If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Od patriota u tenama i farmerkama Armija RBiH izrasla u jaku vojsku
Izvor Tuzla-x/Sarajevo-x/A. Jahić
Na početku rata imala je samo okupljenje ljude koji su stali u odbranu države Bosne i Hercegovine bez organizacije i naoružanja da bi ubrzo Armija RBiH izrasla u respektabilnu vojsku odbranivši domovinu od agresorskih snaga.
Predsjedništvo BiH proglasilo je 8. aprila ratnu opasnost i osnovalo Glavni štab Teritorijalne odbrane. Za komandanta Štaba Teritorijalne odbrane imenovan je pukovnik Hasan Efendić, a za načelnika štaba pukovnik Stjepan Šiber. Za glavnog operativca imenovan je general Jovan Divjak.
Narednog dana, 9. aprila, Predsjedništvo BiH donosi novu odluku.
"U toj odluci dat je rok da do 15. aprila 1992. godine, kada su sve te formacije objedinjene i stavljene pod jedinstvenu komandu Štaba Teritorijalne odbrane BiH. Zato se 15. april kao dan Armije RBiH", rekao je Vahid Karavelić, koji je bio general Armije BiH.
On je tokom agresije obavljao je mnoge dužnosti od komadanta brigade do komadanta 1. Sarajevskog korpusa Armije BiH.
"U toj odluci dat je rok da do 15. aprila 1992. godine, kada su sve te formacije objedinjene i stavljene pod jedinstvenu komandu Štaba Teritorijalne odbrane BiH. Zato se 15. april kao dan Armije RBiH", rekao je Karavelić.
Na početku izbijanja agresije na BiH, Armija BiH brojala je do 70 hiljada vojnika. Taj broj se konstatno povećavao da bi 1993. godine armija brojala 250 hiljada boraca.
"Krenulo se srcem, patriotizmom. Krenulo je svo patriotstko oprijedjeljeno stanovništvo da brani BiH ne obazirući se na činjenicu - da li ima opremu, da li ima naoružanja, da li ima municije, da li ima dovoljno hrane i svega drugog što je potrebno za oružanu borbu", kaže Karavelić.
U samim počecima Armija se susretala sa mnogo problema. Nije bilo organizacije, nije bilo legislative, nije bilo lanca komandovanja.
Armija je do naoružanja dolazila na razne načine. "Divizije su dolazile do oružja ulaskom u magacine oružja, kupovinom od neprijatelja, donacijama iz svijeta", rekao je tadašnji general.
Na početku rata imala je samo okupljenje ljude koji su stali u odbranu države Bosne i Hercegovine bez organizacije i naoružanja. Ubrzo je Armija RBiH izrasla u respektabilnu vojsku odbranivši domovinu od agresorskih snaga.
Najveća odlika Armije RBiH, kaže Karavelić, je to što je bila zvanično priznata i legalna oružana sila koja je pružila otpor i istinski branila domovinu.
Akcija borbe Bosne i Hercegovine je zbog uspješnosti u bitkama prerasla u oslobodilačku borbu koja je zaustavljena potpisivanjen Daytonskog mirovnog sporazuma.
"Ključna stvar, ko hoće realno da sagleda stvari, jeste činjenica da je Armija RBiH ispala pobjednik i odbranila Bosnu i Hercegovinu, državu svih njenih građana", rekao je Karavelić.
__________________ "Stiže proleće,
žao mi je svih onih kojima to nije važno."
Od patriota u tenama i farmerkama Armija RBiH izrasla u jaku vojsku
Izvor Tuzla-x/Sarajevo-x/A. Jahić
Na početku rata imala je samo okupljenje ljude koji su stali u odbranu države Bosne i Hercegovine bez organizacije i naoružanja da bi ubrzo Armija RBiH izrasla u respektabilnu vojsku odbranivši domovinu od agresorskih snaga.
Predsjedništvo BiH proglasilo je 8. aprila ratnu opasnost i osnovalo Glavni štab Teritorijalne odbrane. Za komandanta Štaba Teritorijalne odbrane imenovan je pukovnik Hasan Efendić, a za načelnika štaba pukovnik Stjepan Šiber. Za glavnog operativca imenovan je general Jovan Divjak.
Narednog dana, 9. aprila, Predsjedništvo BiH donosi novu odluku.
"U toj odluci dat je rok da do 15. aprila 1992. godine, kada su sve te formacije objedinjene i stavljene pod jedinstvenu komandu Štaba Teritorijalne odbrane BiH. Zato se 15. april kao dan Armije RBiH", rekao je Vahid Karavelić, koji je bio general Armije BiH.
On je tokom agresije obavljao je mnoge dužnosti od komadanta brigade do komadanta 1. Sarajevskog korpusa Armije BiH.
