Ahmet Nikšić koji živi i radi u Jemenu, o životu u stalnom strahu od terorista i od „snaga reda i zakona“. Odlazi na posao blindiranim automobilom sa naoružanom pratnjom
[/URL]
Ahmet sa suprugom Ukrajinkom
KADA su prijatelji nedavno pitali Ahmeta Nikšića, inženjera iz Jemena, dok je bio na sahrani majke u zavičaju, kako je i kako mu je porodica, odgovorio im je:
- Moja porodica živi u četiri zemlje i ne znam gde nam je gore. U Jemenu traje oružani sukob vojske sa Al kaidom, u Ukrajini je građanski rat, u Bosni je haos, a u Srbiji kriza. Sahranili smo majku i jedna stranica našeg porodičnog života je zatvorena. Treba živeti dalje, ali ja ne znam gde. Stalno razmišljam da se odselim iz Jemena.
Ahmet Nikšić odrastao je u dolini reke Uvac, malo u Bosni, malo u Srbiji. Studirao u Srbiji i radio u Beogradu. U Jemen je otišao devedesetih godina sa grupom beogradskih inženjera kao stručnjak preduzeća „Energoprojekt“. Danas je vodeći stručnjak kompanije „Janah-Hunt Oil Co“. Oženio se Ukrajinkom. Ima srpsko državljanstvo. Kada su pre četiri godine izbili neredi i pobuna islamista u Jemenu ostao je u glavnom gradu Sani.
- Odlučio sam da ostanem u Jemenu, jer su moje šanse da preživim rat, ipak, bile veće nego devedesetih u Bosni - priča Nikšić. - Pokazalo se, međutim, da se rat države protiv Al kaide samo razbuktava. Posle vojne ofanzive na jugu Jemena, kada su bombardovana neka sela i umesto terorista stradali civili, Al kaida je ušla u gradove i počela da izvodi terorističke operacije. Sada se Al kaida nalazi na 20 kilometara od Sane, a na pet kilometara od aerodroma prestonice Jemena.
Nikšić je preživeo jedan napad terorista, kada su lane napali centar Sane. Samo krajem juna najmanje 15 ljudi poginulo je u više napada koje su izveli islamisti povezani sa Al kaidom u Jemenu.
NAORUŽANI DO ZUBA
ŽITELjI Jemena postali su najnaoružaniji narod na svetu. Oko 25 miliona stanovnika poseduje više od 60 miliona pušaka. Više od dve puške po glavi stanovnika.
- Al kaida seje strah i paniku bombama, raketama i mitraljezima, pa se iz bezbednosnih razloga grad Sana svake noći zatvara - objašnjava Nikšić. - Teroristi pucaju na sve i svakoga. Odlazim na posao firminim blindiranim automobilom, sa naoružanom pratnjom. Nadam se da je to dovoljno da sačuvam svoj život. Kada me dovezu sa posla kući, žena i ja živimo kao da smo u zatvoru. Nema struje i ne rade nam kućni aparati. U Sani nema dovoljno namirnica. Jedino čega uvek ima jeste kvat, ono opojno lišće od koga padaš u trans.
Nema benzina i ne možemo kolima nikuda da idemo. A, kada smo jednom prilikom krenuli napolje, na putu prema aerodromu doživeli smo da policija i vojska ubiraju harač. Kao, traže oružje, a otimaju ljudima sve što im padne pod ruku. Najgore je što i obični ljudi, inače dobrice po prirodi, postaju zli i izuzetno opasni.
Detalj iz glavnog grada Jemena
Ahmet Nikšić je nedavno ispratio suprugu u Donjeck, da obiđe svoju familiju u Ukrajini. Strepeo je za nju i tazbinu, ali je, kaže, dobro prošao jer od njenih niko nije stradao. Zbog „crnih slutnji“ o građanskom ratu, od tašte i tasta dobio je nadimak „zet baksuz“.
NAJAKTIVNIJI OGRANAK
JEMENSKI ogranak Al kaide na Arabijskom poluostrvu smatra se danas najaktivnijim delom te terorističke organizacije. U borbi protiv Al kaide jemenskoj vladi u logistici, obuci i napadima bespilotnim letelicama pomaže armija SAD - kaže Ahmet Nikšić.
- Ne tako davno rekao sam familiji iz Donjecka da nema razlike između Sirije i Ukrajine i da će biti građanskog rata između Ukrajinaca i Rusa - priča Nikšić. - Sada dok se ženini raduju primirju, ja im iz našeg jugoslovenskog iskustva pričam da neće biti mira, jer u Ukrajini još nije poginulo dovoljno ljudi. Rat velikih sila oko Ukrajine običan narod plaća krvlju i životima.
Sada je, kaže, u dilemi. Da li da ostane u Jemenu, odustane od planirane seobe u Ukrajinu, pobegne u BiH, ili u Srbiju.
- Mislim da BiH zapada u sve veću krizu - naglas razmišlja Ahmet Nikšić. - U Bosni niko ništa ne radi, a političari nisu nizašta odgovorni. U Srbiji su političari još jednom, barem sa velikim planovima, uspeli da probude neku nadu i dobiju još jednu šansu da zemlju i narod izvuku iz krize. Krećem ovih dana na godišnji odmor u zavičaj, pa ću odlučiti gde ću dalje da živim.