If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
...gledash kroz prizmu svojih zgarishta...,hranish se odpatcima potamnele svesti...,dishesh kroz shkrge svoje suzenosti...niko ne dira tvoje bagremove...odavno si ih ostavio da lebde u prostorima samo tebi znanim...zar se nadash da ce tamo dobiti dushu i dati ti zadnje nijanse za tvoj portret....ili ces kao obichan plagijat cekati da ih vetrovi oduvaju...
Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljem dane kad cuvas svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli
Secam se zaveta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam umorna
srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala.
kruni se, još jedan, juli nebo probodeno mladim mjesecom krši svoje prste, lomi naša rebra
u sazrelim travama ispod zlo-korijena još nas sakupljaju
glancaju se crne pelerine prepiru omoti za glave sunčaju napisani i unovčeni rukopisi
doći će, opkoljeni kerberima u crnim limuzinama namirisani skupim parfemima opet će tuknut' na bajate riječi
na prigušen lelek naručen jedne noći u blalkanskoj krčmi
I oni će doć i proć šapat trave iznad čela raznosit će im zablude
sjećaš li se, govorio sam ti: dražesna, budi spremna na neviđeno, a obećano, upravo, izvodim lastu iz ovog kaveza, svog' tjela i skačim u plavetnilo tvojih raširenih zjenica
budi budna, nebo će vidjeti sigurno će gladna ptica i po tvoje zrno doći a sad sklopi oči da ti se na trepuškama odmorim.
znam, doći ćeš i ovog jula da na moju kamenu glavu blijedi obraz nasloniš da se od vrela života rashladiš
koljena ću ti travkama ljubiti i u snu sanjati, kako ćeš i ti zlatogrla, na krilima u moju baštu sletjeti
čuvaj se ptica dok oštre kljunove i razaraju gnijezda
ne zalazi duboko u sebe potonut ćeš u plitkost bola dozvaće te strah i samoironija
moja kamena glava moja koža-zelena trava zrno sam, što tek sad klija
taj svijet svijet je usamljenih samo velike ljubavi opstat će na nebu zna se šta je ulog
iskustvo tragača zalutalog u sebi neuzvraćen bol krilokrili dječak i suza iz tvog oka sačinjavaju me
sad, samo čekam da nebo očisti kukolj oko mojih kostiju umnožen u fotokopirnicama zabluda i prevara
Pisala bih ti ovog jutra
al' znam,
raniću nebo tvoje,
i nećeš pročitati.
Drhtavim rukama
spalićeš
sva slova moja
napisana
u prostoru
obojen požudom,
ispresijecan mojom drskošću
i pokušaćeš pobjeći,
ovoga puta
zauvijek.
Nećeš moći.
Ulazim ovog jutra
u dvorište
svih naših proživljenih života,
gazim
bosim stopalima svoje duše
po tvojim koracima...
i dok moja neobičnost leži
u tvom oku
pokušavaš da udariš žig,
al' sve nestaje u paučini,
suludih ideja.
Ovog jutra
bićeš moja želja
a ja tvoja snaga,
i opet ću te raniti
ljubav zaštitnike nema,
i mrzićeš me,
po ko zna koji put
proklinjati
i voljećeš...
uz usporeni jecaj kiša
Pisala bih ti
ovog jutra
al' nebo adrese nema.
i tako...prodje jos jedan dan ispunjen besedom misli...
ponekad se osmeh pojavi...zvezde su nocas pale na moje dlanove...dodirivala sam svodove iznad tvojih plavih planina...
mekane, nezne, svetlucave...
padale su...
i svako padanje je bila zelja,
tvoja,
moja,
malih devojcica,
velikih decaka....
ah koliko zelja!
I zato molim te,
ostani tamo,
tamo gde rukama zvede dodirujes
gde zelje zelis...
gde cheznja ostaje na svome.
Ostani,
i cuvaj sarenilo jesenje,
duboko, plavo, leta...
i svaku krosnju, gnezda,
cuvaj,
pticu usnulu...
u ime ljubavi, u ime zveda na dlanu.
Tiho k'o san klizi ti dlan
Niz obraz moj, nocas mi treba dodir tvoj
Ljubis mi vrat u kasni sat
I tonem ja u tako sladak vir bez dna.
Jer sve si mi ti
U srcu su tvoji tragovi.
Vodi me, vodi me tamo gdje ljubav stanuje
Nemoj dati da ikad vratim se
Tu gdje ostavljas druge, u predvorju tuge
Pokazi mi gdje, gdje ljubav stanuje.
