If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Jedan je profesor na fakultetu izazvao studente pitanjem:"Da li je Bog stvorio sve sto postoji na zemlji?"
Jedan student je hrabro odgovorio:"Da,stvorio je."
"Bog je sve stvorio?"-pitao je ponovo profesor.
"Da profesore."-ponovo je odgovorio student.
Profesor je odgovorio:"Ako je Bog stvorio bas sve na zemlji,onda je on stvorio takodje i zlo,jer zlo postoji,i sudeci prema pravilu-da nasa djela govore ko smo mi-Bog je zao."
Student je nakon tog odgovora zacutao.
Profesor je bio zadovoljan samim sobom i hvalio se studentima kako je vrlo jednostavno dokazao da je vjera u Boga samo jedan mit.
Utom je jedan drugi student podigao ruku i rekao:"Mogu li vas ja nesto pitati profesore?"
"Naravno"-rekao je profesor.
Student Je ustao i rekao:"Postoji li hladnoca,profesore?"
Profesor je odgovorio:"Kakvo pitanje.Naravno da postoji.Tebi nikada nije bilo hladno?"
Mladic je odgovorio:"Cinjenica je da hladnoca ne postoji.Prema zakonu fizike,ono sto mi smatramo hladnocom-zapravo je nedostatak topline.Predmeti ili ziva bica se mogu proucavati kad imaju ili prenose energiju,a toplina je ono sto cini da tijelo ili materija prenose energiju.Apsolutna nula(-460 stepeni f) je potpuno odsustvo topline,materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju na toj temperaturi.Hladnoca ne postoji,mi smo stvorili tu rijec da opisemo kako se osjecamo kad nemamo-topline."
Student je nastavio:"Profesore,postoji li tama?"
Profesor je odgovorio:"Naravno da postoji."
Student je odgovorio:"Jos jednom ste pogrijesili.Tama je zapravo-nedostatak svijetla.Svijetlo mozete proucavati,ali tamu ne.Tacnije,mozemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svijetlo i proucimo razlicite valne dubine svake boje.Ne mozemo izmjeriti mrak.Zrak svijetla moze se probiti u svijet tame i osvijetliti ga.Kako mozete znati koliko je odredjeni prostor taman?Ono sto mozete izmjeriti je kolicina svijetla koje je prisutno.Nije li to tacno?Tama je termin koji je covjek izmislio da bi pokazao sto se dogadja kada nije prisutno svijetlo."
Konacno,mladi covjek je upitao:"Profesore,postoji li zlo?"
Sad vec pomalo nesiguran,profesor je odgovorio:"Naravno,kao sto sam vec rekao.Vidimo ga svaki dan-u primjerima covjekovog nehumanog ponasanja.U masi kriminala i nasilja u svijetu.To je cvrst dokaz postojanja zla."
Na to je student odgovorio:"Zlo ne postoji,profesore.Ili barem ne postoji samo za sebe.Zlo je jednostavno-odsustvo Boga.To je kao tama i hladnoca-rijec koju je covjek stvorio da bi opisao odsustvo Boga.Bog nije stvorio zlo.Zlo nije kao vjera,ili kao ljubav koje postoje kao sto postoje toplina i svijetlost.zlo je ono sto nastaje kad covjek nema Bozije ljubavi u svom srcu.To je kao hladnoca koja nastupa kada nema topline,ili tama koja nastaje kada nema svijetla."
Bio sam protivnik rata,dok je ovaj trajao,a i posle sam pozivao na mir,strpljenje,covecnost i samokritiku,braneci se protiv nacionalistickog huskanja,koje je svakim danom postajalo sve ostrije,gluplje i besnje...
Nekoliko puta sam izrazio misljenje da svaki narod,pa cak i svaki pojedini covek,umesto da se uljuljkuje laznim politickim problemima "krivice",mora da ispita i koliko je sam kriv,usled sopstvenih gresaka,omaski i rdjavih navika,u izazivanju rata i svih ostalih beda u svetu,jer je to jedini put da se po mogucstvu izbegne sledeci rat.
Razmisljati jedan cas,utonuti za izvesno vreme u sebe i zapitati se koliko je ko licno uzeo ucesca u neredu i pakostima na svetu,koliki je u tome udeo svakog pojedinca-VIDIS TO NECE NIKO!!!
...I bilo bi bolje za nasu zemlju i za svet uopste kada bi se bar ono nekoliko ljudi koji su "sposobni da misle" izjasnilo za razum i miroljubivost,umesto sto slepo i sumanuto navijaju za novi rat.
A u pravu si Stepski Vuce,po hiljadu puta u pravu,pa ipak moras da propadnes.
Tvoji zahtevi su odvise visoki,tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svet,zadovoljan tako sitnim stvarima,koji te odbacuje od sebe jer ti imas jednu suvisnu dimenziju.
Ko danas hoce da zivi u da uziva u tome,ne sme da bude kao sto smo ti i ja.
Ko umesto ciguljanja trazi muziku,umesto razonode radost,umesto novca dusu,ko umesto spekulisanja trazi istinski rad,a umesto igre istinsku strast,tome ovaj lepuskasti svet ne moze biti domovina...
