SJENICA.com forum


If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above. You may have to register before you can post: click the register link above to proceed. To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.



Vijesti iz Bosne i Hercegovine dosta zastupljena država kod nas... nešto zanimljivo smestite ovde...

Reply
Old 25-10-2009   #1
36310
Gost
 
Posts: n/a
Default BOSNU NI SVJETSKE SILE NISU MOGLE PODIJELITI

Ideja pripajanja BiH bilo kojoj drugoj državi, ili ideja njene podjele bila je i ostala definitivno kompromitirana


Zadatak države kao organizacije vlasti i sastoji se, između ostalog, u tome da održava teritorijalnu osnovu sopstvenog postojanja, da osigura njegovo priznavanje i poštovanje od drugih država i da tu teritoriju eventualno širi u skladu s potrebama razvoja života one grupe ljudi čija je to država.

Ljudska povijest se oblikovala u velikoj mjeri kao povijest država koje su ljudi stvorili, a ne naroda koji su u njima živjeli, a time je i teritorij svake od tih država postao dio historije i taj teritorij je bio mjesto nastajanja naroda tako što je omogućavao svojim stanovnicima da žive kao pojedinci, kao uže skupine, tj. narodi, vjerske i društvene zajednice itd., tj. na sve one načine koji im omogućavaju da izraze i zadovolje svoje potrebe bez štete po druge ljude i ljudske zajednice.

Historijski izvori


Nas ovdje ne interesira svaka ili bilo koja država, nego, prije svega, naša država Bosna i Hercegovina, ona koja je nastala, kako se smatra prije hiljadu i dvije stotine godina, tj. sredinom VIII vijeka ove ere. Nema više potrebe da se bavimo lažnim i izmišljenim historijama u kojima se želi dokazati kako je naša država nesupstancijalna, neoriginalna i kako je nastala samo kao dio nekih drugih i posebno susjednih država - Srbije ili Hrvatske.

Kritička historijska nauka, ona koja poštuje historijske izvore i istinu, odavno je riješila to pitanje i utvrdila da je država Bosna nastala tokom VIII vijeka, tj. da je postojala, a to je i logično u kontekstu općih prilika historije ovog prostora tokom VI i VII vijeka, daleko prije nego neke susjedne nam države i svakako prije nego što su je kompetentni državni izvori tadašnjih velikih država, prije svega Bizantije i Franačkog carstva, počeli spominjati u svojim dokumentima.

Oni naši historiografi koji su se ovim pitanjima bavili bez predrasuda i nacionalno-romantičarskih teza kako sve ovdje potječe od nastanka srpske ili hrvatske države, složni su u tome da je država Bosna nastala u VIII vijeku i da je od tog vremena trajao proces njenog oblikovanja do onog klasičnog njenog stanja koje kulminira u vrijeme kada ona od banovine postaje kraljevina i kada je njen kralj Tvrtko Kotromanić postao najjači i najutjecajniji vladar na području srednjeg Balkana.

U tome se slažu svi značajni istraživači - od Ante Babića, preko Nade Klaić, do Sime Ćirkovića. Isto tako, svi ti historiografi, a posebno Nada Klaić, odlučni su u tvrdnji da su bosanski vladari uvijek bili politički samostalni i da su vodili politiku koja je odgovarala njihovim državama i njenom stanovništvu, zbog čega su i uživali veliku podršku u narodu Bošnjana, tako da je mala Bosna bila u stanju da se odupre svim pokušajima iz okolnih država - Raške, Zete, Hrvatske i Ugarske - da je pokore i podvrgnu svojoj političkoj i državnoj dominaciji i da traje duže nego i jedna slovenska država od seobe naroda do potpunog ovladavanja Osmanlija ovim prostorima.

Seobe naroda


Dakle, nema nikakve sumnje da je Bosna jedna od najstarijih država koje su nastajale nakon paspada Zapadnog rimskog carstva i završetka seobe naroda na ovim prostorima. Ona je kao suverena i slobodna postojala gotovo sedam stotina godina, sve dok je njen zadnji vladar nije, slušajući lažna obećanja zapadnih katoličkih vladara i Crkve, doveo u sukob s tada narastajućom silom Osmanskog carstva, koje je Bosnu i njenog kralja Sjepana Tomaševića kaznilo za jednostrano otkazani ugovor o vazalitetu i plaćanju danka, uništilo bosansku kraljevinu i njenog kralja, što se i dogodilo 1463. godine. Međutim, ako su Osmanlije uništile bosansko kraljevstvo i dinastiju Kotromanića i okupirale teritoriju Bosne, to nije uništilo svaki znak postojanja Bosne kao teritorije, niti Bošnjana kao naroda svoje zemlje.

