If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Eccolo posto je vecina muslimana hvala Allahu saznala ko je bio ibn Tejmijje i kakve su bile njegove ideje i da je veliki deo zivota proveo u zatvoru i u zatvoru i umro zbog svog iskrivljenog shvatanja ISLAMA isto tako i o ibn Abdulvehabu koga se i rodjeni otac odrekao vi ih sada ne pominjete. Sada ste izvadili keca iz rukava i to koga : Idriza Bilibanija.
Evo onda svim forumasima da nesto saznaju i o njemu.
Odgovor na šubhe i neznanje
Bilibanija
PRVA ŠUBHA:
TEKFIR MUŠRIKA I TAGUTA KOJI SE PRIPISUJU ISLAMU NIJE OD
OSNOVE VJERE (ASLUD-DINA)
Bilibani tvrdi da ne opravdava neznanjem čovjeka koji upadne u veliki širk i time
poništi Tewhid.
Meñutim, on to ne radi sa svim jedinkama velikog širka, zbog jednog ili drugog razloga
i na taj način se ne odriče od svih taguta i mušrika, jer ne tekfiri onoga ko dozvoli
tehakum bez šubhe prisile i ko ga radi mimo prisile, što je opšte poznato od njega. Zbog
toga kažemo da je istina da se Bilibani ne odriče džinsa – kategorije – taguta, (iako
govori da je promijenio) jer ove jedinke ulaze u kategoriju taguta i kategoriju mušrika, a
izmeñu kategorije, vrsta i jedinki u suštini nema razlike, osim što kod vrsta i jedinki
dolazi do ostvarenja postojanja slike kategorije u vanjskoj realnosti ili postojanju, a
kategorija je teoretska slika u « mislima ». Zato kažemo da je pravljenje razlike izmeñu
kategorije, vrste i jedinki, suprotno razumu, jeziku i šeri’atu. Primjer za to su kategorije
ljudi : crnci, bjelci, žuti, crveni i slično, kao i njihove jedinke, gdje svaka od njih
neminovno ulazi u džins. Onaj koji negira da neka vrsta ili jedinka ulazi u džins, taj ili
nezna šta je džins u pogledu ljudi ili nema mozga-razuma. Kod njih je problem što oni
misle da je moguće napraviti razliku izmeñu džinsa, vrsta i jedinki, a to nije tako osim
kada ne znaš stanje jedinke, kao kada ne bi mogao da ustanoviš da je neka jedinka, od
vrste ljudi insan, jer se zamaskirala ili slično.
Bilibani, obzirom da gradi princip tekfira mušrika na « reddul-khaber », kao i el-Maqdisi
i mnogi drugi danas, tekfir mušrika uopšte ne stavlja u aslud-din, dok u pogledu taguta
kaže da je tekfir džinsa taguta od asla, (a prije je smatrao da kufr u taguta uopšte ne
spada u aslud-din) smatrajući svojim razumom da je moguće da ima razlika izmeñu
džinsa, vrsta i jedinki. On u tome slijedi Ahmeda el-Khalidija, koji kod opisa načina
činjenja kufra u taguta ubraja i tekfir onih koji ga obožavaju, a to su mušrici, što ukazuje
da on smatra da je i tekfir džinsa mušrika od aslud-dina, meñutim Bilibani ga slijedi u
jednom ali ne u drugom i pravi razliku meñu njima bez dokaza u riječima el-Khalidija.
Tako je po njegovom shvatanju musliman onaj koji vjeruje, obožava samo Allaha i ne
čini mu širk, ali ne zna da je onaj koji obožava nekog drugog mimo Allaha mušrik,
odnosno da nije musliman, ako je od onih koji nisu od sebe mogli odagnati neznanje. Po
njemu da je došao neki čovjek Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i da mu je rekao :
« Allahov Poslaniče, obavezujem se na islam, ali ne znam da onaj koji čini ibadet nekom
drugom mimo Allaha nije muwehhid ! ». Poslanik s.a.w.s. bi mu po njima rekao :
« Nema veze, ti si opravdan neznanjem i musliman si, iako trenutno ne znaš da onaj
koji obožava druge mimo Allaha, nije od onih koji obožavaju samo Allaha. » I ovo sve
ukazuje koliko im je lud i kontradiktoran menhedž.
Da se bolje shvati grozota ove novotarije kažemo, ovo naravno obuhvata i kada bi neko
rekao da zna šta je islam i da se obavezuje na njega, ali ne zna da je onaj koji obožava
Lata, ‘Uzata ili Menata, a pripisuje se jezikom islamu, mušrik, od onih koji ne obožavaju
8
samo Allaha. Po Bilibanijevom pravilu, Poslanik ‘alejhimusSalatu we Sellam mora da ga
opravda i da mu da opis islama i suštinski i vanjštinski, jer vjerovanje da onaj koji čini
‘ibadet nekom drugom mimo Allaha, (a pripisuje se islamu, i nije od onih koji čine
‘ibadet samo Allahu-kod njih) nije od aslud-dina.
