If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
prenosi se od Ebu Berze: " Pricam ti ono sto su moje oci vidjele a moje usi cule, rekao je Boziji Poslanik a.s.: " Izacice sa istoka ljudi, kao da je ovajh Zul Huvejsira od njih, a izgledace ovako: Uce Kur'an ali on ne prelazi njihove vratove, izlaze iz vjere kao sto strijela izlazi iz luka, - pa je Poslanik a.s. stavio ruku na prsa- njihovo odlicje je tahlik, izlazice iznova i iznova sve dok poslednji od njih ne izadju sa Dedzdzalom." ( Ahmed, Musned, 33/ 44, i 33/ 26. hadis br. 19783)
Dewdzdzal ima ruke,noge,oci,usi a ne Allah dz.s. Vehabioje vjeruju u Dedzdzala a ne u Allaha dz.s.
Recruit samo nemoj da pomislis da nekoga branim ili navijam za nekoga ali me bas zanima ko je to rekao da se ovaj hadis odnosi bas na "vehabije" jer jos ne nadjoh nigde ovakav komentar ovog hadisa.I kazes da sve sto govoris da si dokazao jasnim hadisima a ja koko vidim svaki ovakav hadis koji ima ti pripisujes da se odnosi na "vehabije",pa me zanima gde su tu jevreji i koga oni cekaju,zasto je stvorena drzava Izrael i zbog cega se radi u Palestini sto se radi,zbog cega jevreji uporno nastoje da sruse Mesdzidul-Aksa i na tom mjestu podignu zidovsku kiblu (Solomonov hejkel) odnosno hram Sulejmana alehi selama i jos jedno pitanje ko je Safi Ibn Sajjad.
Pitanje: Esselamu alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,
U mnogim hadisima koje prenosi Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se zaklinje vjernicima govoreći im "Tako mi Onoga u čijoj je ruci duša Muhammedova..." Pitanje je sljedeće: Da li je "ruka" metafora moći, snage, volje, odlučnosti Allah s.w.t.? Ili se radi o konkretnoj ruci? čuo sam da u okviru uleme postoje dva različita stanovišta u vezi ove teme, ali kakvi su argumenti za ovaj ili onaj stav?
Odgovor:
We alejkumusselam we alejkum we rahmetullahi we barakatuhu,
Prije nego li odgovorim na ovo pitanje neophodno je da spomenem pravilo kojeg se ehli sunnet vel džema’at drži kada su u pitanju Allahova svojstva, a to je da ehli sunnet pripisuje Allahu, subhanehu ve teala, svojstva koja je On Sebi pripisao u svojoj knjizi ili na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez t’atila (bilo kakvog nijekanja tih svojstava), temsila (upoređivanja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja), tahrifa (izvitoperavanja i tumačenja), i tekjifa (govor o kakvoći tih svojstava).
S obzirom da je Uzvišeni Allah u svojoj knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripisao Sebi dvije ruke, i ehli sunnet vel džema’at pripisuje Njemu Uzvišenom dvije ruke koje dolikuju Uzvišenom Gospodaru a koje ne naliče rukama Njegovih stvorenja. Što se tiče dokaza njih je puno. Navešćemo samo neke:
- Kaže Uzvišeni:
„O Iblisu! – reče On - šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?“ (Sad, 75)
- I kaže:
„Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64)
Što se tiče dokaza iz sunneta:
- Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah, azze ve dželle, će (na Sudnjem danu) uzeti nebesa i Zemlju u svoje dvije ruke i reći…“ (Hadis bilježe Buharija, Muslim i drugi).
- Od Abdullaha ibn Amra, radijellahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Obadvije Allahove ruke su desne.“ (Hadis bilježi Muslim)
Šejh Usejmin, rahimehullahu teala, kaže: „Selefi su složni da Allah ima dvije ruke.“ ( Komentar Vasitijske akide, 192. str.)
Nije nam poznato da je iko od uleme ehli sunneta svojstvo ruku protumačio kao snagu ili moć. To su uradile neke frakcije koje sebe lažno pripisuju ehli sunnetu i selefima, poput maturidija i kasnijih ešarija. Nema sumnje da je njihov govor neispravan jer je oprečan Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i koncenzusu selefus-saliha (ispravnih prethodnika).
Ako bi se riječi „Allahova ruka“ tumačile metaforički u smislu Allahove moći i snage kako to rade neke zabludjele sekte, kakovog bi smisla imale riječi „šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema moćima, snagama“. Zar Allah ima dvije moći ili dvije snage ? Isti je slučaj i sa drugim ajetom kojeg smo spomenuli: „Obje su ruke Njegove pružene.“ Možemo li reći: Obje su moći ili snage Njegove pružene?! Možemo li isto tako za riječi Uzvišenog u prvom ajetu sure Mulk: „Neka je slavljen Onaj u čijoj je ruci moć…“ reći: Neka je slavljen Onaj u čijoj je moći moć?!
Allah, subhanehu ve teala, je Adema, alejhis-selam, odlikovao time što ga je stvorio Svojom rukom. Ako bi rekli da ruka znači moć ili snaga, gdje je onda odlika Adema, alejhis-selam, jer je Allah sva stvorenja stvorio svojom snagom i moći.
Kako je moguće da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete u kojima se spominje Allahova ruka, i sam spominje u puno hadisa da Allah ima dvije ruke, i zatim ne pojasni običnom svijetu od beduina i drugih da ove ajete ne shvate bukvalno, već da ruka u stvari znači moć, snaga ili nešto drugo? Zar da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasni svom ummetu stvari mnogo manje od ove, poput načina obavljanja nužde, a da zanemari ovako krupne stvari koje se vežu za Stvoritelja, subhanehu ve teala i Njegova svojstva.
Kako da ashabi, radijellahu anhum, nisu ove stvari pojasnili ljudima koji su primali islam, kako ove ajete ne bi shvatili pogrešno, kako ne bi pogriješili i shvatili da Allah zaista ima ruke?! Kako to da niko od selfus-saliha, počevši od ashaba, tabi’ina i tabitabi’ina, nisu pojasnili da se svojstvo ruke treba shvatiti metaforički kao moć i snaga a ne kao suštinska ruka kakva dolikuje Uzvišenom Stvoritelju?!
Kaže imam Ibn Huzejme: Kažemo: „Allah dželle ve ala ima dvije ruke, kako nas o tome On Uzvišeni obavještava u svojoj Knjizi i na jeziku svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I kažemo isto tako: obadvije ruke Uzvišenog su desne, kako nas o tome obavještava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rukom će uzeti Zemlju a drugom smotati nebesa.“ (Tevhid, 83).
