If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Izazivam Tutinca vec duze vrijeme da nam kaze ko je taj sejh kako bismo svi vidjeli ko je taj koji laze,ja ili on.Eccolo, ne znam ko si,ne zanima me,ali bolje ti je da ne pricas nesto za sta nemas dokaze. Ako kazes da sam ja munafik a nemas dokaz za to sam padas u nifak.
Dokazi su u tvojim "izlaganjima",potvorama i mrznji kojom odise svaka rijec koju napises.Od starta napadas,izazivas i vrijedjas!Toliko si samoljubiv i egocentrican da je to cudo jedno.Spusti se malo na zemlju,ne kazu za dzaba da ko visoko leti nisko pada...
Eccolo moras shvatiti da je ovo diskusija na temu " zovu ih vehabije", a svaka diskusija trazi najmanje dva ucesnika suprostavljenih stavova. "Vehabija" nije rec koja je izmisljena ovde i ne treba se ljutiti na ovaj narod sto upotrebljava ovu rijec. Sto se tice drugih uvreda vidi se sa pocetka diskusije ko je prvi poceo sa uvredama, pa cak je i jedna "Superbaba" pozivala na ubistvo jednog ucesnika u ovoj raspravi koji je onda odustao od rasprave. Da je meni tako prijetila sigurno bi je trazio i tuzeo je. Ne moze neko trpeti da ga se non stop vrijedja a da ne uzvrati istom merom. To priznaces najmanje boli.Bolje je i to nego izazvat krvoprolice kao sto je trazila "Superbaka". To se desavalo i prije nego se "Recruit" ukljucio u raspravu pa ti vidi sad kolko si realan. Na taj nacin su bili izbaceni iz diskusije:Sultan,Chupka,Supergirl,Nexen,Tahirovic, Stranac,NCbiber,DZigal,Altuna,Musko,Rarica
,36310,Walter i mnogi drugi.Zar sad treba bacati drvlje i kamenje na nekoga ko je samo uzvratio istom merom. Moja je deviza ko tebe kamenom i ti njega kamenom.
Na taj nacin su bili izbaceni iz diskusije:Sultan,Chupka,Supergirl,Nexen,Tahirovic, Stranac,NCbiber,DZigal,Altuna,Musko,Rarica
,36310,Walter i mnogi drugi.Zar sad treba bacati drvlje i kamenje na nekoga ko je samo uzvratio istom merom. Moja je deviza ko tebe kamenom i ti njega kamenom.
Niko i nikad ne moze nikoga da izbaci iz ove diskusije nemoj da pricas svasta,osim ako se neko banuje a kolko je meni poznato to jos nije uradjeno nijednom ucesniku ove teme.Vec su jednostavno ljudi pametni i shvatili da ova rasprava ne vodi nicemu,svak ce praktikovati Islam onako kako misli da je ispravno i za njega najbolje ne vrijedjajuci svoje neistomisljenike.
Sve ove sto si nabrojao znam odlicno,i na forumu se sve vidi nema nista sakriveno tako da ovo sto ti pises nema nikakvog osnova.Ti umesto da se trudis da smiris strasti ti samo zakuhavas.
A ako je tvoja deviza ko tebe kamenom i ti njega kamenom moja je Ko tebe kamenoom ti njega hlebom,pa da vidimo cija ce ispast bolja.
Eto frke sto je "superbaka"napisala da nekog tamo treba ubiti??Znam da zna momke koje nazivate"vehabijama"(familija su joj),znam da zna da su ti momci izuzetni ljudi,,napisala sta je napisala i sta sada?Ratni zlocinac?Ja sam samo citao sta se pise,i cudom se cudio.Bezbroj puta napisano,od strane recruita i ekipe,kako su"vehabije"glupi,nenacitani,zaostali,neznalice,tu ku zene...maltene divljaci...a cim neko pise i osudjuje tako sta,znaci on je sve suprotno.Koje osudjivanje zbog brade,dizanja ili spustanja ruku,tespiha!!Klanjam u dzematu sa Cecenima,koji ruke stavljaju na lijevu stranu grudnog kosa(na srce)-pa sta??Ima Arapa koji ruke podizu do resica uha,neki drze ruke ispod pupka,neki zikre sa tespihom,sa bradom,bez brade...a dzemat je"vehabijski"-nikad im niko nije nista rekao-jer se mole Allahu dz.s.Niko im ne kaze ni da su glupi,niti zaostali...Dokle god se ne radi sirk Allahu-braca smo.Recruit ismijava Bin Baza i Stalnu komisiju za fetve??I ocekuje postovanje i"normalnu" diskusiju??Doduse,najbolje je kada covjek vidi da neko pise sta recruit i co. pisu "batali"svako daljnje polemisanje,ali...Mada je mozda i bolje polemisat,neka se"zatalasa",a hvala Allahu,danas svako ima internet,pa umije sam da potrazi kako zikre sufije,a kakve su im "svadbe i veselja".
Nikome Eccolo ne smeta ni brada ni kratke pantalone ni nacin obavljanja namaza. Pa i Poslanik s.a.w.s je obavljao namaz na razlicite nacime zavisno od toga u kojem se dzematu nalazio. Ali smetaju druge stvari koje po meni izvode iz vere. A koje su to ovde je dosta toga napisano.
Unicknnamed nismo se razumeli. Nisam mislio da ste vi izbacili neke forumase banujuci ih vec su bili pritisnuti raznim uvredama od strane tamo nekih i sami su napustili temu iako su imali stosta da napisu.
Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji; pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda - po imenu Muhamamad Ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom ’beduina’ i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to-samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela islamske vjere traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočit će, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802., gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestajali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krvi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam kritički osvrt, Zagreb, 2004).
Pošast našega vremena
I ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je, netom bjesnila ovim prostorom, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija nego li ijedna u dosadašnjoj inače krvavvoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opstank i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agesivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-madićevskog načertanija i njihova zavjereničkog cenarija, tekovina koja je, tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što onaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrešivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskve, Londona i Pariza uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine stimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti i dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo-Beograd, 2003.)
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke, antimuslimanske saveze sklopljene između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćivali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje osmanske države. (Vidi. Hamid Algar, ibid., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.)
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara ’Abd al-’Aziz ibn Sa’uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom. Sa istim takvim ordenom oko vrata, kralj Fahd se 1935 godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu
Zavjerenički savez
Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskorn duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački muslimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom, dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicianalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostieke, irfanske književnosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone musjimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak otomanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama 8a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje sustigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremaju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam, donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama. Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli, naše tradicionalno društveno tkivo.
Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i - ademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda. A Rijaset islamske zajednice u BiH kao da se tek budi, i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje, nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put; nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava. Neki od prvih suradnika poglavara lslamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džemata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi morao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone, prema njima.
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi, životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život- vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par excellence i plemenitašu iz ondašnjeg mekanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Pošlanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvredama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobodu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost.
Neznalice,ljudi se povlače iz diskusija jer nemaju kontraargumenta,da pariraju znanjem znanju ostalih!
Moje znanje Islama je tanko,a usudiću se reći kao ni tvoje do prije neku godinu!
Zato,ja nemogu da diskutujem sa Recruitom ili Abdulahom,zato što neznam ni 10% šta znaju oni!
Nemogu da pariram ni Unicknammedu,ali mogu da pročitam i kopiram sa bilo kojeg islamskog sajta ono što ja mislim da treba da se nađe ovde!
Jedina reakcija administracije ovog sajta je opomena i brisanje postovakoji su uvredljivi!
Moraš i sam priznati,a čitao si i prije registracije na ovom forumu,da je administracija,izuzetno tolerantna!
Takvi ćemo i biti,jer,ovaj sajt je postao davno Sjenički brend,a sve ostalo su loše kopije!
Hutba na FIN-u Studenti FIN-a javno se ogradili od prof. Rešida Hafizovica
Hutba na FIN-u Studenti FIN-a javno se ogradili od prof. Rešida Hafizovica
Svjedočim da je samo Allah Bog i da je Muhammed, neka je na njega mir i blagoslov, Allahov Vjerovjesnik i Poslanik!
Gospodaru moj, raširi prsa moja, olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj! Hvaljen neka je Allah, koji vas iz utroba matera vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum pa budite zahvalni!
U miru neka je Muhammed, sin Abdullahov, on je dostavio Istinu i ispunio emanet! Obavljajte namaz, udjeljujte od onoga čime vas Gospodar vaš opskrbljuje i ne pokazujte prijateljstvo onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, koji splekte snuju i protv Allaha ustaju!
Inspirisan sam pitanjem koje se sve češćepostavlja, i na koje se različito odgovara, pa moja današnja poruka ilustrira zapitanost: Prijeti li nam islamofobija?
Obraćajući se ashabima, Resulullah s.a.w.s jednom je rekao:
''Neka niko od vas ne ponižava sebe!'
Prisutni rekoše:
'Allahov Poslaniče, kako će neko od nas poniziti sebe?
