If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Lako je i meni naci par naslova maturidijskih knjiga na internetu.
Znam da ni jednu od ovih knjiga nisi procitao jer je vama zabranjeno da pricate sa muslimanima a klamoli da citate maturidijske i es'arijske knjige.
Postavljaj ti svadbi koliko hoces.
Nama ne trebaju snimci da bismo vidjeli kakvi ste vi i sta ste vi.
Pronadji malo hadisa Bozijeg Poslanika o es'arijama i maturidijama pa ces vidjeti sta kaze o njima,a posle pronadji par hadisa i o vehabijama pa uporedi.
Napisao sam te hadise u jednom postu. Vrati se pa procitaj. Ili te mozda strah istine?
Strah te sto vas Boziji Poslanik tako dobro opisuje?
Vehabija Peder iz Rozaja se zove Hamed. Mozes ga obici samo se pazi,mozda mu se svidis
Sto se sufija tice, iako nisam sufija, mnogo ih volim jer su kao i svi muslimani es'arijsko maturidijske akide i ne pripisuju Allahu dz.s. manjkavosti i tijelo kao sto to rade vehabije i jevreji.
Lako je i meni naci par naslova maturidijskih knjiga na internetu.
Znam da ni jednu od ovih knjiga nisi procitao jer je vama zabranjeno da pricate sa muslimanima a klamoli da citate maturidijske i es'arijske knjige.
Vehabija Peder iz Rozaja se zove Hamed. Mozes ga obici samo se pazi,mozda mu se svidis
Da, a ti poznajesh gajb stvari pa znash ko je shta prochitao. Je l' imash neki uredjaj koji mjeri ono shto je u ljudskim srcima? Ili ti dodjesh kao neka sveznalica?
Tvoje rijechi oslikavaju tvoju lichnost. Oholost i mrzhnja izbijaju iz tvojih usta, a ono shto kriju tvoja prsa je josh vetje. Nisi ti chovjek koji trazhi istinu ti si ovdje da bi se raspravljao i da bi dokazao sebe. Ne zasluzhujesh da se vrijeme troshi na tebe.
Nema potrebe da mi se obracash vishe, dovoljno ti je to shto tjesh rachun kod Allaha polagati za sve svoje rijechi, a tada netjesh ni pomotjnika ni zashtitnika natji.
Sto se sufija tice, mnogo ih volim jer su kao i svi muslimani es'arijsko maturidijske akide .
Kako ne bi bili u zabludi pogledajmo shta to uchenjaci kazhu o zabludjenim sufijama
ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA
IMAM IBN HAZM EL ENDELUSI
Imam Ebu Muhammed ibn Hazm Endelusi u svojoj knjizi, 'El-Faslu fil-mileli vel ehvai ven-nihal', o sufizmu i sufijama, na 30-31 str., kazhe: "Medju sufijama postoji skupina koja tvrdi da medju bozijim sticenicima (evlijama) ima onih koji su bolji od svih poslanika i vjerovjesnika. I kazhu da onaj ko dostigne najvetji stepen shtitjenishtva (vilajeta) sa njega spadaju sve obaveze s kojima je doshao sherijat kao shto je namaz, post, zekat i ostalo. Takodje mu se dozvoljavaju svi harami kao shto je zinaluk, konzumiranje alkohola, i drugo. Na taj nachin su sebi dozvolili zhene drugih i uz to josh kazhu: "Mi vidimo Allaha i govorimo sa njim, sve shto pomisle nashe dushe to je istina." Vidio sam chovjeka od njih kako govori ove rijechi: "Zaista Allah ima Majeh ime koje ima trideset i shest harfova i nema nijednog harfa od arapskog alfabeta osim jedan. S tim jednim oni koji imaju veliki stepen dolaze do istine." Takodje je rekao: "Obavjestio me je jedan chovjek koji je prisustvovao sijelu istine (mudzalesutul-hakk) da je jednog dana ispruzhio svoju nogu pa je dozvan: 'Tako se ne sjedi na sjelima vladara!' Poslije toga nikada vishe nije pruzhao noge." Hotje da kazhe da je bio u medzlisu - sijelu sa Allahom, Azze ve Dzelle. Ebu Hadir Nesebij i Ebi Sijah Semerkandi i njihovi prijatelji kazhu: "Stvorenja su neprestano sa Allahom" Ebu Sijah kazhe: "Nije dozvoljeno meso zhivotinja koje zakolju kitabije (krshtjani i zhidovi), a Ebu Bekr je pogrijeshio shto se borio protiv otpadnika, a ashabi koji ga nisu podrzhali u tom pitanju su u pravu." Ebu Shu’ajb El-Kalal kazhe: "Zaista njegov Gospodar posjeduje tijelo u liku chovjeka, ima meso, krv, raduje se, zhalosti se, boluje i zdravi".Neke sufije govore: "Zaista nash Gospodar hodi sokacima, tako ponekad hoda u liku ludaka kojeg kamenuju djeca dok mu ne raskrvave pete."
Znaj, Allah ti se smilovao, da je ovo jasan kufr - nevjerstvo i da su to rijechi ljudi koji prave spletke islamu." I josh dodaje Ibn Hazm: "Znajte da svako onaj ko zapadne u ovo teshko nevjerstvo a ko se deklarishe kao pripadnik islama njegovi korjeni se vezhu za shije i sufije. Medju sufijama ima onih koji govore: 'Onaj ko spozna Allaha, Azze ve Dzelle, sa njega spadaju sherijatske obaveze', a neki josh dodaju: 'Taj se spojio sa Allahom, Azze ve Dzelle'. "Chuo sam da u Nejsaburu u nashem vremenu postoji neki chovjek sufija po nadimku Ebu Seid Ebu Hajr bash ovako ima dva nadimaka istovremeno koji ponekad oblachi vunenu odjetju, a ponekad svilu koja je inache zabranjena mushkarcima. Ponekad dnevno klanja i po hiljadu rekata a ponekad ne klanja ni farza niti nafilu. Ovo je ochito nevjerstvo Allahu se utjechemo od zablude."
IMAM SHEVKANI
Ovo su odlomci iz njegove knjige, 'Es-savarimul-hadad el-kati'a li'alaiki mekalat erbabil-ittihad'. U ovoj knjizi se spominju mishljenja Ehli Sunnetske uleme u pogledu propisa po pitanju sadrzhaja sufijskih knjiga u pogledu zablude i zabludjivanja kao shto je npr., 'Fusul-hikem', i 'Futuhat', od Ibn Arebija, zatim, 'El-Bud' od Ibn Sebi'in, i 'Insan kamil' od Abdulkerima El-Dzejlija. Zatim stihovi koje je napisao El-Farid pod nazivom, 'El-Kasida Ta'ije', i drugo. U svojim stihovima imam Shevkani kazhe:
"Oni su se poigravali sa svijetom u pogledu njihove vjere s namjerom da im je upropaste;
Halad bijashe utro puteve njihove zablude ;
Muhjidin ibn Arabi takodje, nepozdravljen bio;
Farid sa Tai’jom takodje. On im zabludu propisa i pozva ih u nju; I ibn Seb’in ponizhen bio svrstava se u vrhunske dzahile i predstavnike ove ideje;
Dzejlij se takodje pokazao vrsnim na tom polju i sa tim hodio
njegov Insan okiti kufr u koji niko ne sumnja;
A Talmesani je izjavio kako su mu sva stidna mjesta uchinjena halalom;
Doshli su pred svijet sa akidom vahdetul vudzuda i iznijeli ochite lazhi;
Ako je tachno ono shto se prenosi, imami su ih proglasili
nevjernicima i za njih propisali udarac sabljom i od toga ih niko ne mozhe odbraniti.
Na chitavom dunjaluku ne postoji kufr ako ovo shto su iznijeli ne predstavlja kufr.
Oni su nas pozvali na njihovo nevjerstvo a kufr je najgora osobina za onoga ko je njime zadovoljan."
EBU HASAN EL-ESH’ARI O SUFIJAMA
Imam Ebu Hasan Esh’ari kazhe: "Medju sufijama se nalazi neki chovjek po imenu Ebu Shuajb koji misli da se Allah, Azze ve Dzelle, raduje ako je chovjek pokoran njegovim shtitjenicima (evlijama) i da se nasuprot toga zhalosti ako se su mu ljudi nepokorni. Tj., na isti nachin kao shto se zhaloste i raduju stvorenja." Zatim kazhe: "U Nisaku se nalaze neki ljudi koji misle da ibadetom mogu postitji stepen kojim bi sa njih spala obaveza chinjenja redovnih ibadeta i da im mogu biti dozvoljene zabranjene stvari kao shto je zinaluk. Medju njima ima i onih koji smatraju da ibadetom mogu dostitji stepen tako da vide Allaha, Azze ve Dzelle, da jedu dzennetsko votje, da josh na dunjaluku grle hurije i da ratuju protiv shejtana. Neki od njih misle da svojim ibadetom mogu postati bolji od poslanika i chasnih meleka." Ovaj govor Ebu Hasana Esh’arije potvrdjuje ono shto je rekao imam Hashish kada je spominjao sufijsko ubjedjenje o mogutjnosti postizanja deredze tako da sa chovjeka spadne obaveza pridrzhavanja propisa vjere i obaveza izvrshavanja ibadeta, te kako se po njima chovjek uzdizhe (prema tom stepenu). Kao dokaz za to uzimaju rijechi Uzvishenog Allaha: „Obozhavaj Allaha dok ti ne dodje ubjedjenje (jekin).” (Hidzr, 99) A kada ti dodje jekin, tj., kada dospijesh do istine i spoznaje sa tebe spadaju obaveze sherijata. Sufija po njima na svom putu spoznaje prvo bude slijepoposlushni uchenik, zatim sljedbenik, a zatim postaje onaj koji je stigao do cilja.
Onaj koji je stigao do cilja bi trebao oznachavati onoga ko je dostigao do istinske spoznaje. Tada sa njega spada obaveza propisa kao i obaveza chinjenja ibadeta. Ovo je govor imama Ebu Hasana Esh’arije, koji je umro 324 h.g. Iako se on ubraja medju prve generacije koje su se susretale sa sufijama u odnosu na njihovo shirenje kao i na razvoj sufijske misli i filozofije.
