If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
....Utesena bolom, ja cuvam tajnu svoje psihe koje poput lampiona nemirno lutaju mislima ovog ovozemaljskog "dunjaluka"...
U gustom metezu prirodnih oaza, trazim tvoj lik u noci i danu...
Iscekujem da dopre do mene tvoj dah, trazim ga pobudom u svakom atomu ovoga svijeta, trazim pogledom zvijezdu najsjajniju, da prenese moju ludu bol.
Neznance u noci, kao iz sna poznatih kontura, da li osjecas trzaj duse dok saljem ti uspavanku?
O beskrajni svode, razastri zlatnu nebesku slamu da nase duse utonu u plavi san i da se njegova dusa stopi sa mojom, istka lik pozude ustreptale DUSE MOJE....
Znao je od prvog momenta kada je ugledao da je ona nešto posebno. Srce je zadrhtalo od prvog dodira kao list na grani jesenjeg povetarca. Nije želeo da poveruje u to ali ga je njena slika proganjala u besanim noćima kao prava noćna mora. Želeo je da sve to bude samo još jedan san, a ujutru kada se probudi da sve to nestane sa tim istim snom. Nije mu uspelo u tome............. Danas kada zna da je gubi i da je neće imati više, kada zna da ona odlazi bez pozdrava i da ne haje više za njega, tek danas je svestan da i njegova duša uz uzdah bola i tuge odlazi od njega. A tako je želeo da san nikad ne prestane!!
Pomislih na tebe... prosaputah ti ime.. sjaju oka mog.
Nocas smo opet stajali na vjetru, a mislila sam nikad vise.. jedno uz drugo..
Ludosti moja.. najljepsa.
Pozelim vidjeti kako pokusavas da me ohrabris..
Pozelim cuti kako pricas o snovima..
i opet sanjasmo, prije sna,
ti i ja, u svemu sretni i zadovoljni. Dovimo.
Da je meni da umijem napisati najljepsu recenicu za tebe.. ali samo udahnem, toliko znam..i onda napisem u sebi. Svu moju ljubav.. nepretocenu u rijeci.
Taj znak, u ocima, da nikad nece prestati.. i nece prestati...
....Dobro je sto mi toliko obecavas.
Potrebno je da mi se obeca gotovo sve,
jer sam predugo ziveo u suncevoj seni.
Treba mi svetla i nevinosti-
i suncane vatre u crevima.
Zelim biti prevaren
i razocaran da bih upotpunio trojstvo
i da ne bih neprestano morao poletati
sa planine u svemir.
Verujem ti sve sto mi kazes,
ali znam da ce ispasti drugacije.
Prihvatam te kao zvezdu i kao zamku,
kao kratkovidog sudiju,kao jamu u koju se propada,
kao stazu po kojoj se ide,kao krst i strelu,
Do danas sam putovao na suprotnu stranu od sunca:
od danas putujem u dva smera,za suncem i za mesecom.
Trazicu svrhu u samom sebi..
Da cujem jos jednom
kako mi obecavas
SVA TA SUNCA KOJA NOSIS U SEBI
Pokusacu da verujem,bar jedan jedini dan,
dok se odmaram pod vedrim nebom....
__________________ "Stiže proleće,
žao mi je svih onih kojima to nije važno."
Zivela sam u proslosti i buducnosti, i izgubila sebe negde u vremenu... Ne znam sta osecam danas, samo se secam onog juce i tog sutra.
Da li je to moguce? Eto, postala sam ziv primer... ziv primer coveka koji pokisne do "gole koze" u julu, koji ne razume zasto se tu nasao, i zasto neke stvari prolaze kao bujicom, a za neke, mozda pogresne, ostaje vezan za ceo zivot, i kao proklet, tek ponekad, uziva u njima...
Pretacem svoje misli u vrele zelje ka tebi malena zvjezdo srece, mojih snova Venero. Grlim te pjesmama svojim i zelim da ti kazem za tebe, jedino moje s dna duse : TE QUIERO
Moja si kristalna grana i balerina krhka osmjeh vjecite srece, od pjesme najljepsi stih. Dok vrijeme gubi boje pa noc lagano pada zelim ti samo reci iskreno : LIEBEDIH
Fenjeri nebom se pale i tiho rijeka tece obalom njenom nocas sa tobom malena setam. Sada to lici raju iz svijeta moje maste sapuce srce tiho, samo za tebe : SERTAM
Neka me miluje nocas svilena tvoja kosa pusti da duge prste sa mojim prstima pletem. Sanjaj makar me malo, dok grad tisina ljubi jer ce ti snovi reci kao ja tiho : JE T'AIME
Rijeci lagano teku ko kapi kise niz prozor dal te u smiraj dana bar na tren ja zabolim. Ako osjetis srcem koliko znacis ti meni kunem se Suncem i zvjezdom : UVJEK CU DA TE VOLIM
...pamtim vetar ti se u kosi scucurio
sanjao je da je dah
krio je u sebi muziku,
muziku koja mi jeca u usima
i trazi me bivseg;
dugmice mene po peruti proslosti,
prasnih prstiju skriva pogled na tebi,
misli da ce se udaviti
i kameno pasti na
dno pogleda tvog
ne zna da je plutanje sreca
a radost prepustiti se!