Bio si umetnik i mislilac,covek pun radosti i vere,
koji je jos i sad u poteri za velikim i vecnim.
Koji nikada nije zadovoljan lepuskastim i malim.
Ali sto te je zivot vise budio i treznio,to je tvoja nevolja postajala veca,
ti si dublje,sve do guse,upadao u patnje,strepnje i ocajanje,
i sve sto si nekada osecao,voleo i cenio kao lepo i sveto,sva tvoja vera u ljude i njihovu visoku predodredjenost nije mogla da ti pomogne.
Sve je postalo bezvredno i razbilo se u paramparcad...
Nosio si u sebi jednu sliku o zivotu,jednu veru i zahtev,bio si spreman na dela,patnje i zrtve-a postepeno si primecivao da svet od tebe ne trazi ni dela ni zrtve i tome slicno.
Da zivot nije herojski ep,sa junackim ulogama i ostalim,vec samo gradjanska bolja soba u kojoj su ljudi savrseno zadovoljni jelom i picem,kafom i pletenjem carapa,igranjem karti i muzikom preko radija.
A KO HOCE NESTO DRUGO I U SEBI NOSI NESTO DRUGO,ONO JUNACKO I LEPO,KO VOLI VELIKE PESNIKE,TAJ JE BUDALA I DON KIHOT...
UVEK JE BILO TAKO I UVEK CE BITI,DA SVET,NOVAC I VLAST PRIPADAJU SITNIM I PLITKIM LjUDIMA,A OSTALIM,PRAVIM LjUDIMA DA NE PRIPADA NISTA.
Mene je Allah obdario sa tri djevojcice.One su izraz mog cijelog bica.
Zato sam primetio jednu stranu rata koju malo ko primecuje.
Najvece zrtve rata su zene:majke,supruge,djevojke i posebno djevojcice.
Prvi shehid u Sarajevu je Suada Deliberovic,studentica iz Mostara.
U protestnim demonstracijama protiv snajperista u crnim carapama na glavama,zalutali metak je pogodio nju na Vrbanja mostu,koji danas nosi njeno ime.
Prvu dzenazu u ratu klanjao sam(kao imam) trinaestogodisnjoj djevojcici ZUHRI Lingo.Kako se sjecam,bio je cetvrtak,april '92.
Sjedio sam na terasi kad je kroz avliju prosao covjek.
Saopstio mi je da je jucer u jedan sahat po podne na ulici,kako kaze,od gelera ubijena njegova djevojcica.
"Direktno u srce" tvrdio je babo."Taman se okupala i navalila da izadje na ulicu,kad granata..."
Mislim da je ubijena snajperom.Tako su radili cetnici;jedan nisani snajperom a drugi priprema minobacac.Kad pogodi snajper,eto dijete u srce,onda pada granata.
Masakr u Ferhadiji ulici gledao sam putem televizije.
Ko mi zeli vjerovati nek' vjerujerepoznao sam pramenove kose EMINE Karamustafic.Vidio sam je jednom tu da ceka u redu za hleb.
To je bio jedini razlog da,kada sam na snimku vidio krvave pramenove kose,pomislim na nju.
Cekao sam spisak imena koja su emitirana uz snimku.
Procitao sam njeno ime.
To je bila kcerka,jedinica,mog dragog prijatelja Hame sa kim sam na Mahmutovcu organizirao SDA i Patriotsku Ligu.Naucio je prvim surama u mektebu.Imao sam adet da,kad mi dijete dodje prvi put u mekteb,izgovori shehadet,kao da tada prima Islam.Ona je to ucinila.
Bila mi je veoma privrzena a Hamo ju je hvalio i nagradjivao zbog toga sto mu lijepo uci ilahije.
Ukopali smo je u haremu dzamije Hitri Sulejman.
Prije nego sam zanijetio dzenazu,dzematlije su mi rekle da njena majka zeli razgovarati sa mnom.
"Efendija,kako cete joj zanijetiti?" pitala me je.
"Kao malom zensku"odgovorio sam.
"Ali,efendija,ona je prije nekoliko dana bila dobila "prve haljine",upozorila me je.
Zbog stida muslimanke su umjesto fraze"dobiti menstruaciju" koristile izraz "dobiti haljine".
Po fikhskim pravilima nakon prve menstruacije djevojcica se smatra punoljetnom i dzenaza joj se klanja kao "velikom zensku".
Tu svetu gorcinu iskustva prilikom ucenja na dzenazi namazu Emini,svrstavam u najjasnije momente spoznaje koje shejtan(Allah ga prokleo i unistio) zeli unistiti.
Ubistvo Zuhre(zvijezde Danice) i Emine(po imenu bosnjacke varijante imena majke naseg Pejgambera,s.a.w.s) shvatio sam kao ubistvo majke bosnjacke.
U SANDzAKU postoji legenda o Emini koju su u onom ratu uhvatili cetnici a ona ih molila:
"ZIVOT VAM HALALIM,OBRAZA MI NE DIRAJTE!"
Tako mi zvijezde Danice,Zuhra ce pitati covjecanstvo zasto su ubijene:ONA I EMINA!
