NEZADOVOLJSTVO RADOM MUAMERA EF. ZUKORLICA
Unutar Islamske zajednice u Srbiji vec duže vrijeme vladalo je jedno veliko nezadovoljstvo nacinom na koji je Muamer ef. Zukorlic obnašao funkciju muftije Sandžaka, a u zadnje vrijeme i glavnog muftije. Sve to zbog njegovog bahatog ponašanja, iskljucivosti, arogantnosti, rada na svoju ruku - van normativnih akata, jednostavno, rada bez odredenih odluka koje bi prošle kroz organe Islamske zajednice. On bi odredenu odluku sam donio, a kasnije bi se sa tom odlukom saglasilo nekoliko ljudi iz Mešihata (koje je sam birao i koji su mu krajnje lojalni). Medutim, saglasnost odredenih ljudi iz Mešihata po pitanju odluke koju bi on donio ne bi bila dovoljna, jer one zapravo ne bi imale uporište ni u Statutu, a ni sama procedura donošenja date odluke ne bi bila validna jer ni ona, opet, ne bi bila u skladu sa Statutom, koji predvida postupak ili nacin donošenja odredene odluke.
Njegov odnos prema službenicima uopšte nije bio na zadovoljavajucem nivou, prije svega po pitanju prava; štaviše, bio je skandalozan. Jedni bi bili povlašceni i uživali sve privilegije, dok bi drugi bili na margini svih dogadanja. Ovi na margini dogadanja bili bi uskraceni i po pitanju licnog dohotka (primali bi minimalni iznos), zatim po pitanju ucešca u odlukama same institucije, pa cak i po pitanju izborne procedure. Takva pozadina bi omogucavala efendiji Zukorlicu da bira koga on hoce za odredene funkcije, forsira koga on želi. Jasno je da bi svi oni cije mišljenje ne bi bilo u skladu sa njegovim bili uskraceni po pitanju mnogih prava ili, odbaceni, stajali po strani, kako mu ne bi smetali da nesmetano stvara, na neki nacin, despotiju oko sebe, u kojoj može u svakom trenutku sve kontrolisati i istovremeno imati potpunu podršku.
Primjetan je veliki broj njegovih rodaka upošljenih u instituciji, znaci-zapošljavanje po rodbinskoj i tazbinskoj vezi, a to su osobe koje nemaju adekvatnu strucnu spremu za posao koji obavljaju. Kad je u pitanju vjeronauka, angažo-vani su ljudi koji su tek upisali fakultet, uglavnom njegovi rodaci ili djeca njegovih saradnika. Ti ljudi nemaju obrazovanje koje je predvideno zakonom o izvodenju vjerske nastave, a na podrucju Sandžaka ima toliko kadrova vjerske pouke koji nisu zapošljeni a imaju visoko obrazovanje.
Ovakvo stanje logicno namece i posljedice: duboka podijeljenost, nepovjerenje, nepravda i brojne druge negativnosti unutar IZ-e. Ponašanje prema službnicima zavisilo je, ustvari, od rodbinskih ili prijateljskih odnosa sa Zukorlicem. Nekorektan odnos naspram jednih, a krajnje tolerantan odnos prema drugim zaposlenima. Pojedini imami imali bi minimalnu platu (120 evra), dok oni koji su oko njega obnašaju i po više funkcija i imaju prihode od nekoliko hiljada evra. Sam ef. Zukorlic obnaša nekoliko funkcija(predsjednik Mešihata, Glavnimuftija, Sandžacki muftija/imenovao samoga sebe na ovu funkciju, rektor na Univerzitetu, profesor); I potom njegov zamjenik,Mevlud ef Dudic, koji je uz to dekan na FIS-u, pritom je profesor na pomenutom fakultetu i clan komisije za vjeronauku pri Vladi Republike Srbije.
