If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Boricki-hvala puno za ovu kratku pricu o konjima-to je meni najdraza zivotinja,ako imas jos nesto-napisi!Dodala bih jos nesto sto je zanimljivo,a to je da spavaju stojeci!
__________________
'Ja sam neka druga vrsta,ja bih iskreno.U meni je srce ostalo.'
[QUOTE=ursuljanka;38537]Boricki-hvala puno za ovu kratku pricu o konjima-to je meni najdraza zivotinja,ako imas jos nesto-napisi!Dodala bih jos nesto sto je zanimljivo,a to je da spavaju stojeci![/QUO
O!!!
Definitivno. To je moja, Doista "Istinska Ljubav". .. I ja, ih vise volim nego mnoge ljude..
Stvarno,nista nije neprijatnije nego biti,recimo bogat,iz dobre porodice,pristojne spoljasnosti,dovoljno obrazovan,prilicno pametan,cak dobar, a u isto vreme nemati nikakvog dara,niceg svojstvenog,cak ni osobenjastva,nijedne vlastite ideje,vec biti sasvim "kao svi".
Imas bogatstvo ali nije Rotsildovo,porodica cestita ali se nikad nicim nije istakla,spoljasnost pristojna ali bezizrazna,obrazovanje dovoljno ali ne znas na sto da ga upotrebis,imas pameti ali bez svojih ideja,imas srca ali bez velikodusnosti...itd u svakom pogledu.
Takvih ljudi je na svijetu izvanredno mnogo,kudikamo vise no sto se cini.
Kao i svi ljudi,oni se dele na dve klase:
Jedni su ograniceni,drugi "mnogo pametniji".
Prvi su srecniji.
Ogranicenom osrednjem coveku nije,na primer,nista lakse nego uobraziti da je neobican i originalan,i bez imalo kolebanja,da uziva u tome.
Kod "pametnog prosecnog coveka",ako cak i uobrazi neki put(a mozda i za ceo zivot) da je genijalan i veoma originalan,ipak ostaje u dusi griza sumnje.
IDIOT
Dostojevski
PS
Ako se neko prepozna u ovom tekstu neka ne krivi mene vec Dostojevskog
"...Zivotinja je trcala po sobi vrlo brzo,odupiruci se sapama i repom,a pri trcanju su joj se i trup i sape izvijali kao zmijice neobicnom brzinom.
Bilo ju je vrlo odvratno gledati.
Ja sam se strasno bojao da ce me ujesti,rekli su mi da je otrovna,ali mene je najvise mucilo to,ko ju je poslao u moju sobu,sta hoce time da mi ucine i u cemu je tu tajna???
Ona se skrivala pod komodu,pod orman,zavlacila se po uglovima...
Seo sam na stlicu i podvio noge.
Ona je hitro pretrcala ukoso preko sobe i nestala negde oko moje stolice.
U strahu sam se osvrtao okolo ,ali posto sam sedeo podvijenih nogu,nadao sam se da se nece uspuzati uz stolicu.
Najednom zacuh iza sebe,gotovo pored glave,neko prskavo sustanje...okrenem se i vidim da "gad" puze po zidu i da je vec u visini moje glave,cak mi kosu dodiruje repom koji mu se izvanredno brzo okrece i vijuga.
Ja skocih a i "zivotinje" nestade..."
PS
Ako se neko prepozna u ovom tekstu neka ne krivi mene vec Dostojevskog
Brate ja se nadam, da nije ono sto mislim da je... da nekoga bzv prozivas ovde!!!
Ali pazi, posto volis da citiras i pises o knjigama, ja imam lijepu temu o tome na mom drugom forumu gde te od srca pozivam da pises i preporucujes knjige drugima!!!
Link je: http://www.f-ton.org/forum/forumdisplay.php?f=61
Ovo nije zajebancija nego stvarno ti kazem,posto vidim da imas smisla za to!!!
Pozzz i spustimo lopte na zemlji, jer i ona lopta sto je najvise letela, opet je pala. Bolje da je kontrolisemo za zemlje...
Pozzz Tahirovic
p.s. pih kako dobar citat, odoh da ga iskoristim takodje na mom forumu... ima i ta rubrika
Brate ja se nadam, da nije ono sto mislim da je... da nekoga bzv prozivas ovde!!!
To je upravo to Zlatko,samo sto nisam ja taj koji proziva vec Dostojevski...
Obrati malo vise paznju na onaj tekst gore.Siguran sam da medju nama ima onih koji su,citajuci ga, pomislili kako pisac opisuje bas njega...isto kao da ga odnekud skriven posmatra i tako posmatrajuci ga on mu ulazi u dusu i seta mu po mislima.E jednu grupu tih ljudi Dostojevski naziva nesrecnicima.
A nesrecni su jer su svesni svojih nedostataka i svog nesavrsenstva...Da budem precizniji u pitanju je zapravo covek koji je veoma svestan da nesto vrijedi...a vrijedi zato sto je covek,zato sto je ljudsko bice,zato sto poseduje um i njme se koristi...pa zato sto je umom obdaren ponekad mu se desi da uobrazi, do pomisli kako je on poseban i to zato sto je nekad razmisljajuci dosao do nekog otkrica,pa onda uobrazi da je pametan,uzvisen...a onda ode jos dalje i dublje u svojim razmisljanjima i vidi da je zapravo on niko i nista do jedan obican mrav ciji zivot nije nista drugo osim nistavila u vremenu i prostoru...E kada dodje do tog kraja on pomisli a ko me je ogranicio pa,iako posedujem ovaj um,i ovu inteligenciju ja ne mogu da odgovorim na sva ova pitanja...Zasto svaki put kada rijesim jedno pitanje iskrsne na hiljade drugih..pa onda moram i na njih da odgovaram...i tako svestan svoje nemoci,i odgovarajuci na neka pitanja koja mu otvaraju neka nova,covjek zivi i gura kroz vrijeme...oni najnesrecniji stradaju nikada ne saznavsi odgovore na pitanja koja su sami sebi postavili,dok oni srecniji medju njima pronadju u svojim mislima Boga pa im zivot postane laksi a smrt podnosljivija...radujuci se danu kada ce se sresti sa onim koji ih je stvorio i ogranicio...
Naravno,ljudi koji nisu svesni svoga neznanja zive najsrecnije.
Blago njima...