' Tako što će morati reći svoju riječ, pa je neće reći. Uzvišeni Allah će ga na
Sudnjem danu upitati: 'Šta te spriječilo da kažeš to i to?
''Bojao sam se ljudi.''- odgovorit će.
''Bilo je preče da se Mene bojiš!'' - reći će mu Allah!
Zato neka je hvala Allahu, riječ je njegov blagoslov,
a neka su poniženi oni koji se mjesto Allaha boje ljudi, pa istinu uskraćuju, i tako smutnju i nered siju, i zapodijevaju kavgu.
Strah i neprijateljstvo prema islamu i muslimanima nepobitna su kur'anska činjenica koja se svakodnevno objelodanjuje na najsuroviji način: " "Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.
Reci: Allahov put je jedini pravi put!< A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti." (el-Bekara, 120.)
Islamofobija, mržnja i neprijateljstvo trajna su kategorija. Do dana Allahovog Suda, neprekidno će se na Zemlji sukobiti dva tabora: vjernički i mušrički, u najžešćem jedu i neprijateljstvu sukobljavat će se laž i istina, tmina i svijetlo, zabluda i uputa, znanje i neznanje.
Nisu li bosanske grobnice, jame i stratišta islamofobija? Srebrenica, Prijedor, Višegrad, Bijeljina, Zvornik, Foča, Vlasenica su islamofobija! Potočari, Omarska, Keraterm, Sušica, Markale, Tuzlanska kapija su islamofobija! Devedeset četiri ubijena bosanska imama, od kojih neki na najzvjerskiji i najbrutalniji način, su islamofobija! Aladža i Ferhadija su islamofobija! I ostalih 612 porušenih, popaljenih, sa zemljom sravnjenih bosanskih džamija su islamofobija!
Meliha Durić - šesnaestogodišnja djevojčica iz Vlasenice, ubijena jednim hicem, preciznim pogotkom u vrat, prvi put nakon što se vratila kući od maja 92' godine je islamofobija! Josip Grbeš, mostarski Hrvat koji u najsvetijem muslimanskom mjesecu razvuče zolju i raketira džamiju u Jasenici je islamofobista!
Crkva u avliji Fate Orlović je islamofobija!
Bosanski tamničari, bespravno izručeni i poslani na Gvantanamo su
islamofobija! Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli je islamofobija!
Požar u džamiji u Višićima kod Čapljine, takođe je islamofobija!
I zato nek je haram svakome onom ko za šaku dirhema, prestiž, lažnu veličinu, ili zbog nekog drugog razloga sve ovo zaniječe i zaboravi!
U posljednje vrijeme, mnogi ugledni i manje ugledni muslimani, svjesno ili
nesvjesno, ali bez časti, srama i dostojanstva, staju na stranu onih koji pljuju po muslimanskim svetinjama, likuju i objedama se naslađuju .
Sklopili su savez sa šejtanom, i neka znaju da je jadno ono za što su
se prodali!
Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: >Bojimo se da nas kakva nevolje ne zadesi.<A>Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom
zakletvom, da su zaista s vama?< Djela njihova biće poništena, i oni
će nastradati. (Al Maida 52.-53.)
Nema muslimana po mjeri zapada, ni po mjeri Bosne.
Islamu je strana podjela na stari i novi, na azijski i evropski, ili na arapski,
turski i bosanski. Islam nema alternative.
Nama ne treba tradicija shvaćena od Bošnjaka džahila (bez namaza, posta, zekata, hadždža, sa alkoholom, kockom i drugim razvratima). Ne rtebaju nama ni kupljeni Bošnjaci koji ne paze da se ne zamjere Allahu već drugim ljudima. Ovi sada novi Bošnjaci koji tragaju za svojim vrijednostima (klanjaju namaz u džematu, poste, daju zekat, obavljaju hadždž, pomažu jedni druge, žive normalno i moralno, e ti Bošnjaci
bi mogli biti opasni).
Pitam ja takve: Kada su vam tradicionalni muslimani Bošnjaci tako dobri drugovi, prijatelji, kolege, komšije, zašto ubiste više od osam hiljada Srebreničana, šta to bi s Fočom, Višegradom, Rogaticom...????
Naravno, ovi novi muslimani hoće život u dostojanstvu bez kompleksa,hoće svoja ljudska prava, hoće da robuju i ovisni budu samo o Allahu, neovisni o drugima i slobodnog duha. Oni će svakome dati hakk, ali neće dušmana za Gospodara, oni znaju
kriterije za odabir, druga, prijatelja, saradnika, ne zaboravljajući pri tome samogasebe.
Oni vole i poštuju svoje autoritete u vjeri, oni neće nasilje ni neprvadu, jer
znaju da to ne voli ni Allah dž. š.
Šta bi to značilo biti musliman po mjeri ne vjere i "vjere" koja ne priznaje tvoju vjeru kao istinitu niti tvoga vjerovjesnika kao istinita, niti tvoj vjerski i nacionalni identitet.
To bi značilo pomiriti se da u kratkim vremenskin intervalima doživljavaš genocid, urbicid i kulturoicid.
To bi značilo biti bez koda, bez karaktera, bez ljudskosti, bez identiteta,
povijesti, tradicije, domovine i doma. To bi značilo poniziti sebe, svoje pretke i potomstvo, pa biti sluga lošim gospodarima. To bi značilo ići najkraćim, najlakšim i najbržim putem u očaj, razočarenje, beznađe, tražiti smisao u besmislu, nadu u beznađu, prijatelja u dušmaninu, to bi značilo poći putem kocke, alkohola, droge, prošnje, krađe, prostitucije, samoubistva, izdaje itd.
To bi značilo biti izdajnik pradjedovske vjere. Biti musliman po mjeri dušmana znači potvrditi laži koje izmišljaju o tobe, tvojoj vjeri, svetome pismu i vjerskom uzoru.
Braćo, povijest se ponavlja, a nama kao nikada i nikome!!! Hoćemo li opet prihvatiti za prijatelje ubice, silovatelje pa da nas opet ponize, progone, siromaše i ubijaju...
Oni opet hoće da nam budu savjetnici, oni opet hoće da nam budu bolji prijatelji jedni drugima. Oni su lažima uvjerili svijet da je dželat bolji od žrtve, ali mi pri tome ne smijemo zaboraviti jednu stvar, lahko je uvjeriti one koji ti isto žele i misle.
Oni su ponovo danas udarili na obraz naših vjerskih autoriteta, ali mi ovog puta ne smijemo biti prevareni. Mi moramo znati da je najautentičniji i najuspješniji čuvar našeg identiteta i naših virjednosti naša Islamska zajednica.
Mi dobro znamo zašto nas dušmani ne vole, zašto nam se svete, zašto im smetamo i zašto žele da nas podijele na ove i one, ili na ovakve i onakve muslimane. To je svima nama jasno.
Međutim, nije i ne može nam biti jasno i naravno da itekako boli činjenica kada vidimo brata muslimana i intelektualca da javno na televiziji (i to na televiziji od koje smo mi muslimani u posljednje vrijeme želio to neko priznati ili ne uskraćeni za korektnu, poštenu, nepristrasnu, objektivnu i pristojnu informaciju) kaže:
Da nema straha od islamofobije ali da imamo razloga za brigu i treba da nas bude strah novih muslimana i da se sa njima trebalo ili treba ako već nije kasno rasčistiti.
To je ono što boli i vrijeđa više od bilo kakve podvale i ljage koju nam dušmani serviraju. Naravno da mi unutar zajednice imamo određenih problema, ali ovo nije vrijeme da se o tome javno govori, a pogotovo
ta i njoj slične televizije nisu mjesto na kome treba o tome govoriti. Takvima danas ovdje treba poručiti, da se mi od njih ograđujemo i da oni takve izjave moraju davati u svoje i isključivo samo u svoje ime. Danas ovdje i sada sa ovog časnog mjesta treba kazati:
-Da mi ili većina nas ne želimo podjelu među sobom na stare i nove muslimane.
-Da mi ili većina nas takve izjave ne odobravamo i sa njima se ne slažemo.
-Da mi ili većina nas nemamo, nećemo da imamo, ne želimo da imamo i na kraju krajeva
pred dragim Bogom ne smijemo da imamo problem sa tim kako kažu novim msulimanima.
Poruka je jasna, i nedvosmislena.
Gospodaru naš, rasprši jedinstvo dušmana naših, smanji njihov broj, unesi pometnju u njihove redove, zabavi ih o vlastitom jadu i belaju, ¸ Gospodaru naš pa ti si nam sam dovoljan protiv svih njih. Amin!
Sarajevo, 28.februar 2009. (MINA) - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu u petak 27.
februara
Intervju: Jasmin Merdan, jedan od autora knjige Vehabizam/Selefizam i osnivač ZAPRET-a, centra za preventivu terorizma
Nije svaki vehabija terorist, nego je svaki terorist vehabija!