Ešarije, maturidije i one koji su se poklopili sa njima, nije navelo da svojstvo Allahovih ruku protumače kao moć, snaga ili blagodat osim bojazan da Allaha ne poistovjete sa Njegovim stvorenjima, misleći da iz pripisivanja ovih svojstava Allaha proističe poređenje, što nije tačno. Jer svojstva različitih stvorenja, pored toga što imaju zajedničko ime (ruke, noge...) ne naliče jedna na druge pa kakav je tek onda slučaj sa svojstvima Uzvišenog. „Ništa nije poput Njega. On sve čuje i sve vidi.“
Zatim, pitamo ih: Ako ste svojstvo Allahove ruke protumačili Allahovom snagom, moći i tome slično, zar Njegova stvorenja ne posjeduju snagu i moć, a to vas opet dovodi do poređenja Uzvišenog sa Njegovim stvorenjima?!
Stoga, dragi brate, u ovoj meseli nema dva mišljenja kod uleme ehli sunneta, već postoji jednoglasno mišljenje selefa s jedne i raznorazna mišljenja zabludjelih sekti s druge strane.
Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.)
Nije čudno da same Eš'arije i Maturidije tvrde za sebe da su oni Ehlu sunne vel džema'a i da se tako predstavljaju pred muslimanskim masama, ali je čudno da neki od onih koji se pripisuju Ehli Sunnetu i koji se ubrajaju u selefijske učenjake izdaju zajedničku fetvu na internetu ili pojedinačne fetve na satelitskim kanalima, novinama i slično čiji je sadržaj da Ehlu sunne vel džema'a danas predstavljaju selefije, Eš'arije i Maturidije. Sa druge strane, nerijedak je slučaj da radnici na polju da've koji pozivaju na akidu Ehli sunne vel džema'a, kada budu upitani o ovom pitanju, ili budu nedorečeni i nejasni u svom odgovoru, ili mudro izbjegnu odgovor jer nemaju hrabrosti da kažu istinu ako je znaju, ili je to pitanje kod njih za koje nemaju siguran i jasan odgovor zbog šubhi koje su raširene po ovom pitanju. A kada se analiziraju razlozi takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, uglavnom bi se ti razlozi mogli svesti na sljedeće:
● nepoznavanje akidetskih osnova Eš'arija i Maturidija ili nepoznavanje temelja akide Ehlu sunne vel džema'a, ili još gore od toga, nepoznavanje akide ni jednih ni drugih, jer da se ima znanja o tome ne bi se tako govorilo.
● da statut, menhedž, program ili ciljevi nekog udruženja, organizacije, džem'ata ili ustanove zahtijevaju od svojih članova da imaju takav stav, naročito ako se time želi pridobiti što više pristalica i 'sačuvati jedinstvo' muslimana.
● što mnogi sa takvim izjavama nastoje da očuvaju položaj, funkciju, dignitet, radno mjesto i slično u zvaničnim vjerskim institucijama koje su na akidi Eš'arija ili Maturidija.
● raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju.
Šubhe oko ovog pitanja
Četvrti razlog takvih izjava, tj. da su Ehlu sunne vel džema'a danas selefije, Eš'arije i Maturidije, je raširenost mnogih šubhi po ovom pitanju i njih ima više:
Prva šubha i najveća od njih je ona u kojoj se sa nekoliko izjava od Šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahmetullahi 'alejh, dokazuje da je on bio na stavu da su Eš'arije ili Maturidije od Ehlu sunne vel džema'a. Od tih izjava su:
● da su Eš'arije najbliža skupina akidi Ehli sunne vel džema'a,
● da se termin Ehli sunne upotrebljava u dva značenja: općem i užem, opće značenje je da su Ehli sunne u stvari suniti, tj. svi oni koji nisu Šije Rafidije; a u užem značenju Ehli sunne su samo sljedbenici hadisa (Ehlul-hadis),
● i da se Eš'arije ubrajaju u Ehli sunne vel džema'a gledajući na Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostale, pa u mjestima u kojima su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali tu su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a (Nakdut-te'sis 2/87).
Komentar: Odgovor na ovu šubhu se može dati iz tri ugla. Prvi je da se pojedinačno analizira svaka izjava. Tako u prvoj izjavi odgovor je u njoj samoj, tj. kaže Ibn Tejmijje da su najbliži, a ne da su oni Ehlu sunne vel džema'a, a želi time reći da su oni bolji od ostalih sekti. U drugoj izjavi u opće značenje Ehli sunne spadaju i Ešarije, Maturidijje, Mu'atezile i ostale sekte, a u užem značenju u Ehli sunne spadaju samo sljdbenici hadisa i sunneta, tako da ovo ne može biti dokaz da Ibn Tejmijje ubraja Eš'arije u Ehli sunne. A u trećoj izjavi kaže Ibn Tejmijje da su Eša'rije Ehli sunne gledajući na druge sekte, tj. da su bliže od ostalih Ehli sunnetu, a što znači da nisu Ehli sunne ako ne gledamo na ostale sekte. Također, Eš'arije su Ehli sunne u mjestima gdje su novotari Mu'atezile, Rafidije (šije) i ostali, tj. gdje nema istinskih predstavnika Ehli sunneta. Odgovor na ovu šubhu iz drugog ugla su same riječi Ibn Tejmijje: "Što se tiče onoga ko je na onome što je u knjizi 'El-Ibane' koju je napisao Ebul-Hasen el-Eš'ari pri kraju svog života, a ne ispolji govor koji je oprečan onome što je u knjizi, takav se ubraja u Ehli sunne. Međutim, samo pripisivanje El-Eš'ariju je bid'a (novotarija), naročito što se time svakom onom ko se pripiše njemu stavlja do znanja da je to dobro i što se time otvaraju vrata zla ...". (Medžmu'ul-fetava, 6/359.) Drugim riječima, onaj ko je na akidi selefa (prvih generacija) ne treba govoriti za sebe da je Eš'arija jer je to novotarija. Jasno je, nakon ovih riječi, da sve gore spomenute izjave Ibn Tejmijje imaju jedno značenje a to je da su Eš'arije (a to obuhvata i Maturidije) najbliži Ehli sunnetu u odnosu na ostale sekte, a to znači da oni nisu Ehli sunne. A odgovor na šubhu iz trećeg ugla su knjige, tj. jedanaest knjiga koje je Ibn Tejmijje napisao posebno kao odgovor na Eš'arije, od tih knjiga su: "Der'u te'arudil-'akli ven-nakli", "Nakdut-te'sis", "Et-tis'inije", "El-Hamevije" itd. Zar onaj koji je dao najbolju kritiku Eš'arija, dokazao protivrječnost tog akidetskog mezheba i njegovu udaljenost od akide selefa ovog Ummeta, zbog čega je bio često zatvaran u zatvor, a to je učinio Ibn Tejmijja, zar on da smatra da su Eš'arije Ehli sunne i istovremeno sve ovo uradi?
Druga šubha zbog koje neki ubrajaju Eš'arije u Ehli sunne je to da ne mogu spojiti između toga da su Ibn Hadžer, Nevevi, Bejheki, Sujuti i mnogi drugi imami i velikani ovog Ummeta bili Eš'arije, a da se ne ubrajaju u Ehli sunne.
