If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Učešće muslimana u odredima Ravnogorskog pokreta Draže Mihajlovića otkriva rastočenost muslimanskog političkog bića, što je posljedica prije svega istorijskih prilika i neprilika u središnjem (jugoslovenskom) Balkanu, kao i muslimanskog ”merhameta” i ”naivnosti”, na što su se nadovezale dezorijentisanost, lične ambicije i pogrešne procjene nekih politički ambiciomih muslimanskih aktivista
evo ljepe teme za nasu omladinu,svi treba da znamo da se jedan dio nase populacije nalazio u formacijama Draze Mihajlovica,a kako ce ko prokomentarisati to je na vama, BUJRUM da vas vidim...SELAM!
36310 vjeruj mi da je ovo samo mali dio toga,postoje citave storije,tomovi i tomovi knjiga...
Pa to je prava bruka! Nečuveni istorijski skandal! Izdaja cijelog muslimanskog naroda na prostorima bivše Jugoslavije od strane nekolicine istaknutijih muslimanskih aktivista, pa čak i muderisa koji su zabili nož u leđa svom vlastitom narodu! To je zadovoljenje bolesne ambicije za vlašću onih koji bi se prodali i satani radi vlasti!
Ili je riječ o teško objašnjivoj naivnosti Muslimana, kada onaj koji treba da bude zaklan tura u ruke dželatu kamu koju je prethodno sam naoštrio!?
Sve su to pitanja koja će vam se možda nametnuti nakon što pročitate najnoviju knjigu - hroniku i vjerodostojni dokumenat najneobičnije ”epizode” Drugog svjetskog rata, iz pera autora Mensura Seferovića: ”Vojska za jedno ljeto”. Možda ćete biti zbunjeni, zabrinuti pa čak i uplašeni, kao uvijek kada se suočite s nečim što je suprotno svakom pravilu najprostije logike.
Ali Mensur Seferović vam neće pomoći u traženju konačnog odgovora. On ne daje svoje vlastite, nametljive procjene, zaista čudnih zbivanja u periodu 1941-1945. godina. On hladnim, nepristrasnim spisateljskim postupkom analitičara onog što se dogodilo i što je provjereno, neoborivim argumentima, stavlja pred vas činjenice istine, i samo istine, ostavljajući vam da sami izvlačite svoje vlastite zaključke. To, međutim, nikako ne znači da se Seferović distancirao od bilo kakvih zaključaka. Logika njegovog kazivanja nameće posrednu, prostu logiku pouke. Doduše, da bi ta pouka bila takođe na svom mjestu i istinita, treba malo dublje zaroniti u istorijska zbivanja i prilike na središnjem Balkanu tokom XIX I XX vijeka kao i onih koje su vladale u strašnim olujama Drugog svjetskog rata, od 194l-1945godine!!!
Mensur Seferović je, sa prekidima, radio na knjizi ”Vojska za jedno ljeto” više od deset godina. Osnova je bila napisana prije najnovijeg rata, a konačna verzija je cjelovito i impresivno zaokružena tokom petogodišnjeg boravka u Chicagu. Rukopis je poslan u Sarajevo ”Bosanskom kulturnom centru”, koji je nedavno bio izdavač i štampač ove zaista vrijedne publikacije. Recenzenti su bill prof. dr. Smail Čekić i prof. dr. Jusuf Žiga. Oni kažu da je Seferović svojom knjigom dao značajan prilog rasvjetljavanju istorije Bosne i Bošnjaka. Naglašavaju da je Seferović dokumentovano, rasterećen emocija pristrasnosti, ukazao na tragiku bošnjačkog naroda, obezglavljenog, višeslojno razdijeljenog, pa i međusobno konfrontiranog tokom Drugog svjetskog rata ...
Na promociji su govorili naučni radnici Safet Halilović, Jusuf Žiga i Smail Čekić. U diskusiji je učestvovalo desetak prisutnih, najčešće ukazujući na tragičnost zablude da četnički pokret može smanjiti žrtve Muslimana, dok im od Narodnooslobodi- lačke borbe i partizana prijeti konačna propast, jer su borbu protiv fašizma poistovijetili sa komunizmom - ”din dušmaninom”.
