If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio sobom i voli samo sebe, a zaboravlja na svoje roditelje, braću, sestre, porodicu, rodbinu...
Zato se riječ ljubav mora tumačiti i koristiti u njenom općem znaćenju
Prije nego započnem pisati o ovoj temi, želim da postavim nekoliko pitanja na koja ću nastojati odgovoriti u ovom radu.
Da li islam ima poseban stav o ljubavi i da li priznaje posto
janje tog senzibiliteta u slučaju pojedinca i zajednice? Da li muslimani danas boluju od gubitka ljubavi i humanosti? Koja vrsta ljubavi je u šerijatu prihvatljiva, a koja ne? Kako razumijevamo ljubav posmatrajući je kroz perspektivu ajeta Allahove Knjige i hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.?
Zašto su mržnja i prezir, po islamskom učenju, šejtanski posao? Da li je islam postavio određene uvjete i ograničenja kojima je usmjerio ovu vrstu osjećanja i time učinio društvo sigurnim i skladno uređenim?
Kako islam gleda na ljubav?
Neki će možda pomisliti da ćemo ovdje govoriti o ljubavi koju spominju i veličaju raznovrsni mediji ili pjesme u kojima je opjevana ljubav muškarca prema ženi.
Toj plemenitoj riječi nanesena je ogromna nepravda jer je ograničena samo na spomenuto značenje. Međutim, činjenica je da ona ima mnogo više plemenitih značenja, a neka od njih su: ljubav prema Allahu, dž.š, ljubav prema Njegovom poslaniku, s.a.v.s, ljubav prema ehli bejtu (porodici Poslanikovoj), ljubav prema našoj vjeri islamu, ljubav prema porodici, ljubav prema domovini, ljubav muža prema ženi, ljubav prema drugim ljudima, pa čak i ljubav prema smrti.
čovjek se sastoji od tijela i duše, razuma i osjećanja i obje komponente neizostavno egzistiraju. Plod razuma je promišljanje i zaključivanje, plod srca je osjećanje ljubavi. Upravo zato je i filozof Dekart rekao: ''Ja razmišljam, a to govori da postojim.'' Analogno tome, mi možemo reći: 'Ja volim, što upućuje na to da postojim.' Znači osjećanja govore o čovjeku kao što to čini razum. Nepravedno je da ovu riječ (ljubav) vezujemo za ženu i njeno tijelo, jer ona nosi druga značenja koja su suprotna egoizmu, preziru, netrpeljivosti, mržnji. Mi živimo u teškim vremenima kada se svako zabavio samo o sebi i voli samo sebe, zaboravlja na svoje roditelje, braću, sestre, porodicu, rodbinu... Zato se ova riječ mora tumačiti i koristiti u njenom općem značenju. Moramo odgojiti generaciju čija će srca biti ispunjena ljubavlju prema pojedincima, porodici, zajednici muslimana (ummetu).
Postoje razne vrste osjećanja: ljubav, mržnja, strah, nada, kao što postoje razne vrste ljubavi: prema Allahu, dž.š, Njegovom poslaniku, s.a.v.s, vjeri, činjenju dobra itd. čak i ljubav prema ženi se dijeli na: ljubav prema majci, supruzi, kćerki, sestri. Tako vidimo da značenje riječi 'ljubav' ne obuhvata samo formalni, fizički odnos sa ženom, zato o toj temi možemo govoriti sa više aspekata:
- Ono što je svakom vjerniku potrebno je ljubav prema Uzvišenom Allahu, dž.š, koji je nas je stvorio. Allah, dž.š, kaže:''Ima ljudi koji su umjesto Allaha kipove prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.'' (El-Bekare, 165)
Buharija i Muslim bilježe sljedeći hadis:''Ko bude imao troje, osjetiće slast imana: da mu Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli čovjeka samo radi Allaha i da mrzi da se vrati u kufr nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.''
- Ljubav prema Muhammedu, s.a.v.s, koji nam je vjerno dostavio uputu i time nas izveo iz tmine na svjetlo. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:'' Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.''(Alu Imran, 31)
- Ljubav prema prirodi je u islamu također izražena i po tome su muslimani prvi ekolozi i borci za očuvanje zdrave i čiste okoline. Priroda je nastala Allahovim stvaranjem i izvor je svakog dobra i blagodati. Allahov poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi zabranjivali su bespotrebnu sječu drveća, ubijanje životinja ako nisu potrebne za prehranu vojske u toku bitaka i ratova koje su vodili muslimani, a da ne govorimo o mirnodopskim prilikama, kada je ta zabrana bila još naglašenija. Jednom prilikom Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je za brdo Uhud nakon povratka iz jedne bitke: ''Ono voli nas i mi volimo njega,'' i to uprkos porazu koji su muslimani kod njega pretrpjeli.
- Ljubav prema životu u islamu je naglašena. Musliman voli život i ne prezire ga kao što to radi perzijski pjesnik koji kaže da je život zlo i da ga se treba riješiti samoubistvom, celibatom, ili bar zabraniti užitke koje sa sobom donosi. Ne, musliman gleda na život realno, optimistično i on svakim danom svog života uvećava svoju nagradu na ahiretu. Upravo zato je Allahov poslanik, s.a.v.s, zabranio da priželjkujemo smrt rekavši:''Neka niko od vas ne priželjkuje smrt radi neke nedaće koja ga je snašla, već neka kaže: Allahu, Ti mi daj da živim sve dok je život za mene bolji , a usmrti me ako je smrt za mene bolja.''
- Ljubav prema smrti. Musliman voli smrt, nje se ne plaši, niti je smatra nečim nepoznatim. Život je period koji mora proći nakon čega neminovno dolazi smrt koju vjernik spremno dočekuje. Vjernik se raduje smrti, posebno smrti na Allahovom putu, što je najveća želja vjernika, jer on za to očekuje i nada se velikoj nagradi Plemenitog Gospodara. Jahja ibn Mu'az je rekao: ''Smrt prezire samo sumnjičavac koji ne zna da smrt spaja voljene.'' Smrt je putovanje odavde tamo. Mu'minsko srce je dovoljno veliko da primi sve spomenute ljubavi. Mu'min voli i želi dobro svakome čovjeku, životinji, a prema neprijatelju je pravedan jer njegov odnos i osjećanja prema njemu ne smije izaći iz okvira pravde. Mu'min voli i sebe, ali to ne prelazi granicu i ne vodi u egoizam. On gaji tople osjećaje ljubavi i prema svojoj porodici, djeci, supruzi, braći i sestrama, rodbini i cijelom čovječanstvu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže:''O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najpočašćeniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije mu ništa skriveno.''(El-Hudžurat, 13)
A u suri En-Nisa Allah, dž.š, kaže:''O ljudi bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i ženu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte- s imenom čijim jedni druge molite- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista,
stalno nad vama bdi.'' (En-Nisa, 1)
Ljubav u ime Allaha, dž.š.
Ova ljubav je iskreni osjećaj koji u sebi nema primjese interesa, strasti, nije prouzrokovan rodbinskim vezama i odnosima, niti je refleksija na učinjenu uslugu. To je ljubav radi i u ime Allaha između dva mu'mina, moralna, koji su korisni kako ummetu, tako i čitavom čovječanstvu. U Muslimovom ''Sahihu'' nalazi se hadis u kojem je jedan čovjek želio da posjeti svoga brata (po vjeri), pa mu je Allah, dž.š, poslao meleka u liku čovjeka koji ga upita: ''Gdje si pošao?'' On odgovori: ''Idem u posjetu svom bratu tom i tom.'' Melek mu reče: ''Da li među vama postoji rodbinska veza?''čovjek odgovori: ''Ne.'' ''Da li ti je on učinio kakvo dobro pa mu na tu uslugu želiš uzvratiti?, ponovo upita melek. čovjek opet odrično odgovori. Melek upita:''Pa šta je razlog tvoje posjete njemu?'' čovjek reče:''Volim ga u ime Allaha, dž.š,'' na što mu melek uzvrati riječima: ''Raduj se, Onaj u čije ime voliš dotičnog me poslao da te obradujem viješću da te Allah voli radi tvoje ljubavi prema tom čovjeku.''
Oni koji se vole u ime Allaha, dž.š, biće na Sudnjem danu u hladu Allahova Arša, kada neće biti drugog hlada osim Njegovog. A u hadisi-kudsijji stoji: ''Moja je ljubav obavezna za one koji se vole radi Mene i koji se radi Mene posjećuju.''