Nema sumnje da je pitanje spoznaje mjesta «odricanja od ehluš-širk», od taguta i
mušrika u dini Islamu ogromno pitanje i da onaj koji tekfiri sve tagute i mušrike, ali ne
izbacuje iz islama one koji svjedoče Islam tagutu i mušriku, ne može imati puno
prostora za opravdanje, pogotovo ne kada se bavi traženjem znanja.
Dakle, za Bilibanija i njegove sljedbenike, moguće je biti muwehhid, - (onaj koji obožava
samo Allaha) i smatrati da onaj ko ne obožava samo Allaha, čineći mu širk, biva ipak
obožavaocem samo Allaha.
Meñutim, Islam nije validan bez odricanja od širka i onih koji ga počine, smatrali se oni
kršćanima, židovima, hinduistima, budistima ili ‘muslimanima’. Mušrik je mušrik zbog
svoga velikog širka, pa makar taj i tvrdio da je musliman-muwehhid.
Od gluposti koje proizilaze direktno i blisko iz njihove zablude jeste, da je onaj koji ne
tekfiri kršćana, koji kaže da je Mesih sin Allaha, zbog toga kafir, ali ako bi ovaj kršćanin
« primio islam » a zatim govorio isto za Isa’a alejhisSelam ili za Muhammeda, sallallahu
‘alejhi ve sellem, onda je onaj koji ga ne tekfiri opravdan, iako se radi o istoj mes’eli u
suštini, a šeri’at ovdje nikad neće napraviti razliku. Isto tako je kod njih u vezi taguta.
Ako bi neki kršćanin pozivao u aqidu inkarnacije ili sjedinjenja i slično, bio bi kafir i onaj
koji ga ne tekfiri, jer ovaj kršćanin kod njih ulazi u « džins », ali ako bi ovaj kršćanin
tagut « primio islam » i isto radio, onaj koji ga ne tekfiri bio bi musliman, dok se ne
poduči, jer ovaj koji se pripisuje islamu i poziva u aqidu inkarnacije i sjedinjenja « ne
ulazi u džins ». Da Allah sačuva od Njegove srdžbe.
Muwehhid je onaj koji svjedoči riječi Tewhida - La ilahe illellah, a svjedočenje se ne
smatra svjedočenjem ako nije sa znanjem, ubjeñenjem i djelom. Nasuprot svjedočenju se
nalazi tvrdnja. Onaj ko tvrdi a ne zna, taj nije musliman.
Allah subhannehu we te’ala je rekao :
«Zar ne vidiš one koji (jez’umune, korjen-z’am, obična tvrdnja) tvrde da vjeruju u
ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, kako žele da im se pred
Tagutom sudi, i ako im je nareñeno da u njega ne vjeruju?! A šejtan želi da ih samo u
veliku zabludu navede! » (En-Nisa ; 60)
Dakle, onaj koji tvrdi da je muwehhid, a ne zna Tewhid i ne sprovodi ga, njegova
tvrdnja ga neće spasiti, jer on nije od onih koji to svjedoče sa znanjem, ubjeñenjem i
radom po njemu.
Zamisli da neko tvrdi da je doktor, a nezna medicinu. Hoće li mu tvrdnja na ispitu
koristiti pored njegovog neznanja o medicini? Naravno da neće.
Pa kako onda da koristi tvrdnja Islama, neznalici o Aslu Islama-osnovi Islama, kada
bude polagao ispit u kaburu?
Onaj koji svjedoči riječi La ilahe illellah, taj zna na šta te riječi ukazuju i upućuju, taj
mora da zna šta poništava te riječi i taj mora da zna da onaj ko ih poništi nije na istom
Dinu kao on i tu nema šubhe u tekfiru, jer je šubha suprotna ubjeñenju, a bez ubjeñenja
nema ni Tewhida.