"U toj odluci dat je rok da do 15. aprila 1992. godine, kada su sve te formacije objedinjene i stavljene pod jedinstvenu komandu Štaba Teritorijalne odbrane BiH. Zato se 15. april kao dan Armije RBiH", rekao je Karavelić.
Na početku izbijanja agresije na BiH, Armija BiH brojala je do 70 hiljada vojnika. Taj broj se konstatno povećavao da bi 1993. godine armija brojala 250 hiljada boraca.
"Krenulo se srcem, patriotizmom. Krenulo je svo patriotstko oprijedjeljeno stanovništvo da brani BiH ne obazirući se na činjenicu - da li ima opremu, da li ima naoružanja, da li ima municije, da li ima dovoljno hrane i svega drugog što je potrebno za oružanu borbu", kaže Karavelić.
U samim počecima Armija se susretala sa mnogo problema. Nije bilo organizacije, nije bilo legislative, nije bilo lanca komandovanja.
Armija je do naoružanja dolazila na razne načine. "Divizije su dolazile do oružja ulaskom u magacine oružja, kupovinom od neprijatelja, donacijama iz svijeta", rekao je tadašnji general.
Na početku rata imala je samo okupljenje ljude koji su stali u odbranu države Bosne i Hercegovine bez organizacije i naoružanja. Ubrzo je Armija RBiH izrasla u respektabilnu vojsku odbranivši domovinu od agresorskih snaga.
Najveća odlika Armije RBiH, kaže Karavelić, je to što je bila zvanično priznata i legalna oružana sila koja je pružila otpor i istinski branila domovinu.
Akcija borbe Bosne i Hercegovine je zbog uspješnosti u bitkama prerasla u oslobodilačku borbu koja je zaustavljena potpisivanjen Daytonskog mirovnog sporazuma.
"Ključna stvar, ko hoće realno da sagleda stvari, jeste činjenica da je Armija RBiH ispala pobjednik i odbranila Bosnu i Hercegovinu, državu svih njenih građana", rekao je Karavelić.
Regulatorna agencija za komukacije odobrila je Senadu Hadžifejzoviću, odnosno njegovoj firmi "Hadžifejs-Hadžiface", dozvolu za pružanje audiovizuelnih usluga. Kako je navedeno u Javnom registru korisnika RAK-a televizija će nositi naziv "Face TV".
"AVM dozvola omogućava pružanje audiovizuelnih medijskih usluga koje su namijenjene za prenos putem elektronskih komunikacijskih mreža (kablovski sistemi, satelit, Internet), neovisno o tehnologiji, izuzimajući zemaljsko emitovanje", kazala je za Sarajevo-x.com Amela Odobašić, portparol RAK-a.
Na koji način će biti emitovan program iz RAK-a nam nisu mogli odgovoriti s obzirom da nosilac ima rok od 90 dana da implementira uslove dozvole, a rok može biti i produžen.
Senad Hadžifejzović je firmu "Hadžifejs-Hadžiface d. o. o." već prijavio Upravi za indirektno oporezivanje.
Međutim, Hadžifejzović nije želio komentarisati bilo kakve navode o pokretanju "Face TV-ja".
"Trenutno ne želim davati nikakve informacije za javnost", kazao je Hadžifejzović za Sarajevo-x.com.
Audiovizuelne medijske usluge namijenjene su za prenos putem elektronskih komunikacijskih mreža, neovisno o tehnologiji, izuzimajući zemaljsko emitovanje. Agencija dozvoljava korisniku dozvole da uspostavi i obezbijedi radio i televizijske programske rasporede na satelitu, kablu i digitalnim zemaljskim frekvencijama kroz licencirane javne telekomunikacijske mreže, kao i "video on demand“ servis ili druge slične servise u sklopu okvira tehničkih mogućnosti korisnika dozvole.
Regulatorna agencija za komunikacije do sada je izdala već 30 AVM dozvola.
Inače, Senada Hadžifejzovića, voditelja ratnog dnevnika, nije bilo na malim ekranima otkako je napustio TV Hayat gdje je godinama vodio Centralni dnevnik i talk show "Face to Face". [/COLOR]
Franc Kos za svakog ubijenog Bošnjaka dobivao pet maraka
Franc Kos se vidi i na snimku u Srebrenici, kako stoji na stepenicama s dvogledom iza leđa Mladića, preko puta Policijske stanice 11. jula
Na srebreničkog monstruma, Slovenca Franca Kosa, pripadnika zloglasnog 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, koji je uhapšen proteklog ponedjeljka na graničnom prijelazu Bajkovo kod Osijeka, među prvima je prstom upro sarajevski publicist Avdo Huseinović u svojoj knjizi "Dželati naroda mog".