Allah, dž.š, kaže:''Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.'' (Ez-Zuhruf, 67) Ljudi će na Sudnjem danu biti podijeljeni u dvije skupine: oni koji su na dunjaluku bili prijatelji i radi prolaznih interesa sklapali veze i na tome zasnivali svoje odnose, ali će se oni okrenuti jedni protiv drugih proklinjući se međusobno. Druga skupina je ona za koju je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao:''Među Allahovim robovima ima ljudi koji nisu ni poslanici ni šehidi, a kojima će i jedni i drugi zavidjeti radi njihovog položaja kod Allaha.'' Ustade jedan beduin koji je bio izdaleka, te mahnu rukom i reče: 'Opiši nam ih, Allahov Poslaniče!' ''To su oni koji su se zavoljeli u ime Allaha nevezani rodbinskom vezom, niti je ta ljubav radi imetka. Tako mi Allaha, njihova lica su ispunjena nurom, oni su na uzvišenjima od svjetlosti, ljudi će strahovati na danu Sudnjem, a oni neće strahovati, ljudi će se jako prepasti tada, a oni neće. Oni su Allahovi prijatelji, neće se imati čega bojati, niti za ičim tugovati.'' Mi moramo nastojati da dostignemo te stepene i da druge podstičemo da gaje bratska osjećanja ljubavi u ime Allaha, dž.š, a da ukazujemo na opasnost i štetnost odnosa koji počivaju na koristoljublju i prolaznim, niskim interesima. Ako to nismo u stanju, onda se bar nastojmo osloboditi osjećanja prezira i zavisti prema drugim muslimanima, jer na to nas upućuje Kur'an:''Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.''(El-Hašr, 10)
Islam traži da naša srca budu čista od navedenih bolesti za koje Allahov poslanik, s.a.v.s, kaže: ''Među vas se uvukla bolest koja je harala u narodima prije vas: zavist i mržnja, a mržnja je opasna poput britve. Ja ne velim da ona brije kosu, već uništava vjeru.''
Ljubav u ime Allaha, dž.š, ima i svoje stepene:
1. Ljubav koja je izraženija i jača prema svome bratu u vjeri nego prema samom sebi. Takvi su bili ashabi, r.a, pa ih je Allah, dž.š, opisao riječima:''I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili, oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno, a oni koji se sačuvaju uskogrudnosti, oni će sigurno uspjeti.''(El-Hašr, 9)
2. Da voliš svome bratu u islamu ono što voliš sebi. Buhari i Muslim bilježe u svojim zbirkama sljedeći hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s:''Niko od vas neće vjerovati(imati potpun iman) sve dok svome bratu (po vjeri) ne bude želio ono što želi sam sebi.''
3. Da očistiš svoje srce od mržnje, zavisti i drugih bolesti kada se radi o odnosu prema drugim muslimanima.
Ako u srcu nema ljubavi onda mora postojati pravda koja će kanalisati srdžbu i mržnju. To nam najbolje pokazuje primjer Umer ibnul-Hattaba, r.a, i odnos koji je imao prema ubici svog brata Darar ibnul-Hattaba. Ubica je to gnusno djelo izvršio kao mušrik, pa je prešao na islam, a Umer mu je govorio, kada bi ga sreo na putu: ''Ne volim da ti vidim lice, jer kad god te vidim sjetim se kako je ubijen moj brat.'' On mu uzvrati riječima: ''O vladaru pravovjernih, da li će to biti razlog da me spriječiš da uzmem pravo koje mi pripada?'' , a Umer mu reče: ''Ne, tako mi Allaha, dat ću ti tvoj hakk!''
Obzirom da je porodica osnovna ćelija društva, vrlo važno je da odnosi u porodici budu izgrađeni na međusobnoj ljubavi i obostranom poštovanju. Velika opasnost vreba porodicu u koju se uvuče netrpeljivost, mržnja i neprijateljstvo. Upravo zato je Uzvišeni Allah, dž.š, naredio lijepo ophođenje među supružnicima:''I lijepo se ophodite prema ženama, pa ako ih vi i ne budete podnosili i voljeli, pa možda vi nešto i ne volite, a Allah će u tome dati mnogo dobra.''(En-Nisa, 19)
Allahov poslanik, s.a.v.s, je rekao: ''Mu'min ne može mrziti mu'minku, jer ako ne bude zadovoljan jednom njenom osobinom, zadovoljan je drugom osobinom.''
Ljubav između muškarca i žene:
Ova vrsta ljubavi je u islamu dozvoljena pod uslovom da joj čovjek ne hrli kako se to predočava na televiziji, kao i na drugim mjestima i medijima. Ljubav se sama nameće tako da ona hrli čovjeku, a ne suprotno. U arapskom pjesništvu možemo pročitati o čistoj, nevinoj ljubavi i čednosti. Danas ima onih koji tvrde da brak mora proisteći iz ljubavi. Ne, to nije obavezno, postoje naučne studije i statistički podaci koji ukazuju na to da su najsretniji brakovi i oni najtrajniji i čvršći tradicionalni brakovi. Allah, dž.š, kaže:''I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.''(Er-Rum, 21)
Ljubav koja je u ajetu spomenuta dolazi sa lijepim ophođenjem i međusobnim uvažavanjem u braku. Ako se u braku pojavi period u kojem se osjeća netrpeljivost među bračnim drugovima, ne treba donositi ishitrene odluke ili govoriti teške i uvredljive riječi, jer to može biti rezultat trenutačnog stanja, a takve su reakcije kobne po bračni život.
Mnogi šerijatski pravnici smatraju da je bezrazložni razvod braka zločin i strogo zabranjen (haram).
Apsurdno je očekivati da je svaki brak idealan poput opjevane ljubavi između Kajsa i Lejle. Treba graditi korektne odnose na lijepom ahlaku (islamskom odgoju i ponašanju moralnim principima naše uzvišene vjere) i lijepim postupcima koji će proizvesti ljubav. Zato ne treba radi najmanje sitnice ili osjećaja nepodnošljivosti odmah posezati za razvodom braka. Svaki od supružnika treba da istražuje šta je to što ga odbija od bračnog druga kako bi to ispravio, i šta je to što čini bračnog druga voljenim od strane drugog bračnog druga. Žena, na primjer, zauzeta svojim svakodnevnim poslovima, zaboravlja na muža koji ima svoja prava, pa je potrebno da mu ukaže više pažnje, jer je hizmet žene mužu jedna vrsta ibadeta. I muž, također, mora voditi više računa i posvetiti više pažnje svojoj supruzi i ispunjenju njenih prava.
Abdullah ibn Abbas r.a. je jednom prilikom stajao pred ogledalom, dotjerivao svoju bradu, češljao kosu i uljepšavao se, kada ga je ugledao Nafi', rob Abdullahov i upitao: ''Šta to činiš, o amidžiću Allahovog poslanika, a tebi dolaze iz daleka, i sa istoka i sa zapada da bi te pitali za mišljenje o Allahovoj vjeri?'' On odgovori: ''A šta je loše u tome, o Nafi', ja se uljepšavam i dotjerujem svojoj supruzi, kao što to i ona čini radi mene, a to je i u Allahovoj knjizi.'' Nafi' upita: ''A gdje?'' Ibn Abbas mu odgovori, citirajući sljedeći kur'anski ajet: ''One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.-A Allah je silan i mudar.'' (El-Bekare, 22
I na kraju, znajte da je islam vjera koja ima sve potencijale da uredi živote pojedinaca, porodice i društva i da izvede čovječanstvo iz tmine na svjetlo, kao što je uradila i prije četrnaest stoljeća. Islam daje jasne odgovore na sva životna pitanja, jer vjera je nedjeljiva od života.
Molimo Svemogućeg da nam podari snage da ustrajemo na pravom putu i da naša srca ispuni ljubavlju i toplinom. Amin!
NAPOMENA: S arapskog preveo H.I. Objavljeno u Novim Horizontima.
__________________
Bila sam na IQ testu. Srećom bio je negativan.
Svaka osoba prilikom sklapanja braka, u podsvjesti se vodi za samo jednom, sasvim logičnom idejom da će u braku osjetiti stvarnu sreću. Nema sumnje da je većina i pronađe, doživi, međutim, koliko ona traje i kakvog je intenziteta drugo je pitanje?!
Allah, dž.š., nas u Kur'anu uči da je smisao sklapanja braka smiraj 'i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.' (Er-Rum, 21.) Nema sumnje da je u smiraju duše stvarna sreća za čovjeka, da samo smirena duša može biti dovoljno skoncentrisana na osjećaj uživanja u berićetu hairli braka. Tek kada osjetimo tu harmoniju svjesni smo koliko vrijedimo, svjesni smo da nas neko treba i iskreno voli. Nećemo dugo čekati na naš odgovor, vrlo brzo ćemo se početi osjećati kao osoba koja nas voli, i mi ćemo početi voljeti.
Možda ove riječi djeluju suviše idilično da bismo ih ozbiljno shvatili. Međutim, zar nam životopis poslanika Muhammeda, s.a.v.s., ne potvrđuje upravo ovu tvrdnju. Ako podrobnije razmislimo o hadisima koji govore o braku Muhameda, s.a.v.s., i njegovom odnosu prema suprugama, vidjet ćemo pravu idilu! Naći ćemo savršene primjere iskrene i potpune ljubavi, harmonije, smiraja, ugođaja i svega pozitivnog što brak nosi, a što je od izuzetne važnosti za sreću i zadovoljstvo u braku.
Ukoliko primijenimo praksu Poslanika, s.a.v.s., u ovoj oblasti, zasigurno ćemo pomoći sebi u bračnom životu i uspostavljanju bračne idile koja ja najbolja garancija za opstanak našeg braka.
