If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Ne daju mi da te vidim, kazu brinu se za mene
A zar je moje pokretno telo vazno
Kad dusa nije nista zivlja od tvoje.
U mrak su te zatvorili pre nego li smo
Stigli progledati ti i ja!
Jos uvek jece poselednje reci
U mojim mislima, muce me!
Kazu sama sebe cu da izludim,
Kazu da se samo okrenem i da nastavim…
Glupaci kao da u bunilu takve pretnje izgovaraju.
Zar ne shvataju da je moj zivot prazniji za jedno srce?!
Zar treba da se osecam krivom sto osecam?
Zar treba da me je sramota suza?
Kuda ide ovaj svet kad i bol mora da se krije! __________________
Imam dojam da je zvuk povinuo sebe ovoj bijeloj ljepoti.
Sa nabreklog neba padaju snjezne kamikaze bez glasa,bez straha ,bez drhtaja.
Zalice mi na insana kad je u sevdahu,musafir sto maksuz ide u susret belaju.
Na naljepsi violinski kljuc jedne zimske sonate,cije note ne cujes ali zato osjecas kroz lagahno podrhtavanje kada ti krenu pod kozom igrati
Na djecji osmijeh koji naprosto zarobi svojom neviniscu i radoscu zbog pukog bitisanja.
Na njezni dodir ljubavnika ciju igru,cilj i svrhu same ,jedino oni spoznaju.
Stojim i kroz ovlas zamagljeni prozor promatram majku prirodu i ne znam po koji put ostajem bez daha pred ljepotom njene umjetnosti.
Bijelo ,cisto,beskrajno i vjecno.
Neutralizira mrlje i sivilo,daje urbanom stembilj i obavija moj grad u svom snjeznom zimskom kaputu.
Kad se upale ulicne svjetiljke, krenucu u noc.
Ostavicu kofer svokodnevice kod kuce i ponijet samo dusu u mali dijalog sa snijegom.
Ispod cizmica ce krckati.
U dusi ce pucketati furuna davnih sjecanja iz onog lijepog djetinjstva kad je dunjaluk bio ususkan u veliki bijeli snjezni jorgan naivnosti.
Vakat sto prohuja ali ne bez traga.
I dan danas mi snijeg upali fenjer u srcu .
__________________ Love Means Never Having to Say You're Sorry
Sjedim, pisem i razmisljam o slucajnosti…
Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot nego misao o njemu, ali kako god prevrnem, ispada da nam se vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke. Slucajnost odlucuje o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini i najcesce bivam doveden pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, a u drugi ce me ubaciti samo druga slucajnost. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Ne mozes je zaobici ni odbiti. Tvoja je kao voda u koju padnes. Pa plivas ili potones.
Covjek se radja kao nevino dijete, koje ne zna nista o sebi, o svijetu, o grijehu, o ponizenju, o prestizu, sve mu je novo i svjeze, sve mu je divno, jer mu je duhovni zivot nerazvijen.
Poslije, ziveci, stice iskustvo, veoma dugo, veoma naporno, i cim potpuno sazrije, javlja se misao o smrti. Umire slab, izmoren, ocajan, pritisnut mislima o krivicama koje je sebi natovario na vrat, nezadovoljan zbog onog sto je u zivotu ucinio, jer to najcesce nije zelio, nezadovoljan zbog onog sto nije ucinio, jer je to samo zelio, a nije se usudio, izbezumljen zbog apsurda iza sebe i neprozirne tajne ispred sebe.
Tako zavrsava neslavno,potpuno dotucen.
