[ninica]

Ako me sretnes negdje
u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

Zaboravi, dane koje smo
nekada zajedno i noci zaboravi
gradove kojima smo mjenjali imena
i ucrtavali u karte samo nama
dostupne

Onaj hlad pod maslinama
u nasoj uvali, uvali mirnih voda
otok nas i ime broda pjesnika
koji nas je tamo nosio

Zaboravi da si ikada rekla
da me volis
i kako se nikada, nikada
necemo rastati

Treba zaboraviti naslove knjiga
koje smo zajedno citali
filmove koje smo gledali
Hemfri Bogarta i Kazablanku
narocito zaboravi

Ulicu divljih kestenova
s pocetka Tuskanca

I onaj nas poljubac na kisi
za koga bi znala reci
nikada necu zaboraviti
molim te zaboravi

I kada ti kazem da zaboravis
kazem ti to zato sto te volim
kazem ti to bez gorcine

Otvori oci ljubavi
nasim gradom prosli su tenkovi
odnijeli su sobom sve sto smo bili
znali, imali, zato, zaboravi

Cemu sjecanja
pogledaj kako tresnja u tvome vrtu
iznova cvjeta svakoga proljeca
nasmijesi se jutru koje dolazi
zagrli bjelinu novih dana i zaboravi

Kasno je vec dragana
hocu da kazem, zreli smo ljudi
to jest, nismo vise djeca

I znam da nije lako
i znam da mozda i boli
ali pokusaj, molim te
pokusaj zaboravi

I ako me sretnes
negdje u gradovima stranim
po kojima se muvam
u posljednje vrijeme

Sretni me
kao da me sreces prvi put
hej, nismo li se mi vec negdje vidjeli
kazi i zaboravi

[maja38]

Sjaj u travi

..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....

William Wordsworth

[Google]

Nisam pesnicka dusa ali svidja mi se izbor Majo.

[mersija]

Ne kažeš ništa što bi pomoglo
da svjetlo otjera mrak
mi žrtve smo samo, papir bijeli
na njemu sudbine trag

I ko zna ZASTO SMO SE SRELI
možda je to Božiji znak
ovo vrijeme mi nismo odabrali
vrijeme je biralo nas

Refren
Kome da ljubav dam
kada uvijek na kraju ostanem sam
u tebe vjerujem
s tvojim imenom živim i umirem

Kome da ljubav dam
i onako na kraju ostanem sam
ja se ne predajem
sanjam bolji svijet i borim se za nas

Mi sakupljamo dane
kao perle od djerdana
a rasuti smo i mi sami
sve do sudnjeg dana.../Al Dino...Sanjam bolji svijet

[mersija]

....O srce, da oci ne placu, da se približim

Da mi se pamet ne muti da se primaknem.

U privlacnom vrtu Njene Ljepote ja se rastužim

Da poput slavuja ne tužim, da se približim.

U cežnji zbog Drage snage mi ponestade,

Kao leptirica, zbog ljubavi ja gorim

Da mi slabo tijelo ne umre da se približim...

[mersija]

Nema puta koji tijelo drugom tijelu vodi;
samo dusa moze putovati...
Srce je vjecno, jer tebe voli;
smrt je tamo, gdje ti nisi,
Ja ostajem zdravo, dokle god si ti u meni,
jer dio mog vjecnog zivota, to si ti..."

[Chupka_]

Zazvonilo je zvono,
otvorio sam vrata
nepoznatu zenu
dijete grlilo oko vrata

Ispruzena ruka
i oci bez sjaja
znao sam taj pogled
prazan i bez kraja

Neki dan na kolodvoru
malo prije mraka
vidio sam isti pogled
na prozoru vlaka

Covjek u sivom
ga je nosio na licu
skrivao je pogled
ko ugasenu sijalicu

Drhtale su ruke
ko da drzi ptice
cekao sam da ih skloni
da joj vidim lice

Nije bilo suza
za to treba snage
samo onaj pogled
a oci tako blage

Ref.
Sve je vise takvih
pogleda na cesti
zivot plete mreze
i dalje ce ih plesti

Sve je vise takvih
pogleda na cesti
nema vise prijatelja
nemas koga sresti

Noc je bila vrela
trgnuh se pred zoru
pogledah kroz prozor
okrenut ka moru

Hodala je ukrug
ko da nekog ceka
znao sam taj pogled
to se vidi izdaleka

Mozda nase oci
gledano sa strane
posipaju crnu boju
na ove sive dane

A u nama ima
crvene i bijele
samo crna pazi
da se ne bi srele

Ref.