Prvo što ćemo primjetiti u odnosu Poslanika, s.a.v.s., prema njegovim suprugama je izražavanje svojih osjećaja s ciljem pojašnjenja njegove ljubavi prema njima. Aiša, r.a., prenosi sadržaj dijaloga koji je tekao između nje i Poslanika, s.a.v.s., kada ga je jednom prilikom upitala: 'Kakava je tvoja ljubav prema meni?' Poslanik joj je odgovorio: 'Ona je poput čvora na užetu!' Poznato nam je da čvor na užetu zna biti izuzetno čvrst tako da ga je skoro nemoguće razvezati. Upravo ovako Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava svoju ljubav prema supruzi. Aiša, r.a., nastavlja dalje i pita: 'U kakvom je stanju čvor sada?! Poslanik, s.a.v.s., bez oklijevanja, potvrđuje svoju veliku ljubav i kaže: 'Čvor je kao što je i prije bio!' Dakle, njegova ljubav je ustrajna, konstantna, velika i to svojoj supruzi daje do znanja. Nema sumnje da su te riječi imale ogroman značaj za Aišu, r.a. Koliko su samo sreće i smiraja unijele u njenu dušu. Koliko se to odrazilo na njenu predanost i iskrenost prema svom mužu u čiju ljubav nije sumnjala, jer je bila uvjerena da je njegova miljenica među ženama Muhammeda, s.a.v.s. Sigurna je bila da je osjećaj ne vara jer je čula Poslanikove, s.a.v.s., riječi upućene njoj kada je obavještava da je 'njena prednost nad ostalim ženama kao prednost serida (vrsta hrane koja se pripremala kao posebna počast) nad ostalom hranom.'
Na nama je da slijedimo postupak našeg najvećeg učitelja i naučimo se da svakodnevno izražavamo svoje osjećaje prema supružniku. Ovaj savjet nam je posebno bitan nakon što bolje upoznamo psihu supružnika, jer ćemo uvidjeti da se muškarac i žena uveliko razlikuju u izražavanju svojih osjećaja. Žena, kada voli, ona će to vrlo lahko kazati i to stalno ponavljati. Koristiće više fraza da bi iskazala svoje osjećaje, poput 'trebam te', 'bojim se da te ne izgubim', 'jedva čekam da te vidim', i dr. Međutim, muškarac svoje osjećaje izražava na potpuno drugačiji način. On, ako želi reći supruzi da je voli, iskazat će to kroz određena djela i postupke, a rijetko kada će to verbalno izraziti. Kada krene kući on će, kao znak ljubavi, kupiti supruzi cvijeće, kolač, čokoladu, nešto od namještaja, itd. To je njegov izraz ljubavi i supruga to treba pravilno razumjeti.
Muhammed, s.a.v.s., je svojim postupcima pokazao da treba da prevaziđemo tu psiholišku barijeru i na najednostavniji, verbalan način, iskažemo ljubav prema supružniku. Obično je ženi dovoljno da joj na jasan način kažemo koliko je volimo. Ibn Asakir bilježi predaju od Aiše, r.a., koja je, kao i svaka žena, imala potrebu da sluša izraze ljubavi od svog supruga, te ga pita o njegovj ljubavi prema njoj. Poslanik, s.a.v.s., joj odgovara: 'Ne brine me što ću umrijeti nakon što sam saznao da si ti moja supruga u Džennetu!' Možemo li zamisliti kako se Aiša, r.a., osjećala nakon što je čula ovako jasnu poruku sigurne ljubavi na oba svijeta?! Ne sumnjamo da je to ostavilo ogroman pozitivan trag na psihu Aiše, r.a., i sigurno povećalo njenu ljubav prema suprugu.
Zaista, koliko se života, koliko duša, koliko ubjeđenja promijenilo zbog ljubavi!
Poznatog ashaba Tufejl bin Amra, r.a., nakon što je primio islam, i vratio se kući, na kućnim vratima ga dočekuje supruga, kao i obično. Kada mu se približila, kao što supruga prilazi svome mužu, on joj reče: 'Ti si meni postala haram!' 'Zašto!?' – upita ga. Odgovori: 'Primio sam islam!' Na te njegove riječi ona kaza: 'Ti si moj, a ja sam tvoja. Tvoja vjera je i moja vjera!' Onda je izgovorila šehadet i zvanično primila islam.
Zar ovo nije iskazivanje ljubavi zbog koje je promjenila vjeru?!
Kolika bi naša sreća u braku bila kada bi nam ovi primjeri bili osnova na kojoj bismo gradili svakodnevnu komunikaciju sa supružnikom?! Koliko bismo sretni bili kada bismo primjenili praksu naših prethodnika u odnosu prema supružniku?! Koliko sebi možemo pomoći ako ideju kreativnosti nešeg odnosa prema supružniku budemo crpili iz života Muhammeda, s.a.v.s., i njegovih uzoritih ashaba!?
Kada se govori o bracnim obavezama i pravima ,uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze,dok su rijetka obracanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge.
Povodeci se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Najbolji medu vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj”, predocavamo bracnim drugovima muslimanima neke savjete koji ce im pomoci da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba ”Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite).”(En-Nisa 19.)
1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophodjenju sa porodicom.
2. Stalno podsjecanje na to da je lijepo ophodjenje sa porodicom nacin da se približiš Uzvišenom Allahu.
3. Medjusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž. š.; da muž podstice suprugu da ucestvuje sa njim u da’vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava
4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao što su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophodjenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti…
5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophodjenje, prihvatanje odgovornosti, pažnje, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
6. cuvanje suprugine tajne (bracne tajne).
7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen
9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje svidja, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer ce to prouzrokovati formiranje ružnih osjecaja.
14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobracaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
16. Pohvali je i cijeni sve što ucini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to vec navikao.
17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu licnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
19. Izvini joj se kada budeš ubijedjen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
21. Budi na njenoj strani sa naklonošcu i milošcu, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.
22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjecaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
26. Osmjehni se kada ulaziš u kucu, a ne mrgodi se, s tim što ceš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i širi atmosferu ushicenja i radosti u kuci.
27. Voditi racuna o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoce, nakon racanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjecanjem, uz strpljivost.
28. Nemoj zanemariti cinjenicu da je pokatkad spopadnu osjecaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
29. Postupaj mudro i s umijecem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, vec upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš.
31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uredjenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im cast ukaži
34. Proucavaj medjusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
35. Nastoj da se vaši problemi uvijek potražiš savjet,onda to cini u najvecoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici
36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bracne probleme, jer oni su neobicno pristrasni prema sinu ili kcerki i probaj da se medju vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.´
37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoc, a ne obrnuto.
38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kuci i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona cisti ili sredjuje kucu).
39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoci radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
40. Kada dodju gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogucnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.
Sa arapskog preveo: Duznosti i obaveze muza prema zeni Muz ima slijedece obaveze prema supruzi: -Da joj potpuno ispuni njena moralna i materijalna prava, kao i fizicka, tjelasna; da joj isplati mehr, dadne opskrbu, da je cuva, stiti i pazi ziveci sa njom na lijep pristojan i propisan nacin, da je hrani, odijeva i obuva, obezbijedi stan, da joj obezbjedi sve sto voli i sto je u granicama serijata a njemu ne predstavlja poteskocu, da je odgaja na propisan nacin lijepim savjetom i govorom. ako se ne pokori, onda seksualnom apstinencijom jedno vrijeme,(to pravo je pravo supruga, a ne i zene, tako da zena ne smije nikada seksualno odbiti muza), a ako se opet ne pokori, onda je istuce pazeci da je ne rani, ne slomi neki dio tijela ili udari po licu. Allah dz.s. kaze:.. A one cijeg se neposluha bojite, posavjetujte, a onda se od njih u posteljama rastavite, pa ih i udarite; kad vam poslusne postanu, onda im zulum ne cinite! (En-Nisa:34),dalje -Da je pouci osnovnim stvarima vjere, ako to ne zna, ili da je pusti da ide na za to odredjena mjesta gdje moze nauciti (mejtefi,seminari,predavanja,skola itd.),posto duhovna potreba u islamu ne zaostaje za materijalnom. -Da je prisili na ucenje, usvajanje i preakticiranje najosnovnijih islamskih propisa; da joj zabrani neislamsku nosnju i otkrivanje, nedopusteno mijesanje i kontaktiranje sa drugim muskarcima, osim u prisustvu mehrema, da joj ne pruzi priliku da se ,oralno pokvari, jer Poslanik a.s. kaze: Covjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado. -Da ne iznosi njene tajne pred svijet -Da ima sa njom seksulane odnose, makar u cetiri mjeseca, osim ako nema neki poseban uzrok i opravdanje, kao sto je odsutnost na putu i sl. Naravno, ovdje bi trebalo ,alo sire obrazloziti i elaborirati ovo pitanje, zbog njegove vaznosti u bracnim odnosima, posto se i sami islamski pravnici razilaze po ovome pitanju. Hanbelijski ucenjaci smatraju da bi to moralo biti makar u cetiri mjeseca obavezno, osim iz opravdanog razloga. Tako, ako bi muz odbio priblizavanje zeni nakon cetiri mjeseca seksualnog apstiniranja, zena bi imala pravo da trazi razvod braka. Medjutim ako bi muz otisao na put radi potreba pa makar se to oduzilo, to bi bio opravdan razlog odgadjanja intimnih odnosa. Ako bi muz otputovao i proboravio sest mjeseci, a ne bi imao opravdanja za dalji boravak, pa ga zena pozvala, trebao bi da se vrati, kao sto je Omer r.a. donio odluku za ozenjene mudzahide; da sest mjeseci proborave sa vojskom na ratistu, cetiri kod svojih zena, a dva mjeseca na putu, po ,jesec u dolasku i odlasku. -Da spava i zanocava kod nje. Ako je u poligamnom braku(vise zena), onda je obaveza da boravi kod nje kad dodje njena reda u nocima. -Lijepo bi bilo da joj dadne dozvolu kako bi mogla u slucaju potrebe sluziti svoju bolesnu rodbinu, klanjati im dzenazu u slucaju smrti i posjecivati ih pod uslovom da to nije na stetu porodice i muza. -U slucaju pokornosti zene, muz nema prava da je udara ili ostavlja u krevetu. -Muz je vodja i nadredjeni u domu supruznika -Da je ne prisiljava na odvratne i mrske stvari -Da joj dozvoli pravo misljenja i da se konsultuje sa njom. -Da se lijepo ophodi prema njezinim roditeljima i rodbini -Da je ne iznenadjuje povratkom sa puta, da je obavjesti o tome i trazi dozvolu ulaska kod nje kada se vrati (da je ne bi zatekao u neurednom i nepozeljnom stanju sto moze imati nepozeljne konsenkvence u daljem bracnom zivotu).