Razgovor s Kacinom
Huseinović je, kaže, o zloglasnom putu Franca Kosa razgovarao u Potočarima i sa Jelkom Kacinom, koji je bio iznenađen informacijom da su i građani Slovenije učestvovali u srebreničkom genocidu, te da je tada Kacin obećao da će Slovenija ispitati slučaj svoga državljanina Franca Kosa.
Prema Huseinovićevim riječima, Kos je rođen 1966. godine u Celju. Tamo je radio kao smetljar u lokalnom komunalnom preduzeću.
- Njegov bivši šef Marko Zidanšek rekao mi je da ga se sjeća kao hiperaktivnog mladića koji se želio isticati. Ratovao je kao dobrovoljac u Hrvatskoj, a onda se prebacio u Bosnu. Navodno, jedno vrijeme je bio pripadnik Armije RBiH u Tuzli, a onda je krajem 1993. godine, zajedno sa Zijadom Žigićem, Draženom Erdemovićem i Markom Boškićem, napravio jednu diverziju koju je naručila i platila srpska strana, u kojoj su srušili neki most na području tuzlanske regije - priča nam Huseinović.
On dodaje da su kasnije Kos, Žigić, Erdemović i Boškić prebjegli u Bijeljinu i 1994. godine pridružili se novoosnovanom 10. diverzantskom odredu Miše Pelemiša, koji je bio pod ličnom komandom Ratka Mladića.
Zločinačka banda
- Franc Kos se vidi i na snimku iz Srebrenice, kako stoji na stepenicama s dvogledom iza leđa Mladića, preko puta Policijske stanice 11. jula kada na njih posljednji put pucaju srebrenički branioci. Zijad Žigić je jednom izjavio da su Kos i ostala zločinačka banda za strijeljanja na Branjevu i Pilicama 16. jula 1995. godine dobivali po pet njemačkih maraka za svakog ubijenog srebreničkog Bošnjaka - navodi Huseinović.
Prema njegovim riječima, Kos je donedavno slobodno živio u okolini Janje, u Novom Naselju, gdje je imao limarsku radnju. Dugo je koristio lažne dokumente na ime Branimir Manojlović.
- Prije mjesec, kada su hapšeni njegovi saborci iz 10. diverzantskog odreda, Kos je blagovremeno dobio dojavu i preko Drine pobjegao u Srbiju. Najvjerovatnije da je želio preko Hrvatske doći do matične Slovenije - smatra Huseinović.
Šta je s Pelemišem, Tintorom, Vasketom...
Huseinović naglašava da ima još egzekutora koji moraju biti pohapšeni, a danas se slobodno kreću, posebno onih koji su klali po Podrinju, u dolini rijeke Sane, istočnoj Hercegovini, sarajevskoj regiji.
- Prije svega, mislim da bi bilo vrijeme da se uhapsi i Mišo Pelemiš, koji je komandovao 10. diverzantskim odredom. Volio bih što prije iza rešetaka ugledati i rogatičkog krvnika Rajka Kušića, Milenka Živanovića, komandanta Drinskog korpusa, Branislava Vlaču i Joju Tintora, šefove vogošćanskih zločinaca, zatim Ratka Adžića i vojvodu Vasilija Vidovića Vasketa, predvodnike ilijaških zlikovaca - kaže Huseinović.
U njegovom novom filmu "Daleko je Tuzla" bit će riječi o Francu Kosu i ostalim zločincima 10. diverzantskog odreda.
__________________
JEL SJENICA DJE JE
NEKAD BILA .... ?
Protjerani Bošnjaci žrtve manipulacija lokalnog pravosuđa i vlasti: Povratnicima sudovi RS otimaju kuće i stanove!
Stanovi i kuće dodjeljivani Srbima, koji sada traže naknadu navodnih troškova za ulaganje u nekretnine
Mehmed (1929) i Rašida Ćehajić (1938 i njihov usvojeni sin Samir (1975) brutalno su ubijeni krajem oktobra 1992. godine u svom stanu u ulici Gavrila Principa u Bijeljini.
Policija je obavila uviđaj, sve troje su sahranjeni 2. novembra, a na osmrtnici je moralo biti napisano da su nastradali nesretnim slučajem.
Jedna od najhumanijih bijeljinskih porodica, koja je, u saradnji s Centrom za socijalni rad, othranila dvadeset petero djece beskućnika, svirepo je ubijena, a zločinci su otkriveni tek nakon što su počinili ubistva i u jednoj srpskoj porodici u selu Hase pored Bijeljine.
Odrezane uši
Kod jednog od trojice ubica pronađene su sasušene ušne školjke članova porodice Ćehajić. Skoro dvadeset godina nakon toga, sin Mehmeda Ćehajića ne uspijeva vratiti imovinu koja mu je ostala iza ubijenog oca.
