|
vakica
Domaćin
Join Date: Apr 2007
Location: sjenica (sarajevo)
Godine: 33
Posts: 3,740
|
Drugovi i drugarice (JUGOSLAVIJA)
tagovi: bosna i hercegovina, društvo, historija
Stranci su našu Jugoslaviju opisivali kao malu zemlju sa velikim problemima. Jugoslavija je bila zemlja sa 7 susjednih zemalja (Italija, Austrija, Madjarska, Rumunija, Bugarska, Albanija i Grćka), 6 socijalističkih republika u sastavu (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija), 5 nacija, 4 jezika, 3 velike religije, 2 pisma i na kraju samo jedna politička partija.
Eh o samo Jugoslaviji su mnogi pisali, pa hajd rekoh da i ja šta god napišem. Kada se ova divna zemlja raspala imala sam samo nekih 5 godina (iako se njen raspad «kuhao» još prije mog rodjenja sigurno). Medjutim u ovom tekstu pisat ću o JUGOSLOVENSKOM PONOSU. Najpopularnije auto u JUGOSLAVIJI bio je JUGO (YUGO, eh jesmo bili moderni čak smo imali Y kako bi stranci ga mogli izgovoriti). Et kod mene roditelji nisu nešto baš voljeli YUGU, pa mi «imali» crnog stojadina (auu što je to auto moćno bilo, da sam ispala iz njega kod MUZIČKE ŠKOLE). Al «naš» Jugo doživio je i svjetsku slavu sa Bruce Willsom (eh kad ga je on mogao voziti, mogli smo i mi). Jugosloveni nisu bili samo ponosni na svog Jugu i Stojadina, imali smo i našu muzičku estradu. Jedna od velikih zvjezda bila je i moja sugradjanka «Lepa Brena» (rodila se u Tuzli). Eh ona je meni kraljica «ode u Rumuniju, pred cijelim stadijonom pjeva JUGOSLOVENKU, a Rumuni u transu» (ah tada smo mi Rumunima bili VRH EUROPE, a eto oni su sada u EU, a mi daleko od toga). Eh vala «imali» smo dara za «estradu» i «show». Ma nama nije bio ravan Hollywood. Filmove smo pravili «svake hefte». Mislim da smo jedino u filmu (poslje rata ostali kako treba). Pa da spomenemo «LUDE GODINE» (svi su znali za Bobu & Mariju, a deda Žiku). Drugi film koji se svrstava u vrh naše komedije «TESNA KOŽA» (Pantić i Šojić, legendarno). Ali ne bi Jugoslavija bila «zemlja od karaktera» da nije imala svoju sapunicu «BOLJI ŽIVOT». Sjećam se da je prikazivana nedjeljom poslje dnevnika. Auu što sam, obožavala ovu seriju (skoro nekad je bila reprizirana na PINK-u).
Ma bilo je nama ljepo u Jugoslaviji, nikad nismo gladni bili. Jela i pića je bilo na sve strane. Neki od naših DOMAĆIH PRODUKATA su bili: bombone 505 (obavezno budu u paketiću za Novu Godinu), zdenka sir (zakon za sendvice),čiča gliša čudo od slatkiša (ah famozni keks, navodno se i danas proizvodi ali, pod nazivom Monte Glisa), ili možda one čokoladice životinjsko carstvo. Eh a onda nam dodju ostali Jugoslovenu u Bosnu samo da bi pojeli jednu VELIKU. I danas se priča kako nema boljih ćevapa nego u Sarajevu i onih što su bili u Banja Luci. Ma dobro bilo je još «jela i pića» ali, da ne bih tekst bio predug, neću više pisati (slobodno napište vi šta u komentarima).
Pored «raspada» Jugoslavije, jedna od najvećih tragedija koja je zadesila ovaj narod bila je smrt druga Tite. Tada je sve bilo «paralizirano» (narod je jednostavno osjećao nekakvu tugu u svom srcu). Narodu Jugoslavije smrt druga Tita saopćena je sljedećim riječima «Radničkoj klasi, radnim ljudima i gradjanima, narodima i narodnostima Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije, umro je drug Tito». Uh kako napisa ovo, uhavati me nekakva tuga. Eh, bilo je ljepo u Jugoslaviji. Omladina je «radila», ako ne išlo se na one RADNE AKCIJE. Eh kakvih li je tu «gida» i «derneka» bilo. Jugoslavija se gradila a, studenti su sticali prijateljstva (ah ovo sada zvući kao iluzija). Pa tko bi danas išao na nekakvu «radnu akciju» gradi prugu (nitko, a tada se «otimalo» i mjesecima spremalo). Parola za radne akcije bilo je svakakvih «Druže Tito samo kaži, živjet ćemo i u garaži» ili možda «Pioniri mi smo vojska kriva, svakog dana pijemo po tri krigle piva».
Medjutim kakva je zemlja bez sporta (nikakva). Ah zamisli da smo «DANAS JUGOSLAVIJA». Pa ja mislim da bih na O.I. (kako ljetne, tako i zimske) Juga uvijek bila prva na listi osvajača medalja. Imali smo mi Divca (kojeg navodno «terete» da je gazio zastavu, nekad davno sam čitala da je Vlade gazio zastavu jer to nije bila zastava zemlje koju on predstavlja, on je branio tada boje Jugoslavije a ne, nekih «republika»). Bravo Vlado, pa i ja da branim boje BIH a, netko mi dodje sa RS zastvom i ja bih je "zgazila", ma ja bih je zapalila. Imali smo mi Moniku Seleš (uh oteše nam je oni Amerikanci, ko i sve drugo). Ah a onda gospodja Bjedov (koju sam upoznala) legenda Jugoslovenskog plivanja. Otišla na O.I. samo da bi «popunila» štafetu a, vratila se sa medaljama (zlato i srebro).
Opet ja odoh na siroko. Eto ovdje cu stati da ne bih napisala 10 stranica (pa neće onda nitko mi ovo čitati). Ovako imam barem onih 30 redovnih svaki dan (hvala vam za to).
Ovo sam skinula sa jedne stranice,post jedne jugonostalgicarke,koji mi se svideo
__________________
Bila sam na IQ testu. Srećom bio je negativan.
|