HAFIZ IBN HADZER
Hafiz ibn Hadzer prenosetji od imama Kurtubija kazhe: "Shto se tiche novotarija koje su izmislile sufije po ovom pitanju, to je stvar oko chije zabrane nema razilazhenja medju ulemom. Ali strashtju opijene dushe su nadvladale nad mnogim koji se smatraju chiniteljima dobra tako da mnogi od njih rade i ponashaju se kao ludaci i djeca. Od tih djela su i ritualni plesovi sa posebnim pokretima. Ovaj bezobrazluk je dostigao vrhunac kada su to proglasili ibadetom i dobrim djelima koja ih priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, te da je to neshto shto uzdizhe njihovo stanje - hal. Ovakva djela su od djela heretika (zindika otpadnika od islama) i onih koji su zalutali. Allaha, Azze ve Dzelle, molimo za pomotj." Hafiz ibn Hadzer dodaje: "Ovakva djela imaju kontraefekat od onoga shto oni zhele njima postitji i josh vishe pogorshavaju njihovo stanje." (Hafiz ibn Hadzer, Fethul-bari, 2/442)
IMAM ABDURRAHMAN IBN MEHDIJ
Hilal je rekao Abdurrahmanu ibn Mehdiju: "O Ebu Seide u nashem mjestu se nalaze ljudi od ovih sufija," -pa mi je rekao: "Ne priblizhavaj im se jer sam medju njima vidio takvih sluchajeva koji su dospjeli do ludila a neki su postali heretici-zindici, otpadnici od islama." (Telbis Iblis, 257)
EBU BEKR IBN EL-ARABI EL-MALIKIJ
Ebu Bekr ibn El-Arabi El-Malikij (ehli sunnetski uchenjak) kazhe: "Kategorichki tvrdimo da je nevjernik ko nijeche ili ugoni u lazh neko od pravila i propisa sherijata..." I kazhe: "Slozhili su se fekihi idzmaom u Bagdadu u vremenu Muktedira od malikija na chelu sa kadijom Amrom Malikijom da se ubije Haladz i njegove pristalice zbog njegovog poistovjetjivanja sa Allahom i akide hulula, tj., fizichke izmjeshanosti stvorenja sa Stvoriteljem. Kao i zbog njegovih rijechi: 'Ja sam sa istinom.', iako se vanjshtinom pridrzhavao opshtih odredbi sherijata. Uchenjaci nisu prihvatili njegovo pokajanje." (Sijerul-e'alam nubela, 19/327)
EL KADI IJJAD kazhe: "Shejh Ebu Hamid Gazali koji nam je prenio ruzhne vijesti i odvratna djela, koji je zastranio na putu sufizma. Bijashe se koncentrisao na sufizam te je postao jedan od daija sufizma. Na tom putu je napisao poznata djela. Kod nas u Magribu po naredjenju sultana a po fetvi fekiha spaljuju se njegova djela, te se savjetuje izbjegavanje istih, zato to i isposhtuj." (Sijerul-e'alam nubela, 19/327)
EBUL-VEFA’A IBN UKAJL HANBELI
Ibn Ukajl, Allah mu se smilovao, je bio Gazalijev drug te nakon shto je spoznao stanje sufija reche: "Ne zhelim biti sa sufijama. Oni mutekellimi (apologetichari, racionalisti) napadaju akidu kroz sumnjichenje sherijata i ubacivanjem shubhi (sumnji) u pamet ljudi, a sufije ponishtavaju djela i zakone, kao i zakone svih vjera svojim rijechima: 'Moje srce me je obavjestilo od mog Gospodara.' Naime njemu nije potreban Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov Sunnet. Doshao sam do zakljuchka da je put onih mutekellima (racionalista) sumnja, a put ovih sufija je tumaranje."
SHEJH SEJID SABIK
Shejh Sejid Sabik kazhe: "Koliko je samo izgradnja mauzoleja po kaburovima i njihovo uljepshavanje nanijelo shtete zbog koje plache islam. Od toga je pojava ubjedjenja (akide) kao shto je akida nevjernika u pogledu kipova. Pa su ih velichali misletji da su oni u stanju da im pribave korist i da od njih otklanjaju nevolje. Zatim su ih uchinili predmetom od kojih potrazhuju da im rijeshi njihove potrebe i utochishtem kod kojeg trazhe spas. Od njih trazhe ono shto Allahovi robovi inache trazhe od svog Gospodara. Poduzimaju putovanja do kabura i turbeta pojedinih ljudi, potiru se o njih trazhetji bereket, i od njih trazhe pomotj u nevolji. Ukratko recheno oni rade sve ono shto su radili dzhahili u dzahilijetu u pogledu prinoshenja ibadeta kipovima. Inna lillahi ve inna ilejhi radzi'un."
I kazhe Sejid Sabik: "I shto je najgore pored chinjenja ovog teshkog zla i jasnog nevjerstva ne mozhesh natji da se zbog toga iko u ime Allaha, Azze ve Dzelle, ljuti i ne mozhesh vidjeti ljubomore u pogledu ochuvanja ove chasne vjere, niti alima, niti studenata, niti ministra, niti princa niti vladara.
Do nas su doprle mnoge vijesti, u koje nema sumnje, da mnogi od ovih obozhavaoca kaburova ili vetjina njih da u sluchaju rasprave sa njima zatrazhish od njega da se zakune Allahom, Azze ve Dzelle, da bi se krivo zaklinjao. Pa kada bi poslije toga bio upitan: 'Tako ti tvoga shejha i tvog ubjedjenja spram 'tog i tog evlije', tada bi zamucao i oborio glavu i priznao bi istinu. Ovo je najjasniji dokaz da je njihov shirk iznad shirka onih koji govore da je Allah jedan od dvojice ili da je Allah, Azze ve Dzelle, jedan od trojice." (Sejid Sabik, Fikhus-sunne, 1/402)
Imam Shafija je za svoga zhivota vidio pochetke formiranja sufijske misli i najvishe se od sve uleme i svih imama suprotstavljao sufizmu. Od njega se u tom kontekstu prenose mnoga predanja.Tako se prenosi da je Bejheki zabiljezhio u 'Menakibu shafi'ijj', ( 2/208 ) Chuo sam Shafiju kako je rekao: "Ako bi se chovjek na pochetku dana prihvatio sufizma ne bi dochekao podne a vetj bi ga vidio kao ludaka." Shafija je rekao: "Nikada nisam vidio nijednog sufiju a da je normalan, osim Muslima Havvasa."
Biljezhi Ibn Dzevzi u 'Telbis Iblis', (371) , da je rekao Shafija: "Niko netje boraviti sa sufijama chetrdeset dana a da zauvijek ne izgubi pamet." I rekao je Shafija: "U Iraku sam iza sebe ostavio neshto shto nazivaju 'et-tegbir' a shto su izmislili heretici - zindici, odvratjaju ljude od Kur'ana." (Hilal, El-Emru bil ma'ruf ven-nehju anil munker, 36, Ebu Neim, Hulijet, 9/146, Ibn Dzevzi, 244-249)BURHANUDDIN BEKAI:Nevjerstvo Ibn Arabija u njegovoj knjizi, ‘El-Fussus’, je jasnije nego na drugim mjestima. Zhelim da od toga jasno spomenem ono shto tje ukazati na njegovo stanje i kako bi se svijet klonio njegova govora, uchenja, nevjerstva i zablude, pokoravajutji se tako Allahu, Azze ve Dzelle, na osnovu rijechi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje prenosi Muslim: "Ko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom, a ako ne mozhe onda jezikoma a ako ni to ne mozhe onda srcem a to je najslabiji vid imana. HAFIZ ZEJNUDDIN IRAKI Kada je upitan za rijechi Ibn Arabija, autora knjige 'Futuhat' i 'Fusus', o Nuhu, alejhiselam, i njegovom narodu rekao je: "Shto se tiche njegovih rijechi: 'To je vidljivo i nevidljivo oko.', kazhem da je to otrovan govor koji svojom vanjshtinom uputjuje na akidu 'jedinstva bitja' (vahdetul-vudzud) te da su sva stvorenja ustvari Njegovo oko." Zatim kazhe: "Onaj ko to kazhe i nosi takvo ubjedjenje (akidu) je nevjernik po idzma’u uleme."
IMAM ZEHEBI
Imam Zehebi u biografiji Ebu Hamida Gazalija u knjizi 'Sijer e’alam nubela', (19/322), navodi rijechi Gazalija: "Sufije su se posvetile naukama nadahnutja bez poduchavancnja tako da su ostali praznih srca izgovarajutji rijech: 'Allah, Allah' i to dugotrajno. Tako su ostali praznog srca a ne bave se uchenjem Kur’ana niti prouchavaju hadiske knjige. Zatim nastavlja pa kazhe: "Pa kada postigne taj stepen onda se osami u zamrachenoj kutji, zamota se u neki ogrtach i onda zachuje glas istine: 'O ti pokriveni' i 'O ti umotani' !" Komentarishutji ovo imam Zehebi je rekao: "Prvak svih stvorenja je chuo ove rijechi, 'O ti umotani' od Dzibrila od Allaha, Azze ve Dzelle, a ovaj glupan nije chuo glas istine vetj je chuo glas shejtana ili neshto shto je nerealno u njegovom mozgu. Zaista je uputa u slijedjenju Sunneta i idzma’a." Imam Zehebi josh je rekao: "Shto se tiche 'Ihja'a' u njemu se spominje veliki broj netachnih hadisa, a istovremeno ta knjiga ima i dosta dobra, samo da ne sadrzhi edeb i zuhd po shvatanju mudraca kao i zablude sufija. Allaha molimo da nas opskrbi korisnim znanjem, a da li znash shta je to korisno
znanje? To je ono sa chim je doshao Kur’an a shto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protumachio rijechima i djelom, i ono o chemu nije doshla zabrana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko ne slijedi moj Sunnet nije od mene." Zato dragi brate sa razumjevanjem prouchavaj Allhovu Knjigu a zatim svoju pazhnju usmjeri na dva Sahiha Buharija i Muslim, Sunen od Nesaije, Rijadus-salihin od Nevevija, zatim knjigu Ezkar od istog autora pa tjesh se spasiti i uspjeti. A dobro se chuvaj onih koji se povode za filozofima. Chuvaj se monashtva i govora neznalica i kolovodja onih koji se osamljuju. Svaki hajr je u slijedjenju istinske vjere zato trazhite pomotj od Allaha, Azze ve Dzelle, rijechima: 'Allahu moj uputi nas na Pravi put'.O prvaku sufija Ibn Arabiju, Zehebi kazhe:"Bio je veoma pametan i uchen, u Magribu je pisao spise za neke namjesnike. Zatim se okrenuo zuhdu, isposnishtvu, osamljivanju, monashtvu i putovanjima. Mnogo je pisao o sufizmu i jedinstvu stvorenja sa Stvoriteljem(vahdetul-vudzud). Od njegovih djela je knjiga, 'Fususul-hikem'. Ako ono shto spominje u ovoj knjizi ne prestavlja kufr - nevjerstvo, pa shta je onda na ovom dunjaluku nevjerstvo?! Allaha molimo za oprost i spas. Jedna skupina uzdizhe njega i njegova djela i u tome pretjeruju, Allaha molimo za pomotj."( 23/48 )
U biografiji Hakima Tirmizija, 13/442, Zehebi kazhe: "O Sulemiju ima kritika zbog pisanja knige, ‘Hakaikut-tefsir’. Kamo sretje da ga nikada nije napisao. Allahu se utjechemo od tragova Haladzevog uchenja i od sufijskog uchenja o izmjeshanosti stvorenja sa Stvoriteljem (ittihad), zato upozoravamo na njega zbog nemara - gurbeta u koji je zapao islam i Sunnet.”