Potom Rešad Plojovic, novosadski muftija, koji je, osim što je muftija, i rukovodilac vjerskoprosvjetne službe, profesor u Medresi, a takoder kao clan Mešihata ima novcanu naknadu. Kao i mnogi drugi ljudi koji su oko njega.
Znaci, akumulacija funkcija - i ne samo to, vec te funkcije donose ogromne prihode; samo honorar zamjeniku predsjednika mešihata iznosi koliko tri plate jednog imama na Pešteru.
Nasuprot toga imamo 70% kadrova unutar Islamske zajednice koji nemaju stalno zapošljenje, nemaju regulisan radni staž,niti zdravstveno i penzijsko osiguranje.
Pogaženo je osnovno i najvažnije ljudsko pravo unutar islamske zajednice, a to je dostojanstvo imama. Prema imamima ef. Zukorlic se ophodio kao prema podanicima i nižem staležu. Imami bi znali cekati i po šest mjeseci na prijem kod Muamera ef. Zukorlica. A kad bi im zakazao sastanak, zbog drugih svojih obaveza on bi kasnio na sastanak u dogovoreno vrijeme, a onda kada bi se pojavio - to bi bilo vrlo kratko, i ništa se tim sastankom ne bi postiglo. S druge strane, zloupotrebljavao bi imame u politicke svrhe, kao i u svoje licne. Pa bi, tako, cesto znao, zbog svojih licnih interesa, narediti im da sa minbera govore o navodnim neprijateljima islamske zajednice i napadu od istih, a sve sa ciljem da sebe predstavi u ocima javnosti i okruženja kao velikog borca za ocuvanje kako islamske zajednice, tako i njene imovine. A takvim postupcima bi samo etiketirao odredene politicke opcije kao rušitelje islamske zajednice i otimace njene imovine, što direktno vodi u konflikt i nepremostive podjele, a sve zarad ocuvanja i utvrdivanja svojih pozicija.
U toku izborne šutnje naredio je imamima da na hutbi procitaju tekst koji svojom sadržinom direktno favorizuje jednu politicku opciju, svrstavajuci se tako na jednu stranu, što je rezultiralo kobnim posljedicama na dan posljednjih izbora (2006) - jedan covjek ce izgubiti život, a nedugo iza toga i jedna žena u vlastitome domu - što je imalo direktnu vezu sa ionako zakrvljenim politickim podjelama. Ocekivati je bilo da uvaženi Muftija svojim neutralnim stavom, licnim autoritetom i sposobnošcu bude faktor koji ce miriti zavadene, i time cuvati jedinstvo Bošnjaka na prostoru Sandžaka.
Nacin na koji se muftija Zukorlic održava na vlast je prica za sebe. On tvrdi da je Islamska zajednica u Srbiji sastavni dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a pravi potpuno drukciji izborni sistem, ne poštujuci ni vrijeme izbora ni dužine mandata. On je stvorio takvu izbornu mašineriju da od 24 predložena kandidata od strane baze (džemata) on i njegova komisija „gumicom" izbrišu 20 imena, a na listi ostavi 4 sebi odana i poslušna, pa koji god da bude izabran - njegov je. '
Oni koji su u vrijeme formiranja Mešihata IZ-e (30. sep-tembra 1993) bili prisutni znaju da su se rukovodstvo Mešihata i clanovi Sabora birali privremeno, na godinu dana, da bi se nakon godinu dana od osnivanja trebali održati i redovni izbori. Medutim, "Zukorlic je vjerovatno procijenio da još nije zauzeo dobru poziciju i stabilizovao svoj uticaj u islamskoj zajednici, pa je prolangirao izbore još za cetiri godine". Znaci, pune cetiri godine nelegalno je bio na vlasti predsjednika Mešihata IZ-e Sandžaka i obnašao fimkciju sandžackog muftije, a za to vrijeme je zaposlio puno svo-jih bliskih rodaka, prijatelja. Zato nije bilo teško Zukorlicu da se sve ove godine održi na celu IZ-e i pored svih vidnih negativnosti, koje su kulminirale posljednjih godina.