Komentar: Odgovor na ovo je da se ne mjeri ubrajanje neke skupine ili sekte u Ehli sunne po učenjacima koji zastupaju stavove te skupine, nego je kriterij pripadnosti Ehli sunnetu po tome koliko se određena skupina slaže u svojim akidetskim osnovama sa akidom Ehli sunne vel džema'a. Sa druge strane, mnogi savremeni selefijski učenjaci se ne slažu s tim da se Ibn Hadžer, Nevevi i njima slični ubrajaju u Eš'arije, nego da su Ehli sunne, a smatraju da pitanja u kojima su oni zauzeli stav Eš'arija da je to bio njihov idžtihad te prema tome imaju opravdanje kao i svaki drugi učenjak. Naime, Ibn Hadžer je kritikovao Eš'arije nazivajući ih baš ovim imenom (tj. Eš'arije) i razišao se sa njima u mnogim akidetskim pitanjima po kojima su Eš'arije prepoznatljivi, poput: pitanja imana, prvog vadžiba, potvrđivanja Allahovih svojstava koje su Eš'arije negirale, upotrebe logike, uzimanja habera vahid (tj. hadis koji nije mutevatir) za argument u akidi i mnoge druge stvari, pri čemu je davao prednost onome na čemu su bila prva tri stoljeća ovog Ummeta. Dok je sa druge strane u knjizi "Fethul-bari" (tj. komentaru Buharijinog Sahiha koji predstavlja jednu od najboljih knjiga kojoj nema ravne u ovom polju) prilikom tumačenja Allahovih svojstava često odabirao stav Eš'arija, tj. te'vil ili tefvid, kao ispravan osnov sa kojim se prilazi ovim pitanjima, kao i mnoga druga pitanja u kojima je slijedio Eš'arije. Ovo govori da je Ibn Hadžer bio nestabilan u svojim stavovima. S tim da je ispravno, a Allah zna najbolje, da Ibn Hadžer nije bio Eš'arija, a dokazi za to je sljedeće:
prvo – jer je u svojim knjigama kritikovao Eš'arije kako uopćeno kao sektu tako i pojedinačno njene imame teoretičare;
drugo – ako se složio u nekim pitanjima sa Eš'arijama, također, se i razišao u mnogim drugim, kao što je i prešutio na mnogim njihovim osnovama, tj. nije ih pravdao i pomagao;
treće - podržavao je imama Zehebija u njegovim napadima na učenjake 'Ilmul-kelama. A sve ovo ne radi neko ko se pripisuje Eš'arijama. Takođe je bitno naglasiti da su se učenjaci, poput Nevevija, Bejhekija, Sujutija, Ibn Salaha, Kurtubija i mnogih drugih imama, složili u samo određenim pitanjima sa Eš'arijama, a razlozi tome mogu biti različiti, na primjer: da su potpali pod njihov uticaj zbog lijepog nijeta, idžtihada, pogrešnog slijeđenja, zbog nedovoljnog poznavanja 'Ilmul-kelama, ili su smatrali da se pitanja u kojima su slijedili Eš'arije ne kose sa šerijatskim tekstovima i slično. Zato je njihova pripadnost mezhebu Eš'arija onolika koliko su se složili sa njima i ne može se smatrati istom kao onih koji su bili teoretičari ovog mezheba poput Bakilanija, Razija, Džuvejnija, Amidija i ostalih. I na kraju ako bismo i uzeli da su u potpunosti ovi učenjaci bili Eš'arije to nije dokaz da su Eš'arije Ehli sunne niti je to opravdanje da ih slijedimo u onome u čemu su pogriješili slijedeći taj mezheb, a ostavili ono na čemu je bio selef.
Treća šubha koju neki uzimaju kao dokaz da su Eš'arije Ehli sunne je da je na akidetskom mezhebu Eš'arija većina Ummeta kako obični muslimani tako i učenjaci, vladari, vojskovođe i velikani.
Komentar: Nema sumnje da je ovo samo tvrdnja koja nema dokaza i za koju historija ovog Ummeta kaže da je lažna. Dovoljan je odgovor na ovo to što selef ovog Ummeta sve do četvrtog stoljeća nije bio niti eš'arijski niti maturidijski, jer ono sa čime su došli ova dva akidetska pravca (među kojima je mala razlika) u većini je oprečno onome na čemu su bile prve i najbolje generacije ovog Ummeta, a o čemu će posebno biti govora. A obični muslimani i nakon što se proširio mezheb Eš'arija i Maturidija i sve do danas uvijek su bili i biće na akidi Ehli sunne. Jer obični musliman po svojoj fitri vjeruje da je Allah na nebesima iznad Arša, da je Kur'an Allahov govor, da Allah ima oči, ruke i ostala svojstva kojima je sebe opisao u Kur'anu, da će mu'mini koji uđu u Džennet vidjeti Allaha i mnoge druge stvari koje su Eš'arije i Maturidije zanegirali i napravili od toga filozofiju koju obični muslimani ne razumiju. A ono što se može priznati na ovom mjestu je da se u većini današnjih islamskih univerziteta, ustanova, vjerskih škola i slično izučava eš'arijska ili maturidijska akida i da većina zvaničnih vjerskih ustanova zastupa te akidetske pravce. S tim da mnoštvo sljedbenika u Šerijatu ne predstavlja dokaz, naročito ako je ono što zastupa to mnoštvo u većini oprečno onome na čemu su bile prve generacije (selef) ovog Ummeta, kao što je u ovom slučaju. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: "Neprestano će biti jedna skupina iz mog Ummeta očigledna na istini, neće joj naškoditi onaj ko je napusti niti onaj koji joj se suprostavi sve dok ne nastupi Sudnji dan".
Četvrta šubha je tvrdnja da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi, nego se istakao u razotkrivanju slabih tačaka Mu'atezila i slamanju njihovog mezhaba, te je zato postao obilježje za Ehli sunne nasuprot Mu'atezila, a ovo je i razlog što se ljudi pripisuju Eš'arijama.