IMAM ABDULLAH IBN MUSA FESHTALI
Prenosi imam Rashid El-Velidi, umro 675 h.g., u svojoj knjizi 'El-Halal wel-haram', da je chuo imama El-Feshtalija kako kazhe: "Chuo sam ga kako govori: 'Ako se susretnesh sa knjigama od Kushajrija sve ih saberi i baci u more. Takodje i knjige od Gazalija." Takodje sam ga chuo kako kazhe: "Volio bih da na Dan sakupljanja ljudi budem u drushtvu Ebu Muhammeda ibn Ebi Zejda El-Kajrevanija, a ne sa Gazalijem." (Nejlul-ibtihadz, 117)
MAHMUD SHUKRI ELUSI
Mahmud Elusi, Bagdadski muftija je otkrio da su sufije lazhovi te da se sluzhe tukijjom kao shto se sluzhe shije-rafidijje. Zatim oni, Allah ih osramotio, kada im se neko suprostavi u pogledu njihova batila i njihove poezije odgovaraju: "Pod vinom podrazumijevamo Bozhansku ljubav, a pod opijenoshtju njeno ovladavanje. Pod rijechima lejlun, su’da, itd., podrazumijevamo imena onoga koga najvishe volimo a to je Allah, Azze ve Dzelle." U tome se ogleda losh edeb spram rijechi Uzvishenog: "Allah ima lijepa imena pa ga njima dozivajte a klonite se onih koji iskrivljuju (chine ilhad) Njegova imena." Sufije slushaju ono shto je zabranjeno slushati. Kazhe: "Mnogi od njih izvode neke plesove i bave se pokvarenom poezijom i shto je najgore od svega toga shto to smatraju ibadetom kojim se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, i smatraju da to rade iz ljubavi prema Njemu. Ubio ih Allah kuda se odmetju."
EBU BEKR ET-TERTUSHI
"Znaj, Allah ti se smilovao, da pravac kojim idu sufije predstavlja neznanje, zabludu i neispravnu stvar. Islam je ono shto nam je dostavljeno u Allahovoj, Azze ve Dzelle, Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A shto se tiche plesanja i tobozhnjeg ashikluka i ljubavi kod sufija, treba retji da su prvi ljudi koji su to izmislili bili prijatelji Samirijje kada im je napravio zlatno tele koje je rikalo. Njegove su pristalice potom pochele da pleshu oko njega i da mu iskazuju tobozhnju ljubav (tevadzud). Takvo ponashanje predstavlja vjeru nevjernika i obozhavaoca teleta.
A shto se tiche 'kadiba' (rituala sa bubnjevima) njega su prvi pocheli praktikovati heretici (zindici) kako bi udaljili muslimane od Allahove Knjige. Sjelo Bozhijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njegovim ashabima je izgledalo tako kao da su im na glavi bile ptice od smirenosti. Zato je obaveza na sultanu i njegovim pomotjnicima da zabrane njihovo prisustvo u mesdzidima i na drugim mjestima. Nije nikome dozvoljeno ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan da prisustvuje na njihovim skupovima sa njima niti da ih pomazhe na njihovom batilu. Ovakvog su mishljenja imami: Malik, Ebu Hanife, Shafija i Ahmed ibn Hanbel, kao i ostali imami od muslimana a Allah, Azze ve Dzelle, uputjuje na Pravi put." ( El-Dzami’u liahkamil-Kur’an, imama Kurtubija,11/237-238 )
TEKIJUDDIN HUSEJNI ESH-SHAFI’IJ
Tekijuddin ibn Ebi Bekr ibn Muhammed El-Husejni Dimeshki Esh-shafij od velikana shafijske uleme iz devetog hidzretskog stoljetja u svojoj knjizi 'Kifajetul-ahbar', (1/159), a to je jedna od temeljnih knjiga u shafijskom mezhebu, u poglavlju o zekatu kod pojashnjenja kategorija kojima pripada zekat kazhe: "Shto se tiche sufija koji se deklarishu kao dobri ljudi a koji su prekinuli chinjenje ibadeta i koji su se osamili u tekijama chinetji odredjene vrste ibadeta kao i oni koji im sluzhe, a neki od njh mozhda pripadaju ahmedijama ili kaderijama i koji lazhno predstavljaju svoje porijeklo ne zasluzhuju nishta od zekata niti im je dozvoljeno udjeliti zekat. Onaj ko im udjeli zekat treba da zna da nije ochistio zekat i da je na njemu i dalje obaveza njegovog izdvajanja.
A shto se tiche ostalih skupina, a njih je mnogo, kao shto su kalenderije, hajderije, neki njihovi spadaju u hululije i mulhide, treba retji da je njihov kufr gori od kufra zhidova i krshtjana. Onaj ko bi im udjelio neshto od zekata ili dobrovoljnih priloga taj bi time pochinio grijeh. Za takvo neshto bi ga i Allah, Azze ve Dzelle, mogao kazniti. Zato je obaveza na svakome ko ima mogutjnosti da im to negira i osudi. U knjizi 'Kifajetul-ahjar', (2/225), u poglavlju, ‘Akdije’ kada spominje ljude od kojih se ne prima svjedochenje kazhe: "Svjedochenje se ne prima od pjevacha, svjedno da ili ide ljudima ili mu ljudi dolaze, takodje plesachi kao shto su sufije koji posjetjuju svadbe zulumtjara i kroz ples ispoljavaju lazhni sufijski ashikluk (zaljubljenost). Mlataraju glavama i bjednim bradama kao shto to rade ludaci. Kada se uchi Kur'an ne slushaju ga i ne shute, a kada zachuju glas shejtanske trube (ili naja) uzvikuju medjusobno opchinjeni vesvesama, Allah ih ubio, imali vetjih grjeshnika i nepoznavaoca Allahove Knjige, a vetjih ljubitelja shejtanskog roga i shejtanske frule. Neka nas Allah, Azze ve Dzelle, sachuva od toga. "
EBU VELID IBN RUSHD
Ebu Velid ibn Rushd u svom djelu, 'Menahidzul edilleti fi akaidil-milleti' (181) nabraja sekte koje su skrenule sa Sunneta pa kazhe: "Ovo je stanje novonastalih sekti koje se vezhu za sherijat. Svaka sekta na svoj nachin tumachi sherijat na nachin suprotan drugoj sekti i smatra da je to ono shto zheli istatji Zakonodavac, tako da se sherijat potpuno raspadne i na kraju se udalji od svoje prvobitne tematike. Poshto je Zakonodavac znao da tje se ovo desiti unutar sherijata otuda je prenesheno u sahih predaji: "Moj ummet tje se podijeliti na 72 skupine, i sve tje u vatru osim jedne." tj., jedna grupa tje se spasiti, a to je ona koja slijedi vanjshtinu sherijata i ne tumachi ga slobodno ili prenesenim znachenjem. Ako dobro razmislish o onome shto se ubacilo u ovaj sherijat u ovom vremenu od mnogobrojnog fesada (nereda) zbog slobodnog i prenesenog tumachenja sherijata dotji tjesh do spoznaje da je prethodna predaja zaista tachna i da se obistinila. Prvi koji su to prouzrokovali su: haridzije, zatim mu’tezile, pa esh'arije, maturidije i sufije. Potom je doshao Ebu Hamid Gazali, pa je prosuo vodu sakupljenu u dolini na sela. "
Abas ibn Mensur je umro 683 h.g., autor je knjige 'Burhan fi ma'rifeti akaidi ehli edjan'. Na kraju svoje knjige on kazhe: "Vetj sam spomenuo put ove uputjene skupine koja uputjuje na Pravi put, tj., Ehlu Sunnet, te da ona slijedi sherijat s kojim je doshao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i druge stvari koje ulaze u okvir chistog sherijata, i niko nije zastranio od njih osim jedne grupacije koja se naziva sufijama, a koji se deklarishu kao Ehli Sunnet. A treba znati da nisu od Ehli Sunneta jer se sa njima razilaze kako u akaidu (vjerovanju) tako i u pogledu djela i rijechi. Shto se tiche akideta (vjerovanja) u tome slijede batinije koji kazhu da Kur’an ima vanjsko i unutrashnje znachenje. Vanjsko znachenje obuhvata ono shto znaju poznavaoci sherijata (ulema), a unutrashnje znachenje je ono shto oni vjeruju a o tome smo vetj neshto kazali. Isti je sluchaj sa sufijama. Kazhu Kur’an i Sunnet imaju skrivene unutrashnje istine mimo onih na kojima se nalazi ulema koja tumachi sherijat u pogledu spoljashnjih propisa koje su nasljedili od prvih generacija - selefa, a koji sezhu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tachnim senedima, i koje je prihvatio Ummet. Sufije vjeruju da je Allah u njima i da je pomjeshan fizichki sa njima. To je pravac Ibn Mensura Haladza koji je razapet u Bagdadu za vremena halife Muktedira o chemu sam govorio pri spomenu sekte hatabija. Tako je Haladz rekao: 'Ja sam Allah'. Neka je Allah, Azze ve Dzelle, vrlo visoko od tih rijechi. I sve ono shto pripisuju tefsiru Kur’ana i tumachenju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa na svoj nachin kao i druge stvari koje su sebi propisali i na njima baziraju svoje uchenje a koje pripisuju Allahu, Azze ve Dzelle, i tvrde da je to istina. Oni se suprostavljaju onom na chemu je vetjina uleme i imami sherijata, i onome kako je ulema mezheba protumachila sherijat. Na osnovu temelja svoga akaida da su pomjeshani sa Allahom, izveli su novi akaid, a to je stepen ibadeta koji ako se dostigne sa njih spada obaveza chinjenja ibadeta koja inache vazhi za obichne ljude. Njima se po njihovom ubjedjenju deshavaju otkrovenja i sklanja zastor kod Allaha, Azze ve Dzelle, i oni otkrivaju Njegove tajne, a njihovi ibadeti prerastaju u ibadet srcem a ne tijelom. Kazhu da su ibadeti koje chini obichni svijet stepenice koje vode do pravih spoznaja i istina. To su skrivene stvari u njihovim ubjedjenjima. I kazhu: Mi smo dospjeli, spojili se i spoznali znanje spoznaja i otkrovenja, koje ne zna obichni svijet i poznavaoci sherijata. Na taj nachin indirektno su napali na imame, ulemu i fekihe, i obezvrijedili ono na chemu su oni, te ih ponizili i podcjenili u ochima obichnog svijeta a time su obezvrijedili i chasne sherijatske propise. Za sebe govore mi smo ulema spoznaje(hakike), odabranici koji su na istini, a shto se tiche fekiha oni spadaju u obichni svijet, jer oni nisu spoznali istinsko znanje. Allahu se utjechemo od spoznaje zablude. Poshto su tako ponishtili propise sherijata i zanijekali njegove propise onda su pali u drugu zabludu, a to je dozvoljavanje zabranjenih stvari a sebe su izdvojili iz kruga obaveza - vadziba. Tako su dozvolili gledanje u golobradog mladitja, osamljivanje sa stranim zhenama, nasladjivanje glasom zhena i djece, slushanje muzike, truba i defova, te napushtanje stida uz plesanje i pljeskanje rukama po ulicama i trgovima i to su uchinili ibadetom kojim se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, i zbog kojeg se okupljaju na svojim skupovima. Tim ibadetima daju prednost nad namazima i drzhe se ubjedjenja da su to najvrjedniji ibadeti. Na tim skupovima nekada dovode zhenske pjevachice ili djecu ili nekog drugog od omladine ko ima lijep glas. Takodje obezbjede muzichke instrumente, razne vrste defova i bubnjeva kao i drugih muzichkih instrumenata. Na tim skupovima chesto ce recituje ljubavna poezija u kojoj se opisuje ljepota i ukrasi zhene i spominju se zhene, one za kojima su cheznuli pjesnici i opisuju se njihovi ukrasi kao shto je npr., Lejla, Lubna, Hind, Suada, Zejneb i druge. Zatim kazhu: 'To su nashi nadimci za Allaha, Azze ve Dzelle!! Njemu uputjujemo pomenuta znachenja.'" (Ed-Dur en-nedid fi ihlasi kelimeti tevhid, 59-60)
IMAM SAN’ANI
Imam Muhammed ibn El-Emir San’ani u svojoj poznatoj knjizi 'Tathirul-i’tikad min edranil-ilhad' objashnjava sufizam, govori o sufijama, pa kazhe: "Shto se tiche onih koji se nazivaju 'opsjednutim', a koji svojim jezicima ponavljaju rijech Allah i izgovoraju je na nachin koji izvodi iz kruga arapskog jezika oni su prokleta shejtanova vojska. Izgovaranje rijechi Allah izdvojeno bez nekog obavjeshtenja o njoj kako to oni izgovaraju, 'Allah, Allah', ne predstavlja govor niti rijechi tevhida vetj to predstavlja poigravanje sa ovom uzvishenom rijechi tako shto se izvodi iz kruga znachenja arapskog jezika. Zatim treba retji da izolovano izgovaranje ove rijechi bez pipisivanja nekog znachenja predstavlja omalovazhavanje i ismijavanje. Da li je u Allahovoj Knjizi i Sunnetu preneshena rijech Allah samostalno i u obliku ponavljanja? Ono shto se prenosi u Allahovoj, Azze ve Dzelle, Knjizi i Sunnetu, je trazhenje da se chini zikr i da se ispoljava tevhid, tesbih (subhanAllah), tehlil (la ilahe illallah). Ako pogledash u zikrove i dove koji su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba vidjetjesh da ne sadrzhe graktanje, blejanje i njakanje koje uprazhnjavaju ovi koji su u odnosu na Allahovu Uputu i Uputu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao neko ko se nalazi na pustom ostrvu. Ponekad uz ovo chasno ime Allah dodaju imena skupine mrtvih kao shto je ibn Ulvan, ibn Husejn, Abdulkadir, El-Idrus. Ponekad se priklanjaju kaburovima zulumtjara kao shto je Alij Ruman, Alij Ahmer, i njima slichni. Allah, Azze ve Dzelle, je sachuvao Svog Poslanika i chasne ashabe da ih ne spominju svojim ustima ove zabludjele neznalice. Ovim svojim postupcima oni su objedinili vrste neznanja, shirka i nevjerstva.