Na par mjeseci prije mog rođenja, moj otac upozna stranca koji bijaše tek stigao u naš mali grad. Od samog početka otac je bio očaran ovim novajlijom i ubrzo nakon samog upoznavanja ga pozva da živi sa našom porodicom. Stranac je brzo prihvaćen i, kada sam se ja rodio par mjeseci kasnije, bio je tu zajedno sa ostalim članovima porodice da mi izrazi dobrodošlicu u novi svijet.
Odrastajući nikada nisam dovodio u pitanje njegovo mjesto u našoj porodici. U mojoj mladoj glavi svaki član je imao svoje specijano mjesto. Moj brat, Bilal, pet godina stariji od mene, je bio moj uzor. Fatima, moja mlađa sestra, je bila moja prilika da glumim starijeg brata i da se učim umijeću zadirkivanja. Moji roditelju su bili instruktori koji su jedno drugo dopunjavali - majka me je podučavala ljubavi prema Allahovoj riječi, a otac me učio da joj se pokoravam.
A stranac…on je bio zadužen za pričanje priča. Zaista je bio maher u tom poslu pripovijedajući sve jednu fascinantniju od druge. Avanture, misterije i komedije su bile dio svakodnevnih konverzacija. Znao je držati pažnju čitave naše porodice satima svako vece. Kada sam htjeo saznati nešto o politici, historiji ili nauci, on je imao odgovor za sve. Znao je dosta o prošlosti, razumjevao je sadašnjost i skoro da je znao predskazati budućnost. Slike koje je crtao su bile tako pune života da sam gladajući ih često znao i plakati ali i smijati se. Bio je to pravi prijatelj čitave porodice. Oca, Bilala i mene je odveo na našu prvu bejzbol utakmicu. Uvijek nas je podsticao da gledamo filmove te nam je u par navrata omogućio susrete sa nekoliko filmskih zvijezda. Ovaj stranac nije znao prestat’ pričat’. Ocu to naizgled nije smetalo ali dok smo mi ostali ostajali zaneseni nekom od njegovih pripovijedi o dalekim mjestima, majka je znala ustati i bez riječi otići u svoju sobu gdje bi čitala Kur’an i učila dove Allahu. Pitam se da li je ikada molila da nas ovaj stranac napusti.
Vidiš, moj otac je u našoj kući postavio određena moralna načela kojih smo se svi bili dužni pridržavati. Međutim, ovaj stranac nikada nije osjećao obavezu da ih postuje. Psovka, na primjer, u našoj kući nije bila dozvoljena ni nama, ni našim prijateljima pa čak niti odraslima. Međutim, naš dugotrajni gost se psovke nije ustručavao parajući moje uši i izazivajući grčeve u stomaku moga oca. Zatim, moj otac je bio antialkoholičar koji nije dozvoljavao unošenje alkohola u našu kuću kao što to svaki musliman i treba činiti. Međutim, naš stranac je osjećao potrebu da nas upozna i sa alternativnim načinima življenja te nam je često nudio cigarete, pivo te ostala alkoholna pića. Slobodno (možda čak i više nego slobodno) je govorio o sexu. Njegovi komentari su bili numijesni, kadkad nagovarajući ali su nas sve uvijek ustavljali postiđenim. Danas znam da su moja rana shvatanja o odnosu među muskarcima i ženama itekako bila oformljena pod strančevim uticajem.
Kada sad o tome razmislim, vjerujem da je jedino Allahova milost ta koja nas je sačuvala od većeg strančevog utjecaja. Konstantno se suprostavljao moralnim vrijednostima mojih roditelja ali je ipak rijetko bio ukoren i nikada se od njega nije tražilo da nas napusti. Prošlo je više od 30 godina kako se stranac uselio u našu kuću. Ocu danas nije privlačan ni približno onoliko koliko je to bio onih prvih godina. Ali čak i sad kada uđem u sobu svojih roditelja stranca nađem kako sjedi u svom kutku čekajuci da neko sluša njegove priče i gleda njegove slike…Pitaš me za njegovo ime? Zvali smo ga TV.
Zapisi iz sveske s modrim koricama: Bilo pa prošlo
Četnički ideolozi su se potrudili da politički opismene narod, da ga nauče jedinom ispravnom tumačenju rata u Bosni. Zato je većina Srba, od kurve do pjesnika, od babe do akademika, stala da izgovara identičan tekst kad objašnjavaju šta se u Bosni dogodilo
RAJ: Bojo Čoveljić - ovo mu je književno ime i prezime, u životu se zvao drukčije - jedan od dva religiozna Crnogorca koje sam u životu sreo, ne računajući crnogorskog vladiku Mihaila, veli mi jednom: "U Raju, ko ga zasluži, svak će imati onoliko godina koliko je imao kad je učinio najljuckiju stvar." Ako Bojo ne laže, na onom svijetu imaću vječito 47 godina, 2 mjeseca i 1 dan. Rođen sam 14. marta 1945. godine, a 15. maja 1992. godine, u saopštenju preko televizije, poslao sam paljanske razbojnike u tri pizde materine. I time, bez ikakve dvojbe, zaslužio Raj.