Zazvonilo je zvono
otvorio sam vrata
zazvonilo je zvono
otvorio sam vrata

Kemal Monteno - Pogledi

[dida]

Djordje Balasevic- Nedostaje mi nasa ljubav

Na jastuku... Bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
Kom svaki put od riznice neba jedva zapadne mesečev zlatnik...
Pod oklopom drhti košuta plaha večno gonjena tamnim obrisima straha
Koja strepi i od mirnih obronaka sna...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje se život kruni uzalud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme ne voli heroje... I da je svaki hram ukaljalo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo...

Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju tešnje i tešnje...
I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od duple trešnje...
Al uspevam da jos jednom odolim da prošapućem da te noćas ruski volim...
Šta su reči... Kremen što se izliže kad tad...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... A bez nje ovaj kurjak menja ćud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme svemu menja boje... I da je silan sjaj pomračilo...
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije značilo...

Ponekad još u moj filcani šešir spustiš osmeh ko čarobni cekin...
I tad sam svoj... Jer ma kako me zvali ja sam samo tvoj lični Harlekin...
Ponekad još... Suza razmaže tintu... I ko domina padne zid u lavirintu...
Tako prosto... Ponekad još stignemo do nas...

Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud...
Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo?
Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo...

[ninica]

Eh Djordje Djordje

Provincijalka

Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.

Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promašaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.

Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.

O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.

Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.

Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.

Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...

Napiši mi pesmu, molila je, i naisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.

I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...

I tako, eto ti pesma, ludo jedna

[mersija]

Idi za svojom sudbinom
uskracujem ti pravo
da me i dalje zabavljas
odbacio sam tvoje okove
pune neuspjesnog

hladnog prezira
koga si zapravo voljela
covjeka
sa nemogucom dikcijom
ili ljubav gomile
izabranih prosjaka

sto na prvi udarac
bjeze preko granice
uskracujem ti pravo
da me i dalje zabavljas
moje lice zeli zaborav
moje lice zeli odmor
od silnih putovanja

moje lice zeli svijest
istinu
pa ma kakva ona bila
i zato bjezi od mene

ponesi svoje kofere
pune gorkih spoznaja
idi za svojom sudbinom
i ne vracaj se vise.../

Idi za svojom sudbinom/Azra

[sanna72]

Pesma za nas dvoje

Znam,
Mora biti da je tako:
Nikad se nismo sreli nas dvoje,
Mada se tražimo podjednako
Zbog sreće njene i sreće moje.

Pijana kiša šiba mlati,
Vrbama vetar čupa kosu.
Kud ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
Zašto se nismo sreli nikad?

Ili je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al’ ja,
U krčmu svratio, gorak.
A ona,
Ne znajući prošla.

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
U žudnji ludoj,
Podjednakoj,
A za korak se mimoišli.

Da, mora biti da je tako...

Miroslav Antić

[Musko]

Dado Topić
Ti zivis gde zvezde tkaju sag od srebra
i nevinoscu sja
tvoje lice dok nedostizan kao sena
nastavljas svoj let

Negde sakriven tvoj je svet
moj svet si ti
vecnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene

Refren
Jer ti si princeza nekog drugog sveta
tvoja rec stvara cuda, budi iskrena
uputi mi osmeh tek da znam
postojis, nisam sam, negde izvan planeta

Jos ne znam da l' si zvijezda ili zena
i samo jedan tren
da postojis ko ruzicasta morska pjena
na zalu stojim sam
galebova stope brise val, ali samo malo
vecnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene

[sanna72]

Bio si...

Bio si daleko sunce na zapadu,

bio si nasmejano oko,

vedar dan.

Bio si samo prolaznik,

samo lopov koji je ukrao

komadić vremena

i sakrio ga u svoj džep.