Ako bi neko rekao: "Pa ovi koji ponavljaju Allahovo ime i rade ono shto rade oni koji su nemoralni dozhivljavaju chuda za koja mislimo da su kerameti. Npr., probadaju se oshtrim predmetima, zatim nose zmije i akrepe, jedu vatru i uzmaju zheravicu u ruke pa je trljaju po tijelu." -Kazhem: "Ove stvari su shejtansko djelo a ti koji mislish da su to kerameti mrtvih ili zhivih zbog njihovih dobrih djela znaj da si obmanjen. Zato shto je ovaj zabludnik izgovarao njihova imena i tako ih uchinio suparnicima Allahu, Azze ve Dzelle, u pogledu stvaranja i upravljanja. Tj., uchinio je shirk Uzvishenom Allahu. Ovi mrtvaci za koje ti mislish da su Bozhije evlije, pitam te da li bi evlija bio zadovoljan da ga jedan pokvarenjak koji slijedi put sufija uchini sudrugom Bozhijim? Ako bi tako neshto mislio onda bi doista uchinio neshto odvratno i pomenute bi mrtvace uchinio mushricima i tako bi ih, da nas Allah sachuva, izveo iz kruga islama jer si ih uchinio Allahovim suparnicima koji se time zadovoljavaju. Ako mislish da su kerameti ono shto se dogadja ovim zabludjelim pokvarenjacima, koji chine shirk Allahu, Azze ve Dzelle, i koji slijede neistinu, oni koji su se utopili u iskvarenost, koji ne chine sedzdu jedino Allahu, Azze ve Dzelle, i koji ne chine zikr Njemu Jedinom; ako to zaista mislish onda si pripisao keramete mushricima kafirima i ludacima, i time bi srushio propise i temelje jasnog dina i chasnog sherijata. Kada si spoznao neispravnost ove dvije stvari onda tjesh znati da ova shejtanska stanja, tagutska posla, ibliska djela sprovode shejtani pomazhutji svoju bratju od ovih koji su zalutali na putu odvodjenja Allahovih robova u zabludu.
Prenosi se u pouzdanim hadisima da se shejtani i dzini pretvaraju u oblik zmije i to je opshte poznata stvar. To su zmije koje chovjek chesto vidi u rukama pokvarenjaka (madjionichara i sihirbaza). Nekada u tome mozhe biti udjela i sihra kojeg ima mnogo vrsta i koji nije teshko nauchiti. Najlakshe se do sihra mozhe dotji nevjerstvom Allahu, Azze ve Dzelle, zatim odlaganjem mushafa u nuzhnik i slichno tome, neuzubillahi(Allahu se utjechemo ovog). Zato nemoj da te zavara ono shto vidish da rade ovi pokvarenjaci od chuda i da pomislish da su to kerameti, jer sihr u djelima mozhe imati veliki efekat. "
IMAM MUFESSIR EBU HAJAN EL ENDELUSI
Imam Ebu Hajan El-Endelusi u svom velikom tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', te u dodatku iste knjige pod nazivom, 'En-Nehrul-made', ( 3/448 ), u tumachenju sure En-Nisa kod rijechi Uzvishenog: "Zaista su nevjernici oni koji kazhu: 'Zaista je Allah sin Merjemin.", kazhe: "Iz nekih dijelove krshtjanske akide (vjerovanja) oni koji se vanjshtinom predstavljaju kao muslimani a koji se mogu deklarisati kao sufije izveli su tezu o Allahovoj utopljenosti u lijepe slike. Od bezbozhnika koji zastupaju takvo mishljenje u pogledu akide jedinstva i fizichke izmjeshanosti Allaha sa stvorenjima (akida ittihada i vahdetul vudzuda) su Haladz, Esh-Shevzi, Ibn Ahla, Ibn Arebi koji je stanovao u Damasku, Ibn El-Farid, zatim sljedbenici ovih pomenutih kao shto je Ibn Seb’in, zatim njegov uchenik Et-Tusteri, Ibn Mutraf koji je stanovao u Mersiji, Es-Safar koji je ubijen u Granadi, Ibn Lubadz, Ibn Hasan koji je stanovao u Beluziku. Takodje se predstavnicima ovog prokletog pravca deklarishu: Telmesani koji je u kontekstu toga napisao mnoge stihove, Ibn Ajash Melaki koji je stanovao u Damasku, Abduvahid ibn Muehir koji je stanovao u Saidu u Egiptu, El-Ejki Adzemi koji je vodio rijaset u Hanikahu, Seid Suada u Kairu, Ebu Jakub ibn Mubeshir, uchenik od Tusterija koji je stanovao u Zevili blizu Kaira, Sherif Abdul-laziz
El-Menuni i njegov uchenik Abdulgaffar El-Kudsi. Ova sam imena nabrojao radi interesa vjere a Allah to najbolje zna i iz samilosti prema slabim muslimanima kako bi se sachuvali jer je njihovo zlo vetje od zla filozofa koji negiraju Allaha, Azze ve Dzelle, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji govore o praiskonu svijeta, tj., da je on oduvijek postojao i koji negiraju prozhivljenje. Neke neznalice izmedju sufija velichaju ove lichnosti s uvjerenjem kako su oni Allahovi odabranici i Njegovi shtitjenici (evlije). Odgovoriti krshtjanima, hululijama, i zagovornicima vahdetul vudzuda, je od ilma - znanja koje spada u temelje vjere (usuli din).
Ebu Hajan u svome tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', (4/145), tumachetji rijechi Allaha, Azze ve Dzelle,: "U Njega su kljuchevi svih tajni i niko ih ne zna osim On", kazhe: "Ovi koji se deklarishu kao sufije tvrde da poznaju stvari od gajba i da posjeduju znanje o svrshetku zhivota svojih pristalica te da tje sa njima biti zajedno u Dzennetu, sa krunama na glavama. I niko od njih to ne negira iako je poznato koliko su neuputjeni i daleko od nauke a sebi umishljaju da znaju gajb." Na drugom mjestu, (2/93), kazhe: "Da je Katade dochekao i zhivio u ovom vremenu pa da chuje lazhni i nakindjureni govor ovih koji se nazivaju sufijama a koji nema osnove u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i upushtanja u izmishljanje lazhi o stvarima gajba, umro bi od zaprepashtenja." U tefsiru sure El-E’araf Ebu Hajan kazhe: "U ovom chudnom vremenu u kojem zhivimo pojavili su se ljudi koji se oslovljavaju shejhovima. Medju obichnim svijetom oblache prepoznatljivu odjetju a klonili su se privredjivanja i izgovaraju glasno zikrove po dzamijama koji nisu preneseni sherijatom. Oko sebe okupljaju sluge koji im pribavljaju svijet kako bi im sluzhili i kako bi se okoristili njihovim imetkom. Oni smatraju da se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, putem osamljivanja i uchenjem nekakvih zikrova koji nisu prenesheni ni u kakvoj objavljenoj knjizi niti je to spominjao nijedan poslanik, alejhi selam. Medju svijetom se uzdizhu tako shto se osamljuju na sedzadi. Svijetu pruzhaju ruku kako bi je poljubili. Pri tome nastoje da ne prichaju osim malo a kad hode, hode pognutih glava. Njihove sluge, ako neshto trazhish od shejha, chesto kazhu: 'Shejh je zauzet zbog osamljivanja', ili nekada kazhu: 'Shejh ne misli dobro o tebi ili shejh te je jucher spomenuo', ili neke druge rijechi kojima privlache obichni svijet i tako zavode pamet neznalica. Ovi shejhovi iako se uspiju sachuvati akide hulula i vahdetul-vudzuda koja se proshirila u ovom nashem vremenu, u najmanju ruku u potpunosti izlaze iz okvira sherijata. Ono shto je josh chudno u pogledu ovih kako sebi odredjuje chinove, kako dolaze do imetka i kako im ljudi sluzhe iako nemaju nekih posebnih vrijednosti."
Potvrda Učenjaka Fikha O Prednosti Učenjaka Tesavvufa
Imam Ebu Hanifa (81-150 H./700-767 CE) :
Imam Ebu Hanifa (85 H.-150 H) je rekao, "Da nije poradi dvije godine, ja bih propao. Proveo sam dvije godine sa Sejjidinom Dža`fer es-Sadikom i pribavio duhovno znanje koje me je učinilo gnostikom na Putu (`arifom)."
Knjiga Ed-Durr el-Muhtar, tom I. str. 43, navodi da je Allamah Ibn `Abidin rekao, "Ebi Ali Dakkak, jedan od sufi evlija, je primio svoj tarikat od Ebul Kassim en-Nasarabadija, koji ga je primio od eš-Šiblija, koji ga je primio od Sarijja es-Sakatija koji ga je primio od Ma`ruf el-Karhija, koji ga je primio od Davud et-Ta'ija, koji je primio znanje (ilm), i formalno i duhovno, od Imam Ebu Hanife, koji je podržavao Duhovni Put Sufija." Imam Ebu Hanifa je prije smrti rekao: leuvla seneten lahaleka Nu`man, "Da nije bilo dvije određene godine, Nu`man [ja] bih propao." To su te posljednje dvije godine njegova života, kada je primio duhovno znanje od Imam Dža`fer es-Sadika.