FUTURISTI: Prijateljica iz Beograda telefonom razgovarala s mojom ženom i, između ostalog, ispričala joj ovo. Na beogradskoj TV bila emisija o Hagu i srpskim zločinima. Voditeljica emisije Olja Bećković, kćer Matijina, do juče vatreni, a danas cinični nacionalist, dovela na ekran Borku Pavićević i jednoga Ljušića, kako li, u svakom slučaju - četnik jedankrozjedan. Borka je govorila o srpskim zločinima, o jamama koje su Srbi nesebično punili leševima i koje se svakoga dana otkrivaju, ne samo u Bosni nego i po Srbiji. Nakon toga, onaj Ljušić kaže: "Pa dobro. To je bilo i prošlo. Treba prošlost zaboraviti, a okrenuti se budućnosti."
Četnici su fela zbilja čudne dlake. Ponavljali su do juče i do besvijesti: lažu da smo pravili zločine, a beogradski pjesnik Miodrag Stanisavljević je pisao: "bezočnost poricanja je sastavni dio bezočnosti činjenja". Godinama su govorili: nije bilo, a sad, dokazima stjerani uza zid, vele: bilo pa prošlo! Ispostavlja se da njihovi zločini nikad nisu bili stvarnost: juče su bili laž, a sad su prošlost! I ne samo to. Dok su činili zločine, probili su nam glavu pričom o prošlosti: bitka na Kosovu bila je najsvježija od svih agencijskih vijesti u njihovim medijima. Dok su palili, pljačkali, protjerivali, ubijali i silovali po Bosni, govorili su: "Ovo je nastavak ustanka iz 1804. godine." Mozgovi su im kasnili sto osamdeset osam godina. Najmanje. A mnogima i po šest stoljeća. Sad se upisali u futuriste! Zadivljuje taj akrobatski skok u vremenu, koji u suštini znači skok iz 1389. u 2089. godinu! Do juče su se predstavljali kao "ostatak zaklanog naroda", galamili o jamama, starim pedeset godina, iz kojih su vadili kosti da na njima naoštre kame, a sad bi htjeli da se zaborave jame u koje su oni juče bacali inovjerce. Te jame treba smatrati zastarjelim i prevaziđenim. Izgleda, jedino ne zastarijevaju jame u koje su bacani Srbi.
ŽRTVA NATO-BOMBARDOVANJA: Priča mi poznanica da je razgovarala s ambasadorom SEREJE koji je nadahnuto pripovedao i uzgred joj se uvaljivao. Ne nasrtljivo, ali jeste se uvaljivao. To je u redu, kažem. Kad Srbin kuša na legalan način prevrnuti pripadnicu druge nacije, ne samo da nemam ništa protiv nego čak u sebi kažem: "Pomozi Bože i sveti Luka koji lučiš prave od krivih duša!" Ali ja strašno ne volim kad Srbi siluju inovjerke. Ali to je sporedno, jer sam htio reći nešto drugo: iz priče moje poznanice pamtim da joj se ekselencija Kakoseonozvaše, u sklopu svoje udvaračke ofenzive, jadao da su mu, za vrijeme bombardovanja, poginuli žena i dvoje djece. Oboje smo stoposto bili uvjereni da laže, ali, za svaki slučaj, preko i-mejla zamolim svog brata od tetke u Beogradu da stvar provjeri. Evo odgovora:
Pitao si me da li je našem ambasadoru u BiH poginula žena i dvoje dece u bombardovanju. Ja ne znam o kom se čoveku radi, ali znam da u SRJ ne postoji čovek sa takvom biografijom. Da su u DOS-u imali takvog čoveka (a pomenuti je mogao doći za ambasadora samo iz DOS-a ), oni bi ga na izborima kandidovali kao Miloševićevog protivnika umesto Koštunice. DOS-ovcima, kad je ovde treštalo, nije imao ko poginuti, jer je većina njih, na čelu sa Đinđićem, zbrisala iz Srbije. Neki od njih pobegli su od vojnog poziva a danas su zamenici u ministarstvima vojske i policije. Oni nisu smeli izići na demonstracije kad smo se mi, tokom devedesetih, tukli s Miloševićem, a kamoli da ostanu, na primer, na Voždovcu kad je od bombi svake noći dečji krevet leteo (ti taj osećaj najbolje poznaješ) - po metar uvis. Prema tome, znaj da Taj laže i teško kleveće Amere koji su njegov DOS i doveli na vlast. Dođe mi da ga zbog toga prijavim u američku ambasadu! Voli te tvoj brat.