Obratio se bijeljinskom Odsjeku Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS (OMI) i dobio odgovor da se "Mehmed Ćehajić nije obratio za povrat stana". Cinično da ciničnije ne može biti, a tako je i danas.
OMI ustupa stan raseljenim osobama, a Mehmedov sin ostaje bez porodične imovine. To je samo jedan od slučajeva u kojima povratnici gube imovinu u čudesnom kolopletu ministarstava, sudova, zakona, advokata, sudskih vještaka, otimačine i nemorala. Što je najgore, oni imovinu gube u skladu po važećim zakonima, nemoćni da bilo šta promijene.
Salem Čorbo, predsjednik Udruženja građana "Povratak", te njegove kolege Florina Nuleši (Nulleshi), Muhamed Beganović i ostali povratnički aktivisti svakodnevno se susreću s ovim problemima konstitutivnih, a ustvari uveliko manjinskih i obespravljenih naroda u Republici Srpskoj.
- Martin Luter King je rekao da je sve što je u nacističkoj Njemačkoj urađeno, urađeno legalno, na osnovu tadašnjih zakona. Dakle, i najteži zločini mogu se opravdati "papirima". Tako tumačimo i stav vlasti prema onima koji su preživjeli najteže torture, traume i progone. Država je bila dužna vratiti u prvobitno stanje njihovu imovinu, a ne da ih kroz svoju nadmoć prepušta montiranim sudskim procesima i samovoljnim odlukama kojekakvih službenika - kategoričan je Salem Čorbo.
Ističe slučajeve u kojima su povratnici vratili svoju imovinu, ali su ih potom tužili oni koji su, prema odobrenju OMI-ja, godinama koristili njihove kuće ili stanove, tražeći naknadu za navodna sredstva koja su uložili u tu imovinu.
Retroaktivno su nabavljani računi, sudski vještaci su vrijedno obračunavali, a Sud je presuđivao na štetu povratnika. Bez mogućnosti da isplate hiljade maraka, njihove kuće i stanovi plijenjeni su i prodavani u bescijenje. Ovog puta imovinu su zakonski izgubili.
Nepotreban spor
Faik Zulčić ovih dana mora napustiti svoju kuću u mahali Selimovići, koju je Sud prodao za 33.000 KM kako bi se namirila izbjeglica koja je koristila Faikovu kuću prema odobrenju OMI-ja. Nikakav ugovor Zulčić nije imao s čovjekom kome mora platiti navodna ulaganja. Zulčićev zastupnik, advokat Dragiša Ristić svog pravno neukog klijenta jednostavno je uvukao u nepotrebni spor, koji je, na kraju, izgubio.
Na sličan način stan je izgubio i Asim Džafić. Iako je u prvostepenom postupku ušao u posjed, na scenu je stupio famozni OMI, koji je stan preuzeo i ustupio ga Milanu Radiću, nekadašnjem direktoru Doma omladine u Bijeljini.
Adnan Bekrić i njegov brat Enes moraju platiti skoro 100.000 KM kako bi ušli u svoju kuću kod Gradskog stadiona u Bijeljini. Troškovi navodnih ulaganja plus kamate, lukavi sudski vještak i njihov advokat Jezdimir Spasojević, doveli su dvojicu braće do sudskog gubitka imovine koju su prije rata izgradili.
Uzalud su nudili 40.000 KM, jer je onaj koji ih je tužio bio neumoljiv, kao što je neumoljiv bio i Sud. Svi ovi ljudi, uprkos žalbama i traženju razumnog rješenja, prepušteni su na milost i nemilost kafkijanskog sistema vlasti, ali i dirigirane otimačine imovine.
Po drugi put istjeran iz vlastitog doma
Faik Omić zvani Kalja pretučen je tokom rata u logoru Batković. Ostao je živ i danas živi i liječi se u Strazburu. Komšije su sačuvale njegovu imovinu, a nakon rata Omić je ušao u posjed svog stana u popularnom neboderu. Jednostavno je uzeo ključ od komšija i uselio se.
No, OMI ga 2006. godine izbacio iz stana uz obrazloženje da je propustio rokove za podnošenje zahtjeva za povrat imovine. Štaviše, Omić je dobio ozbiljne prijetnje ukoliko i priđe stanu.
Neopisiva tragedija u porodici legendarnog komandanta: Ubio se sin generala Atifa Dudakovića!
Anel Dudaković (19), mlađi sin penzionisanog generala Armije RBiH Atifa Dudakovića, izvršio je jučer samoubistvo vješanjem u porodičnom stanu u sarajevskom naselju Koševsko Brdo, u ulici Marija Mikulića.
