If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Iz Preporoda: Islam u Bosni i Hercegovini i vehabije
ONI DOLAZE PO NAŠU DJECU
Piše: Akademik Rešid HAFIZOVIĆ
Svaka civilizacija ima svoje tragedije, padove i pogibelji, pa tako i ona muslimanska, ali vrhunac tragedije koja je zadesila muslimane, zbio se godine 1746. kada je bezumnik iz Nedžda po imenu Muhammad ibn 'Abd al-Wahhab sa svojom falangom 'beduina' i ljudi željnih plijena, krvi i ubijanja, proglasio službeni džihad protiv svih muslimana, i to samo zato što su ovi potonji ustrajavali u svom slijeđenju i razumijevanju islama onako kako to nalozi temeljnih vrela traže i kako je to živim primjerom Poslanik islama, izabranik i miljenik Božiji, zasvjedočio prije više od četrnaest stoljeća.
Da vehabijsko proglašenje službenog džihada nije bio tek formalan i zanemariv čin posvjedočit će, domalo iza toga, strašni pokolji koje su vehabijske falange načinile najprije u Kerbeli 1802. gdje su ubijene hiljade muslimana, opljačkana njihova imovina, a nisu bile pošteđene ni njihove džamije, turbeta i mezarja; iza toga je slijedilo krvoproliće u Ta'ifu 1803. i Mekki, zatim u Medini 1805., a onda diljem kolijevke islama, a u tim pokoljima nisu pošteđene žene ni djeca, starci i druga nejač. Pred razularenim vehabijskim mačem nestali su muslimanski gradovi i naselja onoga vremena, a hiljade muslimana je udavljeno u vlastitoj krivi. (Vidi: Hamid Algar, Vehabizam - kritički osvrt, Zagreb, 2004.).
Pošast našeg vremena
I ništa ne bi bilo neobično u ovim podacima da su oni ostali dio tek poneke mučne epizode iz duge povijesti islama i muslimana, ali su oni, nažalost, i dio naše svakodnevice i užasna pošast našega vremena. Taman kada su europski muslimani u Bosni, Bošnjaci kao autohtoni europski narod, pomislili da su preživjeli najgore, kako-tako zadržali tlo pod nogama nakon okrutne i krvave agresije koja je netom bjesnila ovim prostorima, uto ih je zadesila nova noćna mora, podlija i opasnija, strašnija i neizvjesnija negoli ijedna u dosadašnjoj inače krvavoj povijesti ovdašnjih muslimana. Sada kada su reducirani do broja ispod kojeg se niko više ne može zvati narodom niti može računati na opasnost i preživljenje, bosanski muslimani su zaraženi novim, fatalnim virusom, kao recidivom tek minule agresije, a utjelovljenje tog virusa je prepoznatljivo u arogantnoj, namrgođenoj, agresivnoj i za ovaj prostor i vrijeme anahronoj pojavi zvanoj vehabizam. To je 'najbolja' tekovina karadžićevsko-mladićevskog načrtanija i njihova zavjereničkog scenarija, tekovina koja je tu, među nama, s ciljem i nakanom da dovrši ono što ovaj zlotvorni dvojac i njihovi mentori nisu uspjeli tokom agresije. To zacijelo nije samo njihova tekovina, već tekovina i zluradih vehabijskih mentora sa Istoka i Zapada, iz Saudijske Arabije, ali i iz nekih političkih centara moći u Europi, baš onih čiju nečasnu ulogu u agresiji na Bosnu dobro pamtimo i nepogrješivo prepoznajemo. To je onaj politički trougao koji je u rasponu Moskva, London i Pariz uporno zatezao krvavi judin pokrov i njime pritiskao Bosnu, tako da ona ni danas nije u stanju da diše. Najprije su nam uskratili pravo na samoodbranu i povezali nam ruke kao janjadima za klanje, a danas nam u Bosnu šalju i na sve načine sitimuliraju vehabije, svoje posljednje tajno oružje i kobni virus koji ubrzo treba da rastoči samu supstancu bosanskohercegovačkih muslimana. To bi, valjda, trebao biti dobar predujam da se po istom scenariju razriješi i muslimansko pitanje u Zapadnoj Europi koja je danas islamofobičnija negoli ikada ranije. (Vidi: Brendan Simms, Najsramniji trenutak - Britanija i uništavanje Bosne, Sarajevo, Beograd, 2003.).
Ovaj zavjerenički savez vehabijskih mentora sa Istoka i iz nekih centara moći sa Zapada nije ništa neobično i ne ozbiljuje se prvi put u povijesti muslimana. Već daleke 1865. godine imamo prve dodire i zavjereničke antimuslimanske saveze sklopljenje između Britanaca i tada već prestrojenih saudijsko-vehabijskih falangi u Nedždu. U tom nečasnom antimuslimanskom savezu obje strane su imale svoje precizno definirane interese: saudijsko-vehabijske falange su crtale granice svoje države u samom srčanom tkivu muslimanskog svijeta, a Britanci su učvršćavali svoju premoć u Perzijskom zaljevu i kovali planove za komadanje Osmanske države. (Vidi: Hamid Algar, ibd., str. 43-49; usp. Hemper's memoirs, djelo o britanskoj špijunaži u muslimanskom svijetu onoga vremena, Teheran, 1973.).
U znak zahvalnosti za prilježnost u realiziranju spomenutog britansko-vehabijskog antimuslimanskog saveza, britanska kruna je kasnije odlikovala saudijskog vladara 'Abd al'-Aziza ibn Sa'uda ordenom viteza reda Bath sa Raspelom.
Sa istim takvim ordenom oko vrata kralj Fahd se 1935. godine slikao skupa sa britanskom kraljicom Elizabetom koju je posjetio u njenom kraljevstvu.
Zavjerenički savez
Nakon čečenskih muslimana, kao tradicionalnih muslimana i muslimana sa nekoć zavidnom muslimanskom duhovnošću i literaturom, bosanskohercegovački muslimani su danas druga značajna meta vehabizma u ovom dijelu svijeta. Ne tolerirajući njihov tradicionalni, suživotni i autentični islam, protkan najraskošnijim duhovnim tonovima sufizma, produhovljene tefsirske literature i mudroslovne gnostičke, irfanske književnosti, vehabije su stigle u Bosnu i, danas još potpomognute nekolicinom pristalica iz autohtone muslimanske zajednice, sa isključivom nakanom da zatru i najmanji trag bosanskohercegovačkom tradicionalnom islamu, da izbrišu i najsićušniji otisak osmanske kulture prepoznatljive u ovdašnjim raskošnim i prebogatim spomenicima islamske materijalne kulture, u našim džamijama, turbetima, mauzolejima, tekijama, mezaristanima, citadelama i slično. Na udaru je sve što temeljito ne sliči njihovoj jednoumnoj, priprostoj, 'beduinskoj' i monotonoj 'kulturi' i 'tradiciji'.
To su već uradili u kolijevci islama, uništivši najdragocjenije povijesne tragove islama iz vremena Poslanika islama (a.s.), to su također učinili u Afganistanu, u Čečeniji, u Iraku, posvuda gdje su stigli i gdje su se uspjeli razrasti poput nezaustavljiva korova. Dolazeći pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoproliće, smrt i neviđeni užas.
Oni to pripremaju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su došli po našu djecu, došli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i dušu kao plaću za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci sa posljednjim, nečasnim nakanama.
Oni su među nama. Šireći praksu tzv. incestnih brakova po našim selima, kasabama, varošima i gradovima, oni su već dobrano načeli naše tradicionalno društveno tkivo. Oni su već u našem medijskom prostoru, u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda.
A Rijaset Islamske zajednice u BiH kao da se tek budi i pomalo naslućuje pošast koja se nadvila nad europskim muslimanima u BiH. Napokon je objavljena jedna Rezolucija i Adenda toj Rezoluciji, i osnovana jedna Komisija koja će pratiti provođenje te Rezolucije. Kako je to nepodnošljivo premalo, i kako je to zastrašujuće prekasno! Štaviše, kada se malo bolje razmotri, dometi Rezolucije neće biti ništa bolji od onih kakve je dala sada već gotovo zaboravljena Deklaracija europskih muslimana, koju je nekoć bio objavio Rijaset Islamske zajednice u BiH.
No, vrhunac ironije je u tome što tekst Rezolucije ne daje nikakve instrumente kojima se toj pošasti može stati na put, nego im se još tepa i iskazuje golema skrb za njihova građanska prava.
Neki od prvih suradnika poglavara Islamske zajednice u BiH se još utrkuje da kaže kako su to "fini ljudi iz naših džema'ata". Da nisu objavljeni makar i tako sadržinski beskrvni dokumenti, poput Rezolucije Rijaseta, čovjek bi mogao pomisliti da su muslimanske religijske institucije u BiH blagonaklone prema njima.
Vehabijski emisari
Tim prije što nikome u tim institucijama ne smeta niti im para uši dok vehabijski emisari otvoreno i bezočno lažu na Poslanika islama: on je naime u njihovoj hudoj duhovnoj optici pastir, gonič deva i beduin, premda svi životopisi o njemu, od Ibn Hišamove Sire do djela Muhammed, život vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, autora Martina Lingsa, svjedoče o njemu kao aristokrati par excelance i plemenitašu iz ondašnjeg mekkanskog društva; oni vele da je Poslanik islama (a.s.) nosio neurednu, nekresanu, raštrkanu bradu, a sve biografije njegove kažu da je razina njegove kulture življenja i uređivanja bila takva da je dobar dio muslimana ni do danas nije dosegnuo; oni vele kako je Poslanik islama (a.s.) nosio zavrnute šalvare, pa stoga i oni nose okraćene pantalone, a svi danas znaju da je i tada i sada u tom dijelu muslimanskog svijeta galabija nacionalna nošnja, pa ju je i sam Poslanik (a.s.) sa ponosom nosio, a i najudobnija je za tamošnje klimatske uvjete. Da i ne govorimo o drugim detaljima. Ali, avaj, svi šute pred notornim neistinama o islamu i Poslaniku islama (a.s.), pred uvrjedama na račun našeg tradicionalnog islama koje vehabijski emisari bezočno šire svaki dan, i kao da je svima stalo da im je Poslanik barbarin i da im je islam retrogradan i preživljen.
Dok odgovorni u ovoj zemlji šute i pretvaraju se kao da se ništa neobično ne dešava među nama, vehabijska karavana ide dalje, namiče novu hipoteku ovoj napaćenoj zemlji i njenom narodu, osobito ugađa svojim mentorima na Zapadu, koji zadovoljno trljaju ruke i čekaju pogodan čas da jurnu sa svojim vojskama i donesu "slobudu za Bosnu", baš onakvu kakvu su donijeli i iračkom narodu prije dvije-tri godine.
Za pakao na sliku pakla u Iraku, Čečeniji, Afganistanu i Palestini, koji vehabije u Bosni brižljivo pripremaju ovoj zemlji, neko od najodgovornijih u državnom i religijskom vrhu ove zemlje već danas bi morao preuzeti odgovornost.
Povodom teksta objavljenog u Oslobođenju, pod naslovom "Oni dolaze po našu djecu" u dodataku Pogled od 25. 11. 2006. god., br. 336, str. 2, kojeg je potpisao Rešid Hafizović, profesor akaida na Fakultetu islamkih nauka IZ-e u BiH, Rijaset IZ-e se oglasio saopćenjem u kojem se kaže:
-Rijaset IZ-e je iznenađen neprimjerenom retorikom kojom se služi prof. Rešid Hafizović u analizi određenih pojmova i pojava u islamskoj povijesti, poput pojma "vehabizam".
Rijaset IZ-e poštuje akademsku slobodu svojih muderrisa, profesora i učitelja, ali osuđuje neprimjerene kvalifikacije na račun bilo kojeg muslimanskog autoriteta. Nije primjereno da profesor akaida (islamske doktrine) na FIN-u IZ-e u BiH naziva bilo koga, a kamoli Imama Muhammeda Abd al-Wehhaba, "bezumnikom iz Nedžda". To nije u duhu islamskog morala, niti je to u duhu bosanske tradicije islama.
Prof. Rešid Hafizović ima pravo na slobodu mišljenja i govora, ali nema pravo na širenje krivih informacija. Krivo je govoriti a još više napisati: "Oni (vehabije) dolaze po našu djecu ... da uzmu krvavi danak". Treba pravo govoriti i to jasno napisati: "Oni nisu došli po našu djecu... da uzmu krvavi danak". Zna se ko dolazi po našu djecu da uzme krvavi danak. Isto tako treba da se zna da oni nisu "u našim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u našim džamijama, našim medresama, našim akademijama, posvuda". I još nešto, oni nisu počinili genocid u Srebrenici i širom naše domovine. Zna se ko je to činio.
Rijaset IZ-e osuđuje neprimjerene kvalifikacije prof. Rešida Hafizovića na račun Kraljevine Saudijske Arabije koja je neizmjerno pomogla našoj zemlji i našem narodu kad je bilo najteže. Nije u duhu akademskog digniteta, niti je u duhu bosanskog kućnog odgoja, davati paušalne sudove o bilo kome, a kamoli o saudijskom kralju, kao čuvaru dva sveta hrama - Mekke i Medine.
Rijaset IZ-e se ograđuje od neprimjerenih kvalifikacija prof. Rešida Hafizovića i traži od njega da poštuje pravila rada Fakulteta islamskih nauka IZ-e u BiH. Rijaset IZ-e je još 1993. god. donio jasnu fetvu o dužnosti poštivanja hanefijskog mezheba u mektebima, džamijama, medresama i fakultetima IZ-e, te na svojoj tematskoj i proširenoj sjednici u Lukavcu to još jednom jasno ponovio.
Dva ekstrema ne čine jedno dobro. Prema tome, Rijaset IZ-e će insistirati na očuvanju "islamske tradicije Bošnjaka", kao ustavne kategorije IZ-e u BiH, ali bez vrijeđanja bilo koga i bez nasilja protiv bilo koga. Prema izvještajima muftija i dekana na proširenoj sjedniciu u Lukavcu, Rijaset IZ-e se uvjerio da nema niti jedne džamije, mekteba, medrese, akademije i fakulteta IZ-e gdje se naučava bilo šta što je u suprotnosti sa "islamskom tradicijom Bošnjaka". No, da bi se otklonila i najmanja sumnja, Rijaset IZ-e je formirao komisije koje će napraviti analizu duhovnog stanja u IZ-i, sa posebnim osvrtom na programe i udžbenike medresa i fakulteta.
Rijaset IZ-e poziva imame, hatibe, muderrise i profesore da se sustegnu od pretjeranosti (tefrit) i nedotjeranosti (ifrat) u svom govoru i radu. Ne od jučer, naša sudbina je na žici, koja je tanja od dlake i oštrija od sablje. Zato sudbinu ne treba izazivati tamo gdje se žica može prekinuti na štetu naše vjere i domovine. Više nego ikada, danas nam je potreban glas razuma i slovo mudrosti o našoj unutarnjoj toleranciji. Bilo koja isključivost za nas je karjnje opasna.
Molimo Allaha dž.š. da nas pomogne da govorimo iskreno i radimo pravo!,kaže se u saopćenju Rijaseta IZ u BiH. ( MINA - Preporod, 27. novembar 2006.)
Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, predavač islamske dogme i uporednog studija religija, autor uistinu vrijednih teoloških djela, vrhunski intelektualac, član je Iranske akademije nauka. Ali, kada je u Sarajevu objavio tekst o vehabijama u BiH - Rijaset Islamske zajednice izdao je skandalozno Saopćenje. O optužbama i osudama Rijaseta, stvarnim razlozima reisove ljutnje, saudijskom monarhu i vehabijama u našoj zemlji - govori prof. dr. Rešid Hafizović
Razgovarala: Vildana Selimbegović
- Profesore Hafizoviću, Rijaset Islamske zajednice u BiH izdao je Saopćenje povodom Vašeg teksta o vehabijama objavljenog u sarajevskom Oslobođenju, osuđujući, citiram, "neprimjerene kvalifikacije na račun bilo kojeg muslimanskog autoriteta". U istom saopćenju, Rijaset je, opet citiram, iznenađen "neprimjerenom retorikom" kojom se Vi služite u "analizi određenih pojmova i pojava u islamskoj povijesti, poput pojma vehabizam". Kako tumačite ovo saopćenje?
HAFIZOVIĆ: Saopćenje Rijaseta ne treba posebno analizirati niti tumačiti. Sve je jasno rečeno i u stilu i duhu jednog političkog vremena koje pamtimo kao posebno tegobno vrijeme, a za koje vjerujemo da je prošlo. Rijaset se svojim saopćenjem ponovo oglasio tačno na desetogodišnjicu svog prvog reagiranja na moj intervju iz aprila 1996. kojeg su Dani objavili. Retorika je i tada i sada ista, a čini se i razlozi reagiranja su potpuno identični. Sve se, naime, desilo zbog tadašnjeg saudijskog monarha. Žalosno je što Rijaset u svome saopćenju nije reagirao na suštinu teksta i, posebice, što nije reagirao snagom činjenica i argumenata. Suština mog teksta je ostala potpuno izvan sadržaja Saopćenja, a namjesto činjenica i protuargumenata ponuđene su nedopustivo paušalne insinuacije. Vrhunac beščašća je insinuiranje događaja oko Srebrenice. Rijaset mi u svom saopćenju imputira nešto što nisam ni pomislio, poglavito ne napisao. I to mi prst u oko gura niko drugi do prvi čovjek Rijaseta Islamske zajednice u BiH koji u svom trećem mandatu dobrano koristi srebreničku tragediju i njene žrtve, među kojima su i moja dva ubijena brata i još dvadeset muških glava iz šire obitelji. On je našao za shodno da srebreničkom tragedijom udara na moju savjest! Neka mu je na čast! Neću mu to halaliti ni na Sudnjemu danu, a Bog zna čije su nakane časnije i poštenije.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da se reagira sa pozicije institucije, koristeći autoritet reisa, kako bi se obračunalo sa jednim univerzitetskim profesorom i njegovim stavovima koji su izloženi po akademskim standardima i uz dostojne činjenice i literaturu. Tako se jedino u autoritarnim režimima postupalo.
Čudno je da od toliko velikih imama, šejhova i do danas neprevaziđenih autoriteta u povijesti islama i muslimana Rijaset brani baš onoga čiji naslov "imama" je potpuno upitan i bez ikakva duhovnog i moralnog kredibiliteta. Baš tog "imama" jedino i brane i na njega se pozivaju i same vehabije. Sve druge oni ne priznaju i ne vole. Kako, zacijelo, može biti tituliran tim časnim naslovom "imama" neko ko je proglasio džihad protiv svih muslimana, što je u mome tekstu jasno dokumentirano, neko ko je skrivio smrt hiljada muslimana, ko je osvajao već postojeći muslimanski teritorij i ko je, što je vrhunac ljudske, prije svega islamske neodgovornosti, paktirao sa nemuslimanima u zavjereničkom ratu protiv muslimana? Kakva je, onda, razlika između tog takozvanog "imama" i bilo kojeg križarskog zapovjednika koji je ranije jurišao na muslimanske zemlje? To su neporecive povijesne činjenice i ja sam za njih podložio samo dio iz obilne literature koja je o tome napisana. Ako prvi čovjek religijske zajednice u Bošnjaka te činjenice ne zna, iako bi ih morao znati, s kojim ih pravom osporava jednom univerzitetskom profesoru koji svoj akademski život živi dvadeset i četiri sata na dan?!
- Čime ste, zapravo, tako naljutili Rijaset? Moj je dojam da je ključni problem u Vašem taksativnom pobrajanju nedjela koje su u historiji počinile upravo vehabije, tim prije što je ovo prvi put da se u ovdašnjoj javnosti razotkrivaju detalji službenog džihada protiv svih muslimana koji su proglašeni krivim jer nisu bili spremni da se zarad vehabizma odreknu vlastitog razumijevanja islama?
HAFIZOVIĆ: Taksativno pobrajanje nedjela koje su vehabije učinile prema muslimanima je, vjerojatno, samo usputni detalj - iako su to stvari koje su mnogo više od detalja - koji je doprinio rečenoj ljutnji. Te činjenice se možda prvi put tako eksplicitno iznose kod nas, ali u svijetu je to odavno poznata stvar. Kod nas su one novina, jer naš svijet je zaokupljen pukim preživljavanjem pa nema kada čitati knjige. Ako ih, uostalom, ne čitaju naši javni religijski i državni poslenici, zašto bi ih čitao običan svijet i znao za takve činjenice? Ali, sada, kada živimo odsudan trenutak naše povijesti i našega života, i kada se nad našim opstankom još uvijek izdiže golemi znak pitanja, onda je krajnje neophodno da narod zna kakva se pogibelj vrzma ovom zemljom.
Glavni razlog Rijasetove ljutnje je, zapravo, spominjanje saudijskog monarha u jednom historijskom kontekstu koji nije pozitivan, ali ja nisam kriv što je on takav kakav jest. Jesam li ja kriv što aktuelni saudijski monarh, primjerice, na privatnom računu u zapadnoeuropskim bankama drži 220 milijardi dolara, uzetih od vlastitog naroda, a u zemlji mu, koja je slučajno i kolijevka islama, šezdeset odsto ljudi nepismenih? Zar sam ja kriv ako ljudi iz tamošnje političke vrhuške imaju novaca za podizanje vještačkih otoka kao poklon za trkača formule Schumachera, ili što imaju novce da Naomi Campbell zakupljuju najluksuznije hotele u tamošnjim gradovima kako bi ona dostojno proslavila svoj rođendan, ili što imaju para za kupovinu lopte sa posljednjeg svjetskog fudbalskog prvenstva i plaćaju je u milijunskim iznosima, a nemaju para, primjerice, za naš koridor Vc i slične stvari? Ja ih ne krivim ako nemaju ili ne daju novce za ono što jesu naši istinski prioriteti i potrebe, ali ih krivim i silno se protivim tome da nam šalju svoje nedobronamjerne vehabijske emisare u Bosnu kako bi od nje načinili ono što su već načinili od Čečenije, Iraka, Afganistana i Palestine. Neka ih zadrže za sebe, nama oni uopće nisu potrebni. Oni nas nemaju čemu naučiti.
- Rijaset Vas optužuje da širite krive informacije. U Saopćenju stoji: "Krivo je govoriti, a još više napisati: 'Oni (vehabije) dolaze po našu djecu... da uzmu krvavi danak.' Treba pravo govoriti i to jasno napisati: 'Oni nisu došli po našu djecu... da uzmu krvavi danak.' Zna se ko dolazi po našu djecu da uzme krvavi danak." No, moram priznati da ja ne znam na koga to Rijaset misli, a u Saopćenju to ne piše: šta to Rijaset zna, a neće da nam kaže? Ili je u pitanju rečenica koja nešto kasnije slijedi i u kojoj Vas Rijaset obavještava ko je počinio genocid u Srebrenici, što, dozvolite mi da kažem, čitam kao morbidnu zamjenu teza, imajući u vidu činjenicu da ste Vi upravo iz Srebrenice?
HAFIZOVIĆ: Bilo bi veoma dobro da je Rijaset taksativno pobrojao koja je od mnogobrojnih mojih izrečenih informacija kriva i neutemeljena. To bih tako volio čuti i bio bih spreman ispričati se i zahvaliti se Rijasetu što mi je otkrio nešto novo, nešto što ja nisam znao u vezi s rečenim. Nažalost, Rijaset ne osjeća potrebu da činjenicama podupire svoje stavove, pa su oni stoga paušalni, magloviti, uopćeni i, zacijelo, nedokazivi. Zna Rijaset vrlo dobro na šta sam ja mislio, kada sam kazao da oni dolaze po našu djecu. Oni upravo sada dolaze po našu djecu, vode ih na takozvane "šerijatske kurseve", koji traju dvije do tri sedmice, potom ih šalju među običan svijet da tumače neki "novi islam", a nisu rijetke situacije kada taj mladi svijet u svom nekom neobjašnjivom "zanosu" posegne i za ubijanjem onih koji nisu spremni da ih slušaju. Među žrtvama katkada bivaju i najbliži srodnici. Nismo li već o takvim nemilim događajima bili informirani putem domaćih medija?
Međutim, Rijaset namjerno pomjera naglasak sa vehabija na četnike, jer su oni nekoć dolazili po našu djecu, dok je bjesnila agresija u Bosni. Ali četnici su se sada preodjenuli u "građanske" uniforme i djeluju na drugi način i drugim sredstvima. To se zna i to niko ne poriče. No naša djeca su danas postala plijen nezvanih vehabijskih emisara, i to je također neporecivo.
Što se tiče zamjene teza u vezi sa Srebrenicom, prejadno je to za čime je posegnuo prvi čovjek religijske zajednice u Bošnjaka. Zna se da su četnici učinili genocid u Srebrenici, ali ono što bi vehabije mogle učiniti u Bosni u skorijoj budućnosti, moglo bi biti užasno. Nadalje, zar prvi čovjek Rijaseta Islamske zajednice u BiH misli da ima tapiju na Srebrenicu samo zato što tamo ode jedan dan u godini, prolije krokodilske suze i onako odoka i po miloj volji podijeli neka priznanja u znak sjećanja na srebrenički genocid? Srebrenica je moja živa rana koju ću do smrti nositi, a Rijasetu bi bilo bolje da već danas učini sve kako cijela Bosna sutra ne bi bila Srebrenica. Tepati vehabijama i nesvjesno im davati zeleno svjetlo po sebi je već dostatan predujam i uvodnica u novu tragediju na sliku Srebrenice.
- Posebnu stavku u Saopćenju zauzimaju Vaše "neprimjerene kvalifikacije na račun Kraljevine Saudijske Arabije" te "paušalni sudovi o saudijskom kralju - čuvaru dva sveta harema Mekke i Medine". Uz pridikovanje Vašem akademskom dignitetu, pa čak i kućnom odgoju, podsjećaju Vas na neizmjernu pomoć "našoj zemlji i narodu kada je to bilo najteže". Tri puta sam pročitala Vaš tekst, no jedino što ste napisali o kralju Fahdu jest podatak da je dobio orden britanske kraljice i da se slikao s njime 1935. godine?
HAFIZOVIĆ: Niti u jednom detalju ne vidim šta je to bilo neprimjereno, akademski neprihvatljivo i činjenično netačno u cijelom mom tekstu koji je bio predmetom Rijasetovog Saopćenja. Ono što sam kazao u vezi sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom, prije mene su kazali mnogi drugi, a cijela mala biblioteka knjiga postoji napisanih na temu Saudijske Arabije kao kolijevke vehabijske, redukcionističke i militantne doktrine. Čak su i naša ovdašnja, veoma uvažena akademska imena o tome štošta napisala u istim novinama u kojima je izašao i moj tekst, ali je Rijaset reagirao samo na moj tekst. To postaje veoma zanimljivo i, čak, indikativno, jer se Rijasetove reakcije na moja akademska oglašavanja javljaju u pravilnim vremenskim razmacima i, čak, onda kada im se najmanje nadamo.
Što se tiče saudijskog monarha, on možda jest "čuvar dva sveta harema", ali nije božanstvo da bih mu se klanjao i nije svetac da bih ga u zvijezde ukivao. Naprotiv! Iskreno, ne bih nikada hvalio monarha koji prijestoluje na tronu podignutom na kostima tolikih nevino ubijenih muslimana koje je usmrtila sablja vehabijskog samoproglašenog džihada protiv svih tadašnjih muslimana. Jedino Vam moram iskreno priznati da do sada nisam slutio dokle seže ruka rečenog monarha, dotle da nam počinje propisivati i naše akademske standarde i obrasce razmišljanja i govorenja. Dakle, stvari su, izgleda, otišle i mnogo dalje negoli se dalo pretpostaviti.
U vezi sa Rijasetovim pridikovanjem mome akademskom dignitetu i, čak, mome kućnom odgoju, mogu reći samo to da o mom akademskom dostojanstvu mogu suditi samo oni koji imaju sličnu ili identičnu akademsku karijeru kakva je moja. Što se mog kućnog odgoja tiče, ponosan sam na njega, i premalo je ljudi kojima bih zavidio na njihovom kućnom odgoju, poglavito su oni rijetki u Islamskoj zajednici u BiH.
A sada nešto o "neizmjernoj pomoći" koja je, navodno, došla iz Saudijske Arabije kada nam je bilo najpotrebnije. Jadno je dobročinstvo koje se stalno na nos nabija, kazao bi jedan kur'anski stavak, a nama se baš to stalno dešava da nam gospoda iz Saudijske Arabije, ili njihovi emisari, na tome skoro svaki dan prigovaraju. Štaviše, oni bi nas sada, zauzvrat, htjeli potpuno kulturno, religijski, civilizacijski i mentalno promijeniti i učiniti sebi sličnima. To bi trebala biti naša cijena za njihovu pomoć koja je stizala u ratu. Iskreno govoreći, prema zvaničnoj statistici, većina europskih zemalja, koje slučajno nisu muslimanske zemlje, pojedinačno su više pomogle Bosni tokom agresije negoli Saudijska Arabija, pa se niti jedna od njih time ne hvasta niti od nas traži ikakve nadoknade. Bosnu su također izobilno pomogle još mnoge druge prijateljske muslimanske zemlje, ali niti jedna od njih svoju pomoć nije uvjetovala bilo čime. Stoga bi već jednom trebalo prestati pričati o toj basnoslovnoj saudijskoj pomoći Bosni, jer ta nas priča već lagano ubija.
- Profesore Hafizoviću, Rijaset od Vas traži da poštujete pravila rada Fakulteta islamskih nauka, pozivajući se na svoju fetvu iz 1993. O kakvim pravilima je riječ? Kako ste se to oglušili o fetvu i da li mi sada, ustvari, pričamo o deliktu mišljenja?
HAFIZOVIĆ: Ne znam ništa o fetvi koju spominjete, a još manje o pravilima rada koja je Rijaset propisao. Naprotiv, oni su u svom saopćenju upravo suprotno kazali, kako naime neće govoriti profesorima i muderisima kako će raditi, pisati i govoriti. A samo prije nekoliko dana prvi čovjek Rijaseta Islamske zajednice u BiH je upravo podijelio priznanja zaslužnim za promicanje islama u zemlji i inozemstvu, među kojim izabranicima je bila i moja malenkost. S druge strane, veoma dobro sam upoznat sa Pravilima Fakulteta islamskih nauka, i njih niti u jednom trenutku nisam prekršio. Uposleni na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu imaju svoje pune akademske slobode, i samo je njihova stvar do koje mjere i hoće li ih uopće iskoristiti. Islamska zajednica nije Katolička crkva, pa da može propisivati akademicima, profesorima i muderisima kako će misliti, pisati i govoriti. Prema tome, reagirajući u svom saopćenju na način kako se, obično, reagira u svim autoritarnim sredinama, mora se kazati da ovdje nije riječ ni o čemu drugom doli o samom deliktu mišljenja. Tu se s Vama moram u potpunosti složiti. Žalosno je, nevjerovatno i neprihvatljivo da još uvijek imamo posla sa jednim tako nepopularnim institutom, u dvadeset prvom stoljeću i u srcu Europe, institutom za čije vrijeme smo mislili da je prošlo.
- Rijaset Vas je proglasio ekstremom: Vaše kolege su, barem meni, najavile da će na sjednici Nastavno-naučnog vijeća FIN-a donijeti svoje saopćenje. Kako je protekla ta sjednica?
HAFIZOVIĆ: Ne prihvaćam napade koji idu protiv ličnosti. Islamski bi bilo da ljudi sučele stavove, potkrijepe ih dokazima, činjenicama i validnim obrazloženjima. To bi bilo, prije svega, islamski, i na kraju ljudski i akademski. Što se tiče saopćenja Nastavno-naučnog vijeća Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, ne mislim da će do njega doći. To ja nisam nikada doživio u svojoj karijeri. Ne vjerujem da ću i sada. Ne znam šta se na sjednici Vijeća događalo, jer nisam joj prisustvovao i ne mogu Vam ništa o tome kazati.
- Znate li da je u prošlom broju Saffa, a nakon teksta Vašeg kolege sa FIN-a prof. dr. Adnana Silajdžića, Adnan Pezo, lider Aktivne islamske omladine, pozvao Rijaset da zaustavi istupe poput onih Adnana Silajdžića, Vaših i dekana FIN-a Enesa Karića? Kako to komentirate?
HAFIZOVIĆ: Veoma dobro mi je to poznato. Ta pamfletska novina, pothranjivana novcem aktuelnog saudijskog monarha, odavno vodi sustavnu kampanju protiv najznačajnije obrazovne institucije u Bošnjaka, to jest Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Njihovi saradnici i simpatizeri, poput stanovitog Peze, Abu Hamze i njima sličnih, ne samo sa stranica tog pamfleta nego često i sa ekrana ovdašnjih televizijskih medija otvoreno govore kako imaju dobru saradnju i nespornu podršku Rijaseta Islamske zajednice u BiH, otvoreno vrijeđaju i iznose notorne laži o najistaknutijim profesorima FIN-a, baš onima zahvaljujući kojima je u proteklih trideset godina Fakultet islamskih nauka u Sarajevu postao najelitnija visokoškolska obrazovna institucija te vrste u Europi. No, Rijaset nikada nije našao za shodno da se oglasi i zaštiti profesore ovog fakulteta, a svojim neutemeljenim i bezočnim napadima na njihova akademska oglašavanja u ovdašnjim i inozemnim medijima još nesvjesno daje zeleno svjetlo onim vehabijskim emisarima da rade što im je volja. Prije dva dana, tačnije u nedjelju, 26. 11. 2006., na televiziji OBN barjaktari vehabizma u BiH izričito su tvrdili da imaju čvrstu saradnju sa Rijasetom, da će ta saradnja ubuduće biti još čvršća, a njihov odskorašnji apostol Fatmir Alispahić, na novinarsko pitanje je li vehabizam, zaista, prijetnja bosanskim muslimanima, odgovara rečenicom za koju nisam vjerovao da je može izgovoriti osoba pri punoj svijesti: "Ne, nego stvarna prijetnja bosanskim muslimanima su bošnjački intelektualci." Ni poslije te emisije nisam čuo niti saznao da se Rijaset oglasio s tim u vezi. Zato to oni i razumijevaju kao podršku ili zeleno svjetlo Rijaseta njihovom radu.
- Zašto šute Vaše kolege, muslimanski intelektualci, ulema? Identičan talas šutnje je bio i 1996. kada ste zbog svojih stavova gotovo i fizički napadnuti? Šta Vam ljudi privatno govore o tekstu?
HAFIZOVIĆ: To morate pitati njih. Ne mogu Vam, uz najbolju volju, odgovoriti na to pitanje. Tačno je da je ista šutnja na djelu. Zbog toga se, nažalost, morate osjećati kao da ste osuđeni na odstrel. Ono što mi daje zadovoljštinu, snagu i istrajnost, to su mnogi ljudi koji su me ili sreli u ovome gradu, ili su zvali, masovno zvali iz drugih bosanskohercegovačkih gradova, ili su mi pak slali e-mail poruke. Njihovi su komentari fascinirajući, podrška nepodijeljena i povjerenje neograničeno.
- Moram priznati da sam bila iznenađena, da ne kažem razočarana: kada je Abu Hamza sa BHT-a 1 izvrijeđao bosanske muslimane i ulemu, Rijaset nije izdao saopćenje već je Abu Hamza posjetio reisa Cerića. Na njegov nastup se Rijaset osvrnuo tek u svojoj Adendi koju i Vi pominjete u tekstu, no koliko znam - Vas reis nije pozvao u posjetu već vam je stiglo Saopćenje. Kako Vi objašnjavate takve dvostruke aršine spram muslimanskih intelektualaca i vehabijskih glasnogovrnika?
HAFIZOVIĆ: Moji odnosi sa reisom su službeni. Rijetko se viđamo, još rjeđe izravno komuniciramo. Možda je to tužno, ali tako je. No, spomenuti vehabija je, čini se, reisu mnogo važniji od mene. On je predmet rezolucija ili adendi, ja sam samo redoviti predmet njegovih saopćenja sa distance. On nema nikakvu akademsku karijeru, a o njegovu kućnom odgoju je bespredmetno i govoriti. Međutim, reis ipak nije prigovorio ni njegovom akademskom dostojanstvu niti njegovom kućnom odgoju. Meni jest i za jedno i za drugo. Ko zna, možda smo već uplovili u neki novi poredak stvari, sa novim kriterijima, standardima i mjerilima, ali još nismo postali svjesni toga. Ipak ćete morati pitati Rijaset zašto su mu draži i prihvatljiviji vehabijski emisari, na čije uvrede nikada ne odgovaraju, negoli njihovi profesori, muderisi, akademici koji žive i tumače najbolji, najprihvatljiviji i ovom trenutku najaktuelniji islam na planeti. Ja Vam na to pitanje ne mogu odgovoriti.
- Vehabije su - ma šta saopćavao Rijaset - ozbiljan problem: kako ga rješavati? Da li je dovoljno ono što čini Rijaset i njegove komisije koje su - za sada - ustanovile da vehabija nema u institucijama, džamijama, medresama?
HAFIZOVIĆ: To je do te mjere ozbiljan problem da smo ga do sada trebali riješiti i preduprijediti da Bosnom ne poteku nove rijeke krvi. Svi ga moramo rješavati. On je u podjednakoj mjeri problem sviju nas, naše djece i naše budućnosti. Ono što je Rijaset do sada uradio, nažalost, oni su shvatili kao zeleno svjetlo za svoju misiju. Ne vjerujem da je Rijaset i u primisli želio im odaslati takav signal svojom Rezolucijom i Adendom na Rezoluciju, ali su to oni ipak tako shvatili. Što se komisija za praćenje i provedbu Rezolucije tiče, dok one prorade, mnogo toga bi već moglo biti nepovratno izgubljeno. Osim toga, treba li ponoviti da vehabizam nije samo stvar Rijaseta i Islamske zajednice u BiH. To je u podjednakoj mjeri problem ove države i njenih relevantnih institucija. A to, onda, znači da vehabija još kako ima u nas.
VRHUNAC BESCASCA MUSTAFE EF. CERICA!
