu. Kićenje jelke je naš građanski novogodišnji običaj.

Još jedna fobija kojoj ste u svojim kolumnama davali dosta pažnje je i islamofobija. Kako se ona manifestira i koji su, prema Vama, načini njenog suzbijanja?

Islamofobija u BiH je dio sistema kojim se nastavlja genocidna agresija na Bošnjake, utoliko što se nastoje Bošnjaci deislamizirati, razmuslimaniti, kako bi oni sami postali najveći islamofobi. To se i dešava. Ubistvo Magdija Dizdarevića je to potvrdilo.

Zapisali ste da su „islamofobi gamad, dostojna zaprašivanja kao svaka druga gamad“? Vrijedi li isto pravilo za homofobe?

Islam i homoseksualizam se ne mogu porediti.

Smatrate da homoseksualci i njihova prava nikako ne bi trebala biti „gorući problem“ bh. društva. Znači li to da su za Vas kršenja ljudskih prava i sloboda marginalni problemi društva u kojem živimo? I kakav je, generalno, Vaš stav prema homoseksualcima?

Za mene je nepristojno iznositi seksualna opredjeljenja i afinitete u javnost. To je stvar duboke intime. Ako se ljudi istinski vole, onda se vole zbog sebe, između sebe, a ne da bismo ih mi vidjeli. Ako im je cilj da ih mi vidimo, onda to nije ljubav, već cirkus. Da li će neko biti homoseksualac, njegova je privatna stvar, a ne stvar ovog društva. Tu se priča završava.

Jesu li Srbi za Vas genocidna nacija? Ako da – zbog čega?

Bio bih sretan da Srbi ukinu Republiku Srpsku koja je nastala na genocidu. Srpska podrška genocidnim projektima i rješenjima na njihov kolektivitet lijepi etikete genocidnosti. To nije moja volja i moj izbor, već srpska volja i srpski izbor.
Ako se ljudi istinski vole, onda se vole zbog sebe, između sebe, a ne da bismo ih mi vidjeli. Ako im je cilj da ih mi vidimo, onda to nije ljubav, već cirkus. Da li će neko biti homoseksualac, njegova je privatna stvar, a ne stvar ovog društva.

U jednoj Vašoj kolumni spomenuli ste da je “stara profesorica latinskog jezika, uzgred Srpkinja“ od Vas okrenula glavu, „čime je pokazala prezir prema tom manijaku koji govori o potlačenosti Bošnjaka“? Zašto mislite da je okrenula glavu baš zbog toga, a ne zbog Vaših izjava poput one da su za Srbe „ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata likovna estetika. Kao za nas behar“?

Zato što ova profesorica sigurno ne čita „Saff“ u kojem je objavljena ta kolumna o likovnoj estetici kod Srba.

Kako biste reagirali na to da Vam sin/kćerka u budućnosti kaže da se ženi/udaje za Srpkinju/Srbina ili Hrvaticu/Hrvata? Biste li podržali takvu njihovu odluku?

Naravno. Neću valjda punoljetnim ljudima propisivati koga će voljeti.

Vaš jedan tekst, koji je u dijelu javnosti shvaćen kao pokušaj negiranja holokausta, podigao je svojevremeno veliku prašinu. Poslije ste dosta govorili o tome, objašnjavajući da ste se služili citatima stranih autora, te da niste iznosili svoje mišljenje. Ali, zašto ste istinu o holokaustu stavljali pod znake navoda, dok su riječi autor i naučnik ostali bez navodnika?

Sve sporne rečenice počinju sa riječju – navodno, čime se jasno distanciram od tuđih stavova. Zanimljivo je koliko se napora ulaže da se na osnovu ovog teksta iz 2005. godine ja proglasim antisemitom. Ali, da sam ja stvarno taj, negacionista i antisemita, pa zar ne bih dosad napisao stotine tekstova na tu temu, namjesto što se uporno branim od optužbi!? Niti bih 2004. i prošle 2009. pokretao i realizirao akcije za održavanje Jevrejskog groblja u Tuzli. Ta priča je maksimalno dosadna, ali u ime sjećanja na žrtve holokausta meni nikada nije mrsko ponavljati isto.
I danas tvrdim isto, kao i 1992. godine – da Bošnjaci nemaju drugog izbora od zajedništva. Koliko će uz nas biti Srba i Hrvata nije nikada zavisilo od nas. Važno je da mi nikad ne zatvorimo vrata zajedništvu, a to je amanet Alije Izetbegovića


Kako s ove vremenske distance gledate na politiku koju je vodio Alija Izetbegović?

Glavni kapital Izetbegovićeve politike jeste zadržavanje Bošnjaka na kursu bosanstva i tekovina ZAVNOBiH-a. Postojale su opasnosti da se Bošnjaci zatvore u vjerske okvire i odu u samoizolaciju. Ja sam u ratu prvi upozorio na tu opasnost, i zbog toga sam proglašen četnikom i neprijateljem muslimana. I danas tvrdim isto, kao i 1992. godine – da Bošnjaci nemaju drugog izbora od zajedništva. Koliko će uz nas biti Srba i Hrvata nije nikada zavisilo od nas. Važno je da mi nikad ne zatvorimo vrata zajedništvu, a to je amanet Alije Izetbegovica.

[Tahirovce]

uh naslova, e sta bi mi bez njega i zukorlia, ovako su pisali da nema srbije bez sloba ...