If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Žena zarobljena u kružnom toku Zanimljivost Autor Elvira Petak, 20 Ožujak 2009 01:59 Bila su potrebna dva policijska automobila da usmjere zbunjenu ženu ka izlazu...
Njemačka saobraćajna policija morala je da interveniše sa dva automobila kako bi izbavila jednu ženu koja je kolima napravila više od 50 krugova oko jednog kružnog toka jer nije umjela da iz njega izađe.
Bila su potrebna dva policijska automobila da usmjere zbunjenu ženu ka izlazu nakon što su pojedini vozači javili policiji da jedna gospođa neprestano kruži.
Andrea Cimer (62) je izjavila da nije bila zarobljena u kružnom toku već da je samo željela da isproba svoj novi automobil i da vidi kako reaguje u krivini.
Policija joj je savjetovala da ubuduće koristi poligone specijalno namijenjene za probu novih vozila.
Andrea Cimer (62) je izjavila da nije bila zarobljena u kružnom toku već da je samo željela da isproba svoj novi automobil i da vidi kako reaguje u krivini.
Vidis li da je opravdano kruzila! nesreco.........
Pažnja, seks na putu!Novinar: , Fotoreporter: Vožnja brzinom od 120 kilometara na sat uz istovremeno vođenje ljubavi? Zvuči neverovatno, no jedan 28-godišnji Norvežanin pokazao je kako je to moguće, ali je pri tom ostao bez vozačke dozvole.
Policija je u nedelju primetila da autoputom krivuda automobil brže od dozvoljnih 100 km/h, pa se dala u poteru za vozilom. Kada su se približili, imali su šta videti – vozaču je u krilu sedela 21-godišnja devojka.
Tamošnje novine prenose da je policajac izjavio kako su vozač i suvozačica zatečeni u seksualnom odnosu, te kako je postojala opasnost od potencijalnog izazivanja nesreće, jer je automobil nekontrolisano prelazio iz jedne trake u drugu.
CIA, MI-6, BND i druge tajne službe zapadnih zemalja u proteklih nekoliko meseci vrbovali su desetine izuzetno atraktivnih devojaka iz BIH, prenosi list "Press RS". Većina tih devojaka radi u državnim institucijama, javnim preduzećima i najbogatijim privatnim kompanijama iz kojih, uglavnom, preko kreveta, izvlače najpoverljivije informacije, prenosi list pozivajući se na izvore iz bezbednosnih službi.
Izvor navodi i da se deo tih devojaka bavi poslovnom pratnjom, gde i posle radnog vremena love političare, direktore najvećih državnih firmi i biznismene.
"Reč je o zgodnim, mladim devojkama koje su potpuno infiltrirane u strukture najjačih svetskih obaveštajnih službi. Metod dolaska do poverljivih informacija preko kreveta star je koliko i obaveštajna delatnost i na nju ozbiljne službe svakako računaju.
Nekoliko takvih agentkinja koje su stigle iz inostranstva, prave darmar po celoj Bosni jer je reč o prostitutkama A kategorije koje svojim seksualnim veštinama i lukavošću mogu da namagarče čak i profesionalne obaveštajce.
Međutim, strane službe u poslednje vreme specijalizovale su se za regrutovanje domaćih devojaka kojima je lakše da se infiltriraju u lokalnu elitu", kaže izvor "Pressa".
"Press" saznaje da su bezbednosne službe već krenule u kontranapad, pa odredi lepotica iz BiH već duže vreme prave "sačekuše" za strane diplomate, službenike OHR-a, misije EU i drugih ispostava međunarodne zajednice u BiH.
Izvori lista tvrde da je obaveštajna služba Velike Britanije nedavno upozorila pripadnike svojih oružanih snaga i sve druge državne službenike na radu u zemljama poput BiH da budu maksimalno oprezni jer mogu da upadnu u "seksi" zamke žena agenata iz tih zemalja.
Pre nekoliko meseci slično upozorenje izdala je i EU, koja je svojim službenicima u pismu sugerisala da ne "padaju" na zavodljive tajne agente.
"Špijunske pretnje sve su ozbiljnije iz dana u dan. Možda je to novinar, privatna agencija ili neka lepa plavokosa pripravnica sa dugim nogama", navodi se u pismu.
Član Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obaveštajno bezbednosne agencije (OBA) BIH Slavko Jovičić Slavuj ne isključuje mogućnost da u BIH deluju žene agenti, koje igraju na kartu seksa. On, međutim, ističe da komisija nema informacija o tome da se u OBA služe takvim metodama.
On kaže da upozorenje iz Britanije na opasnost žena agenata treba posmatrati u svetlu raznih upozorenja o zamkama i opasnostima u ovoj zemlji, koja su stizala iz sveta.
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Hahhahaah , eto posla za nase ljepotice, ne treba nikakva skola ni fakultet, samo malo ljepote i uz malo smelosti i snage mogu da postanu partnerke agentu 007
Od trenutka rođenja u prosjeku živimo 2,475,576,000 sekundi, a tijekom tog vremena vodimo ljubav oko 4,239 puta. Ove podatke istražio je jedan producent te snimio emisiju o životu u brojkama. Tijekom života ćemo popiti 17.908 litara piva, pojest ćemo 4,5 krava, a izgovoriti 123,205,750 riječi. Ovo su samo neki statistički podaci koji će uskoro biti objavljeni u emisiji Human Footprint. Producent emisije, Nick Watts kaže da je ideju dobio dok je pio pivo i zanimalo ga je bi li uspio napuniti bazen kad bi ga ispunio svim pivom koje je popio u životu, piše Dnevnik. Watts i njegov tim su statističke podatke o tome kako provodimo svoj život prikupljali dvije godine.'Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi izgledala sva odjeća, sav toaletni papir i slične stvari koje koristimo tijekom života, na jednom mjestu', rekao je. Istraživanje je pokazalo da u životu u prosjeku potrošimo 4,239 role toaletnog papira, popijemo 74,802 šalica kave te isplačemo 60 litara suza.