Imam Malik (94-179 H./716-795 CE) :
Imam Malik je rekao, "Ko god studira pravo (fikh) a nije studirao Sufizam (tesavvuf) pokvarit će sebe; a ko god studira tesavvuf a nije studirao pravo (fikh) postati će heretik; a ko god objedini obadvoje dosegnuće Istinu (tehakkak)." Ova izjava je zabilježena i objašnjena u knjizi učenjaka 'Ali el-Adevija sa objašnjenjem od Imam Ebil-Hassana, učenjaka Islamskog prava (fikha), tom. 2, str. 195. [prim. prev. Imam Malik rahmetullahi alejh ovom izjavom upozorava kako ulemu tako i obične Muslimane da ne smiju zanemariti niti fikh niti tesavvuf, jer prva znanost usmjerava i obučava tijelo dok druga znanost usmjerava i obučava dušu. Stoga samo onaj ko poriče fundamentalnu istinu da ljudsko biće na ovom svijetu opstoji u tijelu i duši može poreći neophodnost izučavanja i prakticiranja ovih dviju esencijalnih znanosti Šeri`ata. Prema tome svako, ko želi biti od onih koji su dosegli istinu (tehakkak), treba pribaviti sebi adekvatno znanje iz fikha i tesavvufa.]
Imam Šafi`i (150-205 H./767-820 CE) :
Imam Šafi`i je rekao, "Ja sam se družio sa Sufijama i od njih primio tri vrste znanja:
- oni su me naučili kako da govorim.
- oni su me naučili kako da se odnosim prema ljudima sa blagošću i mehkim srcem.
- oni su me uputili u detalje Sufizma.
Ovo je zabilježeno u knjigama, Kešf el-Hafa i Muzid el-Albas, od Imam 'Adžlunija, tom. I, str. 341. [prim. prev. Fakih bez uvida o tome s kim i kome priča može govoriti na način neprikladan intelektualnom kapacitetu slušaoca kao i njegovoj ličnoj naravi. Svaki insan je unikatan po svojoj naravi i ne može se prema svakom isto nastupati. Pa tako fakih bez basireta svojom dobronamjernom besjedom može slušaoca zbuniti ili razjariti. Radi toga je Poslanik rekao govorite s ljudima onako kako su sposobni da vas razumiju, tj. da od vašeg govora korist za sebe izvuku. Tesavvuf uči ljude znanju na osnovu kojeg mogu uvidjeti narav i intelektualni kapacitet svoga sagovornika. Tesavvuf također uči ljude poniznosti i samilosti prema svim Allahovom stvorenjima a pogotovo ljudima. A Allah prezire svakog čovjeka (pa i fakiha) koji se smatra superiornijim drugim ljudima. Tesavvuf također nudi znanje o Allahu i Njegovim stvorenjima koje nadalje pribavlja njegovu aspirantu stanje Perfekcije Islama (Ihsan), tj. obožavanja Allaha kao da ga se vidi.]
Imam Ahmed bin Hanbel (164-241 H./780-855 CE)
Imam Ahmed je rekao, savjetujući svoga sina, "O moj sine, ti moraš sjediti sa Ljudima Sufizma, zato što su oni kao fontane znanja i oni drže Sjećanje na Allaha u svojim srcima. Oni su askete i oni imaju najveću duhovnu snagu." Ovo je objašnjeno u knjizi Tenvir el-Kulub, str. 405, od Šejh Emin el-Kurdija.
Imam Ahmed je rekao o Sufijama, kak se navodi u knjizi Giza el-Elbab, tom. I, str. 120, "Ja ne znam za bolje ljude od njih (sufija)."
Imam el-Muhasibi (umro 243 H./857 CE)
Imam el-Muhasibi prenosi da je Poslanik rekao, "Moj Ummet će se razbiti u 73 grupe i samo jedna će biti spašena." A Allah najbolje zna da su ljudi Tesavvufa ta spašena Grupa. On je opširno i podrobno objasnio ovaj predmet, u knjizi Kitab el-Vasija str. 27-32.
Imam el-Kušejri (umro 465 H./1072 CE)
Imam el-Kušejri je rekao o Sufizmu, "Allah je načinio ovu grupu najboljim Svojim prijateljima (evlijama) i On ih je počastio nad svim Njegovim robovima odmah nakon svojih Vjerovjesnika i Poslanika, i On je učinio njihova srca tajnama Njegova Božanskog Prisustva i On je odabrao njih iz Ummeta da prime Njegova Svjetla. Oni su posrednici (vesilah) čovječanstva. On ih je očistio od svih naklonosti prema dunjaluku, i On ih je uzdigao na najveće stupnjeve vizije (mušahadah). I On je otkrio njima Realnosti Njegova Unikatnog Jedinstva. On je učinio da oni osmatraju Njegovu Volju kako se sprovodi u njima. On je učinio da oni sjaje u Njegovoj Egzistenciji i da se pojavljuju kao svjetla Njegova Svjetla." [er-Risalat el-Kušajrijja, str. 2]
Imam Gazali (450-505 H./1058-1111 CE)
Imam Gazzali, Hudždžat ul-Islam, Dokaz Islama, je rekao o Sufizmu, "Ja sam spoznao da je istina da su Sufije aspiranti na Allahovom Putu, i da je njihov ahlak najbolji ahlak, i da je njihov put najbolji put, i da je njihovo ponašanje najsvetije. Oni su očistili svoja srca od svega mimo Allaha i oni su napravili od svojih srca korita za rijeke znanja o Božanskoj Prisutnosti." [el-Munkiz min ed-Dalal, str. 131].
Imam Nevevi (620-676 H./1223-1278 CE) :
Imam Nevevi je rekao, u svojim Pismima, el-Makasid, "Ima pet specifikacija Sufi Puta:
Držati Allahovo Prisutvo u svom srcu u javnosti i tajnosti;
Slijediti Sunnet Poslanika djelima i riječima;
Držati se daleko od ovisnosti prema ljudima;
Biti zadovoljan sa onim što ti Allah podari, čak i ako je mala stvar;
Oslanjati se uvijek na Allaha, Svemoćnog i Uzvišenog." [Makasid et-Tevhid, str. 20]
Imam Fahruddin er-Razi je rekao, "Način na koji Sufije traže Znanje je da prekinu kontakt njihova srca sa dunjalukom, i da drže sebe neprekidno u svijesti i srcu, u Zikrullahu, tokom svih njihovih akcija i ponašanja." [I`tikadat Firak el-Muslimin, str. 72, 73]
Ibn Haldun (733-808 H./1332-1406 CE) :
Ibn Haldun je rekao, "Put od Sufija je upravo put Selefa, Učenjaka među Ashabima, Tabi`inima, i Tabi` et-Tabi`inima. Njegov korijen je u obožavanju Allaha i napuštanju ukrasa i užitaka ovoga svijeta." [Mukaddimat ibn Haldun, str. 328]
Tadžuddin es-Subki :
Tadžuddin es-Subki bilježi u svojoj knjizi Mu`id en-Na`im, str. 190, u poglavlju o Sufizmu, "Neka ih Allah pohvali i blagosilja i neka nas Allah postavi da budemo s njima u Džennetu. Mnogo stvari je rečeno o njima i mnogi ignoramusi (džahili) su rekli o njima ono što nema baš ništa sa njima. A istina je da su oni napustili dunjaluk i posvetili se obožavanju.[prim. prev. Allah -dželle šanuhu- kaže, 'Mi nismo stvorili džinne i ljude osim da bi nas obožavali.' Sufije su odabrali obožavanje Allaha mimo obožavanja dunjaluka. Mnogi njihovi kritičari su upravo svojim licemjernim životima pokazali da čine suprotno od onoga što Sufije čine te daju prednost dunjaluku nad istinskim obožavanjem. Njihovo obožavanje se svodi na patvoreno obožavanje tijelom dok im je duša gluha, slijepa i nesvjesna Božanskog poziva prema Istini. Srca zarasla u korov dunjalučki kojeg godinama i desetljećima niko nije kosio niti čupao, pa je tlo postalo divlje i nezdravo iz kojeg niče samo nekorisno i štetno bilje.]"
On je rekao, "Oni su Allahovi Ljudi, čije dove i molitve Allah prihvaća, i putem kojih Allah podržava sva ljudska bića."
Dželaluddin es-Sujuti
On je rekao u svojoj knjizi Ta'jad el-Hakikat el-`Alijja, str. 57, "Sufizam po sebi je najbolje i najčasnije znanje. On objašnjava kako slijediti Sunnet Poslanika i odbaciti pokudne inovacije."
Allamah Ibn Abidin
Veliki učenjak, Ibn Abidin u svojoj knjizi Rasa'il Ibn Abidin (str. 172-173) kaže: "Aspiranti na ovom Putu ne čuju osim od Božanske Prisutnosti i ne vole nikog do Njega. Ako Ga se sjete oni plaču. Ako Mu zahvaljuju oni su sretni. Ako Ga nađu oni su budni. Ako Ga vide biće smireni. Ako hodaju u Njegovoj Božanskoj Prisutnosti, tope se. Oni su opijeni Njegovim Blagodatima. Neka ih Allah blagodariva."
Ibn Tejmijja (661-728 H./1263-1328 CE)
U knjizi Medžma`a FetavaIbn Tejmijja, štampanoj od izdavaća Dar er-Rahmat, Kairo, tom XI, str. 497, Kitab o Tesavvufu, Ibn Tejmijja kaže: "Morate znati da se pravi šejhovi moraju uzeti kao vodići i uzori u religiji, jer oni slijede stope Poslanika i Vjerovjesnika. Put (tarikat) tih šejhova je pozivanje ljudi Allahoj Božanskoj Prisutnosti i pokornosti Poslaniku."
Ibn Tejmijja kaže na strani 499 istoga toma: "Šejhovi koje mi moramo uzeti kao vodiće su naši uzori i mi ih moramo slijediti. Isto kako nam na putu za Hadždž, teba vodić (delil) da stignemo do Kabe, i šejh je naš vodić (delil) prema Allahu i našem Poslaniku."
Među istinskim šejhovima koje on spominje su: Ibrahim ibn Edhem, Ma`ruf el-Karhi, Hasan el-Basri, Rabia el-Adevijja, Džunaid ibn Muhammed el-Bagdadi, Šejh Abdul-Kadir Džilani, Šejh Ahmed er-Rufa'i, i Šejh Bajazid el-Bistami. [prim. prev. žalosno je i apsurdno da se današnji buntovnici u Islamu kao gospoda iz redakcije časopisa 'Hilal' protivi mišljenju jednog od glavnih svojih autoriteta pa kažu kako su baš ove sufi evlije po njihovom ''stručnom'' mišljenju ili inovatori ili heretici ili idolopoklonici. Pitam se samo da li je njima poznato da je Allah -dželle šanuhu- obećao rat onima koji grde njegove evlije, a ako ovi nabrojani nisu evlije kada ih i sam Ibn Tejmijja smatra takvima, onda ko jeste evlija za te ignroamuse. Da li su svjesni da kada Allah Silni objavi nekome rat, da je prva stvar koju će mu zaplijeniti njegov iman. Utjećemo se Allahu od Njegove srdžbe i neuadovoljstva.]