Zato su učenjaci složni da nema Islama bez odricanja od širka i mušrika, jer odricanje od
mušrika i taguta spada u « bliske lavazime » tj. stvari koje neminovno i blisko proizilaze
iz šehadeta tewhida, svejedno da li mi rekli da se to razumije iz samog šehadeta, putem
razuma ili se razumije iz drugog teksta i u ovom kontekstu postoji poznata mes’ela u
usulul-fiqhu : « Da li je nareñenje nečega, samo po sebi zabrana suprotnog i nareñenje
onog što iz njega proizilazi ili ne ? » Primjer za to je pojam « stajanje ». Kada bi neko
nekom naredio : « Ustani » svako ko razumije riječi ustani i stajanje, razumski može
zaključiti da iz toga proizilazi zabrana sjedenja i da onaj koji sjedi nije onaj koji stoji, jer
su to dvije suprotnosti, kao što ova naredba zahtijeva da uradi sve što iz nje proizilazi da
bi se ostvarilo stajanje.
Otuda, onaj ko nezna da mušrik nije muwehhid nezna tewhid ili ga svjesno ruši. Zato se
kaže da tewhid ima svoje šartove, ruknove, bliske lawazime i muqtedejat, bez kojih
nema islama, jer njihov nestanak ukazuje na nepostojanje Islama. I ovo važi za teoretsku
moždanu sliku ‘džins‘ i njeno ostvarenje u vrstama i jedinkama u vanjskoj realnosti. Pa s
obzirom da tekfir mušrika spada u bliske lawazime zbog svoje veze sa osnovom
tewhida, jer njegov nestanak znači nestanak tewhida, kaže se za odricanje od mušrika i
negaciju Islama njima i tagutima da je to od aslud-dina, iako se radi o bliskom lazimu,
poput mržnje i neprijateljstva prema njima, svejedno bilo to uzeto iz samog šehadeta ili
drugog izvora.
Pojam aslud-din ovdje upotrebljavamo u značenju onoga u čemu nikako nema
opravdanja sa neznanjem, jer se za taj opis veže suština i osnova islama, koji postoji
kada opis postoji i nestaje kada opis nestane.
Učenjaci ponekad koriste pojam aslud-din za stvari u pogledu kojih postoji konsenzus
vjerovjesnika, iako u njima ima opravdanja neznanjem poput zabrane razvrata i slično. I
ovo je vrlo bitno znati, jer su se mnogi, kao Bilibani npr., spotakli na ovome.
Kaže uvaženi šejh 'AbdurRahmān bin Hasan, rahimehullāh:
''Postoji konsenzus meñu 'ulemom prijašnjih i potonjih generacija, počevši od ashāba, tabi'īna,
imāma i svih učenjaka ehlis-sunneta da čovjek ne biva muslimanom osim napuštanjem velikog
širka, odricanjem od njega i od onoga ko ga radi, mržnjom prema njima, neprijateljstvom prema
njima shodno mogućnosti i ihlāsom (tj. čistim usmjeravanjem) djela samo Allāhu.''
(''Ed-Durerus-Senijje'', 8/338, i ''Fetwe 'ulemme Nedžda'', 1/435)
Naši protivnici, poput Bilibanija kažu da se odricanje u ovom konsenzusu ne odnosi na
tekfir.
Meñutim, osnova odricanja od mušrika i taguta prije svega znači “kidanje vjerske
10
spone” sa tagutima i mušricima, na što se nadovezuje mržnja i neprijateljstvo. Allah je to
objasnio u suri el-Kafirun, koja u sebi sadrži odricanje od širka, taguta i mušrika, a
završava se sa “vama vaš din a meni moj Din”. Što znači da nismo na istom Dinu. Otuda
su učenjaci Selefa i Khalefa, ubrojali ovu suru u dokaze praktičnog tewhida, i kada
tumače Asl Tewhida, obavezno uz njega spominju odricanje od mušrika, jer njegov
nestanak ukazuje na nestanak Tewhida.
Tako da onaj koji kaže da tekfir mušrika i taguta, koji se pripisuju Islamu ne spada u
aslud-din, upada u kufr i novotariju.
Sa tekfirom ovdje mislimo na negaciju islama, a ne tekfir kažnjavanja. Štaviše, za
ostvarenje aslud-dina ne uslovljavamo da zna riječ koja se sastoji iz korijena k-f-r, jer se
ona zna putem Objave, već uslovljamo da negira vjersku sponu izmeñu sebe i njih.
’’Lekum dinukum we lije din’’!
I ovim zatvaramo bolesnim srcima vrata poigravanja sa pojmovima. U isto vrijeme
napominjemo da je danas opšte poznato meñu onim koji se pripisuju islamu, da se sa
pojmom kafir misli na nemuslimana.
Meñutim, bolesnici su ostavili muhkem-jasno, i poništili ga sa mutešabihom-manje
jasnim (sumnjivim), poput onih za koje je Allah rekao da su im srca pokvarena-bolesna.
Allah azze we dželle je rekao:
“On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su
manje jasni. Oni čija su srca pokvarena (bolesna) - željni smutnje i svog tumačenja -
slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su
dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" -A
samo razumom obdareni shvaćaju’’ (Ali ‘Imran 7.)