Smatram da je najdubljl pristup imao prof. dr. Safet Halilović kada je rekao da i Seferovićeva knjiga ukazuje na tragičnu obezličenost muslimanskog političko - nacionalnog bića. Rasuti od Triglava do Đevđelije, živeći u enklavama Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, sa najvećom populacijom u BiH gdje su se, međutim, sve češće ukrštavali i sudarali interesi velikosrpstva i velikohrvatstva. Nalijegali su na nacionalističke parole da su ”prirodno stablo” srpstva ili hrvatstva. Kao takvi dočekali su strašni košmar Drugog svjetskog rata, kada su tu balkansku papazjaniju jop više ljuto zapapričili okupatori Sila osovine, manipulišući Muslimanima prema svojim interesima. Muslimani - pobornici savezništva sa četništvom žrtve su tog, po Muslimane negativnog istorijsko - političkog procesa, što nikako ne znači da svi oni zaslužuju pomilovanje i oprost.
Knjiga Mensura Seferovića je sjajan doprinos trodimenzional- nom sagledavanju takvog položaja jugoslovenskih Muslimana na traci istorije koja se odmotava decenijama. Ona može poslužiti kao priručnik dragocjenih pouka: šta treba dalje činiti kako se istorija ne bi ponovila, prvenstveno genocidni nasrtaji na uvijek potpuno nespremni muslimanski narod? I provocirati pitanje: kako su, nakon svega, poneki istaknuti Muslimani (Abdić) nakon najnoviiih klanja ipak stali na stranu reakcionarnog srpskog nacionalizma?
Ne znam da li je autor Seferović imao u prvom planu cilj da osvijetli jedan tragični događaj u istoriji bosanskohercegovač- kih, pa i jugoslovenskih Muslimana u cjelini, i to mi, pišući ovaj prikaz, i nije važno. Bitan je moj lični zaključak da je on, svojim naučno dokumentovanim štivom, dokraja razobličio zavjereničko lice velikosrpskog nacionalizma, čiju je fizonomiju zaokružio Garašanin sredinom prošlog vijeka, ustoličavanjem svoje vizije ”velike Srbije” koja je kao od šale gutala područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova i Crne Gore, a u naknadnoj dopuni Stevana Moljevića i književnika Dragiše Vasića, ideologa ravnogorske četničke velikosrpske strategije, čak zahvatila dijelove susjednih zemalja, što je ilustrovano mapom u Seferićevoj knjizi, da bi sve to svojim pečatom ovjerila Srpska akademija nauka i umetnosti i Slobodan Milošević najzad počeo sve to pretakati u krvavo djelo, što ga je koštalo i velike i male Srbije.
Hvata me užas kada čitam dokumenta kako je jedan herce- govački četovoda, šaljući Draži Mihajloviću poruku o susretu sa grupom hercegovačkih Muslimana - četnikoljubaca, koji nude učešće Muslimana u odredima pod četničkom zastavom, istovremeno dostavio i izvještaj o pripremama za četnički pokolj u Čajniču, gdje ne bi smjelo ostati ni jedno muslimansko uho. Taj scenarij primijenjivan je u praksi Dražine, Vasićeve, Moljevićeve i taktike drugih četničkih rukovodilaca svo vrijeme tobožnje saradnje sa pojedinim grupama Muslimana. Dok su na jednoj strani govorili svojoj ”muslimanskoj braći” kako svi ”pošteni” Muslimani treba da priđu srpskom frontu, na drugoj su razrađivali i dopunjavall taktiku svoje vampirske strategije o tome kako na području buduće ”srpske Jugoslavije” ne smije ostati ni jedan ”Turčin”. Najveći dio treba poklati, ostale protjerati u Tursku i Albaniju, a ponešto prevesti na pravoslavlje. Takva mreža se plela i dok je Mustafa Mulalić bio delegiran ispred grupe beogradskih Muslimana u Centralni komitet Ravnogorskog pokreta Draže Mihajlovića. Draža je zaprijetio svojim potčinjenim kako će svi zlo proći ako Mulaliću ode barem jedna dlaka sa glave, a istovremeno je slao telegrame i pisma četovođama na terenu na koji način treba skidati glave svim Muslimanima. Tako desetljetna strategija velikosrpstva i tamanjenja ”poturica” i ”Turaka” na tlu Jugoslavije dobija svoj krešendo u ideološkim opredjeljenjima i krvavoj praktičnoj akciji Ravnogorskog četničkog pokreta.