A kako bi bolje bilo da se radjamo kao starci, da polako postajemo sredovjecni, postepeno zaboravljajuci prvobitni strah od smrti, pa oslobodjeni mladici, dovoljno lakomisleni da ni o cemu ne mislimo suvise ozbiljno, pa bezbrizna djeca, a da umiremo kao novorodjencad, ne znajuci nista ni o cemu, cisti kao zametak... Vjeruj u ono sto zelis, i zapamti, izgubljeno je samo ono cega smo se odrekli!Ljubav je kula sto nebo para, koja se zida samo u dvoje, gdje svakog dana, dva zidara, ugrade po dio duse svoje... Ljubav je mala ptica zivotna varalica, put mladosti, dah radosti, cvjetic ludi, sreca ljudi, nesto lijepo, a sasvim slijepo!
Ne kazi sve sto znas , ne cini sve sto mozes , ne veruj u sve sto cujes , ne daj sve sto imas ,
ne zeli sve sto nemas , samo voli onog ko te voli .
U dubini duse
samo bol i suze niko ne zna
sta mi dusa krije
U dusi mi pakao
eh, kako bih zaplak'o
ali oko nece
ni suze da lije
Kako sam, to ne zna niko
od ljudi koje znam osmeh na licu kaze dobro sam
a ustvari propadam I molim Boga da mi sada pomogne
da mi snage da da istrajem
da imam volju i ne posustanem
da se zivotu radujem
Osmeh tugu krije
bolje da me nije
kada srece nemam
u ovom zivotu
Zivot me je spotak'o
i kamen bi proplak'o
kad bih znao
sta mi dusa krije
Kako sam, to ne zna niko
od ljudi koje znam
osmeh na licu kaze dobro sam
a ustvari propadam
I molim Boga da mi sada pomogne
da mi snage da da istrajem
da imam volju i ne posustanem
da se zivotu radujem ...
Reci mi sad, kada vec proslo je sve:
casi bolni i dani dragi, lepi;
kad novi bol se starom bolu smeje;
od reci tvojih kad dusa ne strepi, -
reci, da l' te je moja
tuga bolela
nekad, kad sam te mnogo,
mnogo volela?
Reci mi sad, kada me ne volis vise;
kad ti se prosloj ruga nova sreca;
i kad se dani koji nekad bise
dusa ti samo, kad me vidis, seca -
reci, da l' te je moja
radost bolela
jednom, kad nisam vise
tebe volela?
Tacno u ponoc kad kazaljke se spoje
umjesto amin reci cu ime tvoje
hiljadu milja da si ti daleko
znaces da voli i da te ceka neko...
Godina nova, svi nesto zele
ja molim Boga, da mi tebe
samo za mene cuva
godina nova, svima donese srecu
u novo ljeto ja bez tebe necu
tacno u ponoc iskreno i od srca
zelim da tvoje srce za mene kuca...
Tacno u ponoc kad radost svijetom krene
ti jednu zelju pozeli za mene
kako mi trebas, jako i neizmjerno
kol'ko te volim, neka ti kaze nebo...
__________________ "Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
"Dodirujem ti usta, prstom dodirujem rub tvojih usana i ocrtavam ih kao da izlaze iz moje ruke, kao da se tvoja usta prvi put malko otvaraju, dovoljno je da zažmurim pa da se sve raspline i sve ponovo počne. Svaki put stvaram usta koja poželim, usta koja moja ruka bira i crta na tvom licu, a koja se, pukom slučajnošću, koju ne nastojim da shvatim, podudaraju baš sa ustima što se smeše ispod ovih koja ti crta moja ruka.
Gledaš me, gledaš me izbliza, sve bliže me gledaš, zatim se igramo kiklopa, gledamo se iz sve veće blizine a oči postaju sve veće, približavaju se i pretapaju, kiklopi se gledaju i zbunjeno dišu, a usta se sreću, bore se u toplom, grickaju se usnama, jedva prislanjaju jezik o zube, igraju se po odajama gde težak vazduh struji donoseći znani miris i tišinu. Tada moje ruke uranjaju u tvoju kosu, lagano miluju dubinu tvoje kose dok se ljubimo kao da su nam usta puna cveća ili riba, živih pokreta, tamnih miomirisa. Ako se ujedamo, ta bol je slatka, ako se davimo u kratkom ali stravičnom i istovremenom uzimanju daha, ta trenutna smrt je lepa. I samo je jedan sok iz usta i samo je jedan ukus zrelog voća, i ja osećam kako pored mene treperiš kao mesec na vodi"….