Vodi me, vodi me tamo gdje ljubav stanuje
Nemoj dati da ikad vratim se
Tu gdje ostavljas druge, u predvorju tuge
Ja dajem ti sve - pokazi mi gdje
Gdje ljubav stanuje.
Uzmi mi sve, dusu i sne
Tvoja sam, znaj, dok mjesec sipa zlatni sjaj
Njezan i plah k'o zvjezdan prah
K'o vatra vruc, od sedmog neba daj mi kljuc
Jer sve si mi ti
U srcu su tvoji tragovi ...
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Eto, ako te sasvim slucajno put na moju stazu nanese, da samo spontano opet prodjes a ne trazis me... samo cu na puteljku stajati i radoznalo pogledati sjenku sto mi prilazi..
Krisom ispod oka cu pogledati u tvoj lik ispod ulicne svetiljke kao nekoga ko mi je poznat iz proslosti a opet stidljivo i tajnovito da ne ugledas moj pogled... pazljivo cu se skriti u sumraku jer moj pogled unesrecuje ljude... a ja brinem za one koje volim... brinem za svoje prijatelje i pognucu glavu kada pored mene kao slucajno prodjes...
Ti samo nastavi, ne zastani, ne progovori mi ni jednu rec, ne presecaj nam sudbinu, ne osvrci se kada me ostavis iza tvojih ledja... jer gledacu za tobom... Nikada se ne osvrci, zarobicu te pogledom.
Kad plima emocija
zaplahnu me odjednom,
i srusi se
onaj zastitni
oklop kojeg
Drzah ovih
zadnjih dana ..
Kad u sutnji mojoj ...
tjeskobi i strahu
Bijah sama .. ti ispruzio si ruku svoju...
Time dotaknuo
vjecno dusu moju..
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
__________________
Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.
Kad dođes u bilo koji grad
Odakle bilo
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
Ili niotkud sasvim svejedno
Kod odeš od svoje kuće
Bilo kuda
Samo da što pre odeš
I dođes u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Kad god da dođeš
Doći ćeš vrlo kasno
Jer se dugo putuje
Dok dođe u tvoj život
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.
Kod dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko
I u njih se dolazi iz daljine
A svako putovanje se oduži
Jer svi misle jedino o povratku
Mada povratka nema
A ko god odluči da putuje
Mora krenuti jednog dana
A kad god krene
Krenuće u ono doba
U koje uvek neko kreće od kuće
Obično u nedelju
Kad si i ti krenuo
A kad god je nedelja
Najčešće si u nekom drugom gradu
A u kojem god da budeš
Recimo u Valjevu
Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
I čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dodjes vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
U dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koji su tvoji koraci
Samo ćeš poznati onaj glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi
U dan neobican za to doba godine
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
U koje si došao kao neznanac
Ne znajući nikoga
Ni grad ni Veru Pavladoljsku
Ni da se zavole najviše
Oni što se znaju najmanje.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu
Recimo u Valjevu
U Karađorđevoj ulici
Između Pošte i Suda
I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se od tebe i od svog imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvom svetu nema.
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Okružiće te deca kao svakog pridošlicu
I u celom gradu nećeš poznavati nikog
Jer su svi otišli
I s tim bi se nekako pomirio
Ali niko se ne vraća
Sve je gotovo a još nikoga nema
Niti ima čvrstih obećanja
Da ćemo se ponovo sresti
I to je ono što najviše zabrinjava
Pa ipak čovek nije manje nego voda
Pa voda ne umire
Niti je smrt nešto
Što se na svetu događa prvi put
I da živimo hiljade godina
Prošle bi kao jedna
Jer godine su tu da dođu i odu
Ali sve što je njino
Nije Vera Pavladoljska
Koja ti je dala što ni sama nije imala
I uvek bila pomalo u oblacima
I u njih se konacno preselila
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
I nema ništa sa grobljem i smrću.
Kad dođes u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dođes ko zna kad
I ko zna otkud
Ili Veljeg Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će ti biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
Jer proviđenje ne zuri
I ništa ne zaboravlja
I ne fali mu ni mašte ni ideja
Da sve poveže i ispuni
Kao što je pisano
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodio
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinoga grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa tobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
I čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
.................
Ne ocekujem da me razumijes, ne uvjek.
Pa ipak pozelim ,pozelim ponekad da je dovoljno da te pogledam i da iz tamnih ociju vidis "mene".Sto vrijeme izmice sve je manja vjerovatnoca.