Stvarajući Sandžak i kasnije ejalet Bosnu, Osmanlije su zadržale i originalno ime zemlje i njenu teritoriju kao cjelinu, te su omogućile da ideja o zemlji Bosni i njenoj historiji traje u narodu Bošnjana, kao što je indiferentnost Osmanlija u odnosu na narodnosno osjećanje i etničku pripadnost podanika i najviših funkcionera njihove države, omogućila i očuvanje narodnog osjećanja i ljubavi prema rodnoj zemlji kod svih onih koji su po zakonima Carstva ulazili u službu njegovih institucija i djelovali kao njihov dio.

Bosna je nastavila da živi ne samo u vidu imena i jedinstva njene teritorije, nego i u činjenici da je bosanski jezik bio priznat na Porti i važio kao diplomatski jezik i da snažno osjećanje bosanskog patriotizma nije nimalo smetalo vodećim snagama carstva, naprotiv - da je bilo i stimulirano. Otuda su nastajale te silne zadužbine naših ljudi koji su bili moćni faktori u osmanskoj državi. To je omogućavalo da i kod vodećih ljudi i kod običnog puka intenzivno nastavi da živi ideja Bosne, što je karakteristika duhovnog stanja i osjećanja kod svih nekadašnjih Bošnjana, ma koje vjere oni bili i ma kako se vjerski dijelili i ponašali prema Osmanskom carstvu. To je održavalo ideju i kontinuitet postojanja Bosne u ideji prava Bosne i njene historijske individualnosti da živi i da bude respektirana, što se može konstatirati kako u svim izrazima bosanskog duha, tj. u svemu što su naši ljudi pisali i činili tokom viševjekovne osmanlijske vladavine u Bosni.

Na kraju je upravo ta živa i djelujuća ideja o pravu Bosne kao zemlje i njene historije dovela i do ustanka Bosanaca (ustanak je obuhvatao sve vjere tadašnjih Bošnjaka) protiv osmanske vlasti 1832. godine, kada su oni, kao i drugi narodi evropskog dijela Osmanskog carstva, ustali i zahtijevali državnopravnu autonomiju i pravo da sami upravljaju svojom zemljom i imaju odlučujuću riječ u pitanjima njene sudbine.

Priključenje kruni


Posebne prilike i stav evropskih sila prema mogućnosti da nastane jedna evropska država u kojoj će muslimani (Bošnjaci islamske vjere) imati vodeću ulogu, doveo je do odbijanja ovih sila da pomognu ustanak, mada su sve druge ustanke kršćana pomagali, a to je, a ne nesloga među ustanicima, dovelo do propasti tog pokušaja. Međutim, ovaj ustanak nije bio neplodan, jer je Evropa shvatila da je Bosna još uvijek živi politički i državnopravni subjekt i zbog toga je Berlinski kongres Bosnu tretirao kao zasebnu zemlju koju je izuzeo iz uprave Osmanlija i mandat za upravu u njoj povjerio Austro-Ugarskom carstvu, ali je nije pripajao ni jednoj od tada već postojećih država koje su na nju polagale tobožnja historijska ili nacionalna prava.

To što je Bosna, od okupacije Bosna i Hercegovina, bila posebna okupaciona teritorija, a zatim i corpus separatum u Carstvu i što je bila priključena direktno kruni, a ne nekoj od zemalja koje su polagale na nju prava, govori o tome da je zasebni državnopravni ili zemaljski status Bosne i Hercegovine bio tvrda činjenica koju niko od tvoraca odluka Berlinskog kongresa - posebno Bizmark i Dizraelly - nije želio mijenjati.

To je bila jedna od konstanti evropske politike i sve drugo što je došlo kasnije, posebno davanje Bosne i Hercegovine u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, što su odlučili Francuska i Velika Britanija, zatim pristajanje da ona postane dio Srbije i Hrvatske putem njene podjele 1939. godine - što je bilo djelo britanske politike, ili prekrajanje karte Evrope koje je izvršio Hitler 1941. godine kada je Bosna i Hercegovina dodijeljena ustaškoj državi NDH, bilo je stvar nasilja.