FUNDAMENTALIZAM: Iza upada u Bijeljinu, blaženopočivši Arkan se pred kamerom triput bezuspješno zalijetao da izgovori fundamentalizam kojim je trebalo da obrazloži otkud on i njegovi zlikovci u Bosni. Pošto je njegov jezik triput odbio da čisto i bistro kaže tu riječ, Arkan se nasmijao i odustao od ćorave rabote. Nije se moglo ni očekivati da JNA, koja ga je snabdjela topovima i tenkovima, Arkanu ćušne u šake i Vujaklijin rječnik stranih riječi i izraza. Ipak, zavazda mi se urezao u pamet taj prizor u kojem se jedan zlikovac zdušno trudi da se popne, kao alpinist uz Babin zub, na vrh riječi koju je - lijepo mu se vidjelo s lica - prvi put u životu čuo prije 15 minuta. Karadžić je znao da njegovi krupniji i sitniji arkani ne treba da znaju šta takve riječi znače, ni da se sažive s njima: bilo je neophodno da na njihovu svijest djeluju kao vradžbina kojom hoće da te pretvore u kozu, u zvekir, u zrno prosa. U pučkoj uobrazilji strane riječi same po sebi označavaju zlo. A kad je Karadžić okončao glavni dio svoje krvave rabote, to jest kad su ti jezički bauci u svijesti njegovih jurišnika odradili svoje, arkanovskih grešaka u izgovoru više nije bilo: četnički ideolozi su se potrudili da politički opismene narod, da ga nauče jedinom ispravnom tumačenju rata u Bosni. Zato je većina Srba, od kurve do pjesnika, od babe do akademika, stala da izgovara identičan tekst kad objašnjavaju šta se u Bosni dogodilo.
DRŽAVNO: Nisu Muslimani državotvorni narod, kaže mi Hamo devedeset i treće. To je naviklo da drugi za njega brine. Prvo Turska, pa Austrija, pa Jugoslavija. Nema osjećanje da je država njegova. Da je i državno njegovo. To čim izađe iz kuće - kao da se našao u inostranstvu! U mom naselju, granata pogodila trafo-stanicu. Moj komšija odmah uzme aparat i ugasi vatru. Kasnije, došao jedan iz Valtera Perića: "Ko je razvalio vrata?" Vrata od trafo-stanice. "Ja", kaže komšija. "Ugasio sam požar da nam kuće ne izgore." "Ma ko si ti da gasiš požar kad je ovo državno?"
POEZIJA NA LICU MJESTA: Kad pije, Sidran u nekadoba počne da odnekud vadi teške bosanske riječi, pune ponorne patetike u čije se iskustveno pokriće ne može sumnjati: "Razumijem, razumijem. Razumijem sve što propada." Gdjekad mi njegovi iskazi liče na citate iz svetih tekstova: imaju čak i inverzije. Ili su to možda odlomci njegovih pjesama u nastanku, pa provjerava kako djeluju na slušaoce: "Ko će me od Boga zaštititi kad me pobjedom nagraditi poželi?" Ali zalud očekujem da se takvi stihovi, docnije, pojave u njegovim pjesmama, stoga sam zaključio da su to poetske varnice koje nastaju "na licu mjesta" i umiru skupa s noćima probdjevenim uz čašicu. Nek ovaj zapis spasi bar dvije od stotina takvih varnica koje sam i ja pozaboravljao.
Postoji i još jedna vrsta poezije na licu mjesta koja je nenamjerna ali nije zbog toga manje poezija. To je ogoljena - Eliot bi rekao "direktna" - poezija koja nastaje sažimanjem mnoštva iskustava u jedan jedini jezički akt. Poneku iskru upamtim, a ostalo mi pobjegne, jer čovjek ne može, dok sjedi u društvu, posezati za notesom. Nezaboravna mi je, na primjer, rečenica Mirze Ibrahimpašića: "Vidio sam u ovom ratu toliko ubijenih ljudi, a o smrti ne znam ništa više nego prije rata."
Kontinuitet mitskog usmjeravanja moguce je pratiti od pocetka srpske drzavnosti,sto je ujedno i pocetak srpske povjesne stranputice na koju je presla uzimanjem Dusanovih pobjeda za velike uspjehe koje su uticale da Srbi nepromisljeno istrce na Kosovo 1389 godine i pretrpe poraz koji su proglasili pobjedom i na kojoj grade svoju psihologiju,umjetnost,ideologiju,kulturu i historiju.
I dok se ostali narodi zanose znanstvenim teznjama i velikim idejama ,oni i Crnogorci slijede,kao zivotnu orijentaciju viziju slijepih guslara koji su glorificirali junastvo i pravdu,dakle ono sto tim narodima uglavnom nedostaje.
Da bi kao frustriran narod kompenzirao svoje nedostatke,srpski narod vise od svojih nesrpskih susjeda unosi u svoju nacionalnu historiju laz i obmane zbog kojih je prinudjen da je mistificira i u mnogim segmentima svodi na razinu mitologije.
Time se dovodi u situaciju da da proglasava neprijateljima one koji ne prihvatacaju njihove povjesne izmisljotine,ukljucujuci i emancipirane Srbe.
U tom samoobmanjivanju nema razlike izmedju nepismenih i velikog procenta akademika .
Njihovo znanje nacionalne historije je baza njihove nacionalno-fasisticke ideologije koja od malena biva osnova obrazovanja populacije i ulazi kod mnogih u naviku koja postaje nepremostiva prepreka u kritickom pristupu nacionalne historije.
U nedostatku umskog aspekta za respektiranje pojava ,oni nisu u stanju raditi nesto za sebe a da to ne bude protiv drugih.Zato u svakom kriznom razdoblju pokazu arsenal neljudskosti,ponekad nepoznat znanostima i ljudskom iskustvu.