Kako nezvanično saznajemo, nakon što se mladić nije odazivao na pozive ostalih članova porodice, general Dudaković pokušao je razvaliti ulazna vrata kako bi ušao u stan. Kada u tome nije uspio, u stan je ušao preko krova susjednog stana. Dočekao ga je šokantan prizor obješenog sina, ispod čijih su nogu bile naslagane knjige.
Moguća obdukcija
Ubrzo su na mjesto ovog tragičnog događaja došli sarajevski policajci, kao i ekipa Hitne pomoći, koja je konstatirala smrt. Uviđajem je rukovodila dežurna tužiteljica, a tijelo je pregledao i Hamza Žujo, vještak sudske medicine, nakon čega je prevezeno u prosekturu Bare.
- Dežurna kantonalna tužiteljica obaviještena je da je smrtno stradala jedna osoba te je obavljen uviđaj u prisustvu vještaka medicinske struke. U pitanju je osoba inicijala A. D., rođena 1992. godine. Radi se o samoubistvu vješanjem u porodičnom stanu. Bit će izdata naredba da se obavi vanjski pregled, a po potrebi i obdukcija - kazala nam je Jasmina Omićević, portparol Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.
U razgovoru s komšijama porodice Dudaković saznali smo da se radilo o veoma mirnom i lijepo odgojenom mladiću. Prva komšinica kazala nam je da je veoma potresena Anelovom smrću i da nije u stanju razgovarati s nama.
Šokirane komšije
Neki od komšija nisu ni bili svjesni kakva se tragedija desila u njihovoj ulici, a komšija koji živi prekoputa ispričao nam je da je poznavao Anela, koji se uvijek srdačno pozdravljao s njim. Dodao je da ga je njegova smrt veoma pogodila, jer je mladića sreo dan prije tragedije.
Kuća u sarajevskom naselju Koševsko Brdo: Komšije kažu da se radilo o odgojenom mladiću
Kako smo uspjeli saznati na licu mjesta, nesretni mladić studirao je biologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Sinoć se među okupljenim rođacima i komšijama moglo čuti da je mogući motiv ovakvog očajnog čina mladića, najvjerovatnije, problem s polaganjem ispita na fakultetu.
Mladićevoj majci pozlilo
Tokom uviđaja u ulici Marija Mikulića vladala je grobna tišina, a prijatelji i članovi porodice tiho su se okupljali da bi pružili utjehu porodici Dudaković. Nakon što je vozilo "Pokopa" odvezlo tijelo mladića, u kuću Dudakovića došla je ekipa Hitne pomoći, jer je mladićevoj majci pozlilo.
Čuvši za tragediju koja je pogodila generala Dudakovića, na mjesto događaja došli su i njegovi saborci i generali Vahid Karavelić i Ramiz Dreković kako bi mu pružili podršku u teškim trenucima.
Potpisao ugovor sa K-1 kućom: Dževad Poturak među elitom
Ima zagarantirano po šest borbi u naredne četiri godine
Dževad Poturak se našao u eliti K-1 sporta. Sarajevski borac je, naime, potpisao vrhunski ugovor s promotorskom kućom K-1, u koju su nedavno ušli kineski investitori, i imat će zagarantirano po šest borbi u naredne četiri godine.
- Ovo je vrh. Ako Bog da sreće i zdravlja, da ne bude ozbiljnijih povreda, i što više pobjeda, jer će mi svakim uspjehom rasti cijena - kaže sretni Poturak.
Uz njega, slične ugovore potpisali su i borci iz svjetske kreme - Daniel Gita (Ghita), Tajron Spong (Tyrone), Pol Slovinski (Paul Slowinski), Riko Verhoven (Rico Verhoeven), Anderson Bredok Silva (Braddock), Melvin Manhof (Manhoef), Gago Drago...
- U narednim danima očekujem potvrde kad će mi biti prvi nastup. U ovoj godini planirano je da se borim na spektaklima u Hong Kongu, Seulu, Tokiju, Las Vegasu, Amsterdamu i još jednom evropskom gradu - dodaje Poturak.
Crvena linija za žrtve opsade Sarajeva
Zvanični program na Sarajevskoj crvenoj liniji počet će danas u 14.00 sati
11.541 prazna stolica na glavnim ulicama Sarajeva na dan početka opsade Grada. Stolice su postavljene za ubijene građane i građanke Sarajeva tokom Opsade, koja je trajala 1.425 dana, i označena kao jedna od najbrutalnijih opsada jednog grada u istoriji čovječanstva.
Zvanični program na Sarajevskoj crvenoj liniji počet će danas u 14.00 sati.