Allahu, molim Te svojim svjedočenjem da si Ti Allah, i da nema božanstva osim Tebe, jedinog. Tebi se sve obraća, nisi rodio niti si rođen, i Tebi niko nije ravan. Molim Te ispuni ovu moju potrebu, prekini moju samoću, otkloni moju nevolju i brigu, podari mi čestitog bračnog druga, da Te mnogo veličamo i slavimo, da Ti tesbih činimo, da Te stalno spominjemo. Ti nas najbolje znaš. O Ti, što se nevoljniku odazivaš kad Te zamoli, oslobodi me ovog opterećenja i brige. Allahu moj, kome drugom da se obratim ako ne Tebi, u koga da tražim utočište ako ne kod Tebe, podari mi čestitog bračnog druga i učini među nama ljubav, samilost i stabilnost. Ti si svemu kadar. O Ti koji nečemu kažeš samo budi i ono bude kako Ti hoćeš. Gospodaru naš, podari nam dobro na ovome svijetu, i dobro na budućem svijetu i sačuvaj nas džehennemske vatre. I neka je salavat i selam na našeg miljenika Muhammeda, s.a.w.s. Allahumme amin.
اللهم إني أسألك بأني أشهد انك انت الله لاإله إلا أنت الأحد الصمد الذي لم يلد ولم يولد ولم يكن له كفواً أحد ، اقضي حاجتي آنس وحدتي فرج كربتي اجعل لي
زوجاً صالحاً كي نسبحك كثيراً ونذكرك كثيراً فأنت بنا بصيرا ، يا مجيب المظطر إذا دعاك احلل عقدتي آمن روعتي إلهي من لي الجأ إليه إذا لم الجأ اليك هب لي من لدنك زوجاً صالحاً اجعل بيننا المودة والرحمة والسكن فأنت على كل شيء قدير يامن قلت للشيء كن فيكون ربنا آتنا في الدنيا حسنة وفي الآخرة حسنة وقنا عذاب النار , وصلي اللهم على سيدنا محمد وعلى آله وصحبه وسل
Jedan od najvažnijih faktora u životu čovjeka i najsigurniji čuvar ljudskog društva od izumiranja i nestanka, uz Allahovu pomoć...
Brak, Allaha radi
"Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje." (Prijevod značenja - Nur, 32.) "Ženite se s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri." (Prijevod značenja - Nisa, 3.) "I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke, za ljude koji razmišljaju." (Prijevod značenja - Er-Rum, 21.)
Jedne prilike došao mi je mladić koji se žalio na probleme koje je imao sa djevojkom i izrazio sumnju da se radi o sihru. Naime, dok je bio sa njom bio je jako grub prema njoj čak je i tukao, ali bez nje bi bukvalno ludio dok je ponavo ne bi sreo. Pitao sam ga da li je imao bračni odnos sa njom i našto je on potvrdno odgovorio. Pitao sam ga da li joj vjeruje da ga neće prevariti odgovorio je da joj ne vjeruje. Objasnio sam mu da se ne radi o sihru, nego se radi o bolesti koja nastupa kršenjem granica Allaha dž.š. i vođenjem vanbračnog života, problem koji ima većina mladih današnjeg doba koja vodi nemoralan život.
Jednom prilikom je Resul, a.s., naišao pored skupine mladića i upozorio ih da požure sa brakom čim se ispune osnovni uslovi za stupanje u bračnu vezu, kako njihove noge ne bi kročile putem grijeha i kako ih šejtan ne bi zaveo i obmanuo, pa da počine upropaštavajući grijeh. Sve to zbog mladalačke snage i zova strasti, koja traži da se zadovolji, na bilo kakav način, bilo to zabranjeno ili ne.
Koliko je samo mladića i djevojaka obmanutih njihovim strastima, kojima su se robovski predali. Zarad kratkog užitka, koji je sam po sebi veliki grijeh i koji upropaštava dušu i, na kraju, kao posljedica slijeđenja strasti, dođe nesreća, poniženje i gubljenje prijatelja. Saputnici takvog čovjeka ili žene postaju tuga, žalost i nesanica. Život im postaje težak i mrzak, dani dugi i tamni, kao i noći, a sve to zbog djela koja su počinili vlastitim rukama, dobrovoljno se prepuštajući razuzdanim strastima.
Muhammed, a.s., je objasnio mudrost požurivanja sa brakom kada se steknu uslovi, objašnjavajući da je to najlakši put i način čuvanja polnog organa, tj. čestitosti i čednosti i udaljavanje od djela koje izaziva srdžbu Gospodara svjetova i ruši ugled i čast čovjeka i žene.
Požurivanje sa brakom vodi čednosti, poštenju, čuvanju pogleda od harama i omogućava čovjeku koji potpuno čedan stupi u brak, ako mu Allah podari djecu, da ih lijepo odgoji i pripremi za budućnost, i da od njih izgradi snažne ličnosti, vrijedne, poštene i korisne sebi i društvu.
Razmisli o neoženjenom čovjeku kojeg je snašla teška bolest, a on sam, bez supruge, koja će ga utješiti, pomoći i bodriti na najljepši način, i bez djece koja će mu biti na usluzi u bolesti i starosti i koja bi mu pomogla, kao što je on njima pomagao dok su bili slabašni i nejaki. Takav čovjek je poput stranca, usamljenika u tuđoj državi, daleko od svoje domovine i prijatelja, koji se nada da mu neko priđe i ponudi barem gutljaj vode, ili topli osmijeh.
Razmisli o čovjeku koji odgađa sa ženidbom dok ne zađe u godine, sa koliko neizvjesnosti stupa u brak i koliko će, zbog svoje slabosti i starosti uskratiti od odgoja svojoj djeci, a postoji velika mogućnost da njegova djeca ostanu mala i nejaka i nesposobna za život nakon smrti njihovog oca. Od šteta neženstva, a i odgađanja braka, jeste i povećanje broja neudatih žena koje su spremne za brak i koje dolaze u teška iskušenja i mogućnosti da počine grijeh i da se odaju razvratu, jer im niko ne nudi bračnu vezu ili one same odgađaju udaju iz kojekakvih razloga.
Ono što posebno žalosti i zabrinjava, a uzrok je odgađanju braka, jeste mišljenje mnogih mladića da je život neoženjenog čovjeka veći užitak i da je puno lakši i jednostavniji, jer nema puno obaveza niti odgovornosti, kao što je slučaj sa bračnim životom. Ako bi ovo posmatrali samo sa strane strasti i kratkotrajnog užitka onda je to tačno. Međutim, ako se ovom problemu priđe sa stanovišta Islama, zatim moralnog zakona u čovjeku i stvarne svrhe polnog nagona u životu čovjeka onda ovo mišljenje predstavlja simbol sebičnosti i nemoralnosti. Zato je, ovo potpuno neispravno i pogubno i ovo vodi u opasno skretanje i udaljavanje od prirodnog načina života.
Kako čovjek, musliman, može razmišljati na takav način kada je poznato da je brak sunnet (praksa) Allahovih poslanika, a posljednji Allahov poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: "Ko se okrene od moga sunneta, on ne pripada meni."
Pored toga, Muhammed, a.s., je naredio brak, a zabranio neženstvo (celibat) rekavši: "Nema neženstva u Islamu."
Imam Ahmed je rekao: "Neženstvo nema nikakve veze sa Islamom, i onaj ko te pozove u neženstvo, pozvao te je u nešto mimo Islama.".