Stepski vuk,usljed svojih nadzora,bio je posve izvan gradjanskog svijeta,buduci da su mu i obiteljski zivot i drustveno castoljublje bili strani.Osjecao se posvema kako pojedinac,cas kao cudak,kao bolezljiv pustinjak,cas i kao odvec normalan,kao genijalno nadaren,iznad onih maloh normi prosjecnog zivota uzdignut induviduum.
(toliko od mene,nadam se da ovaj deo nema,jer ne stizem sve da vidim)
Hermann Hesse
__________________
'Ja sam neka druga vrsta,ja bih iskreno.U meni je srce ostalo.'
svaka cast 36310, nalazis prave odlomke. samo nemoj ovako dugacke, nema se toliko vremena za citanje. evo i od mene malo poezije, pesma koja se meni svidja, a nadam se da ce se svideti i drugima.
Veceras cemo za njih voleti.
Bilo ih je 28. Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili ocevi.Sad ih vise nema.
Mi, koji smo po peronima jednog veka
odbolovali samoce svih svetskih Robinzona.
Mi, koji smo nadziveli tenkove i nikog nismo ubili,
mala, velika moja, veceras cemo za njih voleti
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj jeli se moglo natrag, dok je poslednji put,
crven kao komunizam, goreo horizont njihovih zelja.
Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna,
prosla je buducnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi. Nije bilo tajni o raskopcanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci sa ispustenim ljiljanom.
Bile su noci, bile su zice, bilo je nebo koje se gleda poslednji put.
Bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti. Bili su vozovi i makovi.
I s njima, s tuznim makovima jednog vojnickog leta,
s divnim smislom podrzavanja, takmicila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim prospektima,
na juznim bulevarima i Kejovima rastanka,
na Crvenim trgovima i Mostovima Mirabo
divne, i kad ne ljube, cekale su Ane, Zoje, Zanet...
Cekale su da se vrate vojnici. Ako se ne vrate,
svoja bela, negrljena ramena dace decacima.
Nisu se vratili. Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih ociju. Preko njihovih nedopevanih Marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija. Sad bi bili ocevi. Sad ih vise nema.
Hvala Sabina i odmah da kazem da mi je drago da si se ukljucila u ovu temu.Zahvaljujem se,takodje i Ursuljanki na prilogu koji je ostavila.
Samo naprijed!!!
Istina neki su odlomci predugacki,ali mislim da su vrijedni citanja.
Uostalom vazno je da su tu,na jednom mestu u ovoj temi, pa kad se nadje malo vremena skuhamo kaficu,sednemo za kompjuter i tako provedemo par lijepih trenutaka...
IMPERATIV HUMANUMA
Nebo nad nama natkriljuje zemlju poput krova,koji od nje pravi pozornicu na kojoj svaki covek igra svoju zivotnu rolu bez izvjesnosti da li ga ko gleda i da li ta njegova igra,njemu neizmjerno vazna,nekome treba.
Stoga koliko god nas nebo svojim zvijezdama zadivljavalo,toliko nas zemlja raznovrsnoscu oblika i boja zacudjuje,mada ni jedno ni drugo nisu zagonetniji od moralnog zakona u nama.
Pred tim mnostvom i njegovim beskrajnostima,nase zelje za zivotom su osudjene da se preobrate u tragiku shacice dana koji predstavljaju nas zivot,iako ne iznose ni sekundu na sahatu vjecnosti i to bez mogucnosti da se kratkoca zivota imalo produzi.
Svijet stavlja pred nase duhovne oci neizmjerne i nesagledive daljine i vrijednosti,da ih sa svojom kratkocom zivota nismo u stanju sve ni spoznati a kamoli ostvariti njihove heterogene sadrzaje.
Neke od njih ne smijemo zaobici ako hocemo da budemo ljudi i da za sobom ostavimo valjani trag svoje prolaznosti.
Mislim,prije svega,na vec poznatu cistocu ljudskog bica,covjeku datu u formi vlastite aktivnosti na uklanjanju teskoca koje satiru ljude,ali i na uspostavljanju solidarnosti koja se izrazava suosjecanjem sa onima koji nepravedno stradaju i pate.
Tu cistocu,stari Heleni su nazivali ethosom,a Latini moralisom,od cijeg pravilnog razumjevanja zavisi znacenje ljudske kulture i odredjenje smisla covjekovog zivota.
U svakom slucaju radi se o plemenitoj moci datoj u formi osjecanja ljudskog dostojanstva,cija djela stizu iz proslosti u svaku epohu,kao stari znanci,uzori covjekovi koje valja slijediti ako covjek hoce sudjelovati u stvaranju najboljega u svijetu;
U njemu su najplemenitiji ljudski snovi dati bez koristoljublja a sa imperativom da covjek ljudski misli i radi na ostvarivanju slobode i pravde.
Tako nas moral obavezuje da djelujemo autonomno da bi smo djelovali ljudski,a to dalje podrazumjeva da gospodarimo svojim nagonima,strastima i interesima da bi smo potvrdili osjecanje svog ljudskog dostojanstva.
Moral trazi da lijepo pretvaramo u dobro a dobro u lijepo,obadvoje u dostojanstveno koje nas obavezuje da ocjenjujemo svoje postupke kao tudje ,a tudje kao svoje sa zadovoljstvom koje nas uzdize k nebu.