Ibn Tejmijja citira Bajazid el-Bistamija na strani 510, deseti tom: "...veliki Sufi šejh, Bajazid el-Bistami, i čuvena priča kada je on vidio Allaha u viziji (kešf) i rekao Mu: 'O Allah, koji put vodi Tebi?' I Allah mu je odgovorio, 'Napusti sebe i dođi Meni.'" Ibn Tejmijja nastavlja citirati Bajazid el-Bistamija, "Ja sam svukao sebe (ego) kao što zmija svuče svoju kožu."
Implicitno u ovom citatu je ukazivanje na potrebu za zuhdom (sustezanjem od dunjalučkih stvari), pošto je to bio put Bajazid el-Bistamija.
Prema gornjim citatima možemo vidjeti, da je Ibn Tejmijja prihvatao mnoge šejhove citirajući ih i urgirajući na narod da slijede šejhove koji naučavaju put istinske pokornosti Allahu i Poslaniku.
Šta Ibn Tejmijja Kaže O Terminu Tesavvuf
"Topionica ti sama kaže, kada si u nedoumici, da li si zlato ili pozlaćeni bakar." Sanai.
Slijedeće su riječi Ibn Tejmijje o definiciji Tesavvufa, tom XI, Et-Tesavvuf, od Medžmu`a Fetava Ibn Tejmijja el-Kubra, Dar er-Rahmah, Kairo:
"Elhamdulillah, upotreba riječi tesavvuf je podrobno diskutovana. To je termin koji je dat onima koji se bave granom znanja (tezkijat en-nefs i Ihsan)."
"Tesavvuf je nauka realnosti i stanja iskustva. Sufi je onaj ko odstrani od sebe sve ono što ga ometa u sječanju na Allaha i koji je toliko ispunjen znanjem srca i uma da za njega vrijednost zlata i kamenja postane ista. Tesavvuf čuva neizmjernu vrijednost značenja i baca iza sebe pozive na popularnost i taštinu da dosegne stanje Istinitosti (siddikija). Najbolji ljudi poslije poslanika su Siddikin, kao što Allah kaže o njima u Suri En-Nisa', 69: "Svi oni koji se pokoravaju Allahu i Vjerovjesniku su u društvu onih na kojima je blagonaklonost Allahova: poslanika, iskrenih pobornika istine (siddikin), šehida i dobrih; Ah! Kakvo divno društvo.'"
On nastavlja o Sufijama, "Oni se trude da budu pokorni Allahu... Pa ćeš stoga naći da su oni usljed svoga napora Prvi u Bliskosti (mukarrebun). A neki od njih su od Ljudi Desne ruke..." (El-Vakia`h)
Sufi Mantil (hirka)
Prije izlaganja Imam Ibn Kajjima, bilo bi korisno reći nešto o nošenju Sufi mantila. U mišljenju Siddikina, imaju tri kategorije šejhova:
Šejh Mantila
Šejh Zikra
Šejh Upute
Prve dvije kategorije (Šejh Mantila i Šejh Zikra) su zapravo halife treće kategorije šejha, predstavljajući realnost šejha ili tarikata putem posredstva bilo mantila ili zikra. Šejh Mantila (Hirkah) ovisi o moći tj. bereketu mantila da efektuje murida (aspiranta). Murid se napaja iz bereketa mantila, koji je savršeni Šejh Upute (Muršid el-Kamil) blagoslovio svojim bereketom.
Murid Šejh Zikra je podržan zikrom, a ne direktno šejhom. U ova dva slučaja, Šejh postaje simbol, zašto što je stvarna potpora za murida ili mantil ili zikr.
Najviši od tri kategorije je Šejh Upute (Muršid el-Kamil). On podržava murida bez ikakva posredstva (sebeba), direktno od sebe. On je pravi Šejh zato što, bez ikakva posredstva, on podržava i upućuje murida direktno kroz njegovo srce. Radi toga je Sejjidina Ahmed el-Faruki Sirhindi rekao, "U našem tarikatu šejh upućuje murida direktno, za razliku od drugih tarikata koji koriste mantil i druga sredstva da podignu svoje muride."
U Nakšibendi Tarikatu se samo jedan šejh, Šejh Upute, prihvata kao vlasnik autoriteta. Kada taj Šejh preseli na ahiret, muridi moraju obnoviti svoj inicijaciju (bejat) sa njegovim nasljednikom, kome je on prenio sve svoje tajne i nasljedstvo od Poslanika i svih njegovih prethodnika u Zlatnoj Silsili.
Imam Ibn Kajjim (umro 751 H./1350 CE)
Imam Ibn Kajjim je izjavio, "Mi možemo osvjedočiti veličinu ljudi tesavvufa u očima Selefa od onoga što je rekao Sufjan es-Sevrija (umro161 H./777 CE). Jedan od najvećih imama drugog stoljeća, je rekao: "Da nije bilo Ebu Hišam es-Sufije (u. 115 H./733 CE) ja ne bih bio sposoban opaziti suptilne forme licemjerstva (rija') u egu." (Menazil es-Sa'irin)
Ibn Kajjim nastavlja: "Najbolji od ljudi je Sufi učevan u fikhu."
Abdullah ibn Muhammed ibn Abdul Vehhab (1115-1201 H./1703-1787 CE)
Slijedeće je citat od Muhammed Menar Nu`manijeve knjige (str. 85), Ed-Dia'at el-Mukassafa Didd eš-Šejh Muhammed ibn Abdul Vehhab: "Šejh Abdullah, sin Muhammed ibn Abdul-Vehhaba, je rekao o Tesavvufu: "Moj otac i ja ne poričemo niti kritikujemo Nauku Sufizma, naprotiv mi istu podržavamo zato što čisti i vanjštinu i unutarnje stanje čovjeka od skrivenih grijeha srca. Iako osoba može s vana biti na pravom putu, iznutra ona može biti na zabludi; a za tu korekciju tesavvuf je neophodan."
U petom tomu zbirke pisama Muhammed ibn Abdul-Vehhaba pod naslovom er-Rasa'il eš-Šejhsijja, strana 11, i opet na stranama 12, 61, i 64, on kaže: "Ja nisam nikada optužio nevjerstvom Ibn Arabija ili Ibn el-Farid za njihove Sufi interpretacije."
Šejh Muhammed Abduh (1265-1323 H./1849-1905 CE)
On je rekao, "Tesavvuf se pojavio u prvom stoljeću Islama i primio ogromnu čast. Očistio je ego i ispravio ponašanje i podario znanje ljudima od Mudrosti i Tajnama Božanskog Prisustva." [citirano iz knjige Medžallat el-Muslim, šesto izdanje, 1378 H, str. 24].
Šejh Rešad Rida
On je rekao, "Sufizam je unikatni stub od stubova vjere. Njegova svrha je čiščenje ega i obračunjavanja svakodnevnih postupaka i podizanja ljudi na visoke stupnjeve duhovnosti." [Medžallat el-Menar, prva godina, str. 726].
Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi
Maulana Ebul Hasan Ali Nadvi je član Islamskog-Arapskog Društva Indije i Muslimanskih zemalja. On je rekao u svojoj knjizi, Muslimani u Indiji, str. 140-146, "Ove Sufije iniciraju ljude u Jedinstvu i iskrenosti u slijeđenju Sunneta Poslanika, te iskrenog pokajanja od grijeha i izbjegavanja svake nepokornosti Allahu. Njihovi vodići ih ohrabruju da krenu putem savršene ljubavi prema Allahu."
"U Kalkutti, Indija, svaki dan više od 1000 ljudi se inicira u Sufizmu."
"Zahvaljujući Sufijama, hiljade i na stotine hiljada u Indiji je našlo svog Gospodara i u Islamu postiglo stupanj Perfekcije (Ihsana)."
Ebul Ala Mavdudi
On je rekao u svojoj knjizi Mabadi' el-Islam (str. 17), "Sufizam je zbilja čija znaci su ljubav prema Allahu i ljubav prema Poslaniku, gdje osoba napušta sebe poradi njih, i kad je osoba poništena za svakog osim za njih. Sufizam upućuje kako slijediti stope Poslanika."
"Tesavvuf je tražio iskrenost srca, ćistotu nijeta, i poverljivu pokornost u svakoj akciji."
"Šeri`ah i Sufizam: kakav je primijer ovoga dvoga? Oni su kao tijelo i duša. Tijelo je šeri`ah a duša je sufizam."
U zaključku, Sufizam, danas kao i u prošlosti, je efektivno sredstvo za širenje realnosti Islama, proširujući znanje i razumjevanje duhovnosti, gajeći sreću i mir. S njim čovjek može pronaći sebe i, čineći, naći i svog Gospodara. S time se čovjek može popraviti, transformirati, i uzdignuti, i naći spasenje od neznanja ovog svijeta i zabluđenih napora sticanja nekih materijalističkih fantazija. A Allah najbolje zna šta On naumi za svoje robove.