A šta onda tek da se kaže za one koji ostave muhkem Allahovog Govora, govora
Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, konsenzus i muhkem
govora starih učenjaka, pa ga sruše sa govorom savremene ‘uleme, meñu kojima ima
onih koji se nisu odrekli niti širka, niti mušrika, a neki čak ni Taguta ?
Ako su iskreni, zašto nisu tražili u fetwama starih učenjaka šta znači pojam bera’atodricanje?
Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, šta kaže o odricanju sam šejh
AbdurRahman bin Hasan, rahimehullah.
Šejh ‘Abdur-Rahman b. Hasan, nakon što je spomenuo 4-ti ajet sure el-Mumtehanah u
komentaru risale njegovog djeda, šejha Muhammeda bin AbdulWehhaba rahimehullah,
kaže:
„Ovaj ajet obuhvata sve što je spomenuo naš šejh, rahimehullah, od podsticanja na Tewhid, i
negacije širka, i lojalnosti prema sljedbenicima Tewhida, i tekfira onoga ko ga ostavi čineći širk
koji ga ništi, jer ko uradi širk ostavio je Tewhid, jer su njih dvoje dvije suprotnosti koje se nemogu
sastati. Otuda, kad god se pojavi širk nestane Tewhid, a Uzvišeni je rekao o stanju onih koji čine
11
širk: „I čine Allahu endade (druge ravnim) da bi skretali (pa skreću) sa Njegovog Puta.
Reci: „Naslañuj se malo sa svojim kufrom, bit ćeš sigurno od stanovnika vatre“ (Ez-
Zumer; . Allah Uzvišeni ga je protekfirio zbog uzimanja niddova (drugih ravnim) a oni su
partneri (saučesnici) u ‘ibadetu, i ovakvih ajeta je puno. Otuda, on neće biti muwehhidom osim
negacijom širka, odricanjem od njega i tekfirom onoga ko ga uradi“
(''Ed-Durerus-Senijje'' 2/204)
Pogledaj, Allah ti se smilovao uputom, kada šejh kaže: „Otuda, on neće biti muwehhidom
osim negacijom širka, odricanjem od njega i tekfirom onoga ko ga uradi“
Zašto nema Islama bez tekfira mušrika? Zato što onaj ko ne tekfiri mušrike nezna
Tewhid, jer on da zna Tewhid, znao bi da onaj ko nije ostvario Tewhid, nije na istom
dinu kao on, znao bi da onaj koji uradi veliki širk, da je takav ostavio Tewhid, jer su njih
dvoje dvije suprotnosti, koje se ne mogu sastaviti u jednom srcu, znao bi da kada se
pojavi širk, nestane Tewhid i obratno i da nemogu obadvoje nestati a da jednog nema
(ne ostane). Ali pošto on to sve ne zna, on i dalje smatra onog ko ne obožava samo
Allaha, onim koji obožava samo Allaha. A to može biti rezultat samo njegovog neznanja
o riječima Tewhida i onoga na šta one ukazuju.
Isto tako, kada se pojavi kufr tada nestane Iman, jer su njih dvoje dvije suprotnosti koje
se nemogu sastaviti u srcu jednog roba, a da jedna od njih ne istjera drugo, njemu
suprotno.
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed sallallahu ‘alejhi we sellem: „Kufr i Iman se neće
nikada sastati u srcu jednog roba“ (En-Nesai)
Veliki učenjak četvrtog stoljeća, Ebu el-Husejn el-Malti, rahimehullah, je rekao:
“Mu’atezile Bagdada i Basre, i takoñer iz svih pravaca ehlul-Qible su složni da je onaj ko sumnja
u kufr kafira kafir, zato što onaj ko sumnja u kufr nema Imana, jer ne zna da pravi razliku
izmeñu Imana i kufra. Dakle, nema razilaženja u Ummetu, bilo kod Mu’atezila ili drugih, da je
onaj ko sumnja u kufr kafira kafir. Ali, Mu’atezile Bagdada su nadodale nešto na to što nisu
uradile Mu’atezile Basre, a to je, onaj ko sumnja u onog ko sumnja u onog ko sumnja… do
beskonačno, svi su kafiri i razlog njihovog kufra je isti kao kod prvog…”
(Et-Tanbih wer-Radd, 40. 41)
U ovoj fetwi se nalazi odgovor ne samo Bilibaniju, nego takoñer i onim ekstremistima
koji su upali u fitnu lančanog tekfira poput Mu’atezila Bagdada i nekih savremenih
grupacija.