U programu će učestvovati Merima Ključo, umjetnica na harmonici i sarajevski ansambl klasičnih pjevača "Art Vivo” predvođen Danijelom Žontarom, te solisti: Ivica Šarić, Aida Čorbadžić, Ivan Šarić, Amir Saračević, Dragan Pavlović, Leo Šarić i Deniza Đipa. Pored njih, članovi hora "Art Vivo” su još: Mateja Skelo, Emina Karović, Amila Ibrahimpašić-Balach, Ileš Bećei, Aida Muhović, Dajana Šegvić, Majo Marilović i Dejan Kajević, prenosi radiosarajevo.
Pjesmu "Izvještaj iz opsjednutog grada,” velikog poljskog pjesnika Herberta Zbignijewa, govoriće glumica Jasna Diklić.
U programu učestvuje i hor učenika sarajevskih osnovnih i srednjih škola. Program će početi u 14h i trajaće 55 minuta. Preživjeli građani Sarajeva i ostali posjetioci moći će pratiti program sa pločnika u Titovoj ulici.
Jedinstvena riznica ljudske domišljatosti, kreativnosti i inteligencije iskazane usred urbane postkataklizme.
Najveća zbirka tekstualnog, video i audiosadržaja o opsadi glavnog grada BiH
Piše: Sead Fadilpašić
Na dan kada je počela opsada Sarajeva, četvrtak 5. aprila, javnosti će biti dostupna FAMA kolekcija, projekt koji se smatra najvećom zbirkom tekstualnog, video i audiosadržaja o opsadi glavnog grada BiH i dešavanjima vezanim za raspad bivše Jugoslavije.
Nakon kolekcije dolazi i drugi veoma važan korak, početak građevinskih radova na Muzeju opsade Sarajeva, koji će objediniti i prezentirati kreativnu snagu i domišljatost građana u vrijeme neprestane prijetnje smrću.
Ova jedinstvena kolekcija nastala je u organizaciji Konzorcija FAMA International, Inicijative mladih za ljudska prava BiH, Internacionalnog teatarskog festivala MESS i udruženja Obrazovanje gradi BiH.
Kolekcija, koja broji preko 1.000 videointervjua i više od 3.000 fotografija i ilustracija različitih događaja, nakon prezentacije 5. aprila bit će dostupna putem interneta i na engleskom jeziku.
„Sarajevska ratna prošlost je, ustvari, 'živa svjetska sadašnjost i budućnost'. Svi konačno moraju shvatiti da mi tada nismo bili žrtve nego pobjednici, što je ujedno i nada za čovječanstvo koje danas stoji iza rečenice 'Suviše je kasno za pesimizam'“, rekla je osnivačica i direktorica FAMA projekta, Suada Kapić.
Trebalo je 20 godina borbe ekipe okupljene oko nekadašnje medijske kuće FAMA da tu ideju provede u djelo, zbog čega danas, na godišnjicu početka najduže opsade jednog glavnog grada u historiji modernog ratovanja, imamo jedinstvenu kolekciju ljudskih priča, videomaterijala, fotografija i dokumenata koji se odnose na iskustva i događaje u razdoblju 1992-1995.
Muzej opsade
Danas FAMA objedinjuje dva projekta: Virtualnu FAMA kolekciju i Muzej opsade Sarajeva.
Virtualna FAMA kolekcija sadrži govornu historiju opsade sa preko 30 sati editovanog videomaterijala, koji obuhvata 1.000 videointervjua sa preko 450 Sarajlija – ljekara, djece, generala, umjetnika, novinara, prosvjetnih radnika, domaćica, glumaca, političara, inovatora i običnih građana.
Njihova lična svjedočenja bilježena su hronološki od marta 1992. do marta 1996.
„Sarajevska ratna prošlost je, ustvari, 'živa svjetska sadašnjost i budućnost'. Svi konačno moraju shvatiti da mi tada nismo bili žrtve nego pobjednici, što je ujedno i nada za čovječanstvo koje danas stoji iza rečenice 'Suviše je kasno za pesimizam'“, rekla je osnivačica i direktorica FAMA projekta, Suada Kapić.
Tu je, također, više od 3.000 fotografija, crteža, animacija, mapa i ilustracija grada koji predstavljaju različite događaje, od raspada Jugoslavije do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Ova velika kolekcija dokumenata prikazuje svakodnevne nadljudske napore građana i građanki Sarajeva da u četiri godine ludila, pod konstantnim strahom od smrti, bez vode, hrane, struje i grijanja zadrže zdrav razum i najveću vrijednost – ljudskost.
Zbirka svjedoči o ljudima koji su svakodnevno riskirali živote u redovima za vodu, nikad ne znajući da li će stići do svoje kuće, a koji su opet imali snage i ljubavi da pišu knjige, sade bašte, zasnivaju porodice. I pored toga što je svaki izlazak iz kuće mogao biti i posljednji, Sarajlije su živjele punim plućima. Rađale su se nove ljubavi, na svijet su dolazila djeca, uprkos strahu i zebnjama novopečenih roditelja kako osigurati mlijeko i pelene za novorođenče, izuzimajući puki strah od granate koja je svakog časa mogla uletjeti u dom.