Ti nisi nikada ni mogao razumjeti ovu konfuznu djevocicu sto se vec godinama boji da je zrela zena u meni ne eliminira.
U iscekivanju i nadi da ces me jednom "upoznati" prodjose nam godine.Jedna za drugom,teski sedefi nanizani rukom nade.Iz dana u dan sve mi vise,gore pada pomisao da cu vjerojatno i ostati jedna velika nepoznanica, insanu sa kojim se budim pod istim jorganom zivota na sabahu............
A da...
Ovo je belcin ona koja me je cyber mahalama okretala naglavacke pa opet vracala tamo negdje..i amo nigdje . E heeej h'rmasice ..Sta reci (jal' doreci) no ovo je posebnost koja mozda i ne spada u pjesnike jer njene misli i spoznaje nadilaze pjesnicki izricaj i za nju mi ne vrijedi nikakva uvodna misao o pjesnicima iliti inima koji si zele to prikaciti.. Njen "kalem" nadilazi pjesnistvo i prozu, liriku..i, kuku i motiku . Koliko, samo koliko malo znam o Hurmi, o Hurmasici jos manje... ali TAJ osjecaj je dok citam ... nekada mi izgleda blisko kao da zivim tu, u njenoj dusi..(....)...osoba cije je srce umorno, a da nije ni kucalo... Ej ljuta me guja ujela ispod koljena pa ne rekoh joj asicare ni "Merhaba "
Kupih danas za malo kovanica sto je moglo stati na dlanu ruke oko 3kg dobre proze.
Sarenu sintezu starog i novog,moj izbor naslonjen na stub iskustva i tarabe podvjesti.
Da,da!
Nije greska u kalemu niti provokacija.
Kupih prozu u kg.
Izlazeci iz Fund-Land u kojoj udjoh u potrazi za starim slikama,nisam znala dali da se smijem ili placem.
Sta bi Tolstoj rekao da mu mogu dosapnuti da sam njegovi Anu Karenjinu tesku nesto manje od 250gr kupila za sitnis.
Moj dunjaluce ne behera ti vakat a ni zeman ti nije za mashallah kad se pocela lijepa rijec prodavati na kilo.
__________________ Love Means Never Having to Say You're Sorry
Ovo je belcin ona koja me je cyber mahalama okretala naglavacke pa opet vracala tamo negdje..i amo nigdje . E heeej h'rmasice ..Sta reci (jal' doreci) no ovo je posebnost koja mozda i ne spada u pjesnike jer njene misli i spoznaje nadilaze pjesnicki izricaj i za nju mi ne vrijedi nikakva uvodna misao o pjesnicima iliti inima koji si zele to prikaciti.. Njen "kalem" nadilazi pjesnistvo i prozu, liriku..i, kuku i motiku . Koliko, samo koliko malo znam o Hurmi, o Hurmasici jos manje... ali TAJ osjecaj je dok citam ... nekada mi izgleda blisko kao da zivim tu, u njenoj dusi..(....)...osoba cije je srce umorno, a da nije ni kucalo... Ej ljuta me guja ujela ispod koljena pa ne rekoh joj asicare ni "Merhaba "
Merhaba i hoshegldiniz u moje odaje,na mehka siljteta
Svjeze oprana i izvezena na djerdjefu djevojackih snova.
Odoh mila,
nemoj suze trati,
babo tvoj je
vec na mome tragu,
ljube nemam
nit kog da je vrati
jeseni sam one hladne
duge
zakopao svoju
milu dragu.....................
Sad se skitam
po bijelom svijetu,
niz brsljane
do slatkih okanca,
ljubim sve sto
padne mi pod usne,
ne slusajuc
zveket svjesti lanca .....
. E heeej h'rmasice 
..Sta reci (jal' doreci) no ovo je posebnost koja mozda i ne spada u pjesnike jer njene misli i spoznaje nadilaze pjesnicki izricaj i za nju mi ne vrijedi nikakva uvodna misao o pjesnicima iliti inima koji si zele to prikaciti.. Njen "kalem" nadilazi pjesnistvo i prozu, liriku..i, kuku i motiku 
. Koliko, samo koliko malo znam o Hurmi, o Hurmasici jos manje...
ali TAJ osjecaj je dok citam ... nekada mi izgleda blisko kao da zivim tu, u njenoj dusi..(..
Ej ljuta me guja ujela ispod koljena pa ne rekoh joj asicare ni "Merhaba " 