Muslimanska ”Vojska za jedno ljeto” nije, međutim, odradila ni jedan valjani posao za četnike. U svim sučeljavanjima sa partizanima te muslimanske čete su se brzo rasipale povlačile, bez obzlra što su iza njih stajali četnici i talijanski okupatori. Oni nisu ni srcem ni dušom prihvatili tu ulogu četnika, već samo nužde radi, da bi spasili živote, svoje i svojih ukućana. U Hercegovini je kraj muslimanskih četnika došao odmah nakon bitke na Neretvi 1943. godine. Što se više bližio kraj Drugog svjetskog rata Draža je, sa svojim komandantima i vojvodama, sve paničnije tražio saveznike u Muslimanima, pa čak i u Pavelićevim domobramma i ustašama, nudeći im, krajem 1944. i početkom 1945. godine, savez ”u borbi protiv komunizma”. Ali politička strategija svijeta tada je već bila zaokružena, Draža je konačno otpisan i od strane Amerikanaca, Engleza i Francuza, njegove muslimanske čete su se rasprsnule kao mjehuri od sapunice, on je sam postao žrtva izdaje kada je, 1946. godine, na svojoj Ravnoj Gori, pao u ruke Ozne i osuđen na smrt na suđenju u Beogradu.
Knjiga Mensura Seferovića je naučni dokumenat, ali je i uzbuđujuća, intrigantna, poučna i nadasve zanimljiva. Seferović je ranije napisao 17 knjiga i u svakoj se svojom istinom borio protiv glasina, podmetanja i dvostrukih interpretacija ”neželjenih događaja” od strane nekih vladajućih krugova. Uvijek je, zbog toga, imao političkih problema. Kada je napisao storiju o jami Čavkarici u koju su četnici i ”ustanici” bacili blizu 400 bilećkih Muslimana, dobio je iz Beograda, ”sa samog vrha” ukor: to se nije smjelo pisati!
Seferović je odgovorio u svom stilu: ”Ali zašto? Pa sve se to dogodilo, pisao sam o istini!”
Opet bih da ponovim,da nisam bio upoznat sa ovim cinjenicama koje si iznela...Ovo su veoma bitne stvari i nije mi jasno klako se o tome nista nije znalo???Eto danas sam nesto naucio i zahvaljujem ti na tome.
Nadam se da ce i "ostali" izvuci neke pouke iz ovoga.
36310,ne cudi me sto nisi do sad znao o ovome,mnogi to ni ne slute!!!
To se moze donekle objasniti time sto je vladavina komunistickog rezima u proteklom periodu "satirala" svaki oblik objavljivanja i bilo kakvog objelodaljivanja slicnog materijala,vjerovatno zato sto se radilo o ravnogorskom cetnickom pokretu,kojeg je prosli resim u svakom smislu zabranjivao.
medjutim!!!, mnogo je zalosnije danasnje stanje na terenu,gdje bi se za slucaj eskalacije zategnutosti koja vlada medju muslimanskim zivljem dobar broj "muslimana" stavio u sluzbu "drzavnim", formacijama! SELAM!
-Najjednostavniji odgovor glasi: vecina ih je spadala u kategoriju ”srbofila”. Tako je Fehim Musakadic - Musa bio nosilac spomenice ”Solunskog fronta” i odlikovanja dinastije Karadjordjevic, a privrženost Kraljevini Jugoslaviji je ucvrstio kao shef policije u Sarajevu. Muhamed Mulalic, rodom sa podrucja zapadne Hercegovine, izgradio je svoje duhovno bice na jugoslovensko - srpskoj literaturi i stvaralashtvu u cjelini. Smajo Kemalovic je bio poznati mostarski ”srbofil”. Sudija Pashic je prije rata oslobodio optuzbe grupu komunista, ponashao se kontroverzno i teshko ga je ocijeniti. Doktor Popovac iz Konjica, takodjer, je bio privrzenik srpstva kao genetskog korijena jugoslovenskih Muslimana, gajeci uz to politicke ambicije da postane novi ”Spaho”. To ”srbofilstvo”, medjutim, nije moralo biti suprotstavljeno interesima islama i muslimana. Ono je bilo karakteristicno za mnoge ostale Muslimane Jugoslavije, kao ideologija ”bratstva i zajednishtva”, unutar Jugoslavije, kao shto je dobar broj Muslimana gravitirao hrvatstvu u Zagrebu.
-Mislim da u prvi plan treba istaci antikomunizam muslimana - ”cetnika” koji su u KPJ, Titu i Narodnooslobodilackoj borbi vidjeli "pocast" za islamsku vjeru - teza koja medju nekim Muslimanima zivi i danas!!!
-nazalost boshnjacki narod nikad kroz svoju povijest nije bio svoj na svome,tako da smo uvijek morali biti "necija vojska",danas imamo novog Musakadica, koji se indisponira kao "poglavar" u Srpskom ruhu i koji isto tako jasno pokazuje da je kroz svoj zivotni vijek bio nishta vishe, i nishta manje nego srbofil-udbash!!!
TREBALO BI SVI DA ZNAMO!!!!
glavu.........