Komentar: Kazati da Ebul-Hasen el-Eš'ari nije došao ni sa čim novim u akidi je daleko od istine. Kako onda objasniti da je Ebul-Hasen napisao djelo "El-Ibane" pred kraj života i u njemu objavio da se vratio sa onoga na čemu je bio na akidu selefa, jer ako nije došao ni sa čim novim čega se onda odrekao? A o tome na čemu je bio i koliko se to slaže sa akidom selefa biće govora. A drugi dio tvrdnje koji je vezan za njegovu borbu protiv Mu'atezila, također, nije precizan, a daleko je od stvarnosti i historijskih činjenica. Jer Mu'atezile su se pojavile prije Ebul-Hasena za jedno i po stoljeće. A od same njihove pojave odgovor imama selefa, počev od Hasana el-Basrija pa sve do vremena El-Eš'arija, je bio žestok, obiman i dovoljan da se objelodani i raskrinka novotarija Mu'atezila. Dokaz tome su mnoge knjige koje su napisane tim povodom a u kojima je ujedno sačuvana i zabilježena akida imama selefa. Od tih knjiga su: "El-Ibane" od Ibn Betta, "Usulu i'atikad ehli-s-sunne wel-džem'at" od Lalikaia, "Halku ef'alil-'ibad" od Buharije, "Kitabut-tevhid" od Ibn Huzejme, "Es-Sunne" od Imama Ahmeda, od Abdullaha b. Ahmeda, od El-Hallala, od Ibn Mende, od El-Esrema, od El-Mervezija, od Ebu Davuda i od Ebu 'Asima sve pod istim naslovom "Es-Sunne", i mnoge druge knjige. Kaže Ibn 'Abdulhadi el-Mibred čudeći se ovakvoj tvrdnji: "Subhanallah, zar muslimani, prije nego je (El-Eš'ari) učinio tevbu od toga što je bio Mu'atezila (na čemu je bio četrdest godina), nisu imali imame koje će slijediti pa je postao bidator (El-Eš'ari), koji se pokajao za svoju novotariju, imam? Kao da su svi ljudi pomrli i nije ostao niko ko je pogodan da bude imam sve dok se nije pokajao bidator od svoje novotarije i postao imam, a svi muslimani daju prednost jednom mutekellimu (onom koji se bavi 'Ilmul-kelamom, tj. El-Eš'ari) nad svim imamima hadisa u vrijeme kad je njihov broj bio ogroman, kakva je ovo laž?". (Džem'ul-džujuši str.105)
Ko su Eš'arije i Maturidije
Govoriti o tome da li su Eš'arije i Maturidije Ehli sunne vel džema'a zahtijeva da se ukratko pojasni ko su Ehlu sunne, a ko Eš'arije i Maturidije.
Ehlu sunne vel džema'a su svi oni koji su na Uputi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovih ashaba u znanju i akidi, na riječi i djelu, u adabima i ahlaku; a to je u stvari selef ovog Ummeta, tj. prve generacije i svi oni koji ih slijede u onome na čemu su bili do Sudnjeg Dana.
Eš'arije i Maturidije su dvije islamske sekte koje su u potvrđivanju akidetskih uvjerenja slijedile pravac 'Ilmul-kelama. S toga je neophodno nešto reći o 'Ilmul-kelamu i stavu selefa ovog Ummeta o njemu. 'Ilmul-kelam ili Kelam, kako ga definišu sami kelamisti, je nauka koja daje moć potvrđivanja akidetskih pitanja navođenjem dokaza i otklanjanjem šubhi. U stvari, 'Ilmul-kelam je novotarski pravac izučavanja akidetskih pitanja koji ovaj Ummet nije poznavao sve do vremena halife Me'muna koji je naređivao da se prevode na arapski jezik knjige drugih kultura, vjera i civilzacija, a naročito grčke filozofije. Pa su se tako Mu'atezile potpomogle, u svojim raspravama i dijalozima sa nosiocima drugih iskrivljenih vjera, nasljeđem kršćana sa Istoka (Melikanija i Nesturija) koje su poslije pomiješali sa grčkom filozofijom, što je bio novi pristup akidetskim pitanjima koji se zvao 'Ilmul-kelam ili Kelam. Ovaj isti menhedž je kasnije preuzeo i koristio El-Eš'ari u svojim raspravama i odgovorima na Mu'atezile. 'Ilmul-kelam je uveo u islamsku akidu argumente i pitanja sa kojima nije došao ni Kur'an ni Sunnet, poput termina džism, dževher i 'ard, a o kojima nisu govorili ni ashabi ni tabi'ini. Da je ovo bila akidetska nauka, a ne batil, ne bi mimoišla ashabe i tabi'ine, kako kaže Imam Malik. A uz to, rezultat bavljenja ovom naukom je nedoumica i sumnja u temeljne stvari vjere kao što su to izjavili, nakon tevbe, najveći imami Kelama. Opći stav selefa ovog Ummeta je da je bavljenje 'Ilmul-kelamom pokuđeno, kako to prenose mnogi učenjaci i o čemu su napisane mnoge knjige. Dok mnogi od njih su zabranjivali ovaj novotarski pristup akidetskim osnovama vjere kao što su bili imami četiri mezhaba. Kada je upitan Imam Ebu Hanife, rahmetullahi 'alejh, o 'Ilmul-kelamu odgovorio je: "To su govori filozofa. Drži se Sunneta i puta selefa, a čuvaj se svake novine jer je ona bidat (novotarija)". Također, Ebu Hanife je proklinjao 'Amr b. 'Ubejda koji je uveo bidat Kelama. (Savnul-mantik od Sujutija str.30-32.) Kaže Imam Malik, rahmetullahi 'alejh: "Zar kad god nam dođe neko ko se bolje raspravlja (kelamista) da zbog njegove sposobnosti u raspravi ostavimo ono sa čime je došao Džibril Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem?" (Sijeru e'alamin-nubela', 8/99.) A Imam Šafija, rahmetullahi 'alejh, daje presudu pa kaže: "Moj stav prema onima koji se bave 'Ilmul-kelamom je da se išibaju prutom od palme, ponesu na devama i tavafi sa njima po naseljenim mjestima i viče glasno: 'Ovo je kazna onome ko ostavi Kitab i Sunnet i bavi se Kelamom (tj. 'Ilmul-kelamom)'." (Sijeru e'alamin-nubela', 10/29.) A Imam Ahmed, rahmetullahi 'alejh, nam daje vasijet: "Ne družite se sa onima koji se bave Kelamom pa makar branili Sunnet". (Menakibu Ahmed od Ibn el-Dževzija, str. 205.) Nakon ovoga, postavlja se jedno bezazleno pitanje: Ako su Eš'arije i Maturidije predstavnici 'Ilmul-kelama, oko čega nema razilaženja, a čuli smo stav selefa (selef je Ehli sunne vel džema'a), o onima koji se bave Kelamom, kako se onda može reći da su Eš'arije i Maturidije od Ehli sunne vel džema'a?
Nastanak i razvoj Eš'arija
Eš'arije su islamska kelamistička sekta čiji osnivač je Ebul-Hasen el-Eš'ari koji je rođen u Basri 270. god. po Hidžri a preselio 324. god. u Bagdadu. Njegov idejni život je prošao kroz tri faze:
Prva faza: u kojoj je bio na mezhebu Mu'atezila četrdeset godina.
Druga faza: u kojoj se odrekao mezheba Mu'atezila i okrenuo se protiv njih, a zatim uzeo novi menhedž u te'vilu (tumačenju za koje nema dokaza) Allahovih svojstava koja su došla u Kur'anu i Sunnetu. Taj novi menhedž je bio slijeđenje puta Abdullaha b. Se'ida b. Kullaba, tj. prihvatanje samo sedam svojstava i to putem razuma, a ne šerijatskih tekstova i te'vilenje (tumačenje za koje nema dokaza) svih ostalih svojstava jer ih ljudski razum ne može prihvatiti onakvim kakvi su došli. A ovo je faza na kojoj su Eš'arije.
Treća faza: u kojoj se vratio na mezheb selefa u potvrđivanju svih Allahovih svojstava. U ovoj fazi je napisao knjigu "El-Ibane" u kojoj je dao prednost akidi i menhedžu selefa ovog Ummeta. Ovu fazu, naravno, negiraju Eš'arije.
Nakon smrti Ebul-Hasena el-Eš'arija, njegov mezheb je doživio mnoštvo promjena, a menhedži (putevi) i idžtihadi (stavovi) imama sljedbenika mezheba su bili međusobno raznoliki. Razlog svemu ovome je što sam mezheb od njegovog početka nije bio izgrađen na jasnim akidetskim temeljima i osnovama. Najbitnije promjene koje je doživio ovaj mezheb nakon smrti El-Eš'arija su padanje pod uticaj raznih drugih sekti i uzimanje mnogih akidetskih osnova od istih: pa su tako uzeli od Murdžija i Džehmija stav o imanu, od Mu'atezila i filozofa negiranje većine Allahovih svojstava, iskrivljivanje šerijatskih tekstova i mnoge druge stvari, a od Džebrija su uzeli stav o kaderu, ušli su u tesavvuf itd. Na kraju je eš'arijski akidetski mezheb postao mješavina od 'Ilmul-kelama, nekih stavova Mu'atezila, Murdžija i Džehmija, sufizma i filozofije.
Najistaknutiji učenjaci ovog mezheba
Ebu Bekr el-Bakilani (328-403. h.), jedan od najvećih teoretičara ovog mezheba, on je došao sa premisama razumskih dokaza za potvrđivanje tevhida kojih nema ni u Kitabu ni u Sunnetu. Na kraju se vratio na mezheb selefa sa knjigom "Temhidul-evaili".
Ebu Ishak eš-Širazi (393-476. h.), bio je poznat po jačini dokazivanja i sposobnosti raspravljanja. Vezir Nizamul-mulk mu je sagradio poznatu Nizamijsku medresu na obali rijeke Tigris.
Ebu Hamid el-Gazali (450-505. h.), nije išao putem El-Bakilanija, čak se razišao u nekim stavovima i sa El-Eš'arijem, kritikovao je 'Ilmul-kelam i zabranio da se njime bavi, takođe je dao žestoku kritiku filozofiji. Nakon toga je našao spas u tesavvufu (sufizmu) i smatrao da je to jedini put koji vodi ka spoznaji. Zatim se na kraju života vratio Sunnetu izučavajući Sahih od Buharije.
Imamul-haremejn el-Džuvejni (419-478. h.), tridest godina je branio eš'arijski mezheb poučavajući u Nizamijskoj medresi koju mu je izgradio Nizamul-mulk u Nejsaburu. Na kraju svoga života vratio se na mezheb selefa. Kaže u knjizi "En-Nizamije: "Stav sa kojim smo zadovoljni i sa kojim Allahu vjeru ispovijedamo je akida slijeđenja selefa Ummeta, jer je nepobitan argument da je idžma'u (konsenzus) Ummeta dokaz ...".
El-Fahru er-Razi (544-606. h.), poznat kao Fahrud-din, on je glavni predstavnik eš'arijskog mezheba u njegovoj zadnjoj razvojnoj fazi, pomiješao je 'Ilmul-kelam sa filozofijom i on je došao sa univerzalnim pravilom (kaidetu kullijje) sa kojim je dao prednost razumu nad šerijatskim tekstovima kada dođu u koliziju. Pred kraj života se i on vratio na menhedž selefa.
Četvorica najistaknutijih učenjaka eš'arijskog akidetskog pravca su ostavili ono na čemu su bili i vratili se pred kraj života na akidu selefa. Ako su Eš'arije Ehli sunne vel džema'a, po onima koji to tvrde, postavlja se pitanje zašto su ova četiri najistaknutija učenjaka Eš'arija ostavili ono na čemu su bili i zašto su se vratili akidi selefa ako je ono na čemu su bili akida Ehli sunneta. Odgovor je jasan.
U drugom dijelu ove tematike će biti govora o nastanku i razvoju Maturidija, historijski pregled širenja eš'arijske i maturidijske akide u ovom Ummetu i razlozi tog širenja, akidetske osnove Eš'arija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, akidetske osnove Maturidija u kojima su se razišli i u kojima su se složili sa akidom Ehli sunneta, učenjaci koji su rekli da Eš'arije i Maturidije nisu Ehli sunne vel džema'a i rezime čitavog teksta.
Interesantno je da Recruitovi zabludjeli navijaci se bas registruju u maju, sasvim slucajno.
Covjece koji su u dubokom dalaletu, u serijatu brojka navijaca ne znaci nista, vec jacina dokaza, koji ti izgleda ponestaju, jer se ponavljas od prve do posljednje teme. Vehabije, vehabije porasli im rogovi i tako te stvari za djecu.
“Islam je poceo kao garib(starn) i vratice se garibima kao sto je poceo, pa blago garibima.” Receno je: “Ko su to garibi, o Resulallah?” Rece: “Oni koji ispravljaju pri skretanju ljudi.” Prenosi se od Bekra ibn-zAmra el-Me’afirija da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blago garibima koji se cvrsto drze Allahove knjige kada bude napustena i koji poucavaju sunnetu kada se bude gasio.”
A jesi li cuo hadis u kojem se kaze: " Drzite se najvece skupine." (ibn Madze) ?????
Ne mislim da ce najveca skupina biti u zabludi a pet ljudi biti na istini.
Ne mislim kao Muhammed ibn Abdulvehhab da su ljudi 1200 godine bili u zabludi dok nije dosao on,"prosvetitelj" da ih uvede u islam.
Nasuprot tome,mislim da je on taj koji je oduvijek bio u zabludi a da su ljudi prije njega 1200 godine bili na ispravnoj akidi i ispravnom vjerovanju, osim pojedinih sektasa.
Bismillah, elhamdulillah
Selam alejkum svakom ko uputu trazi
Jedan musliman - muwehid koji je spoznao Allaha, ocistio svoju vjeru od sirka i kufra, zamrzio one koji su duboko u sirku ce paziti da cijeli svoj zivot provede pazeci sebe i svoju porodicu od ove stvari, koju Allah nece nikom oprostiti ako sa njom(tj. sirkom) Mu dodje na Sudnji Dan.
Kao sto kaze Uzviseni: 116. Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim(širk Mu čine), a
oprostiće kome hoće ono što je manje od toga, a daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.(En-Nisa’)
takodjer je Lukman a.s. savjetujuci svog sincica govorio: "Sincicu moj, ne cini Allahu sirka, mnogobostvo je zaista nepravda velika"
...pa tako danas zivimo u svijetu koji je preplavljen sirkom i kufrom, od reklama, novina, pa cak i crtnaih filmova, koji danas itekako odgajaju djecu...
neki dan sam gledao sa djetetom Pinokia, pa Djuzepe koji je inace napravio Pinokija ugleda zvjezdu na nebu i sta radi...sirk cini Allahu...Kaze...o ti zvijezdo(tj. dovi joj) podari mi da ova moja lutka ozivi i tako redom sirk za sirkom...
Musliman koji ima i trun ljubomore prema Allahovom dinu nikda vise nece pustiti svom djetetu crtani u kojem moze nauciti kako da dovi zvjezdama i slicne stvari, vec ce svoje dijete od malih nogu odgajati kako te stvari pripadaju samo Allahu, na sto ukazuje i sam sehadet La ilahe illallah...tj. nema nikog drugog vrijednog obozavanja osim Allaha...ili nema boga osim Allaha.
Tako i tu nepoznatu fetvu nepoznatog o Miki Mausu koju bi nam NOCNI trebao iznijeti, pa da vidimo u cemu je problem mozemo protumaciti na ovaj nacin, ali najlakse je biti neznalica sa manirima ravnim nuli.
Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće sura 14:27
Poznata nam je fetva o Miki Mausu. Salih ibn Munedzdzid izdao.
Hteo bih da malo kazem sta kaze islamska ulema o nekim knjigama koje je spomenuo autor ovog teksta proiv ehli sunnet vel dzemata .
Knjiga koja se pripisuje Ahmed ibn Hanbelu " Er Redd ala Dzehmijje" je laz, izmisljena od strane mudzessima(vehabijskog selefa). Potvrdu za ovo nalazimo u knjizi Imam Zehebija Sijer A'lamu Nubela u poglavlju o imamu Ahmedu.
Knjiga Kitabu sunneh koja se pripisuje Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbelu, je takodje izmisljena kako to spominju islamski ucenjaci poput Sejhul Islama Zahid El Kewserija i sejha Abdul Hadi El Harse.
Knjige od Osman ibn Seid Ed Darimija - izmisljene.
Knjiga Kitabu Tewhid koju vehabije pripisuju Ibn Huzejmi je djelo koje islamska ulema ne priznaje jer se Ibn Huzejme pokajao od te knjige kako to kaze Imam Bejheki u Esmau ve Sifat str. 267.
Knjige Es Sifat i Er Ru'ja su greskom pripisane imamu Darekutniju.
Kitabul Iman od Ibn Mende je laz, izmisljena od strane mudzessima.
Knjiga Kitabul Uluvv koja je dosta popularna kod mudzessima vehabija je neprihvatljiv akod islamske uleme jer je imam Zehebi napisao ovu knjigu u pocetku svog bavljenja islamskim naukama nakon cega se pokajao od ove knjige i to jasno iskazao u svojim kasnijim knjigama.
Sve informacije su preuzete iz knjige "Allahu me'ana bi ilmihi la bi zatihi" sejhul islam Abdulhadi El Harsa str. 115- 116
Zatim,vehabije spominju neke stavove Ibn Ebi Hatima medjutim sam Ibn Ebi Hatim priznaje da on nije ucenjak akide i da se njegovi govori ne smiju uzeti kao dokaz ( El Esmau ves Sifat, Bejheki, 199)
Ibn Huzejme,iako je bio veliki muhaddis priznaje da nije dobro upoznat sa akidom ( El Esmau Ve Sifat, Bejheki, 200)
Zatim su tu vehabijski rivajeti da je Safija r.a. rekao da se Allah dz.s. nalazi na Arsu. Kaze Imam Zehebi : Ovo je laz na imama Safiju, on nije ovo rekao.( El Mizan, Zehebi, 3/606)
Slazem se sa tobom unicknamed da vidimo sta to jevreji hoce i koga uzimaju za pomagace da bi ustolicili svog "boga" koji ima i ruke i oci i usi i noge i sve osobine coveka.
Zasto neki ovde toliko isticu Allahova svojstva a posebno RUKE, VID, SLUH, STOPALA.
Nekako mi sve to lici na "velikog brata". Zar je to slucajno sto su ga prozvali "veliki brat" i kuca "velikog brata". Zar on u kuci nije napravljen da sve vidi i cuje sa velikim brojem kamera i mikrofona i niko ga od ukucana nije video.
Zar nam nije dosta reci: Allah je MOCNI, JAKI MILOSTIVI, SAMILOSNI, DOBROCINITELJ, SILNI, VELICANSTVENI, PLEMENITI, MUDRI, SVEMOCNI, SVEZNAJUCI, i jos mnogo toga sto prilici samo NJemu bez da ulazimo u raspravu o tome da li On ima ruke, noge, oci, usi i slicno.
Nista nije kao On i niko Mu ravan nije.
Mislim da nam je Allah dz.s. ovim ajetom skrenuo paznju da nema nikakve rasprave o NJegovim svojstvima.
Allah dz.s. je Gospodar neba i zemlje i svega sto je izmedju njih.
Maturidije su sekta koja u oblasti fikha (islamskog prava) slijedi hanefijski mezheb, bash kao shto i mnoge sufijske sekte koje ibadete mrtvima prikrivajutji svoj pravi identitet pred masama neukih muslimana i deklarishu se kao hanefijski mezheb. Pripisuju se hanefijskom mezhebu kako bi opravdali svoj shirk kojeg chine na kaburovima (tavaf oko kaburova i uputjivanje dove mrtvima kao i trazhenje pomotji od njih).
Maturidije pripisuju hanefijskom mezhebu kao sto se i esh'arije pripisuju shafijskom i hanefijskom.
Evo josh par rijechi o ovoj sekti i njihovom uchenju:
Akaidski i idejni korijeni:
Pazhljivi i iskreni istrazhivach tje primijetiti da u maturidijskom akaidu ima dosta neispravnih shvacanja koje smo naveli u prethodim tekstovima uvazhenog mr. Ljakitja. Tako da poslije Imama Ebu Hanife – Allah mu se smilovao – hanefije su se dosta rano podijelile na brojne frakcije i da su na kursu Imama Ebu Hanife i njegove dvojice uchenika ostali samo oni kojima je Uzvisheni Allah pomogao, te da su premotj preuzele one hanefije koje su se prikljucile inovatorskim sektama dzehmija, mu'tezilija i maturidija.
S obzirom na to da historijski izvori ne navode kako, ni pred kim se Ebu Mensur el-Maturidi shkolovao, niti imena islamskih uchenjaka pod chijim je utjecajem bio (naravno osim to shto danashnje maturidije su spremne da u odbranu svoga "shejha Maturidija" lazhu ako treba i da falsifikuju i izmishljaju i imena uchenjaka pred kojima se shkolovao) , mozemo pretpostaviti sljedece:
- Da je Ebu Mensur el-Maturidi, direktno ili indirektno, bio pod utjecajem shejhova dzehmijskog shvacanja, posebno po pitanjima vezanim za irdza' (el-irdz') i lisavanje (ta'til), te mu'tezilijskih i filozofskih uchenja o negiranju nekih od Bozijih atributa, krivom shvacanju pojedinih tekstova i negiranju atributa 'uluw i svih antropomorfnih atributa (sifat haberijje), misleci da je to u skladu sa vjerovanjem sljedbenika tradicije.
- Da je bio pod utjecajem Ibn Kullaba (umro 240/854. god.), prvog koji je poceo govoriti o Allahovom duhovnom govoru (kelamullah en-nefsi) i prvog koji je u raspravama o stvorenosti Kur'ana uveo novotariju, uprkos chinjenici da se njih dvojica nisu direktno nikada susreli, jer je Ibn Kullab umro prije nego sto se Maturidi i rodio. Shejhu-l-Islam Ibn Tejmijja tvrdi da je Ebu Mensur el-Maturidi u nekim svojim shvacanjima potpao pod Ibn Kullabov utjecaj kao sto su: pitanje shvacanja Bozhijih atributa, pitanje Kur'ana, da li je Allahov govor izraz Njegove volje i motji, te pitanju izuzimanja u vjerovanju (Vidi: Medzmu'u el fetawa, Svezak VII, str. 433; Minhadz es-Sunne, Svezak II, str. 362.).
Rashirenost i centri utjecaja:
Maturidijska akaidska shkola se proshirila u Indiji i okolnim istochnim zemljama kao sto su Kina, Bangladesh, Pakistan i Afganistan, zatim u oblastima Turske, Rumeliji, Transoksaniji i Maroku i drugim oblastima gdje se proshirio hanefijski mezheb. U svim tim zemljama maturidijsko akaidsko uchenje je jos uvijek dominantno, zbog sljedecih razloga:
1. zato shto su uchenjake ove akaidske skole svestrano pomagali razni vladari i sultani, narocito sultani Osmanskog carstva,
2. zato shto su brojne maturidijske shkole odigrale ogromnu ulogu u shirenju maturidijskog ucenja. Takve su npr. mnogobrojne divebendijske skole u Indiji i Pakistanu gdje se josh uvijek predmet akaid izucava po maturidijskoj literaturi, kao uchenje sunneta i dzema'ata (ehlis-sunne we el dzema'a),
3. zato shto su maturidijski uchenjaci napisali brojna djela, posebno iz oblasti 'ilmu-l-kelama (shto ih svrstava u kelamistichku sektu)
4. zato shto maturidije u pravnim pitanjima slijede Imama Ebu Hanifu (obmanjujuci tako neuke ljude) a istovremeno proturajutji njihovu akidu koja odstupa od akide ehli sunneta wel dzema'a i akide nasheg imama Ebu Hanife.
Njihov stav prema tradicionalnim dokazima u pitanjima vezanim za el-ilahiyyat (ili el-'akliyyat) je sljedetji:
-- ukoliko se radi o dokazima iz teksta Kur'ana ili mutevatir predajom prenesenog sunneta (es-sunne el-mutevatire) koji po njihovom mishljenju, kao apsolutno potvrdjeni tekstovi, apsolutno dokazuju odredjeno pitanje, tj. ukoliko su prihvatljivi razumu i ukoliko se ne kose sa njihovim shvacanjem, oni ih u potvrdjivanju vjerovanja navode kao dokaze. Medjutim, ukoliko su takvi tekstovi apsolutno potvrdjeni, ali su, po njihovom mishljenju, kao dokazi hipoteticni, tj. u oprecnosti sa njihovim shvacanjem, onda kao takvi ne mogu posluzhiti kao siguran dokaz. Zbog toga oni pribjegavaju: ili njihovoj interpretaciji u prenesenom znachenju, kako bi ih uskladili sa racionalnim dokazima, ili jednostavno znanje o njihovom smislu pripisuju Uzvisenom Allahu. Medjutim, s obzirom na to da nemaju jasno izgradjeno pravilo kada ce takve tekstove interpretirati u prenesenom znacenju (et-te'vil), a kada znanje o njihovom pravom smislu pripisati Allahu (et-tefvid), i tu su chesto neodredjeni, tako jedni daju prednost interpretaciji nad pripisivanjem znanja o njihovom smislu Allahu, drugi obrnuto, tretji, istovremeno, dozvoljavaju i jedno i drugo, dok chetvrti smatraju da se interpretacija odnosi na one koji su vjesti logici i dedukciji. I sve ovo ih je odvelo daleko te su zalutali i skrenuli sa staze ehli sunneta vel dzema'a.
Ono sto bi ovdje trebalo napomenuti jeste chinjenica da pojmovi kao sto su hermeneutika ili interpretacija u prenesenom znachenju (et-te'vil) nisu uopshte bili poznati, niti u doba Allahova Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, niti medju prvim i, ujedno, najboljim generacijama muslimana, nego da su to inovacije koje su dzehmije i mu'tezilije preuzele od jevreja i krshtjana i unijele ih u islam. Interepetiranje u prenesenom znachenju je krivo za sve novotarije koje su pod tim plastom uvedene u islam i koje su na sekte i frakcije rascjepkale jedinstvo islamskog Ummeta. Kao takvo, ono je gore i opasnije i od samog lishavanja Allaha Njegovih atributa (et-ta'til), jer sa sobom, neminovno, nosi opasnost: i poredjenja sa Bogom (et-tesbih) i lishavanja Allaha Njegovih atributa (et-ta'til), s jedne, i optuzhivanja Allahovog Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, za: ili neznanje (el-dzehl), ili prikrivanje i neobznanjivanje onoga sto mu je Allah objavio, sa druge strane. Allahu se utjechemo od ovakvog njihovog vjerovanja.
Shto se, pak, tiche pripisivanja znanja o pravom smislu takvih tekstova Allahu (et-tefvid), to je jedna od najgorih i najopasnijih inovacija u vjeri, jer se to kosi sa kur'anskim tekstovima koji podsticu na razmishljanje i jer podrazumijeva optuzhivanje vjerovjesnika i poslanika za njihovo nedovoljno poznavanje Gospodara svjetova.
-- Ukoliko se, pak, radi o hadisima koji se prenose preko samo jednog prenosioca (ehadis ahad), oni smatraju da se takvi hadisi mogu upotrijebiti samo kao mishljenje (pretpostavka), ali ne i kao sigurno znanje. Zato po njima u sherijatsko-pravnim pitanjima uopshte i ne postupaju, nego po pravilima i temeljima koje su sami ustanovili. Shto se tiche pitanja koja se odnose na vjerovanje (el-'akaid), oni ih u njima uopce ne koriste kao dokaz, jer se, po njihovom mishljenju, njima ne moze dokazivati vjerovanje, cak ni u slucaju kada ispunjavaju sve uvjete nabrojane u osnovama fikha (usul el-fikh). Ukoliko se, pak, njihov smisao kosi sa razumom (muhalefe lil-'akl) i ukoliko se, kao takvi ne mogu interpretirati u prenesenom znachenju, onda ih odbacuju pod izgovorom da se radi: ili o insinuaciji, ili zaboravu ili greshki prenosioca, a ukoliko je njihov vanjski smisao jasan i konkretan, onda tvrde da se pod tim mislilo na nesto drugo.
Ovo je stav svih maturidija, kako onih ranijih, tako i onih kasnijih. Pojedine maturidije, kao sto su npr. el-Kevseri i njegovi istomishljenici divebendije idu dotle da pobijaju hadiske zbirke (tj. Buharijinu i Muslimovu) i kritiziraju akidu pojedinih imama tradicije (hadisa) kao sto su: Hammad b. Seleme koji biljezhi hadise o atributima i Imam ed-Darimi 'Usman b. Se'id, autor Sunena.
Ovakvo mishljenje je novotarija koju su u vjeru uvele kaderije i mu'tezilije jer su hadisi nepobitan dokaz da nisu u pravu. Ovo je u suprotnosti i sa praksom Allahova Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve sellem, koji je stranim kraljevima, vladarima i poglavicama, kao svoje izaslanike, slao pojedince sa zadatkom da ih pozovu u Islam.
Isto tako, podjela onoga sto se od Vjerovjesnika, sallellahu 'alejhi ve sellem, prenosi na ono sto je preneseno mutevatir predajom preko vishe prenosilaca (el-mutevatir) i ono sto je preneseno preko samo jednog prenosioca (ahad) je nesto sto nije bilo poznato u doba ashaba ni u doba tabi'ina.
- Na osnovu takvih shvacanja, ustanovili su princip obaveznosti spoznaje Uzvisenog Allaha pomotju razuma (bi el-'akl) i prije nego sto se za Objavu cuje...
To je, po njima, prva obaveza svake mukellef (punoljetne i pametne) osobe, za cije izostavljenje, ne samo da ne moze biti nikakva opravdanja, nego za sobom povlaci i kaznu, cak i kada se radi o onima (koji su zivjeli) prije slanja poslanika i vjerovjesnika.
Za razliku od njih, sljedbenici ehli sunneta wel dzema'a smatraju da je prva obaveza mukellef(punoljetne) osobe ochitovati da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, s.a.w.s. (chime se ujedno i postaje musliman), te se odretji svakog drugog bozhanstva mimo Allaha kao i svake druge vjere (ed-din) koja se suprotstavlja islamu.
Maturidije, kao i ostale 'ilmu-l-kelamske sekte, smatraju da u jeziku, Kur'anu i Sunnetu neki izrazi imaju metaforicko znacenje, tj. da upotrijebljena rijech ima preneseno, alegoricno znachenje. Zbog toga pribjegavaju interpretaciji u prenesenom znachenju onih tekstova koji bi, po njihovom mishljenju, shvatjeni u njihovom stvarnom znachenju predstavljali prihvacanje vjerovanja u utjelovljenje (et-tedzsim) i u antropomorfizam (et-teshbih). Takvo shvacanje u tom smislu je novotarija i neshto sasvim novo, za shto nema nikakve osnove ni u jeziku, ni u vjerozakonu. Njega ne spominju ni najpoznatiji lingvisti (e'immetul-luga) kao sto su: el-Halil b. Ahmed i Sibevejhi, niti imami islamskog prava, niti rani teolozi (eu-usulijjun el-mutekaddimun).
- Uz izvjesna medjusobna neslaganja, maturidije potvrdjuju samo osam Allahovih atributa i to: zhivot (hajat), motj (kudre), znanje ('ilm), volju (irade), sluh (sem'), vid (besar), govor (kelam) i stvaranje (tekvin), iako se svi tranzitivni glagoli svode na pojam stvaranja (tekvin). Sto se tiche ostalih atributa na koje uputjuje Kur'an i Sunnet, tj. antropomorfnih atributa (es-sifat el-haberijje), svejedno da li oni bili esencijalni (sifat zatijje) ili aktivni (sifat fi'lijje), zato sto ne ulaze u domen poimanja razumom, oni ih sve negiraju.
Za razliku od njih, sljedbenici ehli sunneta vel dzema'a kao shto vjeruju u sva Bozhija imena, vjeruju i u sve Njegove atribute da su tekstom objave odredjeni (tevkifijje). Oni u njih vjeruju tako da ih sve potvrdjuju, ali bez poredjenja sa atributima stvorenja, s jedne i smatrajuci Allaha slobodnim od svake vrste nesavrshenstva, ali bez odricanja bilo kojeg od Njegovih atributa (ve tenzihin bila ta'til), s druge strane, pripisujutji Mu pri tome nachin i znacenje u obliku kakvom samo Njemu dolikuje. Ovo zato shto je Uzvisheni opisao Sebe u Kur'anu: " Lejse kemislihi shej'un we huwe semi'ul besir" = "Niko nije kao On! On sve chuje i sve vidi." (Es-Shura: 11.).
- Tvrdnja maturidija da Kur'an chasni nije Allahov govor u pravom smislu ('alel-hakika), nego Allahov duhovni govor koji se, kao takav, ne moze chuti, povlachi za sobom tvrdnju da su sve nebeske Knjige, ukljucujuci i Kur'an, stvorene, a ta tvrdnja je novotarija na koju ne uputjuju ni tekst Kur'ana, ni Sunneta, niti shvacanje prvih generacija ovog Ummeta. Prvi koji je ovakvu novotariju uveo bio je Ibn Kullab.
Naprotiv, Uzviseni Allah govori, ako hotje, kada hotje i kako hotje. Govori kao sto je govorio Musa'u, a.s., i kao shto tje govoriti Svojim robovima na Sudnjem danu. Prema tome, Kur'an je Allahov govor u pravom smislu ('alel-hakika) i nije stvoren. Isto tako i Tevrat, Indzil i Zebur. Tako vjeruju sljedbenici ehlu sunneta wel dzema'a. Tako su vjerovali i chasni preci ovoga Ummeta i nash imam Ebu Hanife i tako vjeruju oni koji ih u dobru slijede.
- Maturidije kazhu da je vjerovanje (iman) potvrda samo srcem (tasdik), s tim shto neki dodaju jos i ochitovanje jezikom (ikrar bil-lisan), te da se on niti povetjava, niti smanjuje. Nadalje kazhu da u njemu nema nikakva izuzimanja, da su islam i iman dva sinonima za istu stvar i da izmedju njih nema razlike. U tome se slazu sa murdzijama, a razlikuju od sljedbenika ehlu sunneta wel dzema'a.
Kod ehli sunne wel dzema'a vjerovanje znachi ubjedjenje u srcu, ochitovanje jezikom i potvrda djelima. S druge strane, po njima se vjerovanje povetjava pokornoscu prema Allahu, smanjuje sa nepokornoshtju prema Njemu.
Rezime o maturidijama:
- Maturidije kelamistichka sekta koja je nastala u chetvrtom stoljecu po Hidzri u gradu Semerkandu i da su naziv dobili po svom osnivachu Ebu Mensuru el-Maturidiji.
- U svome uchenju, u suprotstavljanju svojim protivnicima: mu'tezilijama, dzehmijama i drugim batinijskim sektama, koristili racionalne i filozofske argumente i dokaze i da su bezuspjeshno pokushali izgraditi neko sredishnje uchenje u akaidu izmedju uchenja kakvog zastupaju sljedbenici ehli sunneta wel dzema'a i uchenja mu'tezilija, dzehmija i pristalica 'ilmu-l-kelama.
- U svome uchenju, razumu kao izvoru, daju prednost nad tradicijom i da su u akaid uveli novinu u njegovoj podjeli na 'akliyyat (ono sto se shvatja i dokazuje