A Abdullah ibn Abbas je rekao jednom čovjeku: "Oženite se, jer najbolji čovjek ovog ummeta (Muhammed a.s.) imao je najviše žena i kad ne bi postojalo ništa drugo kao podsticaj na brak osim Allahovih riječi: "Mi smo slali poslanike i prije tebe i davali smo im žene i potomstvo.", bilo bi dosta.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Ko voli ovu moju vjeru (Islam), neka se pridržava moga sunneta, a moj sunnet je brak." (Bejheki)
U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: "Koji se god čovjek mlad oženi, njegov šejtan poviče, teško meni, spasio je svoju vjeru." (Ebu Ja'la u Musnedu)
Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao Akkafu ibn Veda'atu el Hilaliju: "Imaš li ženu?" "Nemam", - odgovorio je. "Imaš li robinju?", - upitao je Poslanik, a.s., na šta je on, takođe, negativno odgovorio. "A imaš li mogućnost da se oženiš?"- "Imam."- "Ako je tako, ti si onda šejtanima brat i da si kršćanin bio bi njihov svećenik. Kod nas su najgori od vas oni koji su neoženjeni. Šejtan nema boljeg oružja (protiv dobrih vjernika), od žena, osim oženjenih. Oni su čisti i sačuvani su od bluda. Teško tebi, o Akkafe, zar ne znaš da su one (žene) bile saputnice Ejjuba i Davuda i Jusufa i Kurfusa." "A ko je Kurfus, o Allahov Poslaniče?" - upitao je Bišr ibn Atijje. Muhammed, a.s. je odgovorio: "To je bio pobožan čovjek, koji se izdvojio i osamio na obali mora, čineći ibadet Allahu, dž.š., 300 godina. Danju je postio, a noću klanjao. A zatim je postao nevjernik u Allaha zbog jedne žene u koju se zaljubio i zbog koje je ostavio ibadet. Međutim, Allah, dž.š., mu je zbog nekih njegovih djela primio tevbu. O Akkafe, oženi se, u suprotnom ti si jedan od neposlušnih." Na te riječi Akkaf je uzviknuo: "Oženi me, o Allahov Poslaniče. "Oženio sam te kćerkom bintu Kulsum el-Himjarijj." (Ahmed, Ebu Ja'la)
Abdullah ibn Mes'ud je rekao: "Da mi od života nije ostalo više od deset dana, poželio bih da se oženim kako ne bi umro neoženjen."
Nekoliko savjeta mladima koji žele stupiti u islamski brak
Požuri polahko !!!
Biranje supružnika je veoma ozbiljna odluka i, zasigurno, jedna od najvažnijih koje čovjek napravi u svom životu. Stoga se ona treba donijeti uz najveći stepen pažnje i opreznosti. Sve to, naravno, uz uputu našeg Gospodara, Onoga koji sve zna o nama, Koji nam je propisao sudbinu i u sklopu nje odredio životnog partnera.
U biti čovjek treba biti uvjeren da će ga Uzvišeni, sigurno, spojiti sa njemu namijenjenom osobom onda kada dođe najbolje vrijeme za to. A dok Allah, s.v.t., ne otvori puteve kojima ćeš krenuti, budi što aktivniji u upoznavanju bračnog života i situacija koje on donosi. Naravno, imajući u vidu da je to posebno i jedinstveno iskustvo za svaku osobu, a koje se ne završava na dunjaluku.
Nadamo se da će ti slijedeći redovi olakšati korake na tom putu.
1. Dova, traži od Allaha, s.v.t., Njegovu pomoć i Njegovo vođstvo ka onom što je najbolje za tebe u traženju i izabiru budućeg životnog saputnika. Klanjaj istiharu namaz, i budi ustrajan u tome sve dok te Allah, s.v.t, ne učvsti u tvojoj odluci.
2. Savjetuj se sa svojim srcem. Osluhni šta tvoj duševni, unutrašnji glas, "radar" koji ti je Allah, s. v. t., dao, kaže o tvom mogućem partneru. U većini slučajeva on je mnogo tačniji od tvog razuma, koji često zbunjuje i u stanju je razglabati do unedogled. Za mnoge ljude, prvi utisak je, ustvari, i najprecizniji.
3. Raspitaj se. Saznaj razloge zašto si baš ti izabran/izabrana. Da li je zainteresovan/a za tebe kao individuu ili mu/joj je sasvim svejedno? Ako je očigledno da je primarni razlog tog braka tvoj imetak, ili nešto slično, uprkos suprotnim tvrdnjama, tu ponudu zaboravi. Ona, kao takva, donosi samo probleme.
4. Prije konačne odluke, u okvirima dozvoljenog, dobro upoznaj svog potencijalnog partnera. Vidjeti nekoga jednom ili dva puta u društvu drugih, kojima je također stalo do uspjeha u istom, jednostavno nije dovoljno. Bez narušavanja islamske zabrane osamljivanja, pokušaj razumjeti prirodu partnera, šta ga čini osobenim, kakav je njegov temperament, kako bi volio živjeti, i sl.
5. Razgovaraj sa ljudima koji poznaju tvog budućeg izabranika, naravno, pri tome birajući samo one kojima ćeš vjerovati. Neka to ne budu samo njegovi/njeni bliski prijatelji, jer oni mogu sakriti neke činjenice da bi mu učinili uslugu. Također, nemoj pitati samo o njegovoj/njenoj vjeri, karijeri, porijeklu, nego i o drugim veoma bitnim stvarima. Npr. da li se brzo i lahko ljuti, kako se ponaša kad je ljut/a, da li je strpljiv/a, pažljiv/a i učtiv/a, kako se odnosi prema suprotnom polu, prema drugim ljudima, u kakvim je odnosima sa svojim roditeljima, voli li djecu, koje su njegove/njene lične navike, i dr. Zatim, raspitaj se o njegovim/njenim planovima za budućnost, provjeri gdje ćete stanovati, itd. Ako odgovore na ova pitanja ne možeš dobiti od ljudi koji ga/je poznaju, pitaj ga/je ti i pri tome se pokušaj uvjeriti da on/ona ne govori samo ono što bi ti htio/htjela čuti. Mnogi ljudi će obećati mnogo stvari prije braka, kako bi zajamčili pristanak svog partnera, a nakon braka zaboravljaju da su to obećanje ikada dali, što je, naravno, prisutno podjednako i kod žena i kod muškaraca.
6. Saznaj što više o njegovoj/njenoj familiji, o odnosu prema roditeljima, braći i sestrama. Kakve će njegove/njene obaveze biti prema njima u budućnosti? Kakav je temperament i karakter roditelja, da li će oni živjeti sa vama ili vi sa njima, te da li su oni zadovoljni tvojom budućom ženidbom/udajom?
7. Pokušaj razumjeti šta tvoj mogući partner očekuje od tebe i braka uopšte. Kako je razumio/la odnose u braku, kako će se ponašati u različitim situacijama tokom bračnog života. To su teme koje jasno i nedvosmisleno treba razraditi u cilju pozitivnog ishoda, a nikako zanemariti, kako i same ne bi postale izvor disharmonije u braku. Ako te je isuviše stid postaviti takva pitanja, onda neka neko od povjerenja to uradi za tebe.
8. Posmatraj kako se ponaša prema drugim ljudima u različitim situacijama. Što više takvih situacija bude i što one budu raznovrsnije to će tvoji zaključci o tome kakav je njegov/njen odnos spram drugih ljudi i okolnosti, biti tačniji.
9. Saznaj kakvo je njegovo/njeno razumijevanje Islama i da li odgovara tvom vlastitom. Da li očekuje od tebe da radiš stvari koje do tada nisi nikada radio/la? Neka te jasno izvijesti kako namjerava prakticirati Islam i šta očekuje od svoje buduće supruge/supruga. Tako poslije neće doći do razilaženja i nerazumjevanja.
10. Ne žuri se. Mnogo je brakova doživjelo neuspjeh zbog toga što partneri u žurbi nisu uradili sve bitne provjere koje smo gore naveli. Ne budi na listi onih koji su sklopili brak, a nisu upoznali osobu s kojom treba da provedu ostatak svog života, samo zato što "nisu imali vremena" ili su bili u "bezizlaznoj situaciji".
11. Zapitaj se, da li želiš da baš ta/j žena/čovjek bude otac/majka tvoje djece? Ako ti se dotični/na ne čini potpuno odgovarajući, ponovo razmisli. I zapamti da brak nije samo za danas ili sutra, nego za čitav život, te da je on osnova građenja porodice. Ako osoba koja je tvoj potencijalni partner ne izgleda kao neko ko će biti dobar roditelj, vjerovatno ćeš se poslije naći u borbi za svoju djecu i njihov odgoj, bez pomoći supružnika.
12. Nikad nemoj sebi dozvoliti da budeš prisiljen/a na brak ili da te neko nagovori na to. Tvoje srce mora osjećati zadovoljstvo i sreću, a ne neko drugi.
