If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Necu vise da te vidim
Sakrice me noc od tebe
Uspela si da se stidim
Sto te volim kao sebe
I necu vise da te cujem
Sakrice me dobri bog
Svoju dusu zeljom trujem
Za mrvicom srca tvog...
Pomislila sam da je dnevnik zauvijek izgubljen ali evo pronadjoh ga negdje u cosku zatrpane poezije...
Koliko god covjek bio prolaznik u zivotu on ostavlja iza sebe tragove. Neciji su dublji, neciji plici. Ali, sustina nije u tezini covjeka, vec u njegovom karakteru, njegovim sposobnostima da zauzme necije srce, da osjeti njegovu tugu i njegovu radost. Covjekov zivotni put je slijepi put i on je svjestan da ce mu kad tad on doci glave, zavrsiti se u jednoj tacki. Zbog toga on pokusava iskoristiti svaki sekund, minutu, sat, dan, godinu… Neprestana borba za zivot, za unapred izgubljenom bitkom. Sta ga to tjera i vodi da se i dalje bori iako zna da ce proci kroz zivot brzo poput voza? Vodi ga dusa koja zna da za nju ne postoji kraj.
...osmeh tvoj,prija mi........ i tvoji nezni dodiri.......... sa tobom sve kao bajka je........... svaki je dan pun charolije... ...ti si moje sunce shto mi sja...........ti si moja zvezda..............
Jednom... vjerujem...
i naše će zvijede vodilje dodirnuti putanje sudbina naših,
otrgnuti od vječnosti vremena tek dan jedan samo za nas...
Par sati da budu tvoji i moji,
toplim bojama najfinijih osjećaja
što srca naša od stvarnosti kriju,
sliku ovu za pamćenja vječna
u mislima našim skrivena nek' ostanu ...
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Naše oči govore umesto naših usana. U tvojim očima vidim sebe. Ne razumem, ali meni baš tako izgleda. Dovoljno mi je da te pogledam i da znam da ti jesi deo mene koji mi ceo život nedostaje. Ulaziš mi kroz zenice u najskriveniji deo duše. Očima mi govoriš sve o sebi, govoriš mi ono što već odavno znam, ali te puštam da mi objasniš još jednom. Pa poznajem te ceo svoj život, tri života.
Po nekad imam osecjaj da je ceo svet otishao u aut.........
imam taj grozni trip,da ljudi uporno shire mrznju
i kao fora,tako im je lakshe ili shta vecj.....
i onda skontam da u srcu imam mesta samo za pravu ljubav.......
Ops, natuteraha na stjeciste ljubitelja mocne, lijepe i drage rijeci s nadom da cu u njihovim stihovima naci nesto i za svoj dzep (ne)iskustava, prepustam se mojim snovima i mastanjima jer je najveca radost i milina ovog zivota naci srodnu dusu i stopiti se sa njom u vjecitom vapaju za spajanjem. Poezija je oduvijek bila most koji spaja, dusebriznik i putokaz, radost, smisao, osjecaj i misao, prijateljica, pa i ...ljubavnica
A ja....
Ko hajvan
tovarni
sa hiljadu pjesnickih
sapi
I pijan
i lud
i stvaran
ko slap
gradiranih kapi
no vaktom
da mi te na tren oteti životu
osjetiti na tijelu dodira ljepotu
da mogu prešla bih granicu
pretvorila se u pticu
dolatjela tebi
dala ti nježnosti mora,
stisnuta uz tebe do zore
kad bih smjela okrenuti stranicu sudbine......
Ovo je nasha notj jer postojimo samo ti i ja
Notjas te imam za ceo zhivot
Jer mi notjas umesto krvi techesh kroz vene
I udishem te umesto vazduha
Notjas smo sami na svetu i zhivimo jedno kroz drugo
Tvoj osmeh je otkucaj mog srca
Moj dodir je tvoja ugashena zhedj
Tvoj pogled je moj otisak
Tvoj je odraz moja senka
Moja rech, tvoja misao...
