If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Evo malo stihova iz moje najnovije zbirke pesama ...
(jes' doduse da sam prepevao jednu staru dobru stvar od Dugmica ali cuo sam se sa Bregom i vec sam sve uspesno izgladio oko autorskih prava)
A I TI NAS IZNEVJERI!
Ti, nisi Ti vise i sto nam je najbolnije
nikom na svijetu kao nama nije
liju nam teske novembarske kise
a Ti ne pitas kako nam je
jer Ti, nisi Ti vise
Kazu, da nas varas
kazu, da nas ostavljas
kazu nam da si zavoljeo druge
i da ti nista nase drago nije
a ti ne pitas kako nam je
Ref.
Godine prolaze
izbori nam dolaze
necu glasa tebi dati
jer i ti nas iznevjeri
Ti, nisi ti vise i sto nam je najbolnije
kazu nam da si zavoljeo Srbe
i da ti nista nase sveto nije
a ti ne pitas kako nam je???
JER TI NISI TI VISE!!!
Tuzna stvar,zar ne?
Pokusajte da je zapevate i videcete da tako jos tuznije zvuci...
Ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
jos uvijek te ono najljepse u meni
voli i ljubi...
__________________ Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.
Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis
...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio
kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim
dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc
dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...
Reci mi!
Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...
Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje
u zraku kao dim
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom
duga glad.
Ti si s druge strane rijeke,
Polako već se mirim s tim.
Magla svuda, magla oko nas,
Iz daljine jedva čujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.
Tvoje usne od papira, ne osjećam ih već.
Tvoje ruke izmiču k'o ispred dana noć.
Nekad ipak kriknula
bih poneku psovku il' grubu riječ
Ipak šutim, gušim srce,
Mora se naprijed, dalje poć.
Tvojih riječi ne sjećam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja još su
samo dio sna.
Sve što oboje smo htjeli
odavno već je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje tražim ja
Josipa Lisac - Magla
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
And so it is
Just like you said it would be
Life goes easy on me
Most of the time
And so it is
The shorter story
No love, no glory
No hero in her sky
I can't take my eyes off of you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off of you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes...
And so it is
Just like you said it should be
We'll both forget the breeze
Most of the time
And so it is
The colder water
The blower's daughter
The pupil in denial
I can't take my eyes off of you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off of you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes off you
I can't take my eyes...
Did I say that I loathe you?
Did I say that I want to
Leave it all behind?
I can't take my mind off of you
I can't take my mind off you
I can't take my mind off of you
I can't take my mind off you
I can't take my mind off you
I can't take my mind...
My mind...my mind...
Recimo da je otisla iz grada
u nepredvidivu vecer
i da su joj zameli puti.
Recimo da su boje kojima sam
je slikao bile nestalne
i da su izcilile sa koze. Recimo da je odlucila da je
ne prepoznaju moje zene,
da ima srce nevidivo.
Samo da nije mrtva,
samo da dise.
Tacka na kraju price mala je
kao srce.
Stavljena je lakim potezom,
ali jos pulsira,
jos se otima svetlu
Vece ne mirise na rakove i skoljke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za setanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka.
Vetar se provlaci kroz nepoznate reci,
asfalt se miluje sa tvojim stiklama,
suvise mekan da bi mogao da spreci,
ovo je vece puno tvojih tragova.
Kad hodas,
ne zastajkujes,
i zemlju
ne dodirujes,
a mene
ne primecujes,
i uporno se trudis
da me prodje pozuda.
Jos drhtim
od tvog pogleda,
iz nekih
starih razloga,
ne mogu da se sredim.
Sto je to
Tako snazno da pogledas
Mozda znak
Da si covjek kojeg zelim kraj sebe
Jedna iskra je dovoljna
Da zapali vatru da ispustim glas
Njezno ljubis mi vrat
Kao stranac u noci iz mog sna
Obecaj mi da
Smo zivot ti i ja
Jedna olujna noc mokra sva od dodira
U meni sve gori
Pod rukama tvojim ja umirem sad
Obecaj mi da
Smo snaga valova
Podivljali zar na vrelim usnama
K'o carobno jutro u ocima mojim
Kad tvoja sam sva
Prije tebe tuge su me sto put slomile
Voljela sam druge
U njima trazila sam te
Ne daj me vise nikad nikome
Cijeli zivot cekam slomljenog srca da suze
Mi obrises sve
Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si nasao
za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nezan kao nekada
kako naci put koji vodi do tebe
kako naci mir kad je svega nestalo
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nezan kao nekada
Nikoga nema u sivom gradu
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam
u tvome srcu padaju kise
i sve se nase polako brise
iz svijeta tog
Sve smo mogli mi
da je duzi bio dan
da si naso za me malo vremena
sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nezan kao nekada
Ewo jedne pesme od mog najdrazeg pesnika Pabla Nerude
Oda srećnom danu
Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.
Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.
Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srećan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.