Peli smo se uz litice, a vukli su nas za noge
Nedjelja, 26 Oktobar 2008 10:00 administrator
Prof.dr. Sait Kačapor
ističe dr. Kačapor, aktivni sudionik osnivanja i stasavanja Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru
Prof.dr. Sait Kačapor je istaknuti profesor na polju opće historije pedagogije kako u Sandžaku i Srbiji tako i šire. Kao jedan od inicijatora i potom aktivnih sudionika, zasigurno je i jedan od najzaslužnijih što novoosnovani Univerzitet u Novom Pazaru stasava u respektabilnu ustanovu.
Iza profesora Kačapora je nekoliko knjiga, udžbenika iz pedagogije i stotinjak naučnih priloga za koje nam s ponosom kaže da ih se ne bi ni sada odrekao, što nije slučaj sa mnogim drugima. Obradio je opću historiju pedagogije i već dvadesetak godina predaje pedagogiju i didaktiku na nekoliko univerziteta, među kojima kao gostujući profesor i na Univerzitetu u Mostaru. Ekspert je za opću pedagogiju, školsku pedagogiju i metodiku rada školskog pedagoga.
Razgovor s prof.dr. Saitom Kačaporom upriličili smo u njegovom kabinetu na Univerzitetu u Novom Pazaru. Interesiralo nas je, najprije, kako je tekao razvoj pedagoške nauke u Sandžaku i Srbiji i koliko su Bošnjaci na tom planu bili zastupljeni, na što nam dr. Kačapor odgovara:
- Bošnjaci u Sandžaku nisu bili adekvatno zastupljeni i uključeni u taj proces. Nismo imali dovoljno intelektualne snage, a pored toga servirani su nam nastavni planovi i programi iz Beograda prema kojima smo se mi jednostavno upravljali. Mogu reći da je jedan tipični Bošnjak, među koje spadam i ja, imao dva jezika. Jedan jezik je bio je za majku koja ga je učila- toje bosanski jezik, a drugi jezik za učiteljicu- srpski ekavski jezik. I sada ćete čuti u Sandžaku da se brojne riječi miješaju tim odnosom. Trebaće dosta vremena da se bosanski jezik vrati svojim korijenima. U jednom svom radu ja sam pravio analizu koliko pisaca imamo Bošnjaka u lektiri, koliko Bošnjaka ima u udžbenicima matematike, a da ne govorimo ono suštinsko- kako su oni u tim udžbenicima predstavljeni. Dvoljno je reći da je Džafer isključivo nosio džak kada se obrađivalo slovo dž, i da se uvijek spominjao samo u kontekstu bavljenja fizičkim poslovima. Mislim da se tu stvari sada bitnije mijenjaju. Drugi aspekt koji izdvajam jeste da mi tada nismo imali viših i visokih škola. Recimo, u Novom Pazaru je do 1974.godine radila učiteljska škola, i to izuzetno dobro. S tim radom sam itekako upoznat, bila je jedna od boljih učiteljskih škola na području Jugoslavije. Međutim, reformom školstva iz 1974.godine ukinute su srednje učiteljske škole. Ni jedna učiteljska škola u Srbiji nije spašena. To, nije nimalo slučajno. Ja sam ukazivao na to i isticao potrebu otvaranja viših i visokih škola. U tom smislu, iznio sam jasan plan gdje bi u Sandžaku bilo nužno otvoriti te škole. Mi smo 1992.godine bili na pomolu da otvorimo jednu takvu školu, ali je otvaranje univerziteta u Tetovu omelo naše namjere. Ocijenili smo da bi otvaranje te škole u Pazaru tada samo štetilo. Krajem 1999.godine uradio sam kompletan elaborat osnivanja univerziteta i ponudio ga lokalnoj samoupravi. Tada je u Novom Pazaru na vlasti bio Sulejman Ugljanin. Oni, međutim, nisu imali sluha tako da nisam naišao na razumijevanje. Otišao sam tada kod muftije Muamera Zukorlića, pokazao mu elaborat i naišao na podršku. Univerzitet je onda osnovan. Lokalna vlast me je zbog toga kritikovala, a u novinama se pojavio i članak nepoznatog autora pod nazivom “Pozdrav iz magareće klupe” u kojemu se ironično govorilo o ideji osnivanja Univerziteta. Odgovorio sam im na to. No, bilo je očito da je tu postojao rivalitet i da je vlasti smetao sandžački muftija. Nakon što je nastao univerzitet lokalna samouprava se povezala sa Vladom Vojislava Koštunice boreći se da u novi Pazar dođe i osnuje se državni univerzitet. I to je urađeno, osnovan je i državni univerzitet i to sa istim strukama koje smo i mi pokrenuli. Jednostavno, taj univerzitet je došao s ciljem da uguši naš univerzitet. Međutim, mi kažemo da je dobro što postoji i taj univerzitet, jer Novi Pazar više neće biti mjesto bez univerziteta. Dobro je i da postoji konkurencija. Bilo kako bilo, narod je prepoznao i jedan i drugi univerzitet. Oba imaju svoje studente i time oni (studenti) više neće tumarati po drugim gradovima tražeći znanje.
I pored opstrukcija Univerzitet je stasao. Kako se osjećate?
- Mi smo naš univerzitet praktički napravili na livadi. Naime, nismo imali ništa, ni jednu višu školu. A, napravljen je univerzitet sa četiri fakulteta i tridesetak smjerova. Peli smo se uz litice, a vukli su nas za noge. Niko nas nije podržao da se lakše uspnemo. Sada smo na vrhu i pogled odozgo je prijatan. Mi iza sebe imamo desetak doktora, 20-ak magistara, 10-ak mastera i više od 300 onih koji su diplomirali.
