If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Ljube se uljuljkani u narucju hladne zime krupne pahulje i lijenji vagoni.U kupeu polumrak i svjetlost radoznalosti igraju zmurke.
Ti, ja i ona.Oboje snivate a mene u kandzama drzi bojaznost.
Koliko jos do sehera?Mirise bosanski sevdah, ulece kroz nabrzinu otvorenom pendzeru i golica zelenu dusu.
Kakve su ti oci,prsti,osmijeh?
Budis se,ispravljas i sjedas mrseci tamnu kosu.
Palis Camel,dugi prsti skrivaju filter.Povlacis dim i uzareni vrh cigarete u tren osvjetli konture lijepo oblikovanih socnih muskih usana.
Stidim se od pomisli na ukus njih,plime topline koju pomisao izaziva.
Gledas me i trazis moje oci poput vjestog lovca koji sluti plijen.
Jedan tren.
Zemlja posustaje, ja se okrecem i nalazim satisfakciju u tom bururetu.
Ljuljas me u fundamentu.
Carolija i Bosna expres.
Nudis mi cigaretu i dodirujes ovlas moje ruke.Osjecam struju nemira i drhtaj.
Vakat da izadjes u snijeznoj kulisi tvog grada.Ostavljas mi sibicu,mozda mi zatreba govoris.Ostajes na stanici sa zagonetnim smijeskom.
Na sibici tvoj telefonski broj i srce u njoj.
Ja u Bosni i Bosna u meni.
Nisi me ljubio usnama niti milovao prstima.
Ti si me otrovao sevdahom!
Tu i tamo dogode se mentalne ekskurzije.Ponekad su kastile ponekad se dogode nehotice.Prve kad se osjetimo usamljeno na asfaltu civilizacijske dzungle ili u privatnim prostorima naseg bitisanja.Druge kad nas lice,stih,pjesma,miris ili scjena romanticnih filmova katapultiraju.
U njima je moj eliksir mladosti.
Kuda vas vode vase mentalne ekskurzije i koliki je njihov utjecaj na vas aktualni zivot?
Na stotine suncokreta udvaraju se nebu.
Nebo bez oblacka,beskonacno, zavodljivo,plavo.
Na njemu zuti dukat okacen o vratu dunjaluka.
Pokoseno sijeno golica gole tabane.
Jos ti vidim tragove,miris osjecam ,
zudnjom opijena ceznem za onim nasim vaktom.
Vaktom cije je ime bezbriznost.
Nista ,bas nista mi nisi dao.
NISTA
A tebi dugujem ovu zenu sanjalicu u sebi.
Hamajlijo moja sto te u prsima nosih,
dok setah poljem tuge.
Toliko godina bogme ne mogu cekati jer svaki je dan kao novo radjanje iz istog sna ,budjenje iz zivota.Pitam se uistinu cesto kad se na sabahu probudim dali ja to sanjam da zivim ili zivim u magli vlastitog sna.
Dok ispijam jutarnu kahvu i citam tvoj email a zena iz neke daleke africke zemlje cisti ,na terasi miris proljeca uvlaci se u svaki atom zraka koji udishem,uzivam u tvoj jedinstven nacin da me nasmijesh i rastuzish u isti mah.
Da, nije lahko zivjeti i zavaravati sebe kako je sve oko tebe shto vidis,cujes i dotaknesh culima kojima te Svevisnji obdario bash ona dimenzija bash onaj san koji zelish i koji si mogao sam odabrati.Kazu da je mezarje najveca riznica talenata koji nikada nisu ugledali svjetlost dana dunjaluka koji vecina nas smatra globalnom realnoshcu.Kakva ironija!
Pa u cemu je onda svrha darivati nekom neshto shto nije u stanju ili nema prilike i mogucnosti,mozda volje i zelje da otkrije i izvuce na povrsini samoga sebe. Dali je to mozda bjeg od onog shto zapravo i jesi ,materijal od kog si sagradjen,razlog zbog koga si i ugledao ovaj a ne neki drugi dunjaluk.Ko bira mjesto ,vakat,uvjete,pod kojima se rodish i "krenesh" zivjeti.Zivjeti!Bogme nije lahko ne bar vecini pa kad insan zeli biti iskren onda uhvati sebe kako razmishlja koliko je ipak imao srece ili nesrece da se ne rodi kao pustinjski cvjet,daleko od ociju moderne dzungle u kojima te shejtan(nalet ga bilo)navodi na svakakve misli ,vecinom grijeshne i nepromishljene.
Da se moze birati dali bih opet zivjela na nacin na koji zivim,razmisljala na nacin koji razmisljam,osjecala na nacin na koji osjecam ovaj mali kosmos u sebi satkan od celija koje se privlaci na jedinstven nacin,ljubavlju i harmonijom Stvoritelja.
Kad god otvorim oci krenem pozitivno razmisljati jer sam onda spremna da vidim samo lijepo i da nadjem mir u sveopcem nemiru.Kazu a valjda je i za vjerovat da pozitivno privlaci pozitivno i obrnuto,ima nekakve istine u tome.
Zelim uzivati na obali oceana,bosonoga osjecati pjesak u koji utanjam dok me valovi opijaji i pricaju iskonsku pricu o dubinama ljudske psihe,tajanstvene i nedokucive insanu.Zelim samocu ,ne zauvjek samo ponekad.Proganja me osjecaj da sam sve i svakog uspjela u vjelikoj mjeri upoznatii a sebi sam samoj ostala velika enigma.Mozda bjezim od onog shto bih vidjela,mozda bi mom razumu bilo jednostavno nepojmljivo da neshto imash,nosash sa sobom decenijama a nijesi u stanju "iskoristiti"Zelim da stvaram,pishem,dam odushka "ovom " u meni a svaki se bozji dan "probudim" i krenem u novo dan sa starim navikama i nedovljnom snagom da ucinim taj prvi mali korak.Dali mi je to sudjeno ili sam ja odabrala taj "san"?Stvoritlj to zna a kad cu ja saznati?Kako dokuciti odgovor?
__________________________________________________ ____________________________________________
Meni je dato ime ......... i nosam ga sa sobom od 19.. pa na ovamo,jel mi volja ili nije niko me nije ni pitao.Tragajuci za razlozima zashto sam tu prodje mi ..-tak godina i ne nadjoh ga mozda ga i necu naci.Igra slucaja ili dobro zamisljen plan koji se odvija i mimo tvoje volje.Ako je tako onda ne preostaje nishta drugo osim "zivjeti plan"ako nije tako onda mi je vakat sazrio da ja planiram jer svaki je novi dan novi pocetak .Ko zna koliko je takvih pocetaka jos na raspolaganju.
Na sabahu dok se radja,
zlatni dukat dunjaluka a
oblake bijele s neba krene
brisat bozja ruka,
zagrli te novi dan,
otvore se tvoje oci,
tad pocinje novi san
hoces li ga sanjat moci.
Mentalne ekskurzije