Imam Ebul Feredz Abdurrahman ibn Dzevzij Bagdadi, umro 597 h.g., napisao je posebnu knjigu, 'Telbisu Iblis', koja bi se mogla prevesti kao: 'Iblisovo obmanjivanje', u kojoj najvetjim dijelom govori o sufijama i o tome kako ih je shejtan obmanuo. Ibn Dzevzij kazhe: "Osnova shejtanove obmane u pogledu sufija je u tome shto ih je odvratio od znanja te shto im je prikazao kako su samo vazhna djela. Poshto im je ugasio svjetiljku znanja onda su ostali da tumaraju u mraku. Tako je nekima od njih prikazao kako je svrha i cilj vjere u potpunom ostavljanju ovodunjaluchkih potreba pa su odbili ono shto koristi njihovim tijelima a imetak su poistovjetili sa akrepima a zaboravili su da je imetak stvoren radi korisnih stvari. Otezhavali su svojim dushama tako da je medju njima bilo onih koji nisu lijegali. Oni su imali lijepu namjeru samo shto nisu ishli pravim putem. Medju njima je bilo onih koji su zbog slabog znanja radili po lazhnim hadisima a da to nisu ni znali. Zatim su doshli drugi koji su govorili i uzdizali gladovanje, siromashtvo, nasladjivanje, i o tim stvarima pisali knjige kao shto je pr. Harisa Muhasibija. Poslije su doshli drugi koji su medju sufijama propagirali odjevanje poderanom odjetjom, poslushnost, ritualne plesove, redanje u redove i josh su dodatno povetjali taharet. I tako je ova stvar nastavila da raste i da se mijenja. Kroz njihove snove su mjerili vrijednost znanja po kojem rade tako da su to nazvali unutrashnjim znanjem (ilmul-batin) a sherijatsko znanje, tj., propise sherijata su nazvali vanjsko znanje (ilmuz-zahir).Tako je glad od nekih uchinila da su pocheli mashtati i umishljati pokvarenosti pa su se pozvali na ljubav istine (el-hakka). Zatim se zharko zaljube u to kao da umishljaju osobu lijepog izgleda u koju se zaljube. Djela ovih su na granici izmedju nevjerstva i novotarije. Zatim su se medju sufijama pojavili pravci - tarikati pa su iskrivili akidu (vjerovanje). Tako neki od njih vjeruju u hulul (da je Allah, Azze ve Dzelle, u svakoj stvari fizichki prisutan), drugi vjeruju u Njegov spoj sa stvorenjima (ittihad). I stalno ih je Iblis uvodio u umjetnost novotarija tako da su za sebe napisali sunene. Onda je doshao Ebu Abdurrahman Silmi i napisao im knjigu, 'Sunena', i sabrao im istine o tefsiru, a o njima je u toj knjizi spomenuo chudne stvari u njihovom tumachenju Kur’ana te stvari o osnovama znanja o kojima govore a o kojima ne postoji sened - lanac prenosilaca. Od chuda koja ih karakterishu je, rasprave u pogledu Kur’ana." Dalje Ibn Dzevzij kazhe: "Za njih je Ebu Nasr Es-Siradz napisao knjigu koju je nazvao, ‘Lem’u sufijje’, u kojoj je spomenuo ruzhna ubjedjenja (akidu), i nepristojan govor a spomenut tjemo poslije dio toga, inshaAllah. Zatim je za njih Ebu Talib Mekki napisao knjigu 'Kutul-kulub ala lisan sufijje', shto bi se moglo prevesti kao, 'Opskrba srca na jeziku sufija' u kojoj je spomenuo netachne hadise, i shto nema osnove kada su u pitanju salavati u toku dana i notji, i druge apokrifne (lazhne) stvari kao i stvari od neispravne akide (vjerovanja). U njoj chesto navodi sljedetje: "Kazhu neki vidovnjaci - otkrovitelji (mukashif)." To predstavlja bezvrijedan govor. U toj knjizi je takodje spomenuo kako se Allah, Azze ve Dzelle, otkriva - pokazuje na ovom svijetu nekim evlijama. Pamti se da je rekao: 'Po stvorenje nema niko shtetniji od Stvoritelja.' Poslije toga ljudi su ga otjerali i poslije toga mu je zabranjeno da govori i vazi ljudima." Ibn DZevzij dalje kazhe: "Zatim se pojavio Ebu Neim Asbehani koji je za njih napisao knjigu 'El-Hulije', te je u njoj spomenuo stvari koje su u okviru sufizma, ruzhne i pokudjene. Chak se nije stidio da medju sufije ubroji Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, radijAllahu anhum. O njima je u toj knjizi naveo zaista chudne stvari. Takodje je medju sufije svrstao shurejha, Hasana Basrija, Sufjana Sevrija, Ahmeda ibn Hanbela. Silmi je u 'Tabekat sufijje', spomenuo Ibrahima ibn Edhema zatim poznatog Kerhija. U sufije ih je svrstao jer su bili poznati kao skromni pobozhnjaci (zahidi). Treba znati da u islamu niko ne prezire skromnost-zuhd koji je u granicama sherijata vetj je pokudjen nachin na koji na njega gledaju sufije kao shto tjemo to spomenuti. Zatim je Abdulkerim ibn Hevazim Kushejri za njih napisao knjigu, 'Er-Risale', u kojoj je spomenuo chudne stvari o: prolaznosti i vjechnosti, uskratjivanju i udjeljivanju, vremenu, zaljubljenosti i postojanju, sakupljanju i rastavljanju, budnosti, opijenosti, okusu, pijenju, istrajnosti, otkrovenju, vidovnjashtvu, kodeksima, pokazanjima, prosvjetljenju, gradji i mogutjnosti, sherijatu, istini, i druge udrobljene stvari koje sa nauchnog gledishta ne predstavljaju nishta, a njegov tefsir je josh chudniji od toga. Zatim je doshao Muhammed ibn Tahir Makdisi pa im je napisao knjigu 'Svojstva sufizma', u kojoj je spomenuo stvari zbog kojih bi se svako pametan stidio da ih spomene.
Spomenut tjemo od toga neke stvari kada za to bude prilika, inshaAllah. Zatim je doshao Ebu Hamid El-Gazali koji je napisao knjigu, 'El-Ihja', u kojoj je naveo veliki broj netachnih hadisa neznajutji da su netachni. Zatim je govorio o otkrovenju pri chemu je izishao iz okvirnih principa fikha. Tako npr., kahe: "Pod suncem, mjesecom i zvijezdama, koje je vidio Ibrahim, se misli na svjetlo koje je Allahov zastor.."- a o tome nishta nije prenesheno. Ovakva izjava lichi govoru batinija. Ebu Hamid El-Gazali u svojoj knjizi 'El-Mefseh bil-ahval', kazhe: "Sufije u svojoj budnosti vide meleke i dushe poslanika i chuju njihove glasove i od njih uzimaju pouke." Zatim se njihovo stanje mijenja od vidjenja prema stepenima pri chemu im se stezhe pas. Kazhe imam Ebu El-Feredz ibn Dzevzij: "Razlog zbog kojeg su gore navedeni pisali o pomenutim stvarima je slabo znanje o sunnetima, islamu i predanjima, te okretanje od pravca naroda ka onome shto su sebi prikazali pozheljnim i lijepim. Ove stvari su sebi prikazali lijepim jer su njihove dushe vidjele zuhd pohvalnim i lijepim, i jer su vidjeli da je stanje ovih ljepshe od stanja ostalih pripadnika naroda po izgledu i da govore njezhnijim govorom od njihova govora. Metoda i pravac prethodnika - selefa sadrzhe neku vrstu grubosti. Zatim zhudnja za pravcem koji su zauzeli sufije ogleda se u tome shto oni vanjshtinom zrache pobozhnoshtju i chistotjom a u sklopu toga je i dushevni rahatluk, poslushnost a to je ono chemu tezhe dushe. Prve sufije su bjezhali od sultana i namjesnika shto ih je uchinilo iskrenim. Nakon shto je sufizam postao pokret i nakon shto su se odali materijalizmu pocheli su se druzhiti sa sultanima i namjesnicima. Vetjina djela koja su napisali sufije nemaju sherijatski valjane osnove i ne oslanjaju se na sherijatske izvore. Vetj su to dogadjaji koje prenose jedni od drugih koje su poslije sabrali u knjige i nazvali ga unutarnjim znanjem (batin)." Ibn Dzevzij dalje kazhe: "Na pochetku ove knjige prenijeli smo od AHMED INB HANBELA da je, nakon shto je chuo ono shto govori Haris Muhasibi, rekao: 'Savjetujem ti da se ne druzhish sa njim'." Seid ibn Amra Berdei kazhe: "Bio sam svjedok kad je Ebu Zur’a upitan o Harisu Muhasibiju i njegovim knjigama pa je rekao: 'Dobro se chuvaj tih knjiga. To su knjige novotarija i zabluda. Drzhi se predaja (hadisa) u njima tjesh natji ono shto tje te zadovoljiti.' Upitan o poukama iz ovih knjiga rekao je: "Ko ne nadje pouku u Allahovoj Knjizi u ovim knjigama je netje natji. Do vas je dospjelo da su Malik, Sevri, Evzai i drugi imami od selefa pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, shto se tiche ovih sufija oni se razilaze sa uchenjacima. Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdurrahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Shekikom. Zatim je rekao: "Kako su samo ljudi pozhurili prema novotarijama." Obavjestio nas je Muhammed ibn Abdulbaki: "Prvi ko je u svojoj zemlji govorio o uredjenju deredza i stepena evlija je Zu Nun Misri, pa mu je to negirao i usprostavio se Abdullah ibn Abdulhakem vodja Egipta. Poslije je Zu Nuna Egipatska ulema protjerala zbog toga, posebno kada se proshirila vijest o njegovom uchenju i stvarima o kojima nisu govorili selefi, da bi ga na kraju proglasili zindikom - heretikom odpadnikom od islama.” Silmi je rekao: "Ebu Sulejman Darani je protjeran iz Damaska jer je tvrdio da vidi meleke i da su oni sa njim razgovarali. Neki ljudi su posvjedochili protiv Ahmeda ibn Ubeja Havarija da je on davao prednost evlijama nad poslanicima pa je pobjegao iz Damaska u Mekku." Stanovnici Bestama su negirali Ebu Jezidu Bestamiju ono shto je govorio. On je spominjao govor Ibn Isa da je rekao: "Ja imam mi’radz - uzdizanje kao shto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao mi’radz." Silmi je rekao: "Neki chovjek je prichao od Suhejla ibn Abdullaha Tusterija da je rekao: "Zaista kod njega prisustvuju meleki, dzini i shejtani, i on sa njima govori, pa mu je to negirao obichni svijet tako da su ga proglasili zlim. Nakon toga je otishao u Basru gdje je i umro." Silmi je rekao: "Haris Muhasibi je neshto izrekao od svoga uchenja kao i o Allahovim osobinama, pa mu se Ahmed ibn Hanbel suprostavio nakon chega se sakrio sve dok nije umro."
Ibn Dzevzij dalje kazhe: "Ebu Bekr Hilal je spomenuo u knjizi 'Es-sunne', od AHMEDA IBN HANBELA da je rekao: 'Dobro se chuvajte Harisa Muhasibija on je jedan od korjena dzehmija. Sa njim je se druzhio taj i taj pa ih je preobratio u dzehmije.'" I rekao je Ibn Dzevzij u svojoj knjizi, 'Telbis Iblis', nakon shto je spomenuo Iblisovu obmanu sufija u pogledu plesanja i zaljubljenosti: "Nashi fekihi ne primaju svjedochenje od pjevacha i plesacha, a Allah uputjuje na Pravi put." (Telbis Iblis, imam Ebul Feredz ibn Dzevzij, 163-167)
EBU ZUR’A RAZI
Rekao je Berze'i: "Upitan je Ebu Zur’a o Muhasibiju i njegovim knjigama pa je odgovorio: 'Chuvaj se tih knjiga, to su knjige zablude i novotarija. Drzhi se predaja hadisa, u njima tjesh natji ono shto tje te uchiniti neovisnim od tih knjiga i shto ti je dovoljno.' Recheno mu je: 'Da li u tim knjigama ima pouke?' Reche: 'Ko ne izvuche pouku iz Allahove Knjige u ovim je knjigama netje natji. Do vas je dospjelo da su Malik ibn Enes, Sufjan Sevri, Evzai, i drugi imami od prethodnika pisali poglavlja o opasnostima i vesvesama, shto se tiche ovih sufija oni se razilaze sa uchenjacima. Oni nekada dolaze sa Harisom Muhasibijem drugi put sa Abdurrahmanom Dubejlijem nekada sa Hatimom Esamom a nekada sa Shekikom.' Zatim je rekao: 'Kako su samo ljudi pozhurili prema novotarijama.'" (Tehzibu et-tehzib, 2/135) Imam Zehebi u 'Mizanul-i’tidal' u dodatku na ovaj govor Razija kazhe: "A gdje je Muhasibi u odnosu na one od sufija koji su doshli poslije njega. Shta bi tek rekao Ebu Zur’a da je vidio djela onih koji su doshli poslije njega? Kao shto je npr.: 'Kut' od Ebu Taliba, ili 'Behdzetul-esrar' od Ibn Dzuhduma, 'Hakaiku tefsir' od Silmija, otishla bi mu pamet. Shta bi rekao da vidi djela Ebu Hamida Gazalija i mnoshtvo apokrifnih hadisa u 'Ihja’u'. I shta bi rekao da vidi 'Fususul-hikem' i 'Futuhat mekijje'? Odraz onoga shto je govorio Haris u svome vremenu je rezultat postojanja hiljadu muhaddisa kao shto je Ahmed ibn Hanbel, Ibn Rahavej, i drugi, koji su bili spremni ditji svoj glas i odgovoriti ovim novotarima. A kada su muhaddisi spali na Ibn Dahmisa i Ibn Haneta onda su se pojavile lichnosti poput Ibn Arebija autora 'Fususa'. "
Last edited by abdullah; 19-06-2009 at 21:18..
Reason: ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA
Pjesnik i pisac Mustafa Menfeluti je rodjen u Egiptu u Menfelutu u blizini Seida 1876 g. Studirao je na Azharu i bio je u kontaktu sa velikanima uleme u svom vremenu. Poznate su njegove izreke u cilju odbrane arapsko islamske kulture u borbi protiv drushtvene iskvarenosti. Poznat je i njegov divan poezije. Umro je ,Allah mu se smilovao, 1924 h.g.U pogledu sufija pod naslovom, 'Plach za islamom', on kazhe: "Doshlo mi je jedno pismo iz Indije i tako mi Allaha nisam ni zavrshio njegovo chitanje a vetj se zemlja oko mene okrenula i dunjaluk zamrachio..." On je pisao nekom indijskom uchenjaku u kojem kazhe da je u novije vrijeme chitao knjigu na Tamilskom jeziku, koja govori o istoriji i biografiji Abdulkadira Dzejlanija. Pisac je u njoj spomenuo njegove vrline i keramete pa je zapazio u njoj osobine i nadimke kojima je pisac opisao Dzejlanija bozhanskim osobinama koje ne dolikuju ni poslancnicima a pogotovo ne evlijama. Tako npr., taj pisac kazhe za Abdulkadira Dzejlanija: "O gospodine nebesa i zemlje, shtete i koristi, o ti koji raspolazhesh nebeskim prostorima, ti koji znash tajne stvorenja, ti koji ozhivljavash mrtve koji lijechish slijepog i gubavog, njegova naredba je od Allahove naredbe, ti koji brishesh grijehe, koji otklanjash nesretje, ti koji uzdizhesh i postavljash. Vlasniche sherijata, vlasniche postojetjeg, itd..." Mnogo je josh osobina i nadimaka ovakve prirode. Zatim dalje navodi da je u istoj knjizi vidio dodatak i objashnjenje kako treba da se ponasha i na koji nachin da obavi obrede onaj ko dodje da obidje kabur Abdulkadira Dzejlanija.
Izmedju ostalog navodi se i sljedetje: "Prvo shto je obaveza svakom posjetiocu da se lijepo abdesti a zatim da skrusheno klanja dva rekata, zatim da se okrene prema toj chasnoj kabi i nakon shto poselami vlasnika velikog turbeta da kazhe: 'O vlasniche dvije skupine - ljudi i dzinna (ja sahibe sekalejn) pomozi mi u rjeshavanju moje potrebe i razrjeshenju moje nedatje. Pomozi mi o ti koji ozhivljujesh vjeru Abdulkadire, pomozi mi o evlijo Abdulkadire. Pomozi mi o sultane Abdulkadire, pomozi mi o pasho Abdulkadire, pomozi mi o Abdulkadire. O Hadretel gavsi samedani Abdulkadire Dzejlani, tvoj rob i tvoj murid je nemotjan i uchinjena mu je nepravda, treba te u svim stvarima dunjaluka i ahireta." Pisac kazhe: "U gradu Nakuru i Indiji ima kabur po imenu Shah Hamid, on je jedno od djece Abdulkadira Dzejlanija, shodno njihovom ubjedjenju. Indijci pred tim kaburom chine sedzdu kao shto se to chini Allahu, Azze ve Dzelle. U svakom gradu i selu u Indiji postoji mezar poput mezara Abdulkadira koji muslimani tog mjesta uzimaju za kiblu i mjesto na kome trazhe i mole za svoje potrebe i razrjeshenje problema i nesretja a za odrzhavanje istog prilikom rodjendana vlasnika kabura udjeljuju toliko imetka da kada bi se to podjelilo svim siromasima na zemlji postali bi bogati."
To je ono shto pishe u ovom kitabu. Tako mi Allaha, a On mi je svjedok da nisam zavrshio chitanje ovog pisma a zemlja mi se zavrtjela a pred ochima mi se smrachilo tako da nishta oko sebe nisam vidio od tuge i jada zbog stanja u koje je zapao islam od strane naroda koji su ga zapostavili nakon shto su ga poznavali i ponizili ga nakon shto je bi uzvishen i okrenili se mezhebima koje ne poznaju i sa kojima nemaju veze. Nema nijednog muslimanskog oka a da nebi pustilo suzu nakon shto vidi ovaj potresni prizor kako muslimani chine ruku i sedzdu kaburovima. Koje srce mozhe da se strpi u utrobi svoga vlasnika a da ne iskochi od tuge kada vidi da muslimani chine shirk Allahu, Azze ve Dzelle, vishe i od samih mushrika, i da imaju vishe bozhanstava od njih. Ovi muslimani su gori i od krshtjana koji vjeruju u trojstvo. Krshtjani svoju vjeru ispovjedaju kroz trojstvo tj. vjeruju u tri boga. Mada i oni osjetjaju neprirodnost i udaljenost od razuma u tom visheboshstvu zato kazhu: 'Tri boga imaju propis jednog ili tri su kao jedan.' A pomenuti muslimani ispovjedaju svoju vjeru hiljadama bogova a da toga nisu ni svjesni. Najvetji broj tih bozhanstava su stabla drvetja, leshevi mrtvaca i komadi kamenja. Mnogo je stvari koje chovjek nosi u sebi a da to i ne osjetja i mnogo je sluchajeva da dusha nosi neka skrivena ubjedjenja a da dusha to i ne osjetja. Ne vidim boljeg primjera koji je blizhe tome od sluchaja danashnjih muslimana koji se za rjeshavanje svojih potreba i problema obratjaju stanovnicima kaburova i ponizno ih mole kao shto se Allah moli. Kada ih neko ukori zbog toga kazhu: 'Mi ih ne obozhavamo vetj se uz njihovo posrednishtvo zhelimo priblizhiti Allahu, Azze ve Dzelle.' Pravdaju se jer kao da osjetjaju da je to u shto su upali ibadet. Najvetji prizor i dokaz uzimanja nekog za boga je da obozhavaoci dotichnog stanu skrusheno i ponizno pred svoje bozhanstvo i od njega zatrazhe pomotj i opskrbu. Oni zaista obozhavaju te mrtvace a da toga nisu ni svjesni i da to i ne osjetjaju. Ovo je slika muslimana u vremenu tevhida. Takodje shto se tiche danashnjice u akidu muslimana se uvukao unutrashnji skriveni shirk a vidljiv je povremeno i vanjski shirk. Otuda su muslimani dozhivjeli ponizhenja i okrenuli se ovosvjetskim uzhivanjima tako da su njihovi neprijatelji nashli nachina kako da im se priblizhe i da ih pokore. Pa su to i iskoristili i porobili njihov imetak domovinu i kutje tako da su postali ponizheni. Tako mi Allaha, Azze ve Dzelle, muslimani netje povratiti slavu koju su imali u proshlosti i netje postitji sretju i smiraj na Dunjaluku sve dok se ne vrate onome shto su izgubili a to je akida tevhida - jednoboshtva. I neka znaju muslimani da tje se prije rijeka vratiti u izvor i da tje sunce prije izatji sa zapada nego shto oni povrate prethodnu slavu sve dok se klanjaju Dzejlaniju onako kako se klanjaju Allahu, Azze ve Dzelle, govoretji: 'Ti raspolazhesh svime shto postoji, ti si gospodin nebesa i Zemlje.' Allah je puno ljubomorniji od toga da bi usretjio jedan narod koji mu pripisuje sudruga. To je narod koji kada se na njega spusti neka nesretja prije se sjeti kamena nego Allaha, Azze ve Dzelle, i prije zatrazhi pomotj od drveta nego od Njega. Postavljam sebi pitanje od koga da zatrazhim pomotj i kome da se obratim zbog ove sramote koja je zadesila muslimane? Da li da se obratim Egipatskoj ulemi koji se na to osvrtju poput muhe koja sleti na pitje. Ili da se obratim ulemi Ustane koja je ubila Dzemaludina Afganija, islamskog filozofa kako bi podrzhali Ebu Huda’a Sajadija shejha rifa’ijskog tarikata? Ili da se obratim ulemi nearapa onih koji oko kaburova svojih imama chine hodochashtje kao shto se to chine oko Bejtul-harama u Mekki? Ili da se obratim Indijskoj ulemi medju kojima se nalaze oni koji su slichni piscu ove knjige? O vodje i predvodnici ovog Ummeta mozhemo shvatiti kako je obichni svijet zapao u shirk i iskrivio svoju akidu. Kazhemo neuk chovjek je kratkovid u tom pogledu i ne razumije shta znachi istinski uprazhnjavanje ibadeta nekome osim ako sebi bozhanstvo predstavi u obliku kipa, turbeta i sl. Ali shta je sa vama, pa vi chitate Allahovu knjigu, vi chitate o njegovim osobinama i svojstvima i razumijete znachenje Njegovih rijechi: "Reci niko ni na Zemlji ni na nebesima ne zna skriveno osim Allaha."(En-Neml, 65) Zatim Njegove rijechi kojima se obratja Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Reci ja ni samom sebi ne mogu pomotji niti shtetu nanijeti."( El-E’araf, 188 ) I rijechi Uzvishenog: "I nisi ti bacio kada si bacio vetj je Allah bacio." (El-Enfal, 17)
Vi jutrom i vecheri govorite: "Svaki hajr i dobro je u slijedjenju selefa - prvih generacija, a svako zlo je u novotarijama onih poslije njih." Pa da li su selefije uzdizali kaburove i na njima gradili turbeta i mauzoleje? Da li je iko od njih ikada stao kod kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili kabura nekog od ashaba ili kabura nekoga od Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice trazhetji da mu on rijeshi njegove potrebe i da ga izbavi iz nevolje? Pa da li su Dzejlani, Rifa’i, i Bedevi, bolji i plemenitiji i imaju vetji stepen kod Allaha, Azze ve Dzelle, od Poslanika, Vjerovjesnika, ashaba i tabi'ina? Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je zabranio slikanje i kiparstvo to zabranio iz igre i zabave? Tako mi Allaha ne. Ili je to zabranio iz straha kako se muslimani ne bi povratili u prvobitni dzahilijet. Kakva je razlika izmedju slika i kipova i turbeta i mauzoleja po kaburovima ako se zna da svaki od njih vodi u shirk i iskrivljuje akidu muslimana? Tako mi Allaha vi nishta od toga niste zaboravili vetj ste dali prednost dunjaluku nad ahiretom pa vas je Allah zbog toga kaznio i na vas poslao vashe neprijatelje koji su okupirali vashe domovine i porobili vas i unishtavaju vashe kutje. Allah zaista zhestoko kazhnjava. Neka je selam i salavat na nasheg Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
(Dem’atu alel-islam, Mustafa Lutfij Menfeluti, 311-316)
ne radi se o svadbama i veselju vec oni to nazivaju" zikrom"