__________________ "Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
16. jun 2009. | 01:27 | Izvor: Politika, Tanjug Beograd -- Udovica bivšeg predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, Jovanka Broz izjavila je da je protiv svoje volje dovedena u neuslovnu kuću na Dedinju u kojoj i danas živi.
Ona je u intervju “Politici” rekla da već devet godina nema na usluzi automobil koji joj je neophodan kako bi mogla da ode i kupi namirnice, ili da ode kod rođaka i prijatelja u posetu.
"Ne mogu da putujem gradskim prevozom u ovim godinama, a kola sebi ne mogu da kupim, jer za njih nemam para", rekla je Brozova.
"Opirala sam se da dođem u ovu kuću, ali ništa nisam mogla da uradim - rekla je ona.
Prema njenim rečima, mesec dana posle Titove smrti, juna 1980. godine, došao je Sergej Krajger i rekao da joj neće dati da ostane u kući u Užickoj 15, jer će ona biti Titov spomen-muzej.
"Pri tom mi je naglasio da ne smem ništa da ponesem iz kuće. Pogledala sam ga i pomislila: znači, mojih 35 godina života i rada ne vrede ništa” priseca se Jovanka Broz.
Ona dodaje da je general Ivan Dolničar, u međuvremenu je naredio da se zapleni i njena garderoba koju su držali u nekoj garaži ili magacinu dve, tri godine, tako da je dosta toga propalo.
"Iza tog zuluma, jer to se ne može nazvati drugačije, stajao je Stane Dolanc, i sve to skupa bilo je strašno", navela je Brozova.
"Zamolila sam da me ostave u kući ... dok mi ne nađu neki smeštaj, odakle me neće svaki čas seliti, ali nije se oglasio, nije hteo da mi pomogne. Već prve zime u ovoj kući, noću oko tri, cetiri sata, probudila me je voda koja mi se sručila u spavaću sobu. Nedugo zatim voda je poplavila i podrum. Javila sam se advokatu Fili Filoti da mi pomogne, da se nekom obrati da se reši taj problem. Pozvao je čoveka koji je u međuvremenu na čelu službe koja vodi računa o državnim kućama zamenio onog koji me je dočekao, izvesnog Ružića, koji je na taj poziv odgovorio konstatacijom 'da izmišljam'", navela je ona.
" Zbog toga je Fila nazvao Banovića, tadašnjeg državnog tužioca, i rekao mu za vodu i Ružicev odgovor. Tek je reagovanje državnog tužioca nateralo Ružića da dođe. Zatekao me je u podrumu u gumenim čizmama... Naravno, poverovao je svojim ocima, ali i pored obecanja ništa nije uradio” dodaje ona.
"Za moje probleme se pre oko dve godine, iz čisto ljudskih pobuda, zainteresovao ministar za ljudska prava Rasim Ljajić, koji je, čim se upoznao sa stanjem u kući, insistirao na tome da se odmah uradi grejanje. To je i učinjeno, za samo osam dana, koliko je bilo potrebno da se uradi priključak na toplovod koji je svih tih godina bio na samo nekoliko metara od ove kuće", istakla je ona .
"Sad je mnogo, neuporedivo bolje nego kad nisam imala nikakvo grejanje i kad sam zime provodila u kući u kaputu i rukavicama”, dodala je Jovanka Broz.
- Pa lijepo joj je rekla majka kada se udala za Tita"kceri moja,mogla si se bolje udati"
I SADA
Onde gde su životni problemi i gde je potrebna ljudska toplina tamo uspe nekako da stigne g-din Rasim Ljajić. To je čovek čiji je moral i karakter nespojiv sa zanimanjem "političar". Svaka mu čast.
Gospođo, dođite za tri godine - bile su riječi čuvara gradilišta na ulazu u grad hotel “Sveti Stefan” koji se obraćao dvijema američkim turistkinjama koje su namjeravale da uđu i posjete nekada najelitnije ljetovalište na Jadranu.
“Stop, gradilište, zabranjen ulaz” napisano na našem jeziku, dobrodošlica je za sve goste , a njih je na stotine koji svakoga dana ne mogu da uđu u nekadašnje ribarsko mjesto, koje je proslavilo Crnu Goru po cijelom svjetu. Nažalost, priča o luksuzu koji su osjetile najpoznatije ličnosti i državnici iz cijeloga svijeta, među kojima i legendarna La Pasionarija, književnci Malro, Moravija, kosmonaut Jurij Gagarin, grčki kompozitor Mikis Teodorakis, filmske zvijezde Elizabet Tejlor, Sofija Loren, Džeremi Ajrons, Monika Viti, Marina Vladi, Kirk Daglas, Sergej Bondarčuk, Silvester Stalone, šahisti Robert Fišer i Boris Spaski, kao i njemački super model Klaudija Šifer, koja je bila zaštitni lik reklamne kampanje za Crnu Goru, ostaje izgleda samo lijepa uspomena mještana, koju, vjerovatano, hiljade znatiželjnih turista ne mogu da čuju.