Jasmin Merdan je rođen u Sarajevu 1980. U Jordanu je na filozofskom fakultetu diplomirao arapski jezik i književnost i hafiz je. Sa Adnanom Mešanovićem napisao je knjigu Vehabizam/Selefizam - Ideološka pozadina i historijski korijeni koju je nedavno objavio sarajevski izdavač Srebreno pero. Dva autora se sistematski obračunavaju sa vehabijskim pokretom i, naročito, sa posljedicama koje je izazvao u Bosni i Hercegovini
Eldin Hadžović
DANI: U ovdašnjoj narodnoj uobrazilji postoji stav o vehabijama kao o ljudima sa dužim bradama i kraćim patalonama. Vi u knjizi tvrdite da je vehabizam puno ozbiljnija pojava. Šta je, ustvari, vehabizam?
MERDAN: Bilo bi nemoralno i nenormalno kada bi neko dizao toliku halabuku oko nečijeg izbora vlastitog vanjskog izgleda, dakle u ovom slučaju brade i pantalona. To nije suština rasprave. Vehabizam je nešto mnogo sofisticiranije i više kamuflirano nego što to može na prvi pogled izgledati. Knjiga je to razradila, ali evo: vehabizam je ona dimenzija bukvalne interpretacije nekih kur'anskih i hadiskih tekstova koji se tiču Božijeg bića, nastala još u ranom periodu islama, pospješena političkom klimom, kada je zadobila svoje složenije oblike u vremenu emevijske vladavine, sistematizirana u vremenu Ibn Tejmijje (14. vijek), a konačne karakteristike i posljednju reformu dobila u doba Muhammeda bin Abdulwehhaba. Dakle to je srž iz koje niče sve ostalo vezano za vehabizam, a što je toliko pojavno i eksponirano u današnjem dobu. Između ostalog i ekstremizam i terorizam. Terorizam je zapravo samo rep na tijelu vehabizma, i to jedan od repova, i manje-više svi oni koji se dižu protiv terorizma danas zapravo barataju repom dok glava slobodno i neometano biva zanemarena. Na osnovu ovoga što sam rekao može se primijetiti da mi vehabizmom nazivamo i ono što je zapravo postojalo i prije samog Muhammeda bin Abdulwehhaba, koji je samo jedan od obnovitelja te misli i po čijem su nazivu danas postali poznati. To sam rekao samo radi uprošćavanja materije. Termin nije sporan, upotrijebljen je više uslovno. Bitna je suština, a suština ove ideologije je izložena u knjizi: govoriti o vehabizmu znači govoriti o sekti i o najvećoj novotariji koja se ikada pojavila u islamskom ummetu. Naročito stoga što vehabijsko sektaštvo izbija iz same srži ummeta, iz jednog od četiri mezheba, ili bolje rečeno - iz loše interpretacije jednog od četiri mezheba koju su učenjaci ovog mezheba nastojali zaliječiti, doduše, bez većeg uspjeha.
DANI: Zašto smatrate da je vehabizam društvena opasnost u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini i da li se tu kriju motivi za pisanje ove knjige?
MERDAN: Vehabizam je u Bosni od svoga dolaska do danas prošao kroz više faza; od osude i zabrane (među masama) do konačne "legalizacije" koju danas uživa. Nema sumnje da su muslimani u BiH u proteklom ratu dokazali po ko zna koji put svoju toleranciju, umjerenost i pravičnost. Ova tri obilježja su po mojem mišljenju glavni faktori muslimanskog opstanka na ovim prostorima uz Božiju volju, te im se nije dogodila sudbina muslimana iz Andelusa. Ukoliko bi posmatrali vehabije kroz ova tri faktora ili vrline, bez sumnje bi došli do rezultata da ih nijedna od njih ne krasi. Njihov ekstremizam negira njihovu umjerenost, njihova nepodnošljivost spram drugih, čak (i naročito) spram muslimana koji drugačije misle, negira njihovu toleranciju. Dovoljan nam je samo primjer šta rade vehabije ovih dana u Iraku, gdje podmeću eksploziv u džamije i oko drugih objekata njihove braće u islamu, šija. Oni isto tako, kada im se pruži prilika, svirepo postupaju i sa sunijama kao što je poznato iz historije nastanka pokreta Muhammeda bin Abdulwehhaba. Ukoliko ovome još dodamo klošarstvo kao vehabijsku pratilju, bit će nam jasno otkuda dolazi opasnost nastranih tumačenja. Situacija je već odavno alarmantna, na što su i ranije ukazivali Senad ef. Agić i prof. Rešid Hafizović, međutim mi kao nacija u principu ne prepoznajemo belaje sve dok nas valjano ne udare po glavi. Četnici su već bili protjerali pola istočne Bosne a po Sarajevu smo još uvijek govorili: "Neće biti rata..."
DANI: Oprostite, šta podrazumijevate pod "klošarstvom" u vehabizmu?
MERDAN: Moglo bi se reći da je to nepisano pravilo, kako u arapskom svijetu tako i kod nas, da ova ideologija uglavnom plijeni ljude sa lošom pozadinom, u najboljem slučaju one koji nisu imali jačeg dodira sa islamom. Duhovnu prazninu, gubitak identiteta, nedostatak uzora, želju za čistim životom, različitim od onog dotadašnjeg, i htijenje za vraćanjem izvornoj vjeri, u nedostatku ičeg drugog ovi lovci na ljudske duše itekako koriste. S druge strane, dugovremeni duhovni ambis u kojem su bili traži svoju izgubljenu satisfakciju, a vehabizam se tu pojavljuje kao fatamorgana, koja u par koraka nadomješta izgubljeno, i čak i više; od pukog neznalice koji tek treba da uči, i od duhovnog bogalja kojem su potrebne godine duhovnog susprezanja i odgajanja, vehabizam preko noći stvara muftiju i evliju bez premca. Čist psihološki fenomen.
DANI: Islam je u svojem temelju vjera mira i tolerancije. Otkuda u vehabijskom pokretu toliki naboj nasiljem?
MERDAN: Njihova ideologija počiva na literarnoj interpretaciji nekih kur'anskih i hadiskih tekstova. Otuda i vjerovanje u postojanje "spašene skupine", u cijepanje ummeta na 73 frakcije od kojih je samo jedna spašena, dok su sve ostale u Vatri. Svakako - ta jedna jedina je njihova. Uz to: anuliranje razuma utkano u same temelje ove ideologije, duhovna osornost i nedostatak pluralizma nastalog u vremenu emevijske vladavine, koja je na taj način uspjela da se održi na tronu i ukloni sve političke ili druge protivnike. Svakako na čelu protivnika je bila Poslanikova a.s. časna porodica Ehlul-bejt, koja je zbog toga i diskriminisana od strane vehabija, naročito onih klasičnih, poput Ibn Tejmijje. To je usput i još jedan od temelja vehabizma koje knjiga obrazlaže. Pogledajte reakcije na karikature Poslanika: one su uslijedile mahom u zemljama gdje se očuvao islamski tesavuf - Sirija, Libanon, Pakistan, Afganistan, među muslimanima na Zapadu, te u šiitskim zemljama. Dok su se u zemljama u kojima je vehabizam rasprostranjen (Saudijska Arabija, Jordan i zemlje Zaljeva) uglavnom javljali stidljivi glasovi, pa su čak te karikature bile objavljene i u jednom jordanskim novinama, što ne čudi, jer je u jednoj od tih zemalja branjena doktorska disertacija na temu ekshumiranja Poslanikovog tijela iz njegovog kabura.
DANI: U jednom dijelu knjige navodite da ne smijemo čekati da eksplodira bomba ispred američke ili britanske ambasade u BiH da bismo shvatili koliko vehabije mogu biti opasne, i u tom smislu terorizam dijelite na ideološki i praktični. Da li je vehabizam nužna podloga za terorizam?
MERDAN: Da, svakako, upravo o tome i govorimo! Ideološki terorizam, pod kojim se podrazumijeva zastrašivanje neistomišljenika, platforma je za praktični. Međutim moramo naglasiti da nije svaki vehabija terorist, ali je zato svaki terorist vehabija, naravno kada govorimo o onome što svijet danas zove muslimanskim terorizmom! Sve što se danas dešava među muslimanskim svijetom, od Indonezije do Amerike, i što svakodnevno gledamo na medijima, manje-više ide ovome u prilog. I ako izuzmemo šaku preostalih Saddamovih fanatika u Iraku koji nemaju veze sa vjerskom motivacijom, niko od muslimana - niti šije, niti sufije, niti sljedbenici mezheba - ne stoji iza nereda i ne čini zlodjela osim vehabija! To nam također govori da se terorizam ne može povezati sa islamom nego jednom grupom zastranjenih muslimana čiji su fundamenti izloženi u ovoj knjizi...
DANI: Koliko je vehabijsko učenje uzelo maha u BiH? Kako objašnjavate da je vaš rad podržao samo jedan ovdašnji islamski učenjak - prof. dr. Rešid Hafizović? U knjizi donosite opširan spisak istaknutih aktivista i ideologa vehabizma, u svijetu i kod nas...