Ponosni na svoj internacionalizam
Izašli ste i izvan lokalnih okvira?
- Zahvalan sam na tome što ste me pitali. Mi smo decenijama i decenijama imali odlazak naših studenata u potrazi za znanjem “negdje tamo”. Mi smo tada htjeli da promijenimo pravce kretanja i time napraviti da naši intelektualci idu i budu servis znanja tamo. Sada imamo odjeljenje u Nišu koje uspješno radi, imamo odjeljenje u Subotici i Beogradi, tako da smo danas jedan internacionalni univerzitet u koji dolaze studenti svih nacionalnosti. I kadrovski smo raznovrsni. Imamo nastavnike i sa Kosova, iz Crne Gore, iz Bosne i Hercegovine i druge. Mi smo, s te strane, ponosni na svoj internacionalizam. Potpisali smo ugovor na suradnju sa univerzitetima u Segedinu, Sarajevu, Mostaru... kao i s jednom engleskom asocijacijom koja okuplja univerzitete u Engleskoj i širom svijeta. Naša dalja suradnja ići će u pravcu razmjene studenata, profesora, povezivanja naučno-istraživačkih projekata, objavljivanja čalanak u časopisima i slično.
U akademskom smislu, koliko Bošnjaci danas kotiraju u Srbiji?
- Srbija je prepoznala bošnjačku zajednicu. U Skupštini su izabrani i njih pet-šest od kojih su i dva ministra. To je svakako dobro. Međutim, bošnjačka zajednica je poprilično nezrela jer je izražen rivalitet, velika su međusobna trvenja, udvaračka politika, negativna kompetincija, u smislu: ja ću doći do fotelje makar i gazio preko živih itd. Svaka politička opcija ima podršku u nekome tako da bošnjačkom narodu u Sandžaku predstoji da se konsolidira, uspostavi pomirenje, da uspostavi red i da zna vladati demokracijom kao i da zna vladati demokratiji, da umije zaštiti druge od sebe pa će onda umjeti zaštiti sebe od drugih. Bošnjaci ovdje budu katkad žešće izloženi torturi od Bošnjaka nego od drugih. Ujedno, Sandžak su Bošnjaci ispustili iz ruku. Sandžak faktički ne postoji, jer je Crna Gora otcjepljenjem odnijela pola Sandžaka. Mi svi u glavama imamo Sandžak, a znamo šta se sa njime dogodilo.
Kakav je odnos Bošnjaka Sandžaka sa Bosnom i Hercegovinom. Da li je ta spona jaka i može li biti još bolja?
- Daj Bože da BiH riješi svoje probleme pa da se okrene nama. Zasada je ovdje nema, jer ja mislim da ona muči svoje muke. Mi zvanično ovdje ne osjećamo neku pomoć i podršku izuzev pojedinačnih posjeta koje su nam drage. Puno sam putovao po Kosovu gdje živi i jedna bošnjačka zajednica. Oni su mene tamo rado prihvatili. Vidio sam da majka Bosna, u koju se svi zaklinjemo, ničim nije pružila nikakvu podršku. Zašto je to tako meni je jasno. Bosna grca u problemima i ona ih mora sama riješiti.
Islamska pedagogija temeljno uporište ima u Kur’anu
U Novom Pazaru egzistira i Fakultet za islamske studije..?
- Prije nego što smo krenuli sa osnivanjem Univerziteta u Novom Pazaru mi smo pokrenuli inicijativu formiranja Islamske pedagoške akademije. Imao sam priliku tada obići Islamske pedagoške akademije u Zenici, Bihaću i Mostaru. Imajući u vidu dešavanja na ovim prostorima pretpostavio sam da će se uskoro u školama uvesti vjeronauka. Uz to, bio sam ponukan jednim dokumentom iz 1926.godine kojeg sam pronašao u Arhivi Jugoslavije. Naime, tada je ministarski izaslanik obišao Novi Pazar i zatvorio sve mektebe, jer je našao da vjeroučitelji u mektebima nisu završili vjeoučiteljske škole. Ja sam tu ideju obrazložio smatrajući da mi moramo dočekati spremno uvođenje vjeronauke. Naravno, muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić i njegovi saradnici su to prepoznali tako da su efikasno poradili na osnivanju Islamske pedagoške akademije koja je potom prerasla u Fakultet za islamske studije koji se sada nalazi na najljepšoj lokaciji u gradu. Želim reći i to da smo mi pokrenuli i jedan veliki projekat kojeg nismo realizirali. To je projekat pisanja islamske pedagogije. Jer, postoji kršćanska pedagogija, postoji religijska pedagogija, postoje pedagoške discipline u drugim oblastima kao recimo medijska pedagogija i slično. Ako tome dodamo još da je islam zasnovan na odgoju i obrazovanju onda ima smisla pisati takvu islamsku pedagogiju. Uostalom. temeljno uporište za islamsku pedagogiju je Kur’an časni, a najtemeljnije učenje za odgoj vlastitim primjerom dao je Božiji Poslanik Muhammed, a.s. Zato smo mi napravili projekat izrade islamske pedagogije. I ovo bi trebao biti poziv svim stručnjacima koji se žele uključiti u izradu tog projekta.
Šta je s vjeronakom u školama?
-Islamska zajednica na čelu sa Muamer- ef. Zukorlićem uključila se aktivno u taj proces. Srbija je i zvanično uvela vjeronauku u svoj nastavni plan. Učenici mogu birati hoće li građanski odgoj i hoće li vjeronuku. Na našem prostoru učenici su se značajnije opredijelili za vjeronauku.
LINK:
http://www.preporod.com/index.php/in...u-nas-za-noge-
INTERVJU:Prof.dr. Sait Kačapor