Razočarane što su ostale uskraćene za ulazak na nesvakidašnje ostrvo, Ajrlin i Malči, junakinje naše priče, okrenule su se prema novinaru “Vijesti” i ljubazno upitale : “A gdje je ovdje Sveti Stefan”.
- Zar je zatvoren, zašto? Izgleda da ćemo morati da sačekamo tri godine da bismo ga posjetile. Moj muž je ovdje dolazio davno i željela sam da to vidim - govori Ajrlin, koja je došla u Budvu na ljetovanje. Sredovječne gospođe ostale su uskraćene za bilo koju informaciju, tako da su bile prinuđene same da istraže okrnjeno ljetovalište, a ono na šta su naišle, predstavlja, ni manje ni više nego propast jedne lijepe priče o ponosu crnogorskog turizma.
Slična priča je i Bosanki, naturalizovanih Slovenki, Indire Šabić i Timke Čaušević, koje su došle na odmor i poželjele da dođu do Svetoga Stefana, ako ništa ono da se slikaju ispred česme na ostrvu po kojoj je takođe bio preopoznat.
- Iznenadile smo se kada nam je ribar, koji nas je brodićem iz Budve doveo do Svetoga Stefana, kazao da već tri godine ne radi - kažu turistkinje.
-A taksi brod prevoznik Rajo, koji zarađuje prevozeći putnike brodićem od Budve do Svetoga Stefana, kaže da svakodnevno na sto puta objašnjava ljudima što ne radi Sveti Stefan.
- Nema posla, nekada smo radili punom parom, sada ne radi ostrvo, tako da ljudi izbjegavaju i da dolaze – kaže Rajo, što povtrđuje i Mira koja na svetostefanskim plažama prodaje krofne i peciva.
Žalosnu sliku Svetoga Stefana najbolje oslikava to što umjesto topovnjače, koja je gotovo pola vijeka dočekivala goste na ostrvu, stoje dva mobilna WC, neugledna, vjerovatno za radnike koji rade na rekonstrukciji vila. Cijelu sumornu sliku dopunjuje i trenutni izgled samoga grad hotela, koji je zarastao u lijane, sa polomljenim škurama, tako da najave da će biti otvoren početkom jula ove sezone, ne piju vodu. Na to su se obavezali, čak i javno obećali ministru turizma Predragu Neneziću, u singapurskoj kompaniji “Aman rizorts” kojoj su najprestižniji hoteli na Primorju, od Svetoga Stefana, Miločera i Kraljičine plaže dati na 40 godina u zakup.
Haos u koji se mogu uvjeriti svi koji dođu u ovo nekada elitno turističko mjesto započinje na ulazu u kompleks Svetoga Stefana gdje parking za nekadašnji hotel košta ni manje ni više nego 12 eura, iako grad hotel nije u funkciji. Nekadašnji šoping centar, u kojem su bili kafei, suvenirnice, sa otvorenom scenom za pozorišne predstave zapušten je i već treću godinu koliko su se Singapurci uselili na ovu adresu, ne radi. Prljava i polomljena stakla, uništene mermene ploče, te improvizovana metalna ograda, sprečavaju da se turisti približe ovom centru. Nekadašnji savršeno uređen vrt, koji je bio najljepša dobrodošlica za sve koji su išli na ostrvo, sada je potpuno zapušten, nepokošena trava, sve zaraslo u korov, uništene skulpture, slika su današnjeg kompleksa grada hotela Sveti Stefan.
Iako ostrvo ne radi, desna svetostefanaksa plaža rezervisana je samo za one sa dubokim džepom, jer je Aman Rizorst odredio da svi oni koji namjeravaju da se na njoj kupaju moraju da plate 25 eura, koliko staje iznajmljivanje suncobrana i dvije ležaljke. Plaža koja je nekada bila sinonim prestiža danas je potpuno zapuštena, bijela kovana ograda koja je oko nje postavljena potpuno je zarđala, čak i polomljena. Restoran “Pod maslinom” iznad ove plaže, sakriven ispod stoljetnih stabala drevne biljke, takođe ne radi, i u krajnje je lošem stanju, iako su u Amanu obećali da će biti otvoren ove sezone. Park iza restorana, gdje je bio mini golf teren, sada je ograđen dva metra visokom metalnom ogradom, zarastao u korov, a “krasi” ga deponija smeća i raznog otpada.
Nekada utvrđenje Paštrovića, naroda koji naseljava ovo područje, koje je nakon Drugog svjetskog rata potpuno iseljeno, da bi 1955. godine, kada je ostrvo kompletno adaptirano i pretvoreno u najneobičniji grad-hotel na svijetu, lijepa je priča o usponu jednog mjesta.
Krsto Rađenović, mještanin, i predsjednik NVO “Za ljepši Sveti Stefan”, ogorčen je što niko nije slušao njihova upozorenja, tako da sve ono što su govorili da će se desiti, nažalost je upravo tako.