Kad su u pitanju finansije, niko u Mešihatu islamske zajednice, pa cak i njegovi bliži saradnici, ne zna koliko je donacija došlo u islamsku zajednicu, u koje svrhe i kako su utrošene. "Kad se trebaju prikupiti sredstva putem sedžada ili na drugi nacin, onda nema sredstava u Mešihatu; a kad je potrebno praviti megalomanske skupove ili istaknuti uspješnost rada Islamske Zajednice i njenog prvog covjeka, onda se govori kako je islamska zajednica finansijski jaka i mocna. Prosto cudi cinjenica da upošljeni u IZ-e ne primaju plate po dva ili tri mjeseca, a radi se o finansijski jakoj instituciji." Za sve vrijeme postojanja Mešihata nikada nije podnijet pismeni izvještaj o finansijskom stanju Islamske zajednice, što je suprotno statutarnim odredbama i što stvara sumnju u nacin rukovodenja finansijskim sredstvima. Nemali je broj novopazarskih biznismena kojima Mešihat Islamske zajednice duguje od 30 pa i do 100 hiljada evra.
Pazarskoj caršiji je poznato da je Zukorlic prodao plac od 8 ari u blizini džamije „Kuri-cešme" da bi platio reket za ukradeni džip od strane sarajevske mafije, pod izgovorom da je ,,on vakuf i da je sve što je u vezi sa njim direktno u vezi sa vakufom". A za sve to ne postoji validna odluka kako sa šerijatskog, tako ni sa administrativnog aspekta.
Izdavacku djelatnost, koja je jedna od institucija Mešihata, ef. Zukorlic dao je u ruke jednom covjeku koji ubira enormne prihode za sebe, a koji, kao protivuslugu zato što koristi ime institucije, instituciji daje mali procenat.
Muamer ef. Zukorlic tvrdi da je Internacionalni univerzitet vakuf, koga je organizovao iz sredstava Mešihata islamske zajednice Sandžaka, te je, shodno Ustavu islamske zajednice u Srbiji - clan 107, stav 1 - dužan prikazati poslovanje istog. Nažalost, šest godina je proteklo a da Muftija, odnosno rektor pomenutog univerziteta, nijednog trenutka nije podnio izvještaj o poslovanju univerziteta, a znamo da se samo za jednu godinu studija u sve cetiri generacije zaradi izmedu 2,5 i 3 miliona evra, što za cetvorogodišnje školovanje izade na cifru od oko 12 miliona evra. A ef. Zukorlic nije našao za shodno da barem jedan cent prihoda (ili rashoda) prikaže.
Organizacija hadža je iz godine u godinu postajala sve lošija, a prica se da se svake godine od hadža ubere i do 60 hiljada evra. Takvo ponašanje iritira vjernike i produbljuje jaz izmedu džemata i Islamske Zajednice, što je razlog da vecina džematlija nema povjerenja u muftiju i Mešihat islamske zajednice Sandžaka.
Zbog njegovog bahatog ponašanja i neumjesnog komuniciranja prestala je saradnja izmedu ostalih vjerskih zajednica i Islamske zajednice u Srbiji. Takoder, zahvaljujuci ef. Zukorlicu, Islamska zajednica nema dobru komunikaciju sa islamskim zajednicama u okruženju, što je Islamsku zajednicu dovelo u nezavidan položaj u odnosu na druge.