I još jednom, spoljašnji izgled, brada, hidžab, ne govore dovoljno o čovjeku ili ženi i ne garantuju potpuno dobrog partnera, to su, ustvari samo osnove na kojima se gradi zdrava islamska ličnost, i bez kojih bi bilo besmisleno govoriti o gore navedenim tačkama. Prisutnost međusobne naklonjenosti, milosti i ljubavi, koju Islam daje supružnicima, jesu osnove za uspješnu zajednicu i najbitnije osobine koje treba tražiti kod budućeg životnog saputnika.
Prof. Jasminu Djananu je stiglo jedno pitanje, u rubriku pitanja i odgovori, u kojem brat pita na koji nacin da se sacuva strasti? Mi smo odlucili da profesorov odgovor na ovo pitanje postavimo kako tekst: "Ko želi da na Sudnjem danu bude čist od grijeha i nemorala neka se oženi ženom koja je čestita, uljudna i lijepo odgojena". Brak u islamu je vjersko-moralni čin i dužnost, pravno-ugovorni akt i jedan od mnogobrojnih Allahovih ajeta - znamenja i dokaza ljudima. Da je brak...
... vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju Kur'an i Hadis."Udavajie neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje (makar bili robovi i ropkinje), ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32). Pozivajući muslimane da stupaju i žive u brakovima Vjerovjesnik ih bodri "Tenakehu tekaseru fe inni ubahi bikumul-umeme jevmel - kijameti, ženite se množite se, jer ću se ja s vama i vašom brojnošću ponositi na Sudnjem danu."
Resulullah poziva i proziva mladiće da se obavezno žene ako ispunjavaju uslove iz slijedećih razloga: "Mladići! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda." (Buharija i Muslim).
Ko voli Vjerovjesnika on će slijediti njegov put: "Ko voli mene i moj način života, moj običaj - nek slijedi moj put u životu a ženidba je moj put."
Na oprosnom hadždžu pred 100 hiljada muslimana Vjerovjesnik upućuje: "Ženite se onima koje volite, a kad vas je jednom Allahova volja sjedinila, onda živite u ljubavi i slozi. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa zato poštujte Allahov emanet (povjerenje)".
Od izbora bračnog druga zavisi i naša sudbina na budućem svijetu kao i stanje vjere na ovom: «Ko želi da na Sudnjem danu bude čist od grijeha i nemorala neka se oženi ženom koja je čestita, uljudna i lijepo odgojena. Trojica muslimana zaslužuju da im Allah bude na pomoći na oba svijeta: Onaj koji se u okviru svojih mogućnosti bori i trudi na Allahovom putu radi bolje budućnosti islama i muslimana, radnik koji vjerno i pošteno služi i radi i tako valjano i pošteno obavlja povjereni posao i onaj ko se oženi u ime i radi Allaha da se sačuva bluda."
Kako prenosi jedan ashab četiri su stalna običaja ostala od ranijih vjerovjesnika: obrezivanje (sunećenje) muške djece, upotreba mirisa, čišćenje zuba misvakom i brak.
Jedan poznati i priznati alim smatra brak ibadetom ako se oženimo u namjeri da se sačuvamo bluda (zinaluka), da steknemo dobru, čestitu i odgojenu djecu i da slijedimo običaj i put (sunnet) Muhammeda a.s.
SVRHA I SMISAO BRAKA
Osnovna svrha braka jeste:
- izvršavanje Allahove naredbe i imperativa o braku,
- slijeđenje puta Allahovih vjerovjesnika,
- osiguranje zakonitog, na vjeri utemeljenog i moralno neupitnog poroda, da se precizno zna čija su djeca i kome pripadaju,
- osiguranje zakonskih nasljednika,
- da se obezbijedi uvećanje i produžetak ljudske vrste,
- da se pomoću braka uz svoje žene smirimo i sa njima sve seksualne potrebe zadovoljimo,
- da se pomoću braka iskorijeni i uništi prostitucija i blud,
- da se u braku djeca vjeri poduče i moralno-etički odgoje,
- da se u potpunosti osigura moralni život svakog čovjeka i žene kroz usavršavanje ahlaka muža i žene,
- da se obezbijedi izdržavanje (opskrba-rizk) žene i djece, i
- da se obezbijedi opstanak i kontinuitet čovječanstva.
Ističući ustanovu braka kao jedan od mnogobrojnih ajeta ljudstvu, Kur'an naglašava da Allah stvara žene da se ljudi uz njih smire. Šta znače ljudi ženama a žene ljudima u braku Kur'an slikovito kazuje: "Dozvoljava vam se da u noćima dok traje (savm) post sastajete se sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća." (EI-Bekare, 187).
Covjek bez žene ne može kao ni žena bez čovjeka. Islamski brak je jedini pravi, čovjeka dostojni i njemu primjereni izbor, izmedju celibata i svih oblika bluda. Dosljedno proveden celibat kao princip i ponašanje znači kraj i nestanak ljudske vrste. Dovedena do kraja prostitucija razara, oca, majku, djecu, dakle brak i porodicu i kao takva u krajnjoj instanci vodi nestanku ljudske vrste.
KOME JE BRAK DUŽNOST
S obzirom da je brak u islamu dvostruka; vjersko-moralna i šerijatsko-pravna, građanska dužnost, te s obzirom na prirodu čovjeka i njegovo imovinsko stanje šerijatski pravnici kažu: Ženidba je:
- nekome prvostepena dužnost - farz,
- nekome drugostepena dužnost - vadžib,
- nekome se samo preporučuje sunnet,
- nekome je pokuđen – mekruh, a
- nekome je zabranjen - haram.
Brak je stroga neopoziva dužnost svakom šerijatski punoljetnom, umno, duševno i fizički zdravom muslimanu koji ima materijalne mogućnosti da izdržava ženu, koji će se u braku lijepo ophoditi i humano ponašati a koji sigurno ne bi mogao kontrolisati strasti i nagone pa bi bez braka počinio blud. Brak je vadžib, blaža dužnost onome ko ispunjava sve navedene uvjete a nije potpuno siguran u kontrolu svojih strasti i nagona pa bi van braka vjerovatno počinio blud.
Brak je sunnet - Vjerovjesnikova preporuka svakom muslimanu koji ima umjerenu prirodu te može kontrolisati strasti i nagone a ispunjava sve uvjete za brak.
Mekruh je pokudjeno i suprotno sunnetu stupati u brak onom muslimanu koji zbog svoje naravi nije siguran da se može lijepo ophoditi i ponašati u braku a uz to je slabog materijalnog stanja da ne može podmirivati kućne potrebe. Brak je haram impotentnom muškarcu i nesposobnoj frigidnoj ženi. Siromašne muslimane koji ispunjavaju sve uvjete za život u braku izuzev posjedovanja imovine Kur'an upućuje:
"Pa neka se od braka suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji žele da se otkupe, ako su u stanju da to učine, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao." (En-Nur, 33).
S obzirom da se imovinsko stanje mijenja, Kur'an siromašnim mladićima savjetuje da se privremeno suzdrže od braka dok su posve siromašni a istovremeno nalaže imućnim muslimanima da ih materijalno pomognu. Ko uopće nema mogućnosti da dođe do materijalnih sredstava i tako stupi u brak kao najefikasnije sredstvo za sputavanje i potiskivanje strasti islam mu preporučuje stalnu svijest o Allahu dž.š. (zikr) i post (savm).
IZBJEGAVANJE BRAKA
Oni koji su sposobni i ispunjavaju sve uslove dužni su se ženiti i stupati u brak. Kur'an i Tevrat naređuju i preporučuju brak a bezrazložno neženstvo kude i strogo osuđuju. Jevreji vjeruju da onaj ko izraelskom narodu pridonose jednog člana više, on je i kod Boga i kod ljudi priznatiji.
Kod starih naroda: Asiraca, Babilonaca i Egipćana neženstvo je bila pokuđena stvar kao i kod starih Grka i Rimljana. Najveće izmjene u odnosu prema vrijednosti braka unosi kršćanstvo za koje je brak nužno zlo, ugođaj ženi i nebriga o Bogu. Mnoge Vjerovjesnikove izreke kude i osuđuju neženstvo sposobnih i imućnih mladića:
"En-Nikahu sunneti femen regibe an sunneti fe lejse minni." Brak je moj put i običaj, a ko odustane od mog puta on ne pripada meni.
"Men kane lehu ma jetezewedžu bihi felem jetezevvedž fe lejse minni." Ko bude iimao uslove za brak a ipak se ne oženi on nije moj pravi sljedbenik. Ko se ne oženi bojeći se siromaštva on ne spada u moje iskrene pristaše." Jedan mislioc ističe: "Ništa nije u stanju privezati čovjeka za ognjište, domovinu i čovječanstvo kao sretan brak. Neženja ne pripada nikome. On je svjetski građanin. Neprestano putuje bez cilja". Islam svim imućnim muslimanima koji su sposobni za brak a izbjegavaju ga propisuje posebne materijalne obaveze.
A Allah najbolje zna!
prof. Jasmin Djanan!
