Doslo mi nesto na pamet...
Citam, citam i ponovo citam stihove, koje pise ruka tvoja
i osecam toplinu, toplinu tvojih neznih ruku,
osecam tvoje nezne prste, koji lagano i besumno prelaze,
prelaze kilometre i kilometre rastojanja imedju nas dvoje,
prelaze put koji nas razdvaja ove noci, ovih dana,
ali put koji mi prelazimo u sekundi u trenu,
jer ti si tu, pored mene, ja te osjecam
osjecam tvoj uzdah, miris tvoje kose,
osjecam tvoj poljubac, poljubac za laku noc
koji mi upucujes, upucujes svake noci
jer ti si tu, pored mene, ja te osjecam
Tvoji stihovi, koje pises, koje saljes svake noci
smiruju moje uzdrhtalo telo, zeljno tebe
zeljno tvojih dodira, poljubaca.
osjecanja prema tebi, pale vatru
vatru koja gori u mom telu,
vatru koja ceka nas ponovni susret
susret koji uskoro ce doci
jer ti si tu, pored mene, ja te osjecam...
E dosta je bilo.... od naprezanja mozdanih vijuga osetio sam glad, glad za hranom... Odoh da odmorim mozdane vijuge...
P.S. ako vam se ovo svidi mozda osmislim jos neki stih...
A sta reci? Pa svi smo mi zeljni zivota ispunjenog ljubavlju!...