MERDAN: U većem broju arapskih zemalja trebalo im je manje od 30 godina da preuzmu glavnu riječ i dominaciju nad uzdama tradicionalnog islama. U mnogim zemljama se još samo sa stidom može spomenuti pripadnost nekom tarikatu, ešarijskom ili maturidijskom pravcu, čak i mezhebu. Oni slijede i predvode "pravi islam"! Kod nas su upotrijebili iste metode, a već su aktivni više od decenije... Ako pasivno budemo gledali šta rade i kako kupe simpatije naše omladine žedne vjere, a ne ponudimo islamsku alternativu - koju u Bosni imamo 500 godina - rezultat će biti, iako možda sporiji, na kraju identičan. A tada neka nam je Bog na pomoći.
Porazna je činjenica da je uz naš rad stao samo cijenjeni prof. Hafizović. Porazna, zato što su svi kojima smo pokucali na vrata pohvalili knjigu i dijelili isto mišljenje, ali se niko nije usudio da u javnosti transparentno i direktno stane protiv ove ideologije. Čak smo iz kabineta jednog renomiranog profesora na Fakultetu islamskih nauka dobili i ovaj odgovor: "Sa tim spiskovima u knjizi, recenziju vam može dati samo onaj ko ne pretenduje na visoke pozicije u Islamskoj zajednici!" Sami spiskovi su, pak, bili naša velika dilema i moglo bi se reći da su diskutabilni. Međutim, ko pročita knjigu i vidi šta ustvari naučava ova ideologija, teško će povjerovati da danas (i kod nas) ima ljudi koji vjeruju u takvo što. Liči više na neke drevne teološke i filozofske rasprave. Spiskovi pokazuju da ih ima, itekako. I da su vrlo aktivni, i da je zahvaljujući njima, vehabizam našao plodno tlo kod nas. Atraktivni istjerivači duhova, koji su na svojim seansama iscjeliteljskim sposobnostima liječili narodne mase, obišli su cijelu našu zemlju. Videokasete Muharema Štulanovića su se do skoro mogle naći i po sarajevskim ulicama kod uličnih prodavača...
DANI: O prodaji te i slične ideologije (čak i filmova sa strahotnim sadržajem) na sarajevskim ulicama izvještavali smo prije više od godinu dana. Čini se da vehabijski pokret u BiH, Sandžaku... snažno uporište nalazi upravo u propagandi - od letaka, knjiga, brošura pa do multimedijalnih CD-ova i raznih misionara, čemu ste posvetili značajan dio knjige. Možete li to objasniti?
MERDAN: Svakako da besplatna i uprošćena literatura, kombinovana sa živim prikazom ljudi koji su radi iste živjeli, i još - što je dojmljivije - umirali, ostavlja snažan utisak, posebno na mlade ljude. To je suština. Ne treba zaboraviti ogromnu finansijsku podršku koju vehabije širom svijeta uživaju i s kojom lahko regrutuju i one koji se možda ne slažu potpuno sa njima, a bez koje bi ova ideologija bila mrtva. U isto vrijeme paradoksalno je da nas cijeli svijet proziva da smo leglo terorizma, mi to svakako i rukama i nogama negiramo, a u studentskim domovima u Sarajevu se prikazuju videokasete akcija iz Čečenije, Afganistana itd. Možda su toj propagandi najviše doprinijela "braća" iz lista Saff. Opširnije smo govorili u samoj knjizi, a i u fusnotama se nalazi dosta toga.
DANI: Po svemu što ste do sada rekli, može se zaključiti da se baš i nije pametno zamjeriti vehabijama. Mislite li da ste hrabri kad ste se odlučili na objavljivanje ove knjige?
MERDAN: Nas je svega dvojica, i pitanje je da li smo ludo hrabri ili hrabro ludi. Doduše, roditelji su me otpisali kad su vidjeli knjigu, rekli su da nisam normalan protiv čega se dižem. Knjigu zato niko nije ni vidio dok nije izašla iz štampe. Ne vjerujemo da će vehabije učiniti nešto protiv nas, nisu još krenuli u neki frontalni napad - a i da jesu, pitanje je da li bismo im mi bili prvi prioritet. Možda neka budala iz njihovih redova pokuša neki fizički napad. Svjesni smo, međutim, da će veći napad uslijediti od nekih ljudi iz IZ-a, i možda ljudi iz struktura vlasti - ubacivanje u pogrešne kontekste, pripisivanje terorizma islamu i sl. Mada je jasno da mi zapravo želimo da branimo islam i muslimane, i da je to naš motiv. Prednost je možda jedino što nismo aktivni članovi niti jedne strukture, političke ili druge, te tako nismo ničim uslovljeni.
DANI: Kakvi su vam planovi?
MERDAN: Osnovali smo prvu nevladinu organizaciju Centar za preventivu terorizma ZAPRET, čiji je cilj objasniti o kakvim se sve idejama ovdje radi. Dakle, ne "borbu" protiv terorizma, jer je borba policijski posao, a u isto vrijeme to je hod za palikućom i gašenje vatre za njim. Nužno je palikuću uhvatiti za ruku i spriječiti ga da pali. Poslanik a.s. veli: "Pomozi svog brata, činio on nasilje, ili mu se činilo." Rečeno je: "U redu za ovog kojem se čini nasilje, ali kako da pomognemo ovog što nasilje čini?" Poslanik reče: "Spriječite ga da to radi!" Vehabizam je tipični vid indoktrinacije, a jedini način sprečavanja je ispravna edukacija i doktrinacija. Mislim da je to jedini i najbolji način rješavanja ovog globalnog problema, prije svega muslimana, a onda ostalih
- MERDAN u arapskom znaci BOLESTAN a od istog korijena rijeci dolazi i MERDIJJ u znacenju ''PATOLOŠKI BOLESNIK''. Ovo znacenje savršeno odgovara vlasniku imena i njegovom radu. U jeku pticije gripe kada se samo ocekuje i prati gdje ce da sleti koji krepani labud ili golub a možda i vrana prenosioci virusa pticije gripe, ''sleti'' nam po ko zna koji put sindrom vehabizma šiijskosufijekse provenijencije koga prenese do sada nepoznat hajvan u paru.
Merdan Jasmin i Adnan Mešanovic , dvojac do sada totalnih jadaca anonimusa i intelektualnih pubertetlija izliše po BiH medijima svoj šiijskosufijski vehabizam umivši lice žutog medijskog prostora , koincidirajuci vremenu kad nam politika i ekonomija ''cvjetaju ko' morske alge'', vremenu kada cemo se, definitivno približiti možda cak i više od sedam milja Evropskoj zajednici na cijem putu kao da je najpametnije otkrivati novo-stare ''islamske sindrome''.
Ovaj dvojac jadac ''braneci islam od muslimana'' našao je za shodno da prevede knjigu u kojoj je rigidno, frontalno ''pometena'' islamska tradicionalna teološka i pravna baština i imena klasicne uleme da to granici sa intelektualnim genocidom i ludilom toliko da covjeka obuzme jeza samo od pomisli šta bi takvi uradili kad bi imali mogućnosti i snagu kojom bi praktično otjelotvorili intelektualnu destrukciju zabludjelog profesora anatemisanog u islamskom arapskom svijetu H. A. Sekkafa ( Prof. El-U'lvan , napisao je djelo o Sekkafu Otkrivanje Sekkafovih zabluda).
A o cemu se radi?
Radi se o vjekovnoj pa i hiljadugodišnjoj netrpeljivosti sunijjskog i šiijskosufijskog islama. Knjiga je pravi pamflet patološki akumulirane mržnje kamuflirane i prosute u salvama na imena nekakvih ''vehabija'' a ustvari na ulemu sunnijske provenijencije (stotinjak imena) iz razlicitih mezheba tradicionalnog islama ukljucujuci hanbelijski na prvom mjestu, pa hanefijski, zejdijski itd.
''Šamaranje'' klasicnih autoriteta islama
Ovaj dvojac jadac kada bi citave svoje živote utrošili ne bi im bilo dostatno za valorizaciju djela samo cetverice od ''stotke'' uleme koju su ''diskvalificirali''i obijedili rigidnim poimanjem islama (po njima vehabijska ulema) i to pod uslovom da imaju intelektualne predispozicije za ozbiljnu naučnu eksplikaciju i metodologiju koja daje iole smislene analize i vrednovanja. Na njihovoj bijednoj , ogavnoj listi nalaze se redom jedan do drugog i ovi islamski autoriteti:
1. (18 ) Ibn Kudame (541-620. h.)koji je napisao El-Mugni (Zbornik islamske jurisprudencije) možda najbolje djelo, uopće, iz komparativnog islamskog prava-fikha, izišlo na kraju u 15 velikih tomova a njegov El-Mukni' sa komentarom čak u 32 toma. A napisao je još 45 svjetski poznatih djela.
2. (19) Ibn Tejmije (661-728. h.) koji je napisao Sabrane decizije u 37 velikih tomova a za koje ovaj dvojac jadac tvrdi da na prvoj stranici , u njima znanoj nekoj peteretomoj verziji, izriče smrtnu presudu za sitnicu, što je notorna laž.