Toliko me sretnom cinis,da prosto cesto osjetim strah,sjecajuci se one narodne «Sve sto je lijepo dugo ne traje»,a ovo je nesto najljepse sto mi je zivot ikada pruzio,sto cak ni moja veoma bujna masta nije mogla ni djelimicno zamisliti.
Zaista me je strah,no necu dopustiti da mi ta sjena straha zasjeni sve ljepote koje mi zivot zahvaljujuci tebi pruza,pa cak i ako jednog dana odes iz mog zivota,paticu,ali necu zaliti.Bicu sama,a voljecu te.Umiracu,a mislicu na tebe i vjecno cu ti biti zahvalna za sve divne cari ovog svijeta koje sam samo zahvaljujući tebi spoznala.Ne,necu o tome.Ti si jos uvjek tu. Jos uvjek sam dio tvog,a ti dio mog zivota.Na meni je da te volim,cuvam i pazim, na Bogu da mi u svemu tome pomogne i omoguci kako meni,tako i tebi,da se ljubav nasih zivota nikada ne ugasi i da vjecno tija u jednoj zajednickoj harmoniji srece.
Ljubim te,sunce moje.......
...zelim vjecnost sa tobom,..ti si moja vjecnost ...volim te!!
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
jednom cu ti doci, tiho na prstima, u san...
mucit cu te svojim neznim recima i plahim, blazenim, najlepsim osmehom koji si tako obozavao...
a ti me neceš moci dotaknuti...
ja cu visoko leteti...
lebdjeti na oblacima srece, a ti ces me samo sanjati...
i mozda se setis kako je lepo, prekrasno bilo...
kako smo se savrseno nadopunjavali i kako smo verovali da smo stvoreni jedno za drugo...
setit ces se...
i dok me budes gledao... takvu uzvisenu... nedodirljivu...
pozelet ces da nikada nisi onako okrutno prekinuo nasu ljubav, nase savrsenstvo...
pozelet ces me kraj sebe,
da ti se i dalje smejem na onaj moj, poseban nacin
i da ti sapucem nezne reci na uho...
pozelet ces da sam jos tvoja...
i tiho ces jecati u tisini tamne noci...
a kad otvoris oci, sledit ce veliko razocaranje,
jer je sve bio samo san...
ti znas da ti se necu vratiti i da ti ne mogu oprostiti...
ti znas da me nikada vise neces imati...
i znas da ti se nikada necu smeskati i saputati,
ti znas da se nikada neces moci igrati s mojom kosom
i da me nikada, NIKADA vise neces tuznu videti...
a ja... opet,
opet cu ti doci u snove i nemilosrdno te muciti i kidati svojim osmehom,
svojim recima i pogledima...
a ti me neces moci dotaknuti...
i nikada vise me neces moci povrediti...
Djevojka i momak se voze na motoru...
DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Sutradan je djevojka presjekla vene...
VOLeLA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Naše oči govore umesto naših usana. U tvojim očima vidim sebe. Ne razumem, ali meni baš tako izgleda. Dovoljno mi je da te pogledam i da znam da ti jesi deo mene koji mi ceo život nedostaje. Ulaziš mi kroz zenice u najskriveniji deo duše. Očima mi govoriš sve o sebi, govoriš mi ono što već odavno znam, ali te puštam da mi objasniš još jednom. Pa poznajem te ceo svoj život, tri života. Uvijek si bila prisutna negde u meni, baš ti, znam, osećam…baš ti!!! Nama je i pogled dovoljan, posle toliko godina čekanja. Naša prošlost i naša budućnost se spajaju u našim očima u tom trenutku sadašnjosti. ....