Notjas smo jedno i ne postoji nishta shto tje to da promeni... __________________
A, pricas mi pricu..
O ljubavi... nekoj..
velikoj!
Nikad ostvarenoj...
Niti voljenoj...
pricas mi o meni???
(meni o meni? )
Neke price..
Djela, djela zelim...
pa, ucini ,
da osjetim..
da opipam...
Volis me....
Aaaaahhh
navodno!
naravno
U dvije rijec
samo dvijei...
VOLIM... koga
TE.... mene?
Opet mi prodajes
istu, staru,
ofucanu
.. o moralu...
ljudima...
kako smo i mi,,,
dio..
tog smrdljivog
(za mene)
svijeta....
Shvacas li... Ja ne pripadam ..
ni sebi!
Ni tebi...
a svijetu..
najmanje
i opet prica
A ja?
Gledam te...
hladno i mrtvo
sutra je moje
vec proslo juce
Ko si ti?
Moja zivotna rijeka?
Moj izvor,tok ,moje more??
Ko si ti?
Kad mi se krades u sjecanjima,
Hrsuz sto dobro zna da je bio i ostao podstanar moje duse.
Ko si ti ?
Sta mi novog donosis na pragu zivotne jeseni?
Vela havle, oKlem tebe u nevakat Mukelefa, hejbet staza nigdje putokaza s bukadar mamlaza
Ako prezivim, sjeti me se ponekad, iako sam nesretan u ova mutna vremena, zar nije moje pravo zudjeti za srecom, stajati pred zivotnom dilemom jesi li ti bila podstanar moje duse , jedno sigurno znam sve dok nas muci naseg slatkog grijeha glad, u tebi ta pohotna , ko voce zrela zena, tumara u tami sjecanja sa dogorelom svijecom, ja mali leptir kome si davno sprzila krila, lud sam od zudnje osjetit tvoje ljubavi plam.
"Neuspeli pokushaji
slikara da oslika
iz dushe da prikaze oku
srecu shto nosi u sebi..
Evo neuspelog pokushaja,chitaoche dragi
pesnika da iskaze rechima osete svoje,
bolno ruka trpi,trzaje nosi,papir trpi..
Zapisuje telo,misli svoje..
I pochinje tuzbalica na neuspeshnost svoju,
na nemoc,na slabost slova za tu bujicu shto mu grudi i um preplavljuje,
na zauvek neizrecheno..
Velim.. I neka, I neka pjesma krene ponese, nosi pozdrav.. od mene, za nas, stare drugove jerbo je ostalo ____sjecanje na tebe i ona uvehla ruza, tuzna uz, uzglavlje Nek i ova pjesma ostane nek te po dobru spomene i nek se kadkad zacuje, kada i mene.. .. ne bude
Ti
Ne odustaj ni od cega!
Jer kad vjetrovi,
sto ti daljinu donose,
i u njoj udare srca moga,
kad oni zahucu mahalom,
odustanes li,
sokaci ce od stida
kapije pozatvarati,
i tebe , pod duvakom,
ni svatove tvoje
nece zapamtiti.
Pa kome ce onda..
biti predani,
iz vjetra,
udari srca moga?
A Zemlja Bosna..
Vrijeme..
proslo
a ko da ga sad..
dodirujem.
a miris ima.
na trulez,
na krv
i behar..
u cvatu.
Ponovo ti govorim da volim te
po ko zna koji put ja ti priznajem
da svaki ovaj tren sa tobom radost je
i hvala Bogu sto mogu biti kraj tebe
Nije me sram jer to osjecam
i da si zadnji ja to dobro znam
nakon svih ovih godina
trazenja, nadanja
Za tvoje snene oci ja dala bih sve
za svaki dodir tvoj ja se predajem
za svaku rijec sa tvojih usana
zivjecu milijun godina
Za tvoje snene oci, bisere
stavljam svoje srce u dlanove
i ovaj zivot tebi darujem
neka bude zauvijek....