3. (20 i 21) Ibn Kajjim El-Dževzije (umro 751. h.) i Eš-Ševkjani (umro 1250. h.), pisac jednog od najvrijednijih tefsira Fethul-Kadir (pet velikih tomova).
A na kraju te njihove liste kažu:
''Ovo je kap u moru! A u svijetu postoje druge licnosti koje može bilo koji citalac da doda ovom spisku ...''
Ljudi znaju uraditi doktorsku disertaciju samo na jednom rukopisu starih alima a naš dvojac jadac ''išamara'' stotinjak klasicnih autoriteta sa stotinama kapitalnih djela za tili cas samo s jednom konstatacijom da su to vehabije. Koje li mržnje i koje li inkvizicije?! Pametan covjek se zapita ima li smisla posvecivati ikakvu pažnju ovakvim bljuvotinama gdje osim ovih rigidnih optužbi bez ikakvog utemeljena one mogu biti proširene još i ''istragom'' bilo kojeg citaoca koji može dodavati na listu vehabija – terorista čije god ime hoce, kada god hoce i gdje god hoce.
Sluganska uloga prenošenja necijeg virusa
Naravno da nema nikakvog smisla baviti se, odgovarati, citati ili trošiti vrijeme i živce zbog ovakve knjige niti zbog ovakvog dvojca jadca, ali je covjek prisiljen zbog nekih drugih konotacija i onih koji stoje iza ovakvih nesuvislosti.
Ovaj dvojac jadac ima slugansku ulogu da prenesu u naše krajeve neciji virus, odnosno misiju promoviranja šiijskosufijske ideologije uz eliminaciju neistomišljenika optužbama o vehabizmu i terorizmu. A zna se dobro kome to sve odgovara. Istom onom kome odgovara da se radi ono što se sada radi i čini u Iraku , Palestini, Afganistanu, i na drugim mjestima islamskog svijeta.
Islam je izuzetno tolerantan. U islamu dragi Bog je nemjerljivo Milostiv i oprašta grijehe kome hoce. Ipak, nece oprostiti jedan vid griješenja a to je nevjerstvo ili širk. Nakon iskrivljavanja i iznevjeravanja monoteizma ranijih nebeskih religija od strane njihovih sljedbenika dragi Bog je posljednjom derogirajućom objavom beskompromisno osudio sve vidove moguceg posredništva ili ortaštva koje bi moglo u bilo kom smislu narušiti monoteizam i cistotu vjere u jednog Boga. U kur'anu se kaže:''Allah nece oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostice manje grijehe od toga, kome On hoce.''
Ovo su aksiomi
Razumjeti razvikani termin ''vehabizam''
E sada ako hocemo da razumjemo razvikani termin ''vehabizma'', kao i sadašnje konotacije njegove upotrebe, vratimo se knjizi iranskog , šiijskog, vjerskog vođe Homeinija, koja je izdana 1941. god. a nosi naziv ''Otkrivanje tajni''
U toj knjizi Homeini navodi Ši'ijski ''hadis'' koji je apokrifan, dakle izmišljen a na cijem temelju Ši'ije grade svoj odnos prema vjeri i muslimanima ehlusunnetske provenijencije.
Iz tog izmišljenog hadisa razumije se da su kaburovi Alijinih potomaka vredniji od poslanika i njihovih kaburova. To su ''džennetska'' mjesta. Ko ih posjeti, biva nagrađen kao i onaj ko ode sedamdeset puta na dobrovoljni hadž (osim obaveznog hadža) i postaje ''cist'' od grijeha kao da ga je majka tek rodila. Ko bude gradio mauzoleje (turbeta) na njihovim kaburovima, kao mjesta ibadeta, imace nagradu kao da je pomagao Sulejmanu Davudovu u izgradnji Kudusa...
Nasuprot toga, ko to ne bude vjerovao i bude to osuđivao kao što osuđuje zinaluk (i druge grijehe) bice ''najgori'' u Poslanikovom a.s., ummetu i nece biti obuhvacen njegovim šefa'atom (zagovorništvom). Odnosno takvi postaju VEHABIJE po imenu Ibn Abdu-Wehhaba koji je sa svojim pristalicama ocistio Arabijsko poluostrvo od takvih ''svetinja'': turbeta, mauzoleja, svetišta i dovišta na kaburovima, promovišuci cisti monoteizam bez zabranjenog kaburskog, ili drugog posredništva, a koje opet, igra tako veliku ulogu u ši'ijskog doktrini i ''ibadetskoj'' praksi.
Zbog toga je Homeini u svojoj knjizi prosuo salve mržnje napadajući Saudijce (po njemu vehabije) i Saudiju kao ''zemlju koja se odrekla vjere'' (rušenjem turbeta, mauzoleja, nadgrobnih spomenika i boreci se protiv raznoraznih izvitoperenosti). Zato on traži ''od države Irana i iranskog naroda da kazni'' te ''divljake i pustinjake iz Nedžda''. Prema njegovom mišljenju oni su ''bez ikakvog znanja iskustva i bogobojaznosti izišli iz okvira nauke, spoznaje, i vjere'' pa im '' treba uskratiti vjerska i dunjalučka prava''
Dakle, šiije a i neke sufije su na stajalištu dozvoljavanja posredništva. Oni koji se ne slažu sa njima, a to su pripadnici ehlusunnetskog islama, prozvani su vehabijama po ugledu na Ibn Abdul-Vehaba. I to je srž upotrebe ovog termina. Muslimane, zbog toga što se drže ispravne ehlusunnetske doktrine, prozivaju vehabijama a razlog za to su našli u cinjenici da su u Saudiji za vrijeme Ibn Abdul-Vehaba muslimani predvođeni ovim ucenjakom porušili kaburove mauzoleje i turbeta u koja su pristalice tevessula – posredništva dolazili moleći mrtve da im ''posreduje'' kod Boga.
Ja sebe smatram muslimanom koji slijedi, poštuje i uzima u obzir najvece šejhove ehlus-sunneta vel-džema'ata i njihov idžtihad , a to su: Ebu Hanife i njegovi ucenici, Malik i njegovi ucenici, Ahmed b. Hanbel i njegovi ucenici, Šafija i njegovi ucenici, kao i svi drugi iz plejade poznatih ehlsissunetskih ucenjaka. Kao takav obracam se onima koji ljube ruke štokakvim šejhovima, ili ih drže za ruke kod dove u cilju ''da bi se umilili Bogu'' ili idu kod kaburova dobrih ljudi ili cak poslanika u želji da im ''mrtvi posreduju kod Boga'' ili se udaraju dok ih krv ne oblije po nekakvim ''svetištima'' koja drže vrijednim obilaziti i posjecivati vrednujuci to kao obavljanje sedamdeset hadžskih obreda; da je to zabranjeno ispravnom islamskom doktrinom a ne nekakvim vehabizmom i savjetujem im neka se klone toga i direktno obrate Milostivom Bogu koji je milostiviji od bilo kojeg šejha i posrednika. To je islam a ostalo je izvitoperenje.
Naravno, pravo je šiije da bude šiija a sufije da bude sufija, da ljubi šejha gdje i kako hoce, da obituju po kaburovima, mauzolejima, turbetima, i slicnim ''svetištima'' dok ''ne omile svome gospodaru'' pa cak i da imaju simpatizere i placenike i intelektualne degenerike poput ovog jadnog dvojca u BiH ali i moje pravo je da štitim svoj integritet vjernika muslimana Bošnjaka ciji su djedovi bili i muhtari po naseljima na krajnjem sjeverozapadu Bosne na samoj granici islamskog svijeta. Rođen sam u islamu a ne u džahilijetu ko se drzne da me naziva drukcije nego Bošnjakom muslimanom neka ide tamo odakle je jednom i došao, ma ko bio, jer je sa takvima nemoguca normalna intelektualna rasprava.
Allah dz.s. da nas sacuva "doktora" ovakvog rjecnika i ovakve slepoce.
Ovaj isti doktor,kada se napadaju npr. Gazali, Razi, Maturidi,Es'ari i ostali ucenjaci ehli sunnet vel dzemata nema nikave primjedbe a kada se napadne otac vehabija Ibn Tejmijje onda je u stanju da covjeka nazove bolesnim,da ga vrijedja koliko moze....
Bog da mu pomogne.
Siguran sam da je on jos jedan od onih koji su dobili titulu doktora zato sto su protekfirili pola svijeta i dobili doktorsku disertaciju na Medinskom fakultetu.
Dzaba mu lazi o Sekkafu kada Sekkafa hvala Bogu dobro poznajemo i znamo da nije nista od ovoga sto ovaj covjek prica.
Samo pazljivo procitati,provjeriti i sve ce biti jasno...!!!!!!!