- Nama kao građanima zabranjen je ulaz na plaže i šetanje uz plaže, što je kršenje osnovnih ljudskih prava. Sada ne možete doći od Pržna do Svetoga Stefana stazama koje su stare stotinu godina i koje su do prije samo neku godinu bile omiljeno mjesto za opuštanje gostiju. Vila “Miločer” , koju su oni rekonstruisali, nije hotel gdje možete doći da popijete piće, već je neki klub zatvorenog tipa, ali ne znamo čiji. Žalosno je i to što su Kraljičina, Kraljeva plaža do plaže na Svetom Stefanu, koje oni drže, pretvorene u hotelske, pa se pitamo tih nekoliko gostiju koji odsjedaju u Miločeru da li treba da maltretiraju cijelo ovo mjesto i Crnu Goru, da ne možemo da koristimo ono što je zakonom dozvoljeno – kaže Rađenović i dodaje da, ako je trebalo tri godine da renoviraju dvije vile, onda će im za ostatak trebati, ako nasteve tom dinamikom, još sto godina.
Trebalo bi da čudi što se niko od nadležnih nije potrudio da natjera Singapurce da, ako već ne mogu da ga otvore u obećanom roku, barem urede okolinu Svetog Stefana i dovedu u izgled po kojem je bio prepoznat i kako ga pamte širom svijeta.
Kraljičina plaža rezervisana za Mila
Godinama unazad Kraljičina plaža postaje u avgustu rezervisana za premijera Mila Đukanovića, koji svoj ljetnji odmor provodi u nekom od budvanskih hotela, ili u vili u Miločeru.
Po svemu sudeći, osim 12 gostiju, koliko može da primi Vila, jer ima samo šest apartmana, Kraljičina plaža, ostaće i ove godine samo san mnogima koji bi željeli, ako ništa ono da je izbliza vide.
Za ležaljku 50 eura
Upravo ono čega su se svi pribojavali, obistinilo se. Nijedna od tri plaže, Kraljičina, Kraljeva i desna Svetostefanska nijesu slobodne za kupanje turista. Na naše pitanje da li možemo da uđemo na Kraljičinu plažu, najljepšu na Jadranu, obezbjeđenje vile Miločer nam je reklo da je ona zatvorenog tipa, te da je rezervisana samo za goste hotela.
- U redu - odgovorili smo. Da li onda možemo da se kupamo na Kraljevoj, odnosno plaži Miločer, ispred istoimenog mjesta?
Rečeno nam je da možemo, ali prvo na recepciji vile da platimo 50 eura koliko košta iznamljivanje plažnog mobilijara, suncobrana i dvije ležaljke.
Kada smo se domogli plaže, a išli smo stazom od Svetoga Stefana vidjeli smo gotovo nevjerovatan prizor. Na plaži dugoj gotovo 300 metara, Singapurci su postavili samo 12 suncobrana, tako da je plaža gotovo rezervisana samo za 24 kupača. I dok je lijeva, gradska svetostefanska plaža vrvila od kupača, dotle su na Kraljevoj plaži u čarima azurnog mora uživala samo četiri čovjeka.
Ako islam znači biti Bogu predan
U islamu živimo i umiremo svi
Gete
Pošto Zapad danas pokušava da pronađe novi šablon za shvatanje svijeta i njegovih pitanja, i zato što je Njemačka možda više od svih evropskih zemalja vaspitala i odgojila orijentaliste, u šali se kaže: „njemački jezik je poslije arapskog najvažniji islamski jezik“.
Da je tako i da Njemci upoznaše Islam još u sedamnajestom vijeku potrudio se Johan Wolfgang
Goethe (1749 – 1832) koji je svojom nevjerovatnom jezičkom snagom i ljepotom izražavanja uveo njemačku književnost u sam vrh evropske, bio je i čovjek koji je značajno doprinio buđenju interesa za Islam tadašnje Njemačke, pa i cijele Evrope.
Intenzivno se bavio proučavanjem Kur’ana, običaja Arapa, života Muhammeda a.s., kao i svega što je u vezi sa Islamom.
U dvadesettrećoj godini života piše „Pjesme o Muhammedu“ ili „Muhammedov poj“, jedno od najznačnijih djela ovog vrhunskog pisca, koja dugo ostavlja osjećaj u duši koja se s njom srela:
Kao što je Gete pokazivao veliku nakolnost prema Kur’anu, pokazivao je i nakolnost prema Islamu, i to time što je poistovjetio Islam i bogobojaznost. To se da zaključiti iz njegove definicije bogobojaznosti kad kaže: „Ako Islam znači predanost Bogu onda svi živimo i umiremo u Islamu“.
On potvrđuje vjerovanje ranijih poslanika i poziva sve ljude da slijede Muhammeda koji je poslan od Allaha da širi na zemlji istinu Allahovu vjeru, upozoravajući na kazne koje su zadesile ranije neposlušne narode. Muhammed je postao duhovni i svjetovni vođa Muslimana.
Pogledaj izvor iz stijene,
blistav radošću,
kao zvjezdani zrak,
nad oblacima hranili mu mladost
duhovi dobri
međ‘ sutjeskama i žbunjem.
Mladički svjež
doskakutava on iz oblaka
na mramorno stjenje
i otklikom kliče
put neba.
Dole u dolini će cvjeće pod njegovim
stopalama nicati,
a livade
od daha mu živjeće.
No ne zadrža ga sjenovita dolina
ni cvjeće,
cvjeće što mu koljena grli,
i zaljubljenim očima se ulaguje,
put ravnice nadire mu tok
zmijski vijugavo.
Potoci mu se druževno pripajaju.