Vrijeme opsade pamtit će se kao i vrijeme nevjerovatne ljudske hrabrosti običnog građanina, naoružanog samo beskrajnom nadom i, u nekim momentima krajnje neutemeljenim, optimizmom u sretan završetak. Hrabrost i očajanje su se smjenjivali, poput noći i dana.
Život u gradu pod opsadom značio je donošenje nevjerovatnih i ljudskom razumu u mirnodopskom okruženju nepojmljivih odluka. Samo tako je bilo moguće praviti izbor da se mlađe dijete ostavlja kod kuće, a da starija s roditeljima odlaze po vodu, jer je rizik stajanja u redu na otvorenom bio prevelik.
Opsada Sarajeva, koja je trajala od 05. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. godine najduža je opsada jednog glavnog grada u historiji modernog ratovanja. U to vrijeme rodila se ideja o stvaranju jedne sveobuhvatne banke znanja, jedinstvene riznice ljudske domišljatosti, kreativnosti i inteligencije iskazane usred urbane postkataklizme.
Svakodnevna borba za osiguravanje puke egzistencije, vode, nekog ogrjeva na kojem se i grijalo i kuhalo, uzimala je danka i u ratu i nakon njega, o čemu svjedoči povećan broj kancera u našem društvu u postratnom periodu. Stoga FAMA-in projekt najprije govori o važnosti sjećanja i iskazivanja pijeteta prema onima koji taj četvorogodišnji teror nisu uspjeli izdržati, na ovaj ili onaj način.
Kolekcija sadrži i Anketu o preživljavanju '92-'96. - prvo i jedino istraživanje provedeno o iskustvu preživljavanja običnih Sarajlija za vrijeme opsade.
Ovi upitnici pružaju jedinstven uvid u život i opstanak pod opsadom prema iskustvu 4.637 pojedinaca iz svih gradskih četvrti.
Kompletna banka znanja je digitalizirana, a rezultat dugotrajnog rada je veliki broj arhiviranog, kodiranog i tagovanog materijala, koji dokazuje da čovjek može zadržati osnovne ljudske vrijednosti uprkos nestanku svega što mu je neophodno.
Ljudska domišljatost
Drugi projekt, Muzej opsade Sarajeva, predstavlja jedinstvenu riznicu ljudskog znanja koja koristi najnovija tehnološka dostignuća da iskaže kreativnost i domišljatost koju su građani Sarajeva iskazali tokom četiri godine terora na svim nivoima. Cilj muzeja je pokazati kako je čovjek najkreativniji kada je limitiran.
„Kako pokazati da limit stvara kreaciju? Time smo se bavili i hoćemo da oni koji uđu u muzej, uđu u srce tame, a i srce svjetla. Jer ovo je priča o onima koji ubijaju i onima koji znaju da mogu biti ubijeni bilo kad, bilo gdje. Upravo zato prave predstave, izložbe, filmske festivale i dječije priredbe“, objasnila je Kapić.
Vrijeme opsade pamtit će se kao i vrijeme nevjerovatne ljudske hrabrosti običnog građanina, naoružanog samo beskrajnom nadom i, u nekim momentima krajnje neutemeljenim, optimizmom u sretan završetak. Hrabrost i očajanje su se smjenjivali, poput noći i dana.
Opsada Sarajeva, koja je trajala od 05. aprila 1992. godine do 29. februara 1996. godine najduža je opsada jednog glavnog grada u historiji modernog ratovanja. U to vrijeme rodila se ideja o stvaranju jedne sveobuhvatne banke znanja, jedinstvene riznice ljudske domišljatosti, kreativnosti i inteligencije iskazane usred urbane postkataklizme.
„Pošto se zlo pojavljuje vijekovima i nakon velikih i malih ratova, poslije kojih su, također, mnogi htjeli da se to više nikada ne ponovi, ne mogu reći da dijelim uvjerenje onih koji misle da na zlo u ljudskoj prirodi možemo uticati. Ali ono u šta vjerujem i zbog čega sam tako dugo u ovom projektu je, da ako ne postojimo mi nego samo oni, šta će sa svijetom biti?“
Virtualna FAMA kolekcija će biti predstavljena 5. aprila 2012. u 21 sat u parku Hastahana na Marijin Dvoru. Građanima će Muzej opsade Sarajeva biti prezentiran metodom 3D mapiranja.
Policija je pripitog Ramiza Zahirovića, direktora sarajevske "Hidrogradnje", dovezla do kuće, misleći da je sada na sigurnom. Ali pijani Ramiz je tek tada počeo da izvodi cirkusku tačku...