Stoga je ideja pripajanja Bosne i Hercegovine bilo kojoj drugoj državi ili ideja njene podjele bila i ostala definitivno kompromitirana, pa su pokušaji provođenja tih anahronih i opasnih ideja rezultirali ratovima i ogromnim žrtvama stanovništva, koje je teškim gubicima platilo zablude kako lokalnih nacionalista i šovinista tako i međunarodnih mešetara koji misle da imaju pravo odlučivati o sudbini hiljadugodišnjih stabilnih državnih tvorevina.

Imajući u vidu hiljadu i dvije stotine godina dugu državnopravnu historiju Bosne i Hercegovine, njenu dokazanu sposobnost da se obnavlja i brani, kao i spremnost njenih stanovnika da je brane uz najveće žrtve, mora se zaključiti da je državnopravni kontinuitet i međunarodnopravni subjektivitet Bosne i Hercegovine jedan od temelja opstanka Bosne i Hercegovine i njenih naroda i da niko nema pravo da na bilo koji način i pod bilo kakvim političkim izgovorima tu činjenicu dovodi u pitanje. Državnopravni kontinuitet, jedinstvo i međunarodnopravni subjektivitet Bosne i Hercegovine je temelj opstanka Bosne i Hercegovine, koji niko ne može i ne smije dovoditi u pitanje.

Pouke antifašističkog rata


Bitna činjenica, koja ne smije nikada biti zaboravljena, posebno od onih koji misle da imaju pravo odlučivati o našoj sudbini, jeste to da je svaka borba za demokratiju, antifašistička borba protiv fašizma i nacionalšovinizma, kao i današnja borba protiv prikrivenih i otvorenih šovinizama i nacionalizama, svagda rezultirala afirmacijom državnopravnog individualiteta i identiteta i međunarodnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.

To se najbolje vidi u kontekstu antifašističkog rata koji je doveo do pune reafirmacije državnosti Bosne i Hercegovine i do obnove države Bosne i Hercegovine onakve kakva je oduvijek bila, a to je kao zajedničke, ali nedjeljive države svih njenih naroda i ljudi koji u njoj žive bez obzira na to kojem narodu pripadali, koju vjeru ispovijedali ili kojoj kulturi ili političkom mišljenju pripadali. Ta država, koja je sopstvenom odlukom ušla u Federativnu Jugoslaviju, imala je puno pravo, a u okolnostima pada komunizma i raspada Jugoslavije i njenog prekrajanja po aršinima lokalnih nacionalizama imala je i dužnost da državnopravni identitet i međunarodnopravni subjektivitet naše države i svoju posebnost ustavnopravno utvrdi i zaštiti.

Oni koji su se tom pravu države i naroda Bosne i Hercegovine usprotivili oružjem, svakako su počinili zločin započinjanja rata i agresije na jednu samostalnu i međunarodno priznatu državu, ali su taj zločin kompletirali i genocidnim akcijama istrebljenja onih stanovnika za koje su smatrali da su glavna prepreka uništenja bosanske države. Niko ne može biti nagrađen za takva djela ni u kojem vidu, a kamoli u vidu zahvatanja teritorije naše zemlje i njenog pretvaranja u zasebnu teritoriju na kojoj samo jedan narod ima pravo i može da živi.




Autor: Akademik dr. Muhamed FILIPOVIĆ
  Reply With Quote
Sponsored Links

Reply

Bookmarks

Tags
bosnu, mogle, nisu, podijeliti, sile, svjetske


Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
Thread Tools Search this Thread
Search this Thread:

Advanced Search
Rate This Thread
Rate This Thread:

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

BB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off

Forum Jump


All times are GMT +2. The time now is 09:09. Powered by vBulletin® Version 3.8.7
Copyright ©2000 - 2024, vBulletin Solutions, Inc. www.SJENICA.com






Prijatelji sajta:
Parovi rijaliti uzivo - FOLKOTEKA.com - SJENICA.net - Freestring - FOLKOTEKA.org - Sve o pametnim telefonima - Besplatni mali Oglasi - MixoTeka.org - Tekstovi pesama - Najbolji domaci recepti - FOLKOTEKIN forum - Restoran SREM (Novi Beograd)