Rekao je šejh Hamed bin 'Atīq, rahimehullāh:
« Razmisli, Allāh te uputio, o riječima Uzvišenog u mekkanskim sūrama poput: 'Reci: 'O, vi
nevjernici! Ja ne činim 'ibādet onom čemu vi 'ibādet činite', do kraja sure. Pa, je li ti došlo
do srca da mu je Allāh naredio da im se obrati da su oni kāfiri i obavijesti ih da on ne čini 'ibādet
Ja sam od Bilibanija prenio samo dva odgovora na pitanje o tumacenju Allahovog svojstva ruke!!I volio bih da vidim tog idiota! koji tvrdi da Allah posjeduje bilo sta sto bi ga poistovjetilo sa covjekom!!Idiota koji bi se usudio da ogranici bilo koju od Allahovih moci i osobina!!Bilibani je dao poprilicno jasan odgovor-zato sam mislio da ce pomoci da se razjasne neke stvari.Ne kod recruita and co.,vec kod nekog ko trazi istinu!!Ali eto,sada se recruit sjetio da "vehabije" slijede Dedzala?!,a neznalica nadje da kritikuje Bilibanija i tekfir taguta.I tako u krug
Eccolo koliko ti je Bilibani dao jasan odgovor evo sad cu ti pokazati:
Sta te je navelo [o iblise] da se ne poklonis onome koga sam sa Svoje dvije ruke stvorio?
"O Iblisu!-rekao je On- sta te je navelo da se ne poklonis onome koga sam sobom stvorio?
Vidis Eccolo ovo je isti ajet u prevodu dva razlicita prevodioca a da ga prevede neko treci mozda bi i njegov prevod bio razlicit.
Prvi je prevod iz " vasitiske akide" a preveo je Emsad Pezic.
Drugi je prevod iz Kur-ana a preveo je rahmetli Besim Korkut a zavrsnu korekturu je uradio vas bivsi sef rahmetli Jusuf Barcic.
Eto toliko Eccolo o poprilicno jasnom odgovoru koji ti je dao tvoj Idriz Bilibani????????
hahahahahahahhaha E stvarno ste neumorni-u trazenju i unosenju smutnji!Pa vidis li da nema izlaza iz tog vaseg zacaranog kruga!!Uvijek ima novi prevod,nova"cinjenica",novi sejh,nova tvrdnja... Kako vam se ne zavrti u glavi??
Eccolo zaista smo neumorni u dokazivanju vasih iskrivljenih shvatanja.
Ali nije stvar u tome. Stvar je u tome da vi uzimate za dokaze neke nejasne ajete pa ih tumacite onako kako dolikuju vasem iskrivljenom shvatanju, koji veze nemaju sa istinom.
Na taj nacin pokusavate da izvedete muslimane iz ISLAMA i verovanja u Allaha dz.s.
Ali to vam nece poci za RUKOM ako bog da dok je ljudi koji ce otkrivati sve vase pokvarene namere.
Eto,sad sam i ja pion?!Ti neznalice pises ko da si bio clan Komunisticke partije!Mada si svakako tu po zadatku.Sve "domaci izdajnici i stLani placenici",pa ce Prle i Tihi sve to da srede,niko pojma nema,samo oni itd itb...Minu me zelja od Otpisanih i Balkanskog spijuna
Prenosi se da je jedan covjek kada je cuo da je jedan drugi covjek govorio lose o njemu, kupio poklona i otisao kuci tom covjeku i rekao : " Ja sam cuo da ti meni cinis dobro pa sam ja evo dosao da ti se zhvalim na ovaj nacin" . Covjek sav zabezeknut upita: " Kako mislis radim dobro ?" - " Pa eto tako, cuo sam da me ogovaras a znas da je nas Poslanik a.s. rekao da ce Allah dz.s. onome ko bude ostecen na dunjaluku , dati pravo na ahiretu da ode onome ko mu je stetu cinio pa ce mu uzeti dio njegovih sevapa ili ce na njega prebaciti jedan dio svojih grijeha, u promjeru kolika je steta ucinjena ".
Zaista ovako kaze jedan hadis, pa zasto onda da tako olahko svoja dobra djela , za koja smo nekada veliki trud ulozili, dajemo drugima ili zasto da nosimo necije tudje grijehe. Zar nije bolje da ukrotimo svoj jezik i da pazimo sta govorimo. A zista je vrlo lahko uciniti ovaj grijeh. Covjek cesto nije ni svjestan kada je u razgovoru u drustvu , nego kada dodje kuci, sjeti se svojih rijeci pa pomisli : SubhanAllah, sta ja danas rece.