__________________ IDEMO DALJE...
BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOGA STO JESAM
NEGO DA ME VOLE ZBOG ONOGA STO NISAM
Adnan Ćatić izvučen mrtav iz Miljacke, Emir Murga hospitaliziran na KCUS-u
Jedan od najbržih penjača u regionu Adnan Ćatić zajedno sa još jednim prijateljem trebao se danas spustiti čamcem niz Miljacku, ali je došlo do nesreće i čamac se prevrnuo. Nažalost, Ćatić nije preživio, dok je njegov kolega Emir Murga prebačen na KCUS gdje se oporavlja.
Momci su imali svu opremu, no stvari su krenule po zlu i čamac se prevrnuo na Miljacki u blizini Inat kuće, a njih dvojica su potonula. Snimatelj portala Klix.ba bio je na mjestu nesreće. Namjeravao je snimiti njihov spust niz Miljacku, no nažalost njegova kamera je zabilježila veliku tragediju.
Kako je za portal Klix.ba potvrđeno u Hitnoj pomoći Ćatić je nažalost izvučen mrtav iz rijeke i reanimacija nije mogla pomoći.
Na mjesto događaja su došli pripadnici Vatrogasne jedinice Kantona Sarajevo, Hitna pomoć i policija. Unesrećeni mladići su izvučeni iz nabujale rijeke, a potom je Murga prebačen na Kliniku za urgentnu medicinu KCUS-a.
"Murga je na KCUS dovezen u 16.30 sati i sada je smješten na Internistički odjel i za sada je njegovo stanje stabilno. Također su dovezena i dvojica policajca Almir Dautović i Adnan Hasanović, obojica 1978. godište. Oni su učestvovali u spašavanju, pa su povrijeđeni i ukazuje im se liječnička pomoć te će vjerovatno do večeras biti pušteni kući", rekla je za Klix.ba Biljana Jandrić, portparol KCUS-a.
Kod pijace u Bihaću dogodila se eksplozija u kojoj je jedna žena poginula, a druga ranjena. Kako prenosi "Dnevni avaz" eksplozija se dogodila prilikom otvaranja suncobrana koji se nalazio uz štand.
Nedaleko od pijace u Bihaću jutros je eksplodirala za sada nepoznata naprava koja je usmrtila Sabinu Dulić, a teško povredila Izetu Dulić, koja je zadržana na bolničkom lečenju.
Prema rečima Maje Dizdarić, portparola Kantonalne bolnice, oko 7.30 u bolnicu su primljene su dve ženske osobe, jedna od njih, podlegla je povredama u 09.00 sati tokom operativnog zahvata.
Druga ženska osoba je primljena na Odeljenje ortopedije. Ona je zadobila povrede leve noge i u stabilnom je stanju.
Kako pričaju očevidci nemilog događaja, dve žene su kao i svakog ponedjeljka došle da prodaju voće i povrće na pijaci.
Prilikom otvaranja suncobrana koji se nalazio uz štand došlo je do eksplozije koja ih je teško ranila.
Policija je blokirala ulicu prema pijaci i uviđaj još traje, javlja "Dnevni avaz".
Ministar Unsko-sanskog kantona Šefik Smlatić izjavio je da je jutrošnja eksplozija klasično podmetanje bombe na privatnom štandu u dvorištu privatne kuće.
Prema njegovim rečima, najverovatnije je reč o ličnim motivima s obzirom na to da su dve osobe koje tu svakog ponedeljka prodaju voće i povrće jedine mogle da pomeraju stalak za suncobran.
Policija BiH i dalje radi na istrazi jučerašnje nesreće u kojoj je žena poginula kada je otvarala suncobran kraj svoje tezge. Nezvanično - bomba podmetnuta zbog niže cene jagoda.
Pripadnici policije Unsko-sanskog kantona (USK)i dalje sprovode istragu vezanu za slučaj eksplozije još neidentifikovane naprave u blizini Gradske pijace u Bihaću, kada je jedna žena smrtno stradala, a druga je teško ranjena.
Policija je angažovala potrebne veštake da bi se utvrdilo o kakvoj se eksplozivnoj napravi radi.
Ministar policije Šefik Smlatić izjavio je da misli da će jako brzo biti rešeno ovo krivično delo i otkriveno ime i prezime počinioca.
Kako nezvanično saznaju bosanski mediji određene osobe već su privedene zbog ovog događaja, a najverovatniji motiv ubistva je svađa u vezi s prodajnom cenom jagoda.
Naime, ubijena Sabina Dulić i njena rođaka istog prezimena Izeta prodavale su jagode po ceni nižoj za pola konvertibilne marke, odnosno oko 30 dinara jeftinije.
