[bosniak]

Bajram Šerif Mubarek alkoh-Olsun

Šta za tebe predstavlja Bajram?“, „Ma vala ništa posebno“ izjavi 18-godišnja Mejrem, kćerka Sarajevskog slikara Ibrahima, koja je nakon toga zbog svog „Babe i sedam Jegera“ postala regionalna youtube zvijezda. (Video zapis u prilogu dole)
Malo je onih koji bi poput mlade Mejrem iskreno reklo: „Bajram, hmm ništa vala posebno, malo izašla popila i to je to.“ A Babo? Eh dobro se sjećam kako je Mejremin babo, inače Sarajevski slikar Ibrahim Hrle za jedan printani medij izjavio: „Volim slikat. Moj je život užitak. Želim da odem na Bukovik, da pričam sam sa sobom i zapalim džoint. Pušim travu 30 godina i to ću raditi dok ne umrem, toga se ne stidim“ izjavio je slikar Hrle. I što bi reko komšiluk u Mahali: To su ta djeca od zle majke i još goreg oca, pa ne mogu ni ona bit mnogo bolja.
Elem, ako neko želi da proslavlja Bajram kao mlada Mejrem, neka ga proslavi, to je slobodna volja svakog pojedinca. To što Mejrem pije za Bajram ne ugrožava mene koji ću poslije Bajram namaza prvi dan bajrama provesti sa porodicom, obilazeći dragu familiju a drugi dan otići na mezar djedu i neni proučiti fatihu.
Ne želim se duboko upuštati u analizu istraživanja "zašto", "kako", "ko", "kad" i "gdje" jer nisam kompetentan za dubokoumne analize i zaključke, a ponajmanje za vjerske kritike. Po mom skromnom sudu, način Bajramovanja uz obilje alkohola i pjevačice koje ne pripadaju mojoj kulturi (a samim tim i ne mogu doživjeti ovaj praznik svim srcem) je neprimjeren... ali opet, po čemu je moj sud relevantan?
Ko sam ja da mladoj Mejrem govorim: „Nemoj bona pit za Bajram“, kad i ja na vikendici, uz roštilj, lijepo vrijeme i drage prijatelje, volim popit pivo-dva, a sa djevojkom uz večeru i koju čašu vina. I o tome ne treba, niti želim diskutovati, jer praktikovanje vjere, praznika i običaja je privatna stvar svakog pojedinca.



Ubrzani tempo života i brza smjena generacija, rezultirali su time da se danas promovišu vrijednosti kao što su tolerancija prema kriminalu, očuvanje kiča i lažno moralisanje. Meni su roditelji govorili kako su oni generacija Zdravka Čolića, odrasli uz sevdalinke Safeta Isovića. Tada možda nije bilo toliko mnogo bajramskih party-a, barem se nisu tako zvali, ali je bila negdje neka bajramska igranka i bila negdje neka Mejrem koja možda nije pila sedam jegera i koju nije mogao vidjeti babo, ali joj je Bajram bio važan koliko i lanjski snijeg. Tada ni Ju-Tuba nije bilo, pa je tadašnja Mejrem za razliku od ove naše Ibrahimove, ostala vječno svezana u okovima anonimnosti.
Danas je Bajramski Party brand. Ruku na srce i logično je. Obzirom da se generacije munjevito smjenjuju a tradicija u Bosni čuva koliko i nevinost do prve bračne noći, šta možemo drugo očekivati? Današnji zdravko Čolić se zove David Guetta a sevdalinke Safeta Isovića zamjenili su Insomnia i Aspirin. Nova Bajramska odjeća se ne uzima zbog jutarnjeg Bajram namaza nego zbog večernjeg Bajramskog party-a. A onaj cener što ga nena od penzije halali unucima uz Bajramsku baklavu i hurmašice odma se pretvori u jednačinu, koja glasi: „ako noćas pivo bude 2KM, znači već imam pet piva na stolu, a gdje je još bajramluk od ostale rodbine: tetka, tetak, dajdža, strina... Uh brate ima da bajram bude extra“

Bajramki party je pojam novog vremena, nekog „after ratnog“ perioda baš kao i mnogo toga počev od folka, preko tabloida do silikona. Kažu: „prije to nije bilo ovako ko danas“, e pa danas već jeste. Tako se danas i na Kineskim radnjama može vidjeti natpis „Ramazanski popust i Bajramska rasprodaja“. Sve je to normalno ili bi barem trebalo da bude. Možda zvuči glupo, patetično, iskarikirano ili pretjerano ali neka vas u budućnosti ne iznenade natpisi, poput: "Iftarsko sniženje crnog vina!", ''Svakog sehura - točeno pivo u pola cijene!'', „Ramazanski popust na abortus“ i slično. To će biti samo nastavak današnje Bajram-Party logike i marketinških trikova koji su odavno prešli granicu lijepog ukusa i vjerski praznik veoma vješto pretvorili u komercijalni događaj.
Međutim, ono što po mom skromnom sudu, vrijeđa zdravu logiku je stavljanje riječi Bajram uz bilo kakve proslave koje uključuju sve ono što riječ bajram, po sadržaju i po svojoj formi, a kao nedvojbeno vjerski blagdan - isključuje. Kriva Drina se na silu ne može ispravljati, a na žalost svih nas folk nije samo muzika već recept po kojem se živi. Tražiti krivca bi bilo jednako kao i čekati Godoa. Jednostavno tako je - kako je. Nekom dobro a nekom nakaradno. To je naša realnost a od realnosti se bježati ne može, neka je svako prihvati na način koji mu najbolje odgovara.