Ali vec tada je kasno jer su to nasi vjerni pratioci, koji se ne odvajaju od nas, vec zabiljezili. Ili covjek ima obicaj reci : Da mi Allah ne upise u grijeh, ali moram reci da taj brat ili ta sestra.....
"Kada sam (Poslanik a.s.) bio na miradzu , prosao sam pored jedne skupine ljudi koji su imali bakrene nokte i njima trgali svoja lica i grudi. -Ko su ovi ljudi, upitao sam Dzibrila, a on mi odgovori : - To su oni koji su jeli ljudsko meso - ogovarali druge ". (Ebu Davud)
"Covjek odrezanog jezika, koji sijedi u uglu, gluh i nijem, bolji je od onoga koji ne moze da vlada svojim jezikom "- kaze jedna poslovica.
Kao sto je zabranjeno ogovarati, zabranjeno je i slusati ogovaranje jer hadis kaze: "Onaj koji ogovara i koji slusa, drugovi su u grijehu ". (Taberi)
Onaj koji cuje ogovaranje duzan je ga, na lijep i mudar nacin, prekinuti. " Ko zastiti cast svoga brata muslimana, Allah ce mu na Sudnjem danu zastiti lice od vatre" (Tirmizi)
Ako covjek nije u mogucnosti da sprijeci ogovaranje, bolje mu je da napusti to drustvo dok oni cine taj grijeh. Samim tim sto je grijeh sjediti u tom drustvu, vrlo je opasno da se covjek sam upusti u ovu ruznu rabotu, jer sejtan navede, pa covjek zaboravi. A dusa je sklona cinjenu grijeha, pogotvo ovih, jer covjek udobno sjedi a rijeci same izlaze.
Zato sto daleko od ovoga , ako si u drustvu sa nekim pa ta osoba pocne ogovarati nekog, sasjecaj to u korijenu, jer nama je duznost da naredjujemo dobro a da od zla odvracamo.
Da nas Uzviseni Allah s.w.t. zastiti od ovog zla. Amin!
Uprosticu ti koliko god je moguce da shvatis ko ovdje grijesi:
Allah dz.s. je upotrebio u Kur'anu rijec koja ima nekoliko znacenja pa cu tu rijec predstaviti ovim skupom (A,B,G,D,E,F)
Mi,ehli sunnet vel dzemat es'arije i maturidije pripisujemo Allahu dz.s. cio ovaj skup i kazemo: Allah dz.s. je sam sebi pripisao ovaj skup i mi mu pripisujemo isto to bez dodavanja,bez oduzimanja.
Vehabije kazu: Ne,nije dozvoljeno da mi Allahu dz.s. pripisemo cio ovaj skup nego je obaveza da mu pripisemo samo (A)
Koji ste to VI ehli sunet wel dzemat es´arije i maturdije?
Jeli mozda nas Poslanik Muhammed s.a.w.s. bio es´arija ili maturdija posto si tako siguran da ste VI ehli sunet wel dzemat?
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao uzor i njegovo slijedjenje
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao uzor i njegovo slijedjenje
Pripremio: Suad Drpljanin
Po svojoj prirodi ljudi imaju potrebu za uzorima. Uzimanje nekoga za uzor je stanje u kojem se covjek nalazi kada slijedi drugog, bilo u dobru ili zlu. Uzvizeni Allah, dzelle sanuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje.'' (El-Ahzab, 21)
Vidimo da Allah, dzelle sanuhu, kaze da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjernicima divan uzor, znaci ako postoji dobar uzor, onda postoji i los uzor.
Uzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzora znaci: slijedjenje Poslanika u svim stvarima koje se ticu vjere, bilo da su te stvari sitne ili krupne. Allah, dzelle sanuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova Posalnika ne poslusa, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.'' (El-Ahzab, 36) Ovo se odnosi na sve muslimane opcenito, a daije posebno moraju da u svom pozivanju ljudi u islam, uzmu sebi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor i da slijede njegov sunnet u da'vi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najveci uzor svima onima koji pozivaju u Allahovu, dzelle sanuhu, vjeru, i svim muslimanima u svakodnevnom zivotu. Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, put je put spasa od svakog zla i uspjeh u svakom dobru. Allah, dzelle sa'nuhu, ucinio je Svoga Poslanika upucivacem i svjetiljkom koja sija svim ljudima sirom svijeta. Uzviseni Allah, dzelle sanuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''O Vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naredjenju – pozivas k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.'' (El-Ahzab, 45-46) U tminama neznanja hvatamo se za njega, sallallahu alejhi ve sellem. Njegova svjetlost nam je uputa, pa koliko ga budemo slijedili, toliko cemo biti uspjesni i ponosni.
Zbog cega uzimamo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za uzor?