Sad stupa
u ravnicu srebrom blistajući,,
i ravnica blista s njim,
I sve rijeke sa ravnice
i potoci s brijegova
kliču njemu i viču: Brate!
Gete je posjedovao sklonost i ljubav za istraživanjem nepoznatog. Tako je počeo s čitanjem biografije Muhammeda a.s. u dvadeset i četvrtoj godini života, zatim se upoznao s Kur’anom, unoseći u taj rad marljivost istraživača. Njegov kasniji vjerski spisi su bili pod direktnim uticajem kur’anskog načina izražavanja, kao što ćemo vidjeti u njegovom razmatranju o Bogu I Njegovoj egzistenciji.
U dvadeset i šestoj godini života Gete prevodi našu “Hasanagincu”, i što neki uzimaju kao prvi njegov dodir sa bližim i živim Istokom, dok ga je do tada poznavao samo iz knjiga.
Gete u svom djelu “Zapadno-istočni divan”, “Jad mladog Werthera” i “Faust” iskazuje svoje stremljenje ka ostvarivanju jedinstvene sinteze zapadno-evropskog i istočno-islamskog pjesništva iskustva, odakle potiču stihovi:
Ako islam znači biti Bogu predan
U islamu živimo i umiremo svi.
Zbog ovoga djela, Getea optužiju i osuđuju kao Muslimana, ali se on ne brani od toga.
Za Kur’an Gete kaže da je sveta knjiga, objavljena Muhammedu, po svom stilu i jeziku nedostižna, donoseći za to i neke kur’anske primjere, kao što su opis Dženneta i Džehennema. “Kad ga čitaš”, kaže Gete, “osjećaš slast i čuđenje” i traži da se prema njemu odnosimo s dužnom pažnjom i poštovanjem.
Poseban značaj Kur’ana prema Geteu, je u njegovom nastojanju da ujedini slijedbenike nebeskih religija. Islama,Kršćanstva i Jevrejstva, koji su živjeli izmješani u arapskim zemljama i suočeni s opašnošću brojnih idolopoklonika.
Kur’an ih poziva da se ujedine u pokornosti jednom Allahu koji se ne može vidjeti, koji je sve stvorio svojom neizmjerenom moći, koji može stvoriti što ne postoji, koji je uzvišen i mudar.
On potvrđuje vjerovanje ranijih poslanika i poziva sve ljude da slijede Muhammeda koji je poslan od Allaha da širi na zemlji istinu Allahovu vjeru, upozoravajući na kazne koje su zadesile ranije neposlušne narode. Muhammed je postao duhovni i svjetovni vođa Muslimana.
Gete potvrđuje da je Islam mudrost života, a da je Kur’an dostigao savršenstvo u svim pitanjima koje obrađuje i čitajući ga čovjek mora ostati ushićen i zadivljen. Poslanik je bio dosljedan i logičan u svom preziru prema pjesništvu, zabranjujući svaku vrstu izmišljotina, boreći se protiv uobrazilje koja nema ništa sa stvarnošću.
Njegova ushićenost Kur’anom ga je potakla da prevede šest ajeta iz sure El-En’am. Ovaj prevod potvrđuje Geteovo duboko poznavanje islamskog vjerovanja i kur’anskog stila i jezika. U jednoj od pjesama iz “Istočnog divana”, kaže:
„Allah vam je učinio zvijezde
da vas vode po kopnu i moru
i kao ukras u kojem uživate
kada gledate nebo iznad sebe“.
Ovi stihovi su napisani pod uticajem sljedećeg Kur’anskog ajeta:
„Allah je onaj koji je učinio da vas zvijezde vode u tmini kopna i mora. Mi naše ajete objašnjavamo narodima koji znaju“.
Kao što je Gete pokazivao veliku nakolnost prema Kur’anu, pokazivao je i nakolnost prema Islamu, i to time što je poistovjetio Islam i bogobojaznost. To se da zaključiti iz njegove definicije bogobojaznosti kad kaže: „Ako Islam znači predanost Bogu onda svi živimo i umiremo u Islamu“.
Uzrok Geteove nakolnosti prema Islamu najvjerovatnije leži u pozitivnim stranama koje je otkrio u njemu, jer Islam teži prednosti i afirmaciji života putem akcije. Radi ovoga, u njegovoj knjizi „Vječnost“ u Istočnoj zbirci uočavamo da ga između onih Muslimana koji ulaze u Džennet ponajviše interesuju Šehidi koji su pali na Božijem putu. Opisuje Poslanika poslije bitke na Bedru kako stoji pod vedrim nebom ukrašenim zvijezdama i hvali Šehide riječima:
„Neka mušrici oplakuju svoje mrtve, oni su otišli u nepovrat, a što se tiče vas, o skupino pravovjernih, ne oplakujte svoju braću, jer su se oni uspjeli na najviša mjesta Dženneta“. Zatim, sa preciznošću, opisuje kako ulaze u Džennet i kako uživaju u njemu, i to na isti način kako to čini Kur’an, a naročito u poglavljima „Rr-Rahman“ i „El-Waki’a“. Navodi vrlo zanimljiv razgovor koji se odvija između hurije, koja stoji na vratima Dženneta u svojstvu čuvara i pjesnika koji želi da uđe u Džennet svojom borbom na Božijem putu i nastavlja: „Jesi li ti jedan od ovih boraca? Pokaži mi svoje rane koje su svjedok tvoje časti i slave, i ja ću te uvesti u Džennet“.