-I to je dobro,vrlo dobro-rece on-cujte sad ovu recenicu-Valjalo bi se diciti bolom-svaki bol je sjecanje na nas visok polozaj.Fino!Osamdeset godina prije Nitzschea!Ali to nije izreka koju sam mislio-cekajte-imam je.
Dakle-Vecina ljudi ne zeli plivati prije nego to umije.Zar to nije duhovito?
Naravno da ne zele plivati!Ta rodjeni su za tlo,ne za vodu.
I naravno da ne zele misliti-ta oni su stvareni za zivot,ne za misljenje!
Tako,a tko misli,tko od misljenja pravi glavnu stvar,taj u tome moze doduse daleko dospjeti,ali takav je pak tlo zamijenio vodom,a u njoj ce se jednom utopiti.
Vidim da ima dosta priloga iz Stepskog vuka,nadam se da se ne ponavljam,trenutno mi je samo on pri ruci ali potrudicu se malo vise na ovoj temi.
P.S.oprostite ako ima pravopisnih gresaka,do racunara je i ovo je s mukom napisano.
__________________ "Stiže proleće,
žao mi je svih onih kojima to nije važno."
Zahvaljujem se,takodje i Ursuljanki na prilogu koji je ostavila.
Aman,ubih se da nadjem taj prilog?
Quote:
Originally Posted by ursuljanka
tepski vuk,usljed svojih nadzora,bio je posve izvan gradjanskog svijeta,buduci da su mu i obiteljski zivot i drustveno castoljublje bili strani.Osjecao se posvema kako pojedinac,cas kao cudak,kao bolezljiv pustinjak,cas i kao odvec normalan,kao genijalno nadaren,iznad onih maloh normi prosjecnog zivota uzdignut induviduum.
(toliko od mene,nadam se da ovaj deo nema,jer ne stizem sve da vidim)
evo komsinice,nist ami se ne zahvaljuj,nego...
de-der kod očnog...
__________________ IDEMO DALJE...
BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOGA STO JESAM
NEGO DA ME VOLE ZBOG ONOGA STO NISAM
Lijepo, nema sta, ne bih da kvarim temu samo ono o Ajnstajnu i dokazu mi deluje kao mit. Navedi izvor odakle si kopirao (link), i napisi nesto sto potkrepljuje ovaj dogadjaj, npr koji univerzitet/fakultet koji profesor u kojem gradu itd.
__________________
SVE JE RELATIVNO
_______________
http://atko.se
@Atko,ovaj Ajnstajnov tekst sam nasao negde na netu i njegova verodostojnost je upitna.No, meni se svideo pa sam odlucio da ga podijelim sa mojim dragim Sjenicacima.
Vidim da se tema cesto posjecuje i to me veoma raduje.
Sa nestrpljenjem ocekujem i priloge ostalih clanova.
Pitam te zato sto znam da Ajnstajn nije bio religiozan, u stvari nije bio religiozan na nacin kakav vecina ljudi shvata religiju i sto verovatno nije verovao u boga kakvog ga vecina ljudi zamislja, mada to nikada nije otvoreno rekao.
Ono sto si ti napisao je lijepo ali i sam znas da je ljepota prolazna a istina trajna. Ja pokusavam da se drzim istine.
Evo nekoliko Ajnstajnovih izjava o religiji:
Ja sam zapao — mada sam bio dete potpuno ireligioznih (jevrejskih) roditelja — u duboku religioznost, koja je, međutim, dostigla iznenadni završetak u uzrastu od dvanaest godina. Autobiographical Notes
Ja ne mislim da su neophodni slučajevi u kojima su nauka i religija u prirodnoj suprotnosti. U stvari, ja mislim da ima veoma malo veze između ovo dvoje. Dalje, ja mislim da je nauka bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez nauke slepa. Oboje su značajni i zato treba da rade ruku pod ruku. Izvor: Peter A. Bucky, The Private Albert Einstein (Kansas City, 1992), strana 85.
Jevrej koji odbaci usput svoju veru, ili koji čak preuzme neku drugu, još uvek je Jevrej. Izvor: Peter A. Bucky, The Private Albert Einstein (Kansas City, 1992), strana 87
Kao odrastao čovek on je nazivao svoju religiju "kosmičkim religioznim osećajem". Science and cosmic religion
U „Svetu kako ga ja vidim“ on je napisao: “Teško ćete naći bar jednog među sortom dubokih naučničkih umova bez naročitog religioznog osećanja koje je njegovo lično. Ali to je drugačije od religije naivnog čoveka.”
“Ali naučnik je opsednut osećajem za univerzalnu kauzalnost. Budućnost je, za njega, do svake sitnice jednako neophodna i određena kao i prošlost. Nema ničeg božanskog u moralnosti, to je čisto čovekova stvar. Njegov religiozni osećaj uzima formu ushićene zadivljenosti pred harmonijom prirodnih zakona, koji otkrivaju inteligenciju takve nadmoćnosti da, u poređenju sa tim, svo sistematsko razmišljanje i delovanje ljudskih bića je sasvim beznačajna refleksija." The World As I See It
Odazivajući se na telegramsko pitanje njujorškog Rabina Herberta S. Goldštajna, 1929: „Da li vi verujete u Boga? Stop.Odgovorite mi u 50 reči.“, Ajnštajn odgovara „Ja verujem u Spinozinog boga, koji otkriva samog sebe u zakonitoj harmoniji sveta, ali ne u Boga čiji je vlastita briga vera i činjenje ljudskih bića.“ Ajnštajnov odgovor sadržavao je samo 25 (nemačkih) reči. Spinoza je bio naturalistički panteista.