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je Allahov poslanik, On ga je odabrao da bude uputa svim ljudima, i da ih izvede iz tmina na svjetlo. Zbog toga je on uzor svim muslimanima i zbog toga ga svi muslimani vole. Allah, dzelle sa'nuhu, u prijevodu znacenja kaze: '' Reci: 'Ja sam covjek kao i vi, meni se objavljuje da je vas Bog – jedan Bog. Ko zudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka cini dobra djela i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf, 110)
Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba da bude veca od ljubavi prema sopstvenoj djeci ili od ljubavi prema roditeljima ili svim ostalim ljudima. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Nece biti pravi vjernik onaj koji me ne bude vise volio od svoje djece, svojih roditelja i svih ostalih ljudi.'' (Muttefekun alejhi)
Ova iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zahtijeva da se on slijedi u svim stvarima vjere i da se uzme kao uzor u svakodnevnom zivotu. Zato je Allah, dzelle sa'nuhu, naredio da se on slijedi, pa kaze Uzviseni u prijevodu znacenja: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' – a Allah prasta i samilostan je.'' (Ali Imran, 31) Isto tako Allah, dzelle sa'nuhu, u prijevodu znacenja kaze: '' Ti ono sto ti Gospodar tvoj objavljuje slijedi – drugog boga osim Njega nema! – i mnogobosce izbjegavaj.'' (El-En'am, 106) A zabranio je da se slijede strasti, pa obracajuci se Davudu, alejhis-selamu, Uzviseni u prijevodu znacenja kaze: ''O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji ucinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strascu da te ne odvede s Allahova puta; one koji skrecu s Allahova puta ceka teska patnja na onom svijetu zato sto su zaboravljali na Dan u kome ce se racun polagati.'' (Sad, 26) Dakle, stvarnost uzimanja Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, za uzor je: slijedjenje objave koja mu je spustena i cvrsto drzanje za istinu sa kojom je dosao.
Sfere u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,treba da bude uzor svakom muslimanu
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mora biti uzor svakome onome ko poziva Allahu, dzelle sa'nuhu, u akidi (vjerovanju), ibadetima, ophodjenju sa drugima i svim sferama zivota.
Posljednja objava specificna je po tome sto se obraca svim ljudima, a ne samo jednom odredjenom narodu, kao sto je to bio slucaj sa prijasnjim objavama. Isto tako specificna je i zato sto obuhvata sve sfere zivota. Allah, dzelle sanuhu, govoreci o tome kako je ovo objava namijenjena svim narodima, u prijevodu znacenja kaze: ''Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosis i da opominjes, ali vecina ljudi ne zna, i govore: 'Kad ce vec jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'" (Seba', 28-29) Isto tako Uzviseni u prijevodu znacenja kaze: ''Neka je uzvisen Onaj Koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.'' (El-Furkan, 1) A govoreci o tome kako Kur'an obuhvata i objasnjava sve sfere ljudskog zivota, Allah, dzelle sa'nuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''A sta ce biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objasnjenje za sve, i kao uputu, i milost, i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.'' (En-Nahl, 89)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio taj koji je prenio objavu od svoga Gospodara, kao sto On u prijevodu znacenja kaze: ''Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate – jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono sto im se objavljuje, i da bi oni razmislili.'' (El-Ankebut, 43-44), onda sfere u kojima se on treba slijediti i u kojima treba biti uzor svakome muslimanu – su sve sfere iz cjelokupnog zivota jednog covjeka koje su vezane za pitanja vjere, bilo da se radi o drustvenim ili pitanjima nekog pojedinca, o politici ili o ekonomiji i tome slicno.
Sejhul-islam Ibn Tejmijje kaze: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je imam ovoga ummeta. On je taj koji je bio sudija u svom ummetu, on je taj koji se borio sa njima, on je taj koji je sprovodio zakone, on je taj koji je vracao prava obespravljenima, on je taj koji ih je predvodio u namazu. On ce se slijediti u svemu ovome. Pa onaj koji predvodi namaz ili predvodi ljude na hadzdzu, on ce mu u tome biti uzor. Vodja u borbi treba da vidi kako se on ponasao u borbi, pa da ga u tome slijedi. Isto tako onaj koji provodi zakone ili onaj koji sudi ili onaj koji daje fetve, treba u tome da njega slijedi.'' (Medzmuetul-Fetava, 22/323)
Najvaznije sfere u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,treba da bude uzor svakom muslimanu:
1. U ciscenju duse
Ciscenje duse postize se ibadetima, kako farzovima tako i sunnetima. Ono je prioritet i veoma vazan detalj u da'vi i odgoju, kako samog sebe, tako i drugih. Svaki musliman treba o tome da vodi racuna kako bi postao u potpunosti pokoran svome Gospodaru u svim naredbama i zabranama. Ako ovo postigne, i ovako ocisti svoju dusu, onda ce mu pozivanje drugih u Allahovu, dzelle sa'nuhu, vjeru biti mnogo lakse. Allah, dzelle sa'nuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''On je neukima poslao Poslanika, jednog izmedju njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih ocisti, i da ih Knjizi i mudrosti nauci, jer su prije bili u ocitoj zabludi, i drugima koji im se jos nisu prikljucili – On je Silni i Mudri.'' (El-Dzumu'a, 2-3) Iz spomenutog ajeta vidimo da je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, zadatak i pored ostalih bio i taj da ocisti svoje ashabe (drugove) od svih losih osobina i djela. Svima nam je poznato da je upravo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio taj koji je najvise svoga vremena provodio u ibadetu i obracunu sa svojom dusom, iako mu je bilo sve oprosteno.