Poslanikovom ulasku u Džennet ne može biti posrednik njegova poezija, nego zadobljene rane…
Ovdje joj pjesnik otkriva svoje rane zadobljene u mnogobrojnim bitkama i tako ulazi u Džennet. Evo odlomka iz pjesme „Dozvola za ulazak“
Ja sam danas čuvar
pred vratima raja
i dobro ne znam šta da radim
jer mi se čini sumnjivim
jesi li uistinu sličan
Iskrenim muslimanima?
Da li su tvoja borba I vrline
ono što te šalje u Džennet.
Ako si ti jedan od ovih heroja
pokaži mi svoje rane
koje su svjedok tvojih slavnih djela
i
i tek tada ću ti dozvoliti da uđeš.
Što se tiče “Poeme o Muhammedu” ili “Emancipacija Islama” prvi put je objavljena u obliku dijaloga koji se naizmjenično odvija između hazreti Alije I njegove supruge hazreti Fatime, kćerke Poslanika. Zatim ju je pjesnik ponovo objavio u Istočnoj zbirci, ali ne u formi dijaloga, I dao joj naziv “Poema o Muhammedu”, a u njoj opisuje brzo širenje Islama u svijetu.
Evo jednog odlomka iz te poeme:
Gledaj u planinski izvor, uzavreo i čist
kao da je biserna rosa iznad oblaka
u Njegovoj kolijevci su Njegovo djetinjstvo meleki zadojeni
između travnatih udolina litica.
Obrušava se iz oblaka mladalački i čisto
na ogoljele litice
i od njih se odbija nagore veseli i čilo.
Slijevajući se u grotlo pukotina
nosi ispred sebe bezbrojni pijesak
i brzinom svoga hoda povlači sa sobom
mnoštvo uzavrelih izvora
kao da je on povjerljiviji vodič.
Odmah nakon Bečkog kongresa i poraza Napoleona u bitci kod Vaterloa 1815. godine i njegovog progona, Gete je potpuno napustio Njemačku, ostavljajući je iza sebe, i počeo tražiti nova nadahnuća i nove poticaje za svoju maštu i poeziju.
Dao se na pručavanje književnosti Istoka, a naročito perzijske i arapske književnosti. Posebno ga je privukla poezija Hafiza eš-Širazija koja je bila prevedena na njemački jezik.
Da bi obogatio svoje znanje iz ove oblasti mnogo su mu pomogli radovi pojedinih orjentalista. Kao starac u 65. Godini života, entuzijazmom pravog učenika, dao se na proučavanje Kur’ana kojem se mnogo divio uprkos prijevodu koji mu je mnogo oduzeo od njegove ritmičnosti, stilske dotjeranosti, ljepote i čari.
Pitamo se šta bi bilo da mu se pružila prilika dag a čita na arapskom jeziku!?
Rezultat ovih napora je i pozamašna zbirka (divan) kojoj je dao ime „Istočna zbirka zapadnog pisca“ Objavio ju je 1819. godine. Zbirka predstavlja Istok onako kako ga izdaleka poima mašta pjesnika Zapada, a ne predstavlja istočnjake onako kako ih poimaju sami istočnjaci, osim mjesta gdje dolazi do slučajne podudarnosti. Gete je, želeći zbirci dati istočnjačko obilježje obzirom na sadržinu i formu, njene korice ukrasio arapskim pismom, a njen početak počeo sa pjesničkim pozdravom, kojeg mu je preveo orjentalista Silvester de Seri, u kojem kaže: „O knjigo, putuj do našeg najdražeg Gospodara i kraj jer on dolazi kod istočnjaka na početku i kraju knjige: znači početak joj je na Istoku, a kraj na Zapadu“. Ovim aludira na pismo kod istočnjaka koje se piše s desna u lijevo i na pismo kod zapadnjaka koje se piše s lijeve u desno. Prema tome, njegov pozdrav je i početak i kraj jer od dolazi kod istočnjaka na početaku knjige, a kod zapadnjaka na kraju.
U vrijeme pisanja svoje zbirke Gete je želio da bude orjentalista koliko je to više mogao, pa je čitao istočnjačku poeziju, vršio prepiske arapskog pisma i osjećao se da je na vječitom putovanju prema Istoku. Na ovaj način je zbirka predstavljala „mir“ od Zapada do Istoka kao što reče njemački pjesnik Hene.
U pjesmi „Putovanje“ Gete kaže:
Sjever, Zapad i Jug se ruše i raspadaju
Prijestolja se ruše, a kraljevine ljuljaju i podrhtavaju.
Pa nek se presale na čist i bistri Istok
i nadišu vazduha vođa i poslanika.
Tamo gdje je ljubav, piće i pjesme
izvor zelenila će ti ponovo vratiti mladost.
Do tamo, gdje je čistoća, istina i bistrina
želim da odvedem ljudski rod
i s njim prodrem u dubine drevne prošlosti.
I na kraju se pitamo, hoćel li Zapad danas, sutra roditi čovjeka koji poznaje Istok onakav kakav jeste, voli ga i razumje, putuje k njemu svim svojim srcem, dušom i mislima, kao što je to bio GETE?
Oni koji su na Istok gledali pogledom nepristrasnosti, ljubavi i poštovanja bili su malobrojni. Pristrasnost i zavist nisu zaslijepili njihove oči. Bili su kao svijetleće zvijezde na nebu koje su treperile da bi se na kraju ugasile, ali odjek njihovi glasova će odzvanjati u ušima generacija tokom vjekova.