Ova noc mi se cini ko godina duga...
kad pomislim na tebe bojim se
bojim se, ali neznam cega
neznam bojim li se tebe
ili se bojim same sebe...
ne znam bojim li se onoga sto buducnost donosi
ili onog sto mozda odnosi...
zelim da mi opet donese tebe,
a ne zelim da te udalji od mene
ne zelim da nam sudbina kraj presudi
ne zelim da ti moja ljubav dosadi...
na zalost ne znam sto ce buducnost donijeti,
ne znam da li ce mi opet zbrku u zivitu stvoriti
zato mi preostaje samo duboko se nadati i vjerovati
da me ti neces nikad prestati voljeti,
da neces sudbini dopustiti
da nas razdvoji..........
I Znam da jednom…
Kada budes nasao utociste u tudjoj luci srece, u luci druge zene.
Znam da ces se s’ vremena na vreme ,
u trenutcima slabosti i treme setiti mene.
Mene…
One koju si nazivao Andjelom svojim,
i divio se njenom iskrenoscu,
hrabroscu da u lice kaze ono sto misli,
sve ono sto drugi bi stisli, i duboko sakrili u sebi, sakrili od tebe i drugih.
I znam da jednom…..
Dok budes vodio Bitku sa uspomenama, tada upravo tog trena,
setices se mene i reci:
„- Ona je Srcem celim voleti znala.
I sve od sebe je dala, za srece tren, onome ko zvao se NJEN,
i znao voleti je, upravo onakvu kakva je“ !
I ovde reci ce pokazati, koliko si me ustvari dobro znao.
U dusi mi prodirao, misli mi citao.
Ali nikada procitati mogao nisi, koliko u stvari meni znacio ti si.
Koliko me je u grudima dusa bolela, krijuci od tebe da sam te volela.
Volela srcem celim,
onako kako sam znala ja,
ona sto bese spremna sve da da, coveku koji se NJENIM zvao!
Znam, nisam tvoj broj i zato idem, ni sam ne znam kud...
Sve sto imam, bas sve ti dadoh,al' dva smo sveta, sve je uzalud....
Pruzice ti neka druga sve sto nisam moglo ja.....
Vodice te na kraj sveta,gde najlepsa zvezda sja....
Ne zali me,ni srce ne krivi,od ljubavi se ne zivi.......
Znam, rastanak boli i zato idem bol,da prekratim.
Jos ove noci usne mi pruzi,po necem lepom bar da te pamtim.....
Pruzice ti neka druga sve sto nisam moglo ja...
Vodice te na kraj sveta,gde najlepsa zvezda sja....
Osetices tu lepotu, sve najbolje u zivotu,sve sto sa mnom nikad ne bi imalo...
Ne bojim se sebe, ne vise...
Ne bojim se svoje snage, ljubavi, svojih snova i zelja...tu su, stvarni, i jedva cekaju da izadju na povrsinu...
Ne bojim se svojih nemira, tajni skrivenih, sve je to deo mene...
A ti, zar ces biti takva kukavica i pobeci? od cega?! mene..?
Ne, dragi ti bezis samo od sebe..
Ko se jos ljubavi boji, dodira koji te voli....?!
Ja jesam napadna, cudna i lazljiva...smejem se od srca, setam do jutra, volim kisu i muzike zvuk... ponekad znam precutati, i lepu rec... ponekad uhvatim tudji pogled u prolazu, dodir koji vodi porazu...
Ali tvoja sam, dusom i telom..pred celim svetom...
Samo ti si taj koji posustaje, koji voli one "normalne", i dosadne...
Neka te, dragi, neka....samo ti gledaj iz daleka... u sta se tvoja "mala" pretvorila, kako je jos cudnija postala, neces znati da je samo tvoja ostala...
Zivot je igra andjela, meni je najlepseg dodelio... da me ne cuva od nevolja, niti srece ni lepote...
Videcemo gde ce tebe dovesti, koji ce ti put pokazati.. samo veruj mi, nebo kukavice ne voli....