Bio je genije i u svemu poseban,pa cak i u svom odnosu prema Bogu.
Meni se licno,ideja Spinozinog boga ne dopada iz prostog razloga sto taj bog predstavlja jednog pasivnog posmatraca u svijetu kojeg je stvorio.
Zasto bi Bog stvorio sve a onda se povukao i nezainteresovano posmatrao dogadjaje u njemu?To su pitanja koja me i dalje drze za tradicionaln olik verovanja(u mom slucaju za Islam)...
Evo i razmisljanja jednog savremenog astro-fizicara Stiven-a Hoking-a:
“Zamisao o tome da prostor i vreme mogu obrazovati zatvorenu povrsinu bez granica takodje ima duboke implikacije po ulogu Boga u stvarima Univerzuma. Sa uspehom naucnih teorija u opisivanju dogadjaja mnogi ljudi su poverovali u to da Bog dopusta da se Univerzum razvija saglasno nekom skupu zakona i da ne utice na nju kako bi osujetio ove zakone. Medjutim, ti zakoni nam nista ne govore o tome kako je Univerzum trebalo da izgleda u pocetku; prema tome, od Boga bi i dalje zavisilo navijanje casovnika i njegovo pustanje u rad. Sve dok Univerzum, dakle, ima pocetak, mogli bismo pretpostaviti da ima i nekog tvorca. Ali ako je on uistinu potpuno samosvojan, bez granica ili rubova, onda ne bi imao ni pocetak ni kraj, vec bi naprosto bio. A zar tu ima mesta za Tvorca?”
'Iznenada se sve promenilo:ton,klima,ne znas sta da mislis,koga da slusas.Kao da su je celog zivota vodili za ruku,kao malo dete,pa je najednom pustili:hajde,uci se da ides sama.A oko nje nikog,ni bliskih,ni autoriteta.Tada covek pozeli da se preda onom sto je najglavnije,snazi zivota,ili lepoti,ili istini,da umesto odbacenih ljudskih zakona oni upravljaju njime,potpuno i bez sazaljenja,potpunije nego sto je to bilo za vreme mirnog patrijarhalnog zivota koji je poljuljan i unisten'.
Romeo i Julija su zabari iz Verone i oni se smuvaju. Međutim, matorci su im veoma zajebani i uopšte se ne gotive jer rade isti biznis ali su u različitim ekipama (kao Verona i Kjevo). Zent im je da ih ne provale i da im ne ukinu kintu, pa se viđaju tajno. I tako na 50 strana oni kao nešto kriju i kenjaju jedno drugom kako se vole, a ne karaju se. Na kraju, jednom prilikom upadnu u loš trip i roknu se.
ZLOČIN I KAZNA
Neki student je stalno bez filera jer mora da plaća stan, pošto je ispušio za mesto u studenjaku. Jednom prilikom je bio u bedaku, pa je uleteo kod neke babe, pune k'o brod na gajbu i overio je. Posle je uleteo u frku sa samim sobom, jer se plašio da će murija da ga provali. U stvari on i nije bio neki krimos vec pičketina, pa se na kraju sam prijavio muriji.
ILIJADA
Ta Ilijada traje ko gladna godina. Vođa jedne ekipe mazne ribu od vođe druge ekipe. Onda ovaj prvi, da ne ispadne jajara, skupi ortake i opkoli ih k'o Babo Sarajevo. Ali ovi prvi ga ispuše, onako žestoko, jer su ovi drugi bili do jaja spremni. Onda jedan tip smisli kul foru da zajebu ove druge. Šatro, kao boli ih kurac za ribu, važan im je biznis koji može da se sjebe zbog nastale frke. Da pokažu da su iskulirali, oni odu i ostave šleper cigara drugoj ekipi u kome su sakrili deo ekipe. Ovi prvi su mislili da su ih sjebali i počeli da slave. Kad su se ponapijali i udrogirali, ovi drugi su izleteli iz šlepera i jebali im kevu k'o u Mortal Combatu.
RAT I MIR
Pre 200 godina Francuzi krenu na Ruje i dođu do Moskve (kao u Pancer Generalu). Onda je došla zima i Francuzi se posmrzavaju ko pičke i onda se napasu muda Rujama ko zec kelerabe. Knjiga ima soma strana, tu ima i neke ribe, žurke, žvaću nešto, njesra sve vreme.
PROCES
Tipa u'vate drotovi bez razloga i drkaju ga kroz celu knjigu i na kraju ga sjebu do koske.
Sad,kad citam sta sam napisala,osecam se ko da sam @Riki,al hajirli bilo....
repoznao sam pramenove kose EMINE Karamustafic.Vidio sam je jednom tu da ceka u redu za hleb.