Stotine milona stanovnika velikog dela Azije imali su priliku da posmatraju najduže pomračenje Sunca u ovom veku.
Potpuno pomračenje počelo je rano jutros (01.58 po srednjeevropskom vremenu) na zapadu Indije i bilo vidljivo u pojasu širokom oko 250 kilometara koji se kretao preko Indije, Bangladeša, Nepala, Butana, Mjanmara i Kine, u najdužem trajanju od 6 minuta i 39 sekundi nad Pacifikom, prenela je agencija Rojters, pozivajući se na obaveštenje američke svemirske agencije NASA.
Tačno u 6 časova i 23 minuta po lokalnom vremenu, nakon svitanja, noć je ponovo pala na indijsku državu Gudžarat u zapadnom delu zemlje i potom se pojasom dugim 15.000 kilometara i širokom 250 kilometara širila sve do južnih japanskih ostrva Rjukju.
U jednoj slabo naseljenoj zoni na Pacifiku, Mesec je potpuno zaklonio Sunce čitavih šest minuta i 39 sekundi, što je svojevrstan rekord koji neće biti oboren sve do 2132. godine.
U Indiji mrak je trajao kraće, odnosno tri do četiri minuta, a u Šangaju u Kini, na primer, oko pet minuta.
Karl Merk je pre sedam godina izgubio obe ruke. Danas ima nove i presrećan je zbog toga! Nisu u pitanju proteze ili robotika: Merk je prvi čovek na svetu kome su presađene kompletne ruke. One postaju sve funkcionalnije.
Karl Merk je 2002. godine izgubio obe ruke u udesu sa vršalicom. I dok mnogi ljudi širom sveta koje je zadesila slična sudbina moraju da nauče da koriste različite vrste proteza, Karl Merk je pošao drugim putem: u visini odmah ispod ramena, prišivene su mu ruke mrtvog anonimnog davaoca. Juče je Merk iz redovnog bolničko-ambulantnog režima prešao u fazu takozvanog „normalnog života“ – i dobro mu ide.
Šest godina je Karl Merk koristio proteze, a onda je stupio u kontakt sa minhenskim profesorom hirurgije Kristofom Henkeom, koji je rešio da na njemu izvede prvu svetsku transplantaciju kompletnih ruku. Operaciju je, u julu 2008, izveo tim od 40 ljudi. Nove ruke su spojene sa Merkovim ramenima, prišiveni krvni sudovi i mišići, poravnate kosti.
Sada, onaj ko ne gleda pažljivo, ne bi ni mogao da primeti da je nešto neobično sa rukama ovog čoveka. Jer, on se normalno kreće, otvara vrata, nosi torbu, vozi bicikl. Uvežbanom oku neće promaći da mu ruke deluju relativno glomazno: davalac je bio vrlo krupan čovek. Ali, estetika ne muči presrećnog Karla Merka:
„Ne možete ni da zamislite kako mi je, ranije je uvek neko morao da mi pomaže, sada svojim novim rukama mogu da jedem, da se češem, to je neopisivo osećanje“, uzbuđen je Merk.
Nije lako, ali nema predaje!
Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Merk, posle prošlogodišnje operacije
Merk je do sada prošao kroz tri faze u kojima je njegovo telo htelo da odbaci nove ruke. Jednom je dobio upalu pluća – koja je prošla bez posledica. Sigurno je da će on do kraja života morati da uzima medikamente kako bi svoje ruke zaštitio od sopstvenog imuno-sistema.
Karlove ruke još ne funkcionišu savršeno. Treba još sačekati da se nervne ćelije primaoca prošire, umnože i stignu do vrhova prstiju. Taj proces još nije okončan, i zbog toga Karl Merk još ima teškoća sa hvatanjem predmeta ili motorikom samih prstiju. Ali, ona je iz dana u dan sve bolja.
„Maksimalni cilj je da se kod njega kompletno razvije funkcija hvatanja. I pored opreznih prognoza, realno je očekivati da će ta funkcija kod njega postojati bar delimično“, prognozira profesor Henke.
„Delimično“ je reč koja, međutim, ne postoji u rečniku Karla Merka. On svakoga dana vežba pokretljivost šaka i prstiju, a rezultati su takvi da je pre nekoliko dana provozao svog hirurga – na biciklu. Najveći san mu je da jednog dana opet sedne na svog „Kavasakija“ – motocikl mu je velika ljubav. Karl Merk: ?ovek sa tu?im rukama | Nauka Tehnika Medicina | Deutsche Welle | 23.07.2009
Čitava ljudska rasa van Afrike duguje svoje postojanje jednom plemenu od 200 ljudi koje je pre 70.000 godina prešlo Crveno more, otkrili su naučnici, preneo je "Telegraf".
Istraživanja genetičara i arheologa omogućila su naučnicima da otkriju poreklo modernog homo sapiensa, grupicu ljudi koji su uspeli da pređu područje od Afričkog roga do Arabije. Odatle su kolonizovali ostatak sveta. Genetske analize današnjih ljudi u Evropi, Aziji, Australiji i Severnoj i Južnoj Americi su pokazale da su svi potekli od te male grupe. Smatra se da su promene klime pre oko 70.000 do 90.000 godina prouzrokovale dramatični pad nivoa mora i omogućile prelazak Crvenog mora.