I osjecam da ce biti zauvjek....Ovaj put zasigurno to osjecam.Znam da me volis i ta ljubav je rodila moju....Od Novogodisnje noci ne rastavljamo se nikako.I godi mi s tobom...Svaki dan sve vise i oboje znamo cemu to vodi....Sinoc si mi rekao-Mislio sam kada kazem roditeljima da se zenim da cu umrijeti od smijeha.Kako stvari stoje izgleda da cu se vrlo brzo mnogo smijati....-i jos mi to zvoni u usima....
Ja ne plačem, ja šutim, i skrivam se tu u masi.. I onda se desi taj pogled.
S one strane snova, vječita robija i igra osude. Ja ne znam koji je ovo film, po kojem scenariju dišeš? Pitam se šta bi bilo, kad bih neke stvari izreko, napisao, umjesto što ih čuvam u sebi.
Riječ po riječ, slika po slika, nenamjerno ti nanižem sve bisere koje imam, i ti bez prava biraš, uzimaš sve.
I idemo sve ponovo, ne ti, samo ja, ja i ono moje.
Danas odzvanja, cijeli dan odzvanja u glavi jedan tren, stalno se ponavlja, guši me.
Vlastiti život mi je stran, kao da se probudiš jednog dana ne znajući, da si odabrani.
Hodajući eksperiment, zdravo za gotovo ( dvije, tri stvari za kraj, jedan ples kao oproštaj i obećanje da ćemo zaboraviti i da sutra - jučer neće postojati ).
Ono o cemu pisem se radja iz mog licnog sazrevanja, mog zivota, punog uspona i padova, svetlih tacaka u zivotu i mracnih delova. Mnogo gubitaka...ali i dobitaka sa druge strane.
Pisem o tome kako bismo mogli biti mnogo srecniji nego sto najcesce jesmo, ne ceneci mnogo trenutke u kojima zivimo, u stvari mi ih ne prepoznajemo, misleci da su to obicni trenuci,uobicajeni, svakodnevni, medjutim posle nekog vremena u stvari shvatimo da su bas ti, obicni,
naizgled uobicajeni trenuci bili, oni za koje smo se vezali,koji nam znace, i koje pamtimo...zalim zbog mnogo izgovorenih reci u pogresnom trenutku, i cutnje u casu kada bi bilo bolje da sam nesto rekla.
Zalim za mnogim stvarima koje sam uradila, a nisam trebala, i za mnogim stvarima koje nisam uradila, a trebala sam. Jos uvek sazrevam u svojoj tuzi i zivotu koji stoji kao nepoznanica predamnom.
Svijet je mali al nekad mi se ucini da je beskrajan
jer ti nisi kraj mene...
nema te da me mazis rijecima toplim kao sunce sto me grije...
daleko si odletjela od mog pogleda kao da me se bojis,
a svoju njeznost i paznju poklanjas drugom...
zbog tebe sam jos uvijek zamisljen i svojim zamisljenim pogledom
posmatram svijet oko sebe al ja nisam tuzan...
nisam tuzan jer ti mi milujes misli,tako da kad god pomislim nesto
lose,ti mi se pojavis iznenada i spustis svoju ruku na moje lice...
al samo na trenutak i onda tisina,opet prokleta tisina koja me muci
danima i nocima...tvoj prelijepi lik se pretvori kao i uvijek u prasinu
na vjetru a ja tad i dalje cekam da mi dodjes opet al tebe nema i nema...
nekad cu se pretvoriti u oblak i pustiti vjetar da me tebi donese,a ako te
i tad ne vidim,onda cu i sam postati vjetar i puhat cu uvijek u tvom pravcu
tako da me uvijek osjetis kad sam ti blizu i zapamti da cu ti uskoro biti blizi
nego ikada sto sam ti bio...toliko blizu da ces me moci osjetiti svojim dodirom...
samo cu korak biti udaljen od tebe...