Jedan od najvecih problema sa kojima se da'va srece u danasnjem vremenu je taj da se njome bave oni koji nisu sposobni niti spremni da se njome bave. Mnogi od njih nemaju znanja, a neki imaju ali veoma malo. Takvi ne vode racuna o sebi, o sopstvenom prociscavanju niti o odgoju prvo samih sebe. Pozivaju u islam, a oni su ti koji su najpreci da budu pozivani zbog njihovog nepoznavanja islama i zanosa koji se temelji na emocijama, a ne na znanju.
2. U lijepom moralu i ponasanju
Da'va je velika obaveza koju je preuzeo onaj koji se bavi pozivanjem. Da bi ispunio ovu obavezu kako treba, musliman se mora okititi lijepim ponasanjem i moralom. U ovome mu, naravno, mora kao uzor biti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer je njegov moral i njegovu cud pohvalio Gospodar svih svjetova, Koji je u prijevodu znacenja rekao: ''jer ti si, zaista najljepse cudi'' (El-Kalem, 4). U njemu su se spojile sve najljepse osobine koje je ikada ijedan covjek posjedovao. Zato svaki daija mora da vodi racuna o svom ponasanju i moralu, kako bi ljudi prihvatili od njega to u sta ih on poziva. A upravo je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakome najbolji primjer za to.
3. U metodama da've
Metode i stilovi pozivanja ljudi su mnogobrojni. Svaki daija mora da zna koga poziva, kakvo je njegovo stanje. Isto tako mora da poznaje specificnosti vezane za mjesto i vrijeme u kojima poziva ljude u islam. O svim ovim metodama u da'vi moze se saznati izucavanjem Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, nacina pozivanja ljudi u islam, i on u tome mora biti uzor svakom daiji. Allah, dzelle sa'nuhu, u prijevodu znacenja kaze: ''Reci: 'Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Jusuf, 10 Dakle, on je bio taj koji je pozivao ljude sa jasnim dokazima, znanjem i ostroumnoscu. Nijedan metod da've ne moze biti uspjesan osim onog metoda koji je prakticirao najodabraniji covjek.
Molim Allaha, dzelle sa'nuhu da nas ucini od onih kojima ce Poslanik biti uzor u svemu. Amin!
Unicknnamed.
Prvo, ako hocemo bukvalno da shvatamo i da koristimo vehabijski usul onda je Poslanik a.s. zaista rekao da je Es'arija: Od Ebu Amir El Es'arija se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Zaista su es'arije od mene i ja sam od njih." ( Tirmizi 9/ 335, hadis br. 3944)
Drugo, nije potrebno da Poslanik a.s. kaze da je Es'arija ili maturidija da bismo mi znali da su es'arije i maturidije r.a. ehli sunnet vel dzemat jer je Poslanik a.s. u mnogim hadisima rekao: "Drzite se vecine." ( Ibn Madze, str. 5
Molim te da se vratis na tekst koji sam napisao o es'arijama,maturidijama, i vehabijama u hadisu i sve ce ti biti jasno. Ali da ga procitas sa zeljom da naucis nesto i da saznas istinu.
ma jok bre,nije im vise interesantno...
dobili momci poslove,rade,neko ono neko ovo,neko tamo,neko u Prijepolje i sve svoju,nemaju vremena da se bave vise glupostima...
__________________ IDEMO DALJE...
BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOGA STO JESAM
NEGO DA ME VOLE ZBOG ONOGA STO NISAM
. Allah Uzvišeni ga je protekfirio zbog uzimanja niddova (drugih ravnim) a oni su
Kako vam se ne zavrti u glavi??
...
i sve svoju,nemaju vremena da se bave vise glupostima...