Homo sapiensi, odnosno "moderni ljudi", smatra se da su evoluirali pre oko 195.000 godina u istočnoj Africi – najraniji poznati ostaci, koji pripadaju tom vremenu, otkriveni su u blizini reke Omo u Etiopiji. Takođe, veruje se da su ti prvi moderni ljudi pre oko 150.000 godina uspeli da se rašire na druge delove Afrike – njihovi fosilni ostaci pronađeni su na Rtu dobre nade u Južnoj Africi.
Prvi ostaci homo sapiensa van Afrike otkriveni su u Izraelu i smatra se da su stari oko 100.000 godina. To su ostaci grupe koja je napustila Afriku preko današnje pustinje Sahare, tokom kratkog perioda kad je klima postala vlažnija, što je pospešilo vegetaciju u pustinji. Ovo putovanje je, međutim, propalo i populacija je izumrla kad je klima ponovo postala suva. Od 14 drevnih plemena u Africi, izgleda da je samo jedno preživelo van kontinenta.
Poslednja genetska istraživanja su pokazala da su ljudi tek pre oko 70.000 godina uspeli da iskoriste prednosti niskog nivoa mora i pređu u Arabiju.
Dugo se pretpostavljalo da su ljudi uspeli da se prošire po svetu zahvaljujući svojim veštinama lova i prilagođavanja. Najnovija studija, međutim, ukazuje da prvi ljudi koji su napustili Afriku mnogo više duguju sreći i klimatskim promenama nego što se to prvobitno pretpostavljalo.
"Ono što se vidi iz DNK svih ne-Afrikanaca je da svi oni pripadaju jednom malom afričkom plemenu koje je prešlo Crveno more", rekao je dr Stiven Openhajmer sa Univerziteta Oksford. "Da je bilo lako napustiti Afriku imali bi više afričkih korena u DNK, ali postoji samo jedan".
Za nekih 5.000 godina ljudi su uspeli da se rašire uz obalu Indijskog okeana i kroz jugoistočnu Aziju, da bi u Australiju stigli pre oko 65.000 godina. Drugi su krenuli na sever, preko Bliskog Istoka i Pakistana, i došli do centralne Azije. Pre oko 50.000 godina počeli su da se šire po Evrope. Još jednom je nizak nivo mora omogućio ljudima da maltene ušetaju u Evropu.
Ideja da su svi ne-Afrikanci potekli od samo jedne grupice ljudi suprotna je prethodnim teorijama da su različite ljudske rase evoluirale odvojeno od homo erektusa na raznim stranama sveta.
Tako, na primer, arheolozi u Kini smatraju da imaju čvrste dokaze da su Kinezi evoluirali direktno od plemena homo erektusa, a ne afričkog homo sapiensa, koje je stiglo u ovu zemlju pre oko dva miliona godina. Međutim, nedavna istraživanja sprovedena nad više od 12.000 ljudi iz različitih delova Kine pokazuju da su svi oni potekli od prvih Afrikanaca.
"Mislim da bi svi trebali da budemo srećni zbog toga, jer to znači da ljudi koji žive na ovom svetu nisu toliko različiti jedni od drugih", zaključio je Li Đin sa Univerziteta "Fudan" u Šangaju, koji je sproveo to istraživanje.
On je takođe dodao da njegov tim nije otkrio nijednog čoveka koji bi mogao da bude potomak homo erektusa u Kini.
Prevremeno rođeni dečak umalo žrtva lekarske greške "Mrtva" beba se probudila pred svoju sahranu
Autor: Blic online </SPAN>| 10.08.2009. - 11:19 Malog dečaka rođenog 16 nedelja prevremeno doktori su proglasili mrtvim u bolnici u Paragvaju, ali on se probudio nekoliko sati kasnije pred svoj pogreb, prenosi Rojters.
Dr Ernesto Veber, šef Pedijatrijske klinike državne bolnice u prestonici Paragvaja Asunsionu, rekao je da je beba po rođenju težila samo pola kilograma.
"Nije se pomerao, nije imao respiratorne funkcije, nismo utvrdili otkucaje srca, i zato smo ga proglasili mrtvim", rekao je Veber Rojtersu.
Porodica je dobila potvrdu o smrti i kartonsku kutiju sa bebinim imenom koja je služila kao privremeni pogrebni sanduk.
Međutim, kada je porodica preuzela bebu iz bolnice i počela da ga priprema za pogreb, neverovatna stvar se desila.
"Otvorila sam kutiju, podigla bebu i on je počeo da plače. Prepala sam se i uzviknula 'dete plače', a onda je počeo i da pomera ručice i nožice. Svi smo se preplašili," rekla je Liliana Alvarenga, jedna od članova porodice koji su prisustvovali neverovatnom događaju.
Bolnica je započela istragu, a beba se nalazi u inkubatoru i u stabilnom je stanju.
Novinar: , Fotoreporter: 
Vožnja brzinom od 120 kilometara na sat uz istovremeno vođenje ljubavi? Zvuči neverovatno, no jedan 28-godišnji Norvežanin pokazao je kako je to moguće, ali je pri tom ostao bez vozačke dozvole.
ekoo
Gospođo, dođite za tri godine - bile su riječi čuvara gradilišta na ulazu u grad hotel “Sveti Stefan” koji se obraćao dvijema američkim turistkinjama koje su namjeravale da uđu i posjete nekada najelitnije ljetovalište na Jadranu.