Dovukli su ga u predvecerje na volovskim kolima. Na sebi je imao vojnicko odijelo koje je bilo umazano krvlju. Na nekim mjestima je bila izmiješana sa blatom, a na nekima je krv, blistavo crvena, još uvijek bila svježa… Nije prošlo možda ni par sati otkako se sve to desilo… Svi su nijemo stajali oko tijela mrtvog šehida, oko njihovog voljenog Ahmeda. Stajali i cutali. Znali su da neko mora obavijestiti njegovu mladu suprugu da je Ahmed poginuo. Niko se nije usudjivao pokucati na vrata…
Tišina je stezala svojim košcatim šakama sve oko njih, bilo je tako tiho da se cak ni vrapci nisu culi… Odjednom zaškripaše vrata i kroz njih izviri jedna mala kuštrava glavica. Bila je to Samira, Ahmedova kcerkica. Nije imala ni tri godine, ali je dobro znala šta se dešava. Najviše je pamtila babino dugo izbivanje od kuce, pa je stalno pitala svoju mamu kada ce im babo doci. Cim je ugledala vojnike, zapita ih: "A gdje je moj babo?"
Pitanje odjeknu poput zvuka ispaljene granate narušavajuci ovu muklu tišinu… Niko ništa ne odgovori. Zacuvši da se nešto dešava, vrata se širom otvoriše i na njima se pojavi Amela. Gledala je po prisutnima tražeci medu njima svog Ahmeda, ali ga ne ugleda. Pritrca kolima molecI Allaha da ne bude u njima njen Ahmed. Cim ugleda njegovo lice, vrisnu bolno i poce da jeca ...
Suze su tekle same od sebe, ležala je na njegovim grudima gorko jecajuci. "Mama, mama, šta je bilo, što placeš" - zapita je Samira dok joj je prilazila". Mama, zašto babo tu leži, šta mu je to na odijelu?"
Samira se pribi uz majku pa poce i ona plakati.
"Amela", zovnu je neko od prisutnih", hocemo li ga ostaviti kod tebe dok mu sutra ne klanjamo dženazu.”
Pitanje kao da je dolazilo iz neke daljine, jedva je shvatila šta je pitaju, samo je nijemo klimnula glavom u znak odobravanja. Uzeše ga sa sobom i unesoše u kucu. Amela je išla za njima pognute glave brišuci suze sa lica, ali ko može to more da zaustavi. Samira se pribila uz majku, oci su joj bile crvene i iz njih su tekle nevine djecije suze.
Položili su ga na veliki kuhinjski sto. Lijeva noga mu je bila slomljena pa je onako beživotno visila padajuci sa stola. Noc se spuštala blago i polahko uvlaceci se u Amelinu sobu, pritiskajuci njeno mlado i bolno srce.
A zaista je bilo bolno. Jer, evo vec duže vrijeme, spopadaju je bolovi na srcu, ali je samo odmahivala rukom misleci da ce to proci, medutim, taj je bol sada bio još jaci. Sjedila je u uglu sobe i promatrala to beživotno tijelo u kojem je, do prije koji sat, bujao život, radale se nade i ideje i koje se kretalo, smijalo, pricalo, milovalo, a sada samo mrtvo i nepomicno leži.
"Nije me bilo nimalo strah, " rece ona", a i što ce me biti, pa to je moj muž s kim sam dijelila i dobro i zlo. Kad mi nije nikada naudio dok je bio živ, zašto bi sada kada je mrtav. O, moj Bože, kako je teško navici se i reci da je rahmetli."
Prišla je svom Ahmedu i pocela mu brisati krv sa lica, ucini joj se kao da ce te njegove usne nešto reci, da ce se pomaci, da ce dozvati: "Amela, Amela", kako li su samo te rijeci bile slatke. A i te njegove oci iz kojih je donedavno uvijek nešto tajanstveno iskrilo, sada su ugašene i beživotne. Primakla se i poljubila ga, baš kao nekada. Nije je bilo stid, jer, ipak, on je bio njen, a molice Allaha da ih ponovo spoji u Džennetu… Ja Rabbi, ti nas ucini od dženetlija, a mene ucini princezom svih hurija, ja Rabbi Ti sve cuješ i Ti sve vidiš, pa primi ovu moju molbu. Amin."
Gledala je u njega, dodirivala ga, privijala njegovu glavu uza se, ljubila je, brisala sa nje krv i blato, a kao da je svo vrijeme išcekivala da progovori, da se podigne, da ustane, ali njen šehid ležao je nepomican, dostojanstven i lijep, kako samo šehidi mogu biti. Još cu makar ovu noc biti sa njim, još ove noci ce biti moj, a poslije neka mi ga hurije cuvaju dok ja ne dodem."
Uzela mu je nogu i lijepo je namjestila da izgleda kao da je citava i zdrava. Primace mu se još bliže i leže pored njega. Neko bi pomislio da je poludjela, ali niko ne može da osjeti ono što je osjecala, njena ljubav prema njemu je bila velika. Na momente joj je na um padalo da se i sama ubije, da što prije bude sa njim, ali, ako se ubije, teško da ce vidjeti Džennet, a to znaci da ce izgubiti zauvijek svog Ahmeda.
Citala je u Kur'anu da su šehidi živi, da im Allah šalje svoju nafaku, u dubini svoje duše osjecala je istinitost tih rijeci. Zna samo jedno da mora da živi dok se ne preseli na bolji svijet". Moram da živim i othranim ono jadno malo siroce koje možda nije ni shvatilo da joj je babo preselio na Ahiret, o moj Allahu, olakšaj, a ne otežaj, jer ako sada ne umrem od ovog silnog bola koji me razdire, onda cu stvarno dugo da živim.”
Citavu noc nije ni oka sklopila. Ahmed je bio tu. Pred ocima je imala njegov nasmijani lik, prisjecala se njihovog vjencanja. Cinilo se da niko nije bio sretniji od nje tog momenta. Život im je bio tako lijep, a još kada je mala Samira svojim bistrim krupnim okicama ugledala ovaj svijet, sreci nije bilo kraja. Svaka slika se poput noža zarivala u njeno srce kidajuci ga dio po dio. Svaka pomisao o njemu bi izazivala bol, suze su tekle same od sebe, grudi su bile pune tjeskobe, disala je teškim uzdisajima, sve je boljelo, pa cak i ova kuca i ovi zidovi sve je podsjecalo na Ahmeda.
Ležeci uz svog Ahmeda tako je i docekala jutro. Narod je poceo da dolazi izražavajuci svoju žalost. Svi su je tješili da bude strpljiva, da se nada Allahovoj nagradi, da se pobrine za svoju malu Samiru, koja je sve to promatrala iz ugla sobe dok joj se na licu odražavao osjecaj tuge. Izgleda da je i ona shvatila da babo više nece doci i zagrliti je kao nekada i postaviti na krilo pitajuci je da li je još koju suru naucila. Ah, kako li je samo bio topao taj zagrljaj. Kao da i sada osjeca te nježne i tople babine ruke kako je ceškaju po kosi…… Suze su klizile niz to malo sicušno lice kao kapljice kiše kada klize po staklu. Znala je Samira da se ovim oprašta od svog voljenog babe.
"Ja Rabbi, Ti nam oprosti naše grijehe, smiluj nam se i blago nas uvedi u svoj obecani Džennet. Amin!"
Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jaca i jaca. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba cistiti korov da bi se nesmetano razvijala
Prvi znakovi da je nestalo ljubavi medu supružnicima jest nedostatak komunikacije. To se ogleda u slijedecem:
- Kad je vrijeme dorucka ili kahve, muž je zagnjuren u novine ili knjigu. Supruga s njim pije kahvu, ali medu njima gotovo da nema nikakvog dijaloga.
- Kad se vrati s posla, preda se svojim hobijima, gledanju televizije, kompjuteru itd. Mnoge žene s pravom pitaju je li se muž oženio s njom ili s kompjuterom.- Vikendom je sa prijateljima na nogometu ili izletu, igra šaha ili necega drugog; uglavnom, nije kod kuce.
- Ne ispoljava nikakva osjecanja ili zanimanje za svoju suprugu. Ostavlja je da tuguje i samuje po citav dan sa djecom koja nisu samo njena. A on se oženio radi sebe.
Drugi znak:
- Supruga se poslije udaje prestaje zanimati za svoj izgled i opcu pojavu. Pocinje se oblaciti neskladno i neuredno, što još više odbija muža od nje. Mnoge muslimanke nalaze ispriku u ljepoti i cednosti vlastite duše, istovremeno previdajuci da se ta duša ljubi i miluje kroz tijelo.
- Više ne cita jer je ubi monotonija.
- Ne druži se sa svojim prijateljicama, iako brakom ne bi smjelo prestati druženje.
- Povlaci se u sebe i muž je pocinje smatrati nemogucom osobom u daljnjoj komunikaciji i uglavnom joj prijeti drugom ženom. Naravno, ova prijetnja je, u takvom jednom stanju, nešto najgore cime se može riješiti novonastala situacija.
- Mnogi koji prijete drugim ženama su i sami možda kumovali teškom psihickom stanju žene. Oni nisu spremni jednu ženu zadovoljiti i usreciti, a vec žele to isto i drugoj uraditi. Pri tome, cesto se zaboravlja da su žene naš emanet za koji cemo odgovarati pred Uzvišenim Allahom.