Pitanje: Ako je zabranjeno tumačiti riječ jed riječju kuvvet, kudret i sl. zbog čega su ih tako tumačili ovi ashabi i tabiini:
1.) Hadis koji se bilježi u poglavlju Tefsira da je Ibn Abbas rekao da riječ jed znači kuvvet tj. snaga, a ne kako to vehabije prevode Ruka. (578. stranica, hadis broj 4807, Sahihul Buhari)
2.) Hadis isto u poglavlju Tefsira od Ibn Džubejra da je rekao: jed znači kuvvet tj. snaga. (str. 531. hadis br. 4534, Sahihul Buhari)
3.) Hadis od Sufjan ibn Ujejne da je rekao da riječ jed znači ni'met. (str.556. hadis br. 4697, Sahihul Buhari)
Ako imalo vjeruješ u Allaha dž.š. i u Poslanika, napisaćeš i objavićeš ove hadise.
Odgovor:
Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Njegova Poslanika. A potom:
Prije nego li odgovorim na tvoje pitanje želim ukazati na jednu jako bitnu stvar koja je kod onih koji vode raspravu postala jako rijetka. Radi se o emanetu prenošenja ilma (znanja) i riječi učenjaka onako kako su oni spomenuli bez ikakva izvitoperavanja i mijenjanja njihova teksta ili značenja. Zato nije dozvoljeno izvitoperavati ni ''j'' od riječi nevjernika, već je obaveza prenijeti ih onako kako su ih oni izgovorili ili napisali, pa kakav je tek onda slučaj sa ulemom ehli sunneta od prvih i potonjih generacija. Ja se nimalo ne stidim da objavim ovo što si gore spomenuo ali bi se ti trebao postidjeti zbog tvog (ne)svjesnog izvitoperanja riječi učenjaka koje si spomenuo.
Da počnemo najprije sa drugom predajom koju si spomenuo od Ibn Džubejra koji, kako ti prenosiš, kaže: ''Jed (ruka) znači kuvvet tj. snaga.'' Međutim kada smo se vratili na Buharijev Sahih vidjeli smo sledeće stvari:
1) Prvo: Nisi bio povjerljiv u prenošenju riječi koje pripisuješ Ibn Džubejru, rahimehullahu teala. Jer u Buharijevom sahihu stoji: ''Adu, vel-ejdu'', a ne jed kako ti tvrdiš.
2) Pomenute riječi nisu riječi Ibn Džubejra već riječi Ebu Abide, jednog od tabi'ina, rahimehullahu teala. Da si samo malo prolistao govor Ibn Hadžera na sljedećoj stranici pomenute predaje bilo bi ti jasno. Ti si pomislio da sve što je Buhari spomenuo u ovom tefsiru, da su sve to riječi Ibn Džubejra, a nije tako, jer hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu teala, kaže: ''Zbog toga što je ispalo ono što se spominje prije ovoga od rivajeta Ebu Zerra ispalo je kao da je sve govor Seida ibn Džubejra, jer je govor nadovezan na njegove riječi o tefsiru riječi 'kursijj', a nisam vidio da se igdje prenosi od njega.'' Pogledaj Fethul Bari 8/53, predaja broj 4534.
Hafiz ibn Hadžer, rahimehullahu teala, nakon toga kaže: ''Adu, vel-ejdu znači snaga – ovo su riječi Ebu Abide kojima je pojasnio riječi Uzvišenog: ''لا يؤوده حفظهما (Doslovno: Nije mu teško njihovo čuvanje – tj. nebesa i Zemlje).'' Pogledaj Fethul Bari 8/53, predaja broj 4534.
Dakle, pomenuti govor nije govor Ibn Džubejra, rahimehullahu teala, kako to spominje hafiz Ibn Hadžer. A ti si u želji da dokažeš svoju tvrdnju da riječ jed – ruka, znači kuvvet – snaga, ili nimet, (ne)namjerno slagao na Ibn Džubejra pripisujući ove riječi njemu, a zatim si izvitoperio i umjesto da kažeš el-ejd, kako se spominje u Buhariji, ti si napisao jed.
Tačno je da el-ejd znači snaga, ali ovdje riječ el-ejd nije množina od riječi jed (ruka) već infinitiv (masdar) od glagola ade-jeidu, što znači biti jak, čvrst, težak. Ono što ukazuje da je ovdje riječ el-ejd infinitiv glagola ade – jeidu, a ne množina od riječi jed – ruka, su dvije stvari:
1) To što je Ebu Abide prije infinitiva el-ejd spomenuo još jedan infinitiv a to je el-ad. A i jedna i druga riječ predstavljaju infinitiv glagola ade-jeidu. Svako ko poznaje arapski jezik zna da jedan glagol u arapskom jeziku može imati više od jednog infinitiva.
2) Pomenuti tabbi'in je ove riječi rekao kao komentar riječi Uzvišenog: ''لا يؤوده حفظهما (Doslovno: Nije mu teško njihovo čuvanje – tj. nebesa i Zemlje).'' Pogledaj podvučenu riječ na arapskom (jeudu), a to je prezent čiji je perfekat ade a infinitiv el-ejd ili el-ad.
Zatim postavljam drugo pitranje: Gdje se to ovdje spominje riječ jed-ruka, da li se ovdje u uvom ajetu spominje bilo koja ruka, a kamoli Allahova ruka? Je li to Ibn Džubejr rekao: Allahova ruka znači moć? Donesi jednu vjerodostojnu predaju od ashaba, tabi'ina ili tabi'tabina da je neko od njih Allahovu ruku (kažem Allahovu ruku, a ne samo riječ ruka kada dođe odvojena, a koja tada može značiti stvari koje ti pominješ) protumačio kao Allahovu moć, snagu, ni'met...
I kako to da nam ovi velikani, a prije njih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu pojasnili da kada Allah kaže: ''... onome koga sam stvorio svojim dvjema rukama...'' da ovo znači svojim dvjema moćima. Kako to da nam ovo ne pojasne kada se kod vas radi o kufru (nevjerstvu), jer vi kažete da je pripisivanje ruke Allahu subhanehu ve teala kufr. Zar da Allah, dželle ve ala, Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi, tabi'ini, i tabi'tabini, zar da nam ne pojasne ovako bitnu meselu u kojoj su ''pogriješili'' čak i sami učenjaci poput Ebu Hanife i drugih koji su Allahu pripisali svojstvo ruku, onako kako to dolikuje Uzvišenom Stvoritelju. Vi kao da i ne vidite naše riječi ''onako kako to dolikuje Uzvišenom Stvoritelju'', a koje jasno ukazuju da mi, zajedno sa ulemom ehli sunneta, pripisujemo ovo a i druga svojstva koja se spominju u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, bez da poredimo Njegovu ruku sa rukom Njegovih stvorenja, i bez govora o kakvoći te ruke, jer nam njena kakvoća nije poznata.
Zato se boj Allaha subhanehu ve teala, i nemoj izvitoperavati govor uleme i tumačiti onako kako ih ti želiš shvatiti. Koliko je takvih koji su zauzeli jedan stav a zatim istražuju bilo koje riječi učenjaka samo da bi potkrijepili svoj stav. Mu'min treba prvo istraživati dokaze a zatim zauzeti stav a ne zauzeti stav a zatim tražiti neke izvitoperene dokaze kako bi na bilo koji način potkrijepio svoj stav.
Vratimo se sada prvoj predaji koju spominješ kao dokaz a to su riječi koje pripisuješ Abdullahu ibn Abbasu, radijellahu anhu. Kažeš da ibn Abbas kaže jed znači kuvvet tj. snaga. I ovdje si ponovo izneverio emanet znanja, jer Abdullah ibn Abbas ne kaže jed već ejd, a razlika je ogromna jer ejd kako smo to gore spomenuli može biti množina riječi jed – ruka, a može biti i infinitiv glagola ade, jeidu – biti jak čvrst.
Pogledajmo ovaj tefsir Abdullaha ibn Abbasa kojeg Buharija spominje u knjizi o tefsiru u komentaru 17. ajeta sure Sad. Kaže Uzvišeni: ''Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri (zel ejd – doslovno vlasnika snage), koji se uvijek Allahu obraćao. ''
Ajet kao što vidiš uopšte ne govori o svojstvu Allahove ruke, već govori o Allahovom Poslaniku, Davudu, alejhis-selam i njegovoj čvrstini (snazi) u vjeri. Riječ ejd je ovdje takođe infinitiv glagola ade, jeidu – biti čvrst, jak, snažan.
Mi ne negiramo da riječ jed – ruka dolazi u značenju snage, nema potrebe da nas u tome ubjeđuješ, ali negiramo da se svojstvo ruku koje Uzvišeni pripisuje Sebi u svojoj Knjizi ili na jeziku svoga Poslanika izvitoperava i tumači kao svojstvo snage, nimeta i tome slično, jer šerijatski dokazi jasno ukazuju na neispravnost takvog vida tumačenja ili bolje reći izvitoperavanja.
Kako onda shvatiti riječi Uzvišenog: ''O Iblisu! – reče On - šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?'' (Sad, 75)
Da li ovo znači da Allah ima dvije snage, ili samo dva nimeta ... ?!
Isto tako riječi Uzvišenog: ''Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!'' (El-Maide, 64)
I još puno drugih šerijatskih tekstova koje ćemo inšaAllahu teala nekom drugom prilikom spomenuti u velikom broju.