Ako analiziramo situaciju na nivou cijele države, docicemo do zakljucka da je Islamska zajednica samo formalno funkcionisala, dok u praksi ona zapravo nije „živjela". To dokazuje to što su sastav Islamske zajednice u Srbiji, na celu sa Muamer ef. Zukorlicem, cinili clanovi najvišeg predstavnickog tijela iz Crne Gore (njih devet), koji nemaju legitimitet, zatim clanovi iz Preševske doline, s kojima je on ustvari sklopio usmeni dogovor da se odluke koje Mešihat donosi ne odnose na Preševsku dolinu. Takoder, odluke koje je on donosio nisu se mogle implementirati ni na jednom dijelu podrucja centralne Srbije iz razloga što zastupnici iz ovog dijela nisu bili legitimni predstavnici muslimana, niti su kao takvi obnašali bilo kakvu funkciju unutar Islamske zajednice u centralnoj Srbiji, što znaci da ne predstavljaju Islamsku zajednicu, vec sami sebe (naprimjer: Smajo Serhatlic, clan SDP-a, je navodno u Zemunu predstavnik Odbora medžlisa Zemun, zatim u Nišu predstavnici su Nijaz Saiti i Ismet Lalic koji nemaju legitimitet, tj. nisu odabrani od strane tamošnjeg džemata, baš kao ni Rade Suljic, clan SDP-a iz Loznice, Mustafa Migic SDP iz Krupnja i Izo Rujevic, clan SDP iz Zrenjanina.) To je Muameru ef. Zukorlicu omogucavalo manipulisanje prilikom izglasavanja svake odluke.
Imajuci u vidu navedene cinjenice, može se zakljuciti da su ovi predstavnici navedenih odbora, iako nelegalni, Mešihatu IZ-e u Srbiji služili iskljucivo za donošenje odluka koje ce imati djejstvo samo za Mešihat IZ-e Sandžaka, tj. Muftijstvo u cijem sastavu su 6 odbora: Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš.
Nužno je istaci da je u postupku objedinjavanja Islamske zajednice u Srbiji (28. marta 2007) ucinjeno pravno nasilje nad Statutom Mešihata IZ-e Sandžaka tako što je ukinut organ i njegov Statut bez prethodne javne rasprave i izjašnjavanja odbora, kao cinioca i osnivaca Mešihata. Statutom Mešihata IZ-e Sandžaka predvideno je da se Statut ne može mijenjati amandmanski, a ni u cjelosti, bez prethodne javne rasprave. Nikakve javne rasprave u postupku ukidanja Mešihata IZ-e Sandžaka i Statuta IZ-e nije bilo.
Sve navedeno je bilo povod za reorganizaciju Islamske zajednice Srbije i smjenu Muamera Zukorlica ciju je ostavku zatražio veliki broj imama :
- Iz Medžlisa Prijepolje: 6 imama (od ukupno 10), 6 clanova odbora (od ukupno 7) i 10 clanova skupštine Medžlisa Prijepolja (od ukupno 12), kao i oba clana Sabora IZ-e Sandžaka, te sekretar i blagajnik odbora pomenutog medžlisa;
- Iz Medžlisa Sjenica: 15 imama (od ukupno 17), 5 clanova odbora medžlisa (od ukupno 7) i 16 clanova skupš-tine (od ukupno 17) i sabornici;
- Iz Medžlisa Tutin: 17 imama (od ukupno 25), 8 clanova odbora (od ukupno 9) i 27 clanova skupštine (od ukupno 35), kao i sabornici;
- Iz Medžlisa Nova Varoš: u ovom medžlisu postoji samo 1 imam i 1 clan Sabora Sandžaka, i obojica su potpisnici;
- Iz Medžlisa Novi Pazar: 11 imama (od ukupno 2
.
Uz to, 70% vjernika u Sandžaku ef. Zukorlica ne priznaje kao muftiju.
Zato je i došlo do obnavljanja rada Mešihata IZ-e Sandžaka, koga je Muamer ef. ukinuo 28.03.2007. godine. Nakon toga, Mešihat je pristupio jedinstvenoj Islamskoj zajednici Srbije, uzimajuci instituciju reisa i premještajuci operativno sjedište Rijaseta Islamske zajednice iz Beograda u Novi Pazar.
nastavlja se...