Treci znak:
Napeta kucna atmosfera koja slici buretu baruta koje svakog momenta može eksplodirati. Ukoliko se primijeti kucna napetost, znak je da je u toj kuci bracna lada krenula u pogrešnom pravcu.
Cetvrti znak:
Situacija kad muž prihvaca suprugu kao rodenu sestru, a ne kao ženu s kojom treba imati uredan seksualni život. Ona njega prihvaca kao brata. To su oni slucajevi u kojima vlada samo samilost bez strastvene bracne ljubavi. Veliki je broj brakova u Bosni i Hercegovini u kojima bracni partneri jedni druge toleriraju, u kojima nema mržnje, ali nema ni ljubavi.
Peti znak:
Predmet braka, izmedu ostalog, jest seksualno zadovoljstvo. Onoga momenta kad se muž i žena upuste u gledanje sapunica koje govore o idealnom seksualnom ljubavnom životu, to je znak da to što gledaju ne nalaze u svom životu. Jer, da su istinski zaljubljeni jedno u drugo, ne bi im ni na kraj pameti bilo da tu ljubav necim remete. Oni priželjkuju ljubav sa ekrana, jer je nemaju u svom privatnom životu. Gledaju li se one latinoamericke sapunice igdje više u svijetu negoli kod nas Bošnjaka?! Zašto su za nas interesantne, dok u drugim zemljama nisu?Cesto bracni partneri sebi zabranjuju stvari koje im šerijat i vjera dozvoljavaju. Naime, kad se radi o legalnom seksualnom odnosu, u njemu je sve dozvoljeno osim ono što je šerijat zabranio. Zabranjen je neprirodan prilaz ženi sa leda u analni otvor. Zabranio ga je Poslanik, s. a. v. s. "Prilazi svojoj ženi i s prijeda i sa zada, ali nikako u mjesto izvan rodnice i nemoj joj prilaziti u vrijeme menstruacije" (En-Nesai). U drugom hadisu je rekao: "Ko pride ženi u mjesto mimo rodnice, Allah ga na Sudnjem danu nece ni pogledati" (Ebu-Davud).Analogno tome, sve poze seksualnog odnosa sa suprugom u svrhu zadovoljavanja seksualnog nagona su dozvoljene osim prilaska ženi u cmar. To je oštro osudeno i za to slijedi ahiretska kazna.Trebamo napomenuti nešto što je veoma bitno za muslimane. Naici cemo na ljude koji govore da je u seksu zabranjeno sve osim grubog prilaska ženi sprijeda, i to cak i ne gledajuci u njeno stidno mjesto. Žena nije predmet prema kome se grubo treba odnositi. Ona je osjecajno i blago bice kojoj treba i prilaziti tako. Stvorena je od krivog rebra, kako kaže Poslanik, s. a. v. s. Ko ga pokuša ispraviti, slomit ce ga. Ravna rebra bi vec znacila deformaciju. Kako god rebra cuvaju unutrašnje organe od vanjskih uticaja, tako i žena cuva porodicu od vanjskih uticaja.Poslanik je u jednom hadisu preporucio i predigru kao uvod u spolni akt. U drugom je rekao da muškarci ne završavaju spolni odnos dok se i žena ne zadovolji. Oni oboje imaju jednako pravo na spolno uživanje. U trecem hadisu se spominje da je Aiša, r. a., rekla kako su se ona i Poslanik, s. a. v. s., zajedno i u istoj posudi kupali. Zašto izbjegavati ono što je islam dozvolio? Možda upravo radi ovakvog shvatanja intimnog života i nenalaska seksualnog zadovoljenja, mnogi muškarci traže slasti u putevima bluda ili samozadovoljavanja ili, pak, u pornografiji. Spolni odnos sa ljubavlju izaziva užitak, i to je onaj odnos za koji ce i muž i žena biti nagradeni.
Ljubav u kuci Poslanika, s. a. v. s.
Poslanik je postavio temelje bracne idile kroz ljubav, samilost i moral. Mi cesto izbjegavamo zaviriti u njegov privatni život i mislimo da za tim nema potrebe. Naši brakovi su ugroženi, a mi necemo da se ugledamo na Poslanika svjetova i njegov privatni život, koji, ustvari, nije privatni jer nas i njime poucava kako opstaje porodica, kako se održava zajednica, odnosno kako kontinuira ljudski rod. Sve pocinje od braka i ljubavi u braku. Ako brak ne funkcionira kako treba, ne mogu ni ostale pojedinosti u životu ici svojim redovnim tokom. Nered u braku utice na covjeka i kad je na poslu, i kad je u društvu i kad se osami itd. Ugledajmo se na Poslanika, s. a. v. s., i njegove casne supruge: Poslanik, s. a. v. s., rekao je Aiši, r. a: "Ja sam prema tebi u bracnom i ljubavnom odnosu kao Ebu-Zer' prema svojoj supruzi". (Ebu-Zer'ov odnos prema supruzi je bio primjer bracnog odnosa i, kad bi neko htio pokazati kako izgleda idealan brak, onda bi ga usporedio sa Ebu-Zer'ovim.) A ona mu, puna ljubavi, odgovara: "Ti si prema meni bolji nego Ebu-Zer' prema svojoj supruzi".
Ovaj hadis nam govori da su lijepe izjave sastavni dio braka.
Poslanik, s. a. v. s., bio je upitan: "Ko ti je najdraža osoba na svijetu?" "Aiša", odgovorio je. Nije se ustrucavao reci da je njemu najdraža i navoljenija osoba Aiša, r. a. Od Aiše, r. a., prenosi se: "Pila sam iz caše, a imala sam menstruaciju. Dala bih cašu Poslaniku, s. a. v. s., a on bio svoje usne stavio na mjesto gdje su bile moje usne, a potom bi pio. Svojim ustima bih uzimala meso iz Poslanikovih usta, a zatim bi ih približila usnama Poslanika, s. a. v. s. On bi naslonio svoja usta na moja i zubima preuzimao komadic mesa iz mojih usta.” Od Aiše, r. a., prenosi se: "Ja i Poslanik, s. a. v. s., kupali smo se u jednoj posudi; ja sam gledala u njega, a on je gledao u mene". Od Aiše, r. a., takoder: "Poslanik bi našao utocište u mome krilu i ucio Kur'an, iako sam ja imala u menstruaciju".
Poslanik, s. a. v. s., rekao je:
"Od dunjaluckih stvari su mi najdraže žene i mirisi, a radost moga srca je u namazu".
"Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama. A ja sam medu vama najbolji prema svojoj ženi."
Bit cete nagradeni za sve u cemu tražite Božije zadovoljstvo, cak i za hranu koju stavljate u usta svoje supruge.
Ovo su izvodi iz Poslanikovog privatnog života u cemu je pouka za one koji ga vole i koji ga žele slijediti.
Prava ljubav i predbracni život
Prava ljubav nastupa poslije braka, a ne prije braka. Prije braka se ona ne može dokazati niti iskazati. To što neki zovu zaljubljenošcu je, ustvari, samo fizicka privlacnost koja kod covjeka izaziva bujicu strasti. One rezultiraju predbracnim nemoralnim odnosima, što dovodi do nesrece djevojke, a u nekim sredinama i do nesrece mladica. Brakom se, kako kaže Poslanik, s. a. v. s., cuva pogled i spolni organ. U braku je osoba zašticena. Ona je i duševno i tjelesno smirena. U griješnim vezama se to ne može postici. Zato se u hadisu kaže: "Kad vam dode prositi kcerku onaj s cijom ste vjerom i moralom zadovoljni, udajte je". Znaci, vjera i moral su ono što se gleda kod mladoženje.
Nigdje u Kur'anu niti u hadisu se ne spominje predbracni život vjernika. Nije naveden jer njega u osnovi i nema. Ne mogu mladi živjeti prije braka kao i u braku. Mora postojati razlika. Jer, zašto se ljudi žene? Da je legalan takav nacin života, oni se ne bi trebali ni ženiti. Ljubav u braku predstavlja smiraj duše, seksualno zadovoljstvo i osjecaj sigurnosti. Za mnoge je brak kabur za ljubav. To su osobe koje su živjele u predbracnim oligarhijama i mislili da je gola strast idealna ljubav. Takve izjave dolaze sa Zapada, a slijede ih oni koji se tamo odgajaju. Serije i filmovi donose samo snove, ali ne i stvarnu ljubav. Pjesnici i umjetnici su uvijek maštali o idealnoj ljubavi, a oni su bili najnesretnije osobe. A ako su i bili oženjeni, onda su to bili veoma nesretni brakovi.
Trajanje ljubavi
Ljubav se kod mnogih mijenja nagore u kasnijim godinama, što je, svakako, suprotno zakonima ljubavi. Neki, opet, misle da ljubav biva samo u mladosti. Medutim, istina je da ljubav nema i ne smije imati starosnu dob. Ona traje citav dunjalucki život i nastavlja se i nakon smrti, u džennetu. Uzvišeni Allah kaže: "Edenski vrtovi u koje ce uci oni i roditelji njihovi i žene njihove..." (Er-Ra'd, 23.). Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jaca i jaca. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba cistiti korov da bi se nesmetano razvijala.
Ljubav i islam