Podelio ga sa mnom

kao čokoladu,

a onda nestao zauvek,

a mene ostavio

da čeznem u ovom gradu…

… vrati se …

[sanna72]

Dozovi kišu da spere moju setu,

neka sve potopi.

Ljudi su neke čudne ptice,

smeju se i kad im je najteže,

a ja neću da se smejem,

hocu da placem.

Dozovi kišu da plačemo zajedno,

kao dve slabosti pred jačim.

Znam da će me ona razumeti,

i ona je obojena mrakom

i prvim prolećnim zrakom,

ona sluša jesenje lišće dok šušti,

zato tako tužno pljušti…

Molim te, dozovi kišu,

reci joj da sam tu,

da je čekam kao vreli avgust,

mora me spasiti,

kapima moje lice ukrasiti,

ne umem da placem bez nje…

[sanna72]

Htela bih jednu noc kad mesec kunja,
Placevan, krzljav, bez sjaja i boje,
A zemlja ima setan miris dunja
Sto mesecima u prozoru stoje;

I sve da bude tuzno, sve da bude
Kao da svuda jece bolna deca,
Rastapaju se ceznje kao grude,
I sve kroz suton priguseno jeca;

Pa kad na mene padnu usne tvoje,
Da zajecamo i mi, obadvoje...

Htela bih jednu noc vencano belu,
Providnu, svetlu, svu u mesecini,
Da nezemaljski izgled da tvom telu,
I svakoj stvari, i da mi se cini

Ko bajka da je, da to nije java,
Da s mesecinom sve se stapa sada,
I neosetno gubi se i pada,
I sve nestaje, i sve iscezava,

Pa kad na mene padnu usne tvoje
Da isceznemo i mi, obadvoje...

[supergirl]

[NeXeN]

Teubei - Nesuh
Musa Cazim CATIC
Pokajanje jednog grijesnog pjesnika

Gospode, evo, na sedzdu ti padam,
Pred vjecnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom !"
Gospode, evo, na sedzdu ti padam.

Ti znas da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljecu ranom;
Al' ljudi, med sto pod jezikom nose,
Otrov mi dadose u bokalu p'janom,
Mada sam bio nevin poput rose.

I tada s Tvoga skrenuo sam puta
i zasrtao kroz pustos i tamu.
Ah, strast mi razum okova i sputa
da robski dvorim je u crnom plamu,
i s Tvoga ja sam zabasao puta.

Vjeru i nadu i srce izgubih
i moju ljubav pomrc'o je grijeh,
postado sarhos osori i grubi
sav ideal k'o sto je vinski mjeh.
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih.


I slavih Bakha kao sveto bice,
Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje zice
Komad po komad kao zvijer grizo
Slavec Bakha ko bozansko bice.

Svaciji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjezahu,
I sve me ciste klonile se zene ...
Vaj, tesko je bilo meni siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.

Ja sada bjezim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjecne rijeci;
Gospode, grijehe odrijesi moje
I bolesnu mi dusu izlijeci -
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku,
Demone sve sto moze da savlada ...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada !

Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem casom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine care -
O raspiri, mi stare vjere plamen! ...

Gospode, evo na sedzdu ti padam,
I kajem grijehe pod tvojom dobrotom -
I molitvu ti u stihove skladam,
Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" -
Gospode, evo, na sedzdu ti padam! ...

...ne pitaj gde ces da me nadjes...
zli su ljudi sakrili adresu...
daj mi oprost i posalji ladje...
nek me jedra ranjenu donesu...
...ne pitaj gde sam do sad bila...
sto se telo od tebe ne mice...
uplela se u djavolja krila...
to toliko sto se njega tice...

[sanna72]

Dok sam te imao - Pero Zubac

jezik sam ptica razaznavao
i tajne pticije odgonetao
biljke sam razumeo, i u nocima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujuci rukopis vetra
uz more, u noci,u planini
tolike navoljnike saslusati umeo
i ciniti im male radosti
bez napora,bez sebicnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i prevec ostane u meni
san sam s radoscu na oci nanosio
i budjenju se kao drvece radovao
dok sam te imao

[sanna72]

Dvoje - Dobrisa Cesaric

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit nece, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.