......Plima rijeci zasipa napusteni otok prohujalih sati.Ljubi se sa otiscima stopala u svijetu zaborava, more od uspomena.Skoljke sakrivene u pjesku i u njima saptanja, dovoljno je zatvoriti oci i ...
Iz nekih dubina duse probija sunce i zlatnim prstima svojim iscrtava najljepse sjenke po licu usnule zene.Ona spava ili se samo cini da spava dok na njenim usnama titraju tragovi njegovih poljubaca.Talasi su jedino sto dopire do njenih sjetila,sum koji se transformise u glas,njegov glas.Glas zavodnika,izdajice,slatkog malog lazljivca.
On je znao da ona zna,pa ipak! Lagao je nevjesto,htio je da ucini carobnim svaki tren sa njim.Zelio je da ga pamti ,nosi sa sobom sve dok dise,osjeca, da ga ponese sa sobom kad ode iz njegovog grada.
A ona.Ona se samo slatko smijala.Njen smjeh je bio slican igri leptira dok zavodi cvijet,cvrkutu ptica u jutarnjim satima,pjesmi cije se rijeci nikad ne zaborave.Voljela je kad je laze.Znala je da je to djecak kome su lazi potrebne da bih sivilo svojih provincijskih dana zamjenio svjetlima njemu dalekog svijeta u kome su ljudi vec zivjeli u buducnosti.
Sta joj je drugo ponuditi mogao. Njoj koja se njega radi odusevljala mirisom pokosenog sijena,tresnjama pod kojim su se stabla savijala,slatkim od ruzica,duhu grada u kome se rodio on.
Bila je zavidna na kucu u kojoj je zivio,na kadife koje je mahom dodirivao kada bi izlazio iz avlije,na sokake kojima su odzvanjali njegovi koraci,na oci cije je zjenice punio ljepotom.
Na svakog i sve sto je imalo vise srece od nje,srece da ga osjeca,ljubi,dodiruje u izobilju............
Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donjeti ozdravljenje: košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tražiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. " Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge. "Ali ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. Priča se da je od tada bio ponovno zdrav. I sretan.
__________________ Moja vrata su uvek otvorena... Neka ti ne bude neugodno izaci.
Obuzme te odjednom, čini ti se nenadano, a opet, ona sama, čežnja, željena je, čeznuta je.
I misliš u redu je, sve je u redu, živiš mali život, koračaš polako, pa ubrzano, pa onda opet polako, baš kako ti se sviđa...i čezneš.
Čezneš za osmijehom, majkom, toplinom i mekoćom trave pod stopalima, smijehom nevina djeteta, osjećajem težine u želucu nakon nekog ukusnog jela spremljenog samo za tebe i serviranog s pažnjom, zagrljajem ljubavnika, osjećajem oštrine njegove brade na svom obrazu, vjetrom u kosi dok putuješ nepoznatim krajem i ne slutiš kraj putovanju, mirisom jutra koji ulazi u sobu zagušljivu od daha noći, pogledom slučajnog prolaznika koji samo lagano i na trenutak uzdigne obrvu a ti se osjećaš poželjnom, okusom sladoleda na jeziku, hladnom i slatkom, za jezikom prijatelja koji se sapliće od gorkog, strašću ponesenog, u jednoj od mnogih rasprava negdje u mraku, u kutu, bez ljudi, za ljudima koji prolaze svojim putevima, prolaze kraj tebe i ne vide te, osjećaju samo prisutnost, nečiju, amorfnu.
Čezneš za osjećajem treperenja u želucu opjevanom toliko puta, za malim znakom pažnje, pogledom, ispruženom rukom.
Čezneš za snom.
Čezneš za spokojem.
Čezneš za nemirom.
Čezneš da te obuzme.
Ležaše neki kalif na svilenim jastucima, smrtno bolestan. Liječnici iz cijele države stajahu oko njega, složni da mu samo jedno može donjeti ozdravljenje: košulja sretnog čovjeka koja bi se stavila kalifu pod glavu. Razletješe se sluge i u svakom gradu, svakom selu i svakoj kolibi stanu tražiti sretnog čovjeka. Ali, svi koje pitahu o sreći imali samo brige i nevolje. Kad su već mislili odustati, naiđu na nekog pastira koji je čuvao svoje ovce, smijući se i pjevajući. "Jesi li ti sretan čovjek?" - upitaju ga. " Ne znam nikoga tko bi bio sretniji od mene" - odgovori on. "Daj nam onda svoju košulju" - zatraže sluge. "Ali ja nemam košulju." Takva vijest, da jedini sretan čovjek kojeg su njegove sluge našle nema niti košulju na sebi, dade kalifu povod za razmišljanje. Tri dana i tri noći nikoga nije k sebi puštao. Četvrtoga dana naloži da se svi njegovi svileni jastuci, drago kamenje i ostalo blago - razdijeli narodu. Priča se da je od tada bio ponovno zdrav. I sretan.
Lijepa prica.
__________________
Bila sam na IQ testu. Srećom bio je negativan.
.................
Ne ocekujem da me razumijes, ne uvjek.
Pa ipak pozelim ,pozelim ponekad da je dovoljno da te pogledam i da iz tamnih ociju vidis "mene".Sto vrijeme izmice sve je manja vjerovatnoca.
Ti nisi nikada ni mogao razumjeti ovu konfuznu djevocicu sto se vec godinama boji da je zrela zena u meni ne eliminira.
U iscekivanju i nadi da ces me jednom "upoznati" prodjose nam godine.Jedna za drugom,teski sedefi nanizani rukom nade.Iz dana u dan sve mi vise,gore pada pomisao da cu vjerojatno i ostati jedna velika nepoznanica, insanu sa kojim se budim pod istim jorganom zivota na sabahu............
Sedam prutova
Bilo jednom sedmoro brace. Živjeli su složno. Nikada se nisu rastajali. Zajedno su išli u lov. Zajedno su mogli da ulove i živog medvjeda, vuka, tigra. Jednom su i lava ulovili.
Prošlo je mnogo godina. Braca su odrasla. Oženili su se. Svaki je sebi sagradio kucu. Sve manje su se družili. Zatim su poceli i da se svadaju.
Plašeci se da mu se sinovi grdno ne zavade, otac ih pozove i rekne im:
"Djeco moja, dodite sutra meni! Svaki neka donese po jedan prut!"
Sutradan sinovi dodu ocu i donesu sedam prutova. Otac sveže prutove u jedan snop i rekne sinovima:
"Djeco moja, hocu da vidim da Ii ste snažni. Koji ce od vas slomiti ove prutove?"
Sinovi su poslušali oca. Ali ni jedan od njih nije mogao da prelomi snop. Onda starac razveže snop i rekne sinovima: "Probajte sada!"
Sinovi uzmu svaki po jedan prut i prelome ga lahko. Tada im otac rece:
"Djeco moja! Vi ste kao ovih sedam prutova. Bicete snažni samo ako budete složni!"
Od tada su braca ponovo živjela u slozi.
..Velis samo lakat dijeli insana od Dzenneta ili ti Dzehennema i posve je irelevantno dal se on cijeli zivot ovodunjalucki borio za dobro i protiv zla.Vec se sa starta ovog zivotnog maratona zna tvoj cilj i ne ovisi od tebe haman ni zehru.Eh moj El Gazali jesi me u ove sitne nocne dakike uveo u svijetu konfuzije,ugasio mi fenjer logike i pustio da se krecem kroz mrak podsvijesti.Ne znam dali mi valja plakat ili se radovat,odahnut u ovoj besomucnoj borbi da ugusim iskusenja tijela i podvrgnem dusu moralnoj i etickoj torturi.Valja meni u potrazi za istinom............
....Sta je smisao zivota.......je li sam zivot kao takav kakav je, je li jutarnje budjenje i jednolicno ponasanje nakon tog.......da li je smisao u danu provedenom razmisljajuci o tebi moje jedino.......da li je smisao u pacenickom osvrtanju ka onome sta je bilo , sta je moglo biti.......da li u tmurnom i kisnom nebu kada svaka kap podsjeca na tebe???
Ima li smisla postavljati ovakva pitanja....mislim da ne!!! Kad iz njih proizilazi samo jedan odgovor – LJUBAV!!!
Da to je to..........
Uz tebe spoznah,taj smisao, spoznah definiciju ljubavi, spozna sta ona zapravo jeste!