I zato nećeš naći ni u jednoj vjerodostojnoj predaji – a možda ni u slaboj – da je Ibn Abbas ili neko drugi od ashaba, tabi'ina ili tabi'tabi'ina rekao jedullah – Allahova ruka - znači Allahova snaga ili Allahov nimet i tome slično. To jasno ukazuje da su oni Allahova svojstva prihvatali u njihvom bukvalnom značenju bez ikakvog tumačenja, jer da je tako, zašto nema ni jedne vjerodostojne predaje da je neko od ovih časnih generacija protumačio ovo svojstvo i rekao Allahova ruka znači snaga, nimet itd.
Kada si ti, a i bilo ko drugi, studirao arapski jezik reci nam: Kada si u knjizi arapskog jezika došao do riječi jed – ruka, da li je prva stvar koju ti je profesor pojasnio bila da riječ jed znači ruka time što ti je u najmanju ruku pokazao na svoju ruku, ili ti je možda profesor pojašnjavao kako riječ jed znači snaga?! Ovim želim reći da je osnovno značenje riječi jed – ruka a da su druga značenja ove riječi metaforička. Otvori bilo koji poznati arapski riječnik, otvori i arapsko bosanski riječnik od Muftića i pogledaj koje je prvo značenje riječi jed koje oni spominju; ruka ili snaga, nimet ...? Stoga kako se može zanemariti osnovno značenje i uzeti metaforičko a uz to postoji ogroman broj šerijatskih tekstova koji ukazuju da se pod riječju jedullah – Allahova ruka misli na ruku Uzvišenog koja dolikuje Njemu a koja ne naliči Njegovim stvorenjima.
Kako to da ashabi tabi'ini i tabi'tabini nisu pojasnili ljudima koji prihvataju islam da riječ jed – ruka koja se spominje u Kur'anu kao Allahovo svojstvo, ne shvate u njenom osnovnom značenju, već u metaforičkom. Kako to da ovi ljudi ne pojasne strancima u vjeri Allahovu vjeru i to jedno od najbitnijih poglavlja tj poglavlje o Allahovim imenima i svojstvima.
Ostala je samo još treća predaja, predaja Sufjana ibn Ujejne kojem takođe pripisuješ da riječ jed znači kuvvet. Ovdje čovjeku ne ostaje ništa drugo osim da kaže Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. Ako ti koji učiš šerijatsko znanje ovako postupaš i izvrćeš riječi uleme šta je onda tek ostalo onima koji možda tebe slušaju i slijede.
Ibn Ujejne nije uopšte spomenuo u ovoj predaji koju spominje Buharija da riječ jed znači nimet. Sufjan, rahimehullahu teala, je protumačio riječi Uzvišenog: ''Sjetite se Allahove nimeti kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali.'' Pa je Sufjan rekao nimetellah tj. ajadillah (Allahove blagodati).
Nećemo ponavljati govor koji smo gore spomenuli jer ono što smo ranije spomenuli se odnosi i na ovu predaju. Niko od tri časne generacije nije svojstvo Allahovih ruku izvitoperio i protumačio kako to ti radiš. Najviše što možeš dokazati jeste da riječ jed dolazi u značenju snage i nimeta a mi to ne poričemo već kažemo da je nemoguće niti dolikuje Uzvišenom Stvoritelju da govori o Sebi i Svojim svojstvima metaforičkim načinom. Allah dželle ve ala je vjeru učinio lahkom i razumljivom ali sljedbenici strasti odbijaju osim da komplikuju i otežavaju stvari.
Na kraju savjetujem te da se bojiš Allaha i ne izvrćeš riječi uleme kako bi dokazao ionako neispravno mišljenje kojeg je ulema ehli sunneta osudila i povodom toga napisala mnogobrojne knjige.
Molim Uzvišenog Allaha da nam istinu pokaže istinom i da nam olakša njeno slijeđenje a da nam batil (zabludu) pokaže batilom i učini nas što daljim od njega.
Ve sallallahu ala nebijjina Muhammed.
Odgovorio: prof. Ebu Usame Idriz Bilibani
Pazljivo procitati,provjeriti i sve ce biti jasno...!!!!
U mnogim hadisima koje prenosi Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se zaklinje vjernicima govoreći im "Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova..." Pitanje je sljedeće: Da li je "ruka" metafora moći, snage, volje, odlučnosti Allah s.w.t.? Ili se radi o konkretnoj ruci? Znam da u okviru uleme postoje dva različita stanovišta u vezi ove teme, ali kakvi su argumenti za ovaj ili onaj stav?
Odgovor:
We alejkumusselam we alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,
Prije nego li odgovorim na ovo pitanje neophodno je da spomenem pravilo kojeg se ehli sunnet vel džema’at drži kada su u pitanju Allahova svojstva, a to je da ehli sunnet pripisuje Allahu, subhanehu ve teala, svojstva koja je On Sebi pripisao u svojoj knjizi ili na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez t’atila (bilo kakvog nijekanja tih svojstava), temsila (upoređivanja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja), tahrifa (izvitoperavanja i tumačenja), i tekjifa (govor o kakvoći tih svojstava).
S obzirom da je Uzvišeni Allah u svojoj knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao Sebi dvije ruke, i ehli sunnet vel džema’at pripisuje Njemu Uzvišenom dvije ruke koje dolikuju Uzvišenom Gospodaru a koje ne naliče rukama Njegovih stvorenja. Što se tiče dokaza njih je puno. Navešćemo samo neke:
- Kaže Uzvišeni:
„O Iblisu! – reče On - šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?“ (Sad, 75)
- I kaže:
„Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64)
Što se tiče dokaza iz sunneta:
- Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, azze ve dželle, će (na Sudnjem danu) uzeti nebesa i Zemlju u svoje dvije ruke i reći…“ (Hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi).
- Od Abdullaha ibn Amra, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obadvije Allahove ruke su desne.“ (Hadis bilježi Muslim)
Šejh Usejmin, rahimehullahu teala, kaže: „Selefi su složni da Allah ima dvije ruke.“ ( Komentar Vasitijske akide, 192. str.)
Nije nam poznato da je iko od uleme ehli sunneta svojstvo ruku protumačio kao snagu ili moć. To su uradile neke frakcije koje sebe lažno pripisuju ehli sunnetu i selefima, poput maturidija i kasnijih ešarija. Nema sumnje da je njihov govor neispravan jer je oprečan Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i koncenzusu selefus-saliha (ispravnih prethodnika).
Ako bi se riječi „Allahova ruka“ tumačile metaforički u smislu Allahove moći i snage kako to rade neke zabludjele sekte, kakovog bi smisla imale riječi „šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema moćima, snagama“. Zar Allah ima dvije moći ili dvije snage ? Isti je slučaj i sa drugim ajetom kojeg smo spomenuli: „Obje su ruke Njegove pružene.“ Možemo li reći: Obje su moći ili snage Njegove pružene?! Možemo li isto tako za riječi Uzvišenog u prvom ajetu sure Mulk: „Neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci moć…“ reći: Neka je slavljen Onaj u čijoj je moći moć?!
Allah, subhanehu ve teala, je Adema, alejhis-selam, odlikovao time što ga je stvorio Svojom rukom. Ako bi rekli da ruka znači moć ili snaga, gdje je onda odlika Adema, alejhis-selam, jer je Allah sva stvorenja stvorio svojom snagom i moći.
Kako je moguće da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete u kojima se spominje Allahova ruka, i sam spominje u puno hadisa da Allah ima dvije ruke, i zatim ne pojasni običnom svijetu od beduina i drugih da ove ajete ne shvate bukvalno, već da ruka u stvari znači moć, snaga ili nešto drugo? Zar da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni svom ummetu stvari mnogo manje od ove, poput načina obavljanja nužde, a da zanemari ovako krupne stvari koje se vežu za Stvoritelja, subhanehu ve teala i Njegova svojstva.
Kako da ashabi, radijellahu anhum, nisu ove stvari pojasnili ljudima koji su primali islam, kako ove ajete ne bi shvatili pogrešno, kako ne bi pogriješili i shvatili da Allah zaista ima ruke?! Kako to da niko od selfus-saliha, počevši od ashaba, tabi’ina i tabitabi’ina, nisu pojasnili da se svojstvo ruke treba shvatiti metaforički kao moć i snaga a ne kao suštinska ruka kakva dolikuje Uzvišenom Stvoritelju?!
Kaže imam Ibn Huzejme: Kažemo: „Allah dželle ve ala ima dvije ruke, kako nas o tome On Uzvišeni obavještava u svojoj Knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kažemo isto tako: obadvije ruke Uzvišenog su desne, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rukom će uzeti Zemlju a drugom smotati nebesa.“ (Tevhid, 83).
Ešarije, maturidije i one koji su se poklopili sa njima, nije navelo da svojstvo Allahovih ruku protumače kao moć, snaga ili blagodat osim bojazan da Allaha ne poistovjete sa Njegovim stvorenjima, misleći da iz pripisivanja ovih svojstava Allaha proističe poređenje, što nije tačno. Jer svojstva različitih stvorenja, pored toga što imaju zajedničko ime (ruke, noge...) ne naliče jedna na druge pa kakav je tek onda slučaj sa svojstvima Uzvišenog. „Ništa nije poput Njega. On sve čuje i sve vidi.“
Zatim, pitamo ih: Ako ste svojstvo Allahove ruke protumačili Allahovom snagom, moći i tome slično, zar Njegova stvorenja ne posjeduju snagu i moć, a to vas opet dovodi do poređenja Uzvišenog sa Njegovim stvorenjima?!
Stoga, dragi brate, u ovoj meseli nema dva mišljenja kod uleme ehli sunneta, već postoji jednoglasno mišljenje selefa s jedne i raznorazna mišljenja zabludjelih sekti s druge strane.
Idriz,koji nije bio u stanju dva mjeseca naci taj hadis,napokon je nasao hadis. Pa kada je video da hadis,ako ga uzme po svom usulu jasno pobija njegovo vjerovanje,morao je da pribjegne tumacenju od Es'arije Ibn Hadzer El Askalanija kojeg je ranije protekfirio.
Nakon tolike muke,da uzme od covjeka koji nije vehabija Idriz je uspeo da nadje komentar samo jednog hadisa u kojem se od selefa prenosi tumacenje rijeci jed.
Ostalo mu je samo jos nekim 100 tumacenja na koja mora da odgovori.
Biljezi se u Tefsiru od Ibn Dzerir Et Taberija 11/472:
Poglavlje o tumacenje Allahovih rijeci: " Ve semae benejnaha bi EJD"
1.)Pricao mi je Ali kaze: Pricao mi je Ebu Salih, kaze: Pricao mi je Muavija,kaze: Pricao mi je Alija,kaze: Pricao mi je Abdullah ibn Abbas kaze: "Allahove rijeci :" Ves semae benejnaha bi EJD" znace BI KUVVEH tj. Snagom.
2.)Pricao mi je Muhammed ibn Amr,kaze: Pricao mi je Ebu Asim,kaze: Pricao mi je Isa i El Haris,kaze: Pricao mi je El Hasen,kaze: Pricao mi je El Verka,kaze: Pricao mi je Ibn Ebi Nedzih,kaze: Pricao mi je Mudzahid: " Allahove rijeci " Ves semae benejnaha bi EJD znace: " Ves semae benejnaha bi KUVVEH"
3.)Pricao mi je Bisr,kaze: Pricao mi je Jezid,kaze: Pricao mi je Seid od Katade da je rekao: " Ve semae benejnaha bi EJD" znaci " Ve semae benejnaha bi KUVVEH" tj. "I nebo smo svojom moci sagradili"
Biljezi Ibn Dzerir Et Taberi:
Ve semae benejnaha bi EJD:
Prenosi se od Mensura: " Bi KUVVEH tj. SNAGOM
Prenosi se od Sufjana: " Sagradili smo ga svojom SNAGOM."
(Tefsiru TABERI, od Ibn Dzerir Et Taberi, 11/472)
Jadni Idriz je do sada tvrdio da je Bog stvorio nebesa svojim rukama a sad ispade da to uopste nisu ruke.
Kaze Hasen El Basri tumaceci ajet : " Jedullahi fevka Ejdihim" (a koji mudzessimi prevode= "Allahova ruka je iznad njihovih ruku“) :
Njegovo dobrocinstvo I uzvracanje na dobro”.
(Def’u subheti tesbih, Abdurrahman ibn Dzevzi El Hanbeli; str. 115)
Zao mi Idriza i ovog sto je postavio ovaj tekst uzimajuci samo dijelove rasprave koji bukvalno gledajuci njemu odgovaraju
"JED znaci kuvvet tj. snaga a glagol EJJEDE znaci osnaziti.
JEd takodje znaci i Ni'met i Ihsan
Od znacenja rijeci JEd je i MULK kao u primjeru : " Ova stvar je u mom JEDU tj. i mom posjedstvu.
Kaze Imam El Dzevheri : EJD nije izvedenica glagola ADE vec mnozina imenice JED"( Muhtaru Sihah, Muhammed ibn Ebi Bekr ibn Abdul Kadir Er Razi, str. 361-362, poglavlje harfa JA)
Prenosi Imam Ebu Bekr Muhammed ibn Muhammed El Kasani od
Ebu Bekr Alauddin Muhammed ibn Ahmed Es Semerkandi a on od
Ebu Muin Mejmun ibn Muhammed El Mekhul En Nesefi a on od
Ebu Abdullah El Husejn ibn Ali El Kasgiri ( El Fadl) a on od
Ebu Malik Nasran ibn Nasr El Hatlija a on od
Ali ibnul Hasen ibn Muhammed El Gazalija a on od
Ebul Hasen Ali ibn Ahmed El Farisija a on od
Nesir ibn Jahja El Fekiha a on kaze:
Cuo sam Ebu Muti' El Belhija da kaze: Pitao sam Nu'man ibn Sabita Ebu Hanifu o Fikhul Ekberu pa je rekao:
"Poglavlje: Odgovor onima koji tekfire zbog grijeha
"Allahov dz.s. JED je iznad njihovog Jeda, nije kao Ejd Njegovih stvorenja, i nije RUKA dzariha. On je stvoritelj Ejda. Njegov Vedzh nije kao vedzh njegovih stvorenja. On je stvoritelj svakog Vedzha. Njegov nefs nije kao Nefs njegovih stvorenja, On je stvoritelj svakog Nefsa. Nista nije kao On.
Rekao sam ( Ebu Muti') Sta mislis kada bi i rekli: Gdje je Allah?
Pa je rekao: "Reci ce mu se: " Postojao je Allah i nije postojalo mjesto prije nego je On stvorio tvorenja. Postojao je Allah dz.s. i nije postojalo "Gdje" niti su postojala stvorenja niti bilo sta. On je Stvoritelj svega."
( Fikhul Ebsat)
Zao mi vehabije,zao mi ih sto vjeruju da su selefije iako su mnogo mnogo daleko od selefa.
A jos vise mi zao Idriza koji je rekao da ce se pokajati ako mu navedem jednu predaju da jed nije ruka.
Zao mi i ono njegovog navijaca jer je prozivao na sebe prokletstvo tokom cijele rasprave govoreci "neka sam proklet ako ovo sto govorim nije istina".
Kaze imam Ebu Hanife:" On je nesto sto nije slicno nicemu. A kada kazemo: " Nesto" mislimo potvrdjivanje Njegovog postojanja bez tijela, bez forme, bez akcidencije. On nema granicu,nema suparnika niti sudruga. Njemu nista nije slicno. On ima jed, Vedzh i nefs onako kako je to Allah dz.s. spomenuo u Kur'anu." Fikhul Ekber
Covjek kao dokaz za svoje vjerovanje navodi PREVOD KUR'ANA i kaze kako je Allah dz.s. rekao da On ima ruku.
Allah dz.s. je Kur'an objavio na arapskom jeziku i izabrao rijec JED koja u arapskom jeziku ima oko 50 znacenja najmanje. Pa je nakon toga Allah dz.s. rekao da se po tim rijecima i po shvatanju tih nejasnih rijeci razlikuju munafici od vjernika. Munafici uzimaju jedno znacenje te rijeci a odbacuju ostala i to uzimaju bas ono koje nikako ne moze da odgovara Allahu dz.s. jer Allah dz.s. nema organe,niti ima tijelo,niti je ogranicen pa da kazemo da On ima ruku.
Kao sto vidimo iz Idrizovog teksta, on nije uspeo da nadje ni jedan jedini citat bilo kog od selefa ili halefa da tumaci ovo kao sto to on tumaci nego je samo naveo SVOJE PREVODE AJETA I HADISA PRIPISUJUCI TAKO ALLAHU DZ.S. ONO STO SAM SEBI NIJE PRIPISAO.
A sada,da spomenem i razlog zbog kojeg vehabije prpisuju svojem bozanstvu ruku:
Kao sto smo ranije vidjeli,vehabije su sljedbenici Dedzdzala oji ce pozivati ljude da vjeruju u njega,da vjeruju da je on neko bozanstvo.
Sada,kada se priblizio dolazak Dedzdzala vehabije su pocele da medju ljudima sire ideje o slicnosti Boga sa ljudima i ideje o Bozijoj tjelesnosti. Govore da Bog ima ruke,noge,oci,usi,usta,potkoljenice,glavu... Sve to zbog jednog jedinog cilja:
Da najave dolazak Dedzdzala i da zavedu ljude i preokrenu ih od robovanja Allahu dz.s. koji nije tjelesan niti ima ruke,noge i sl, u robovanje svom bozanstvu Dedzdzalu.
Pitanje: Ako je zabranjeno tumačiti riječ jed riječju kuvvet, kudret i sl. zbog čega su ih tako tumačili ovi ashabi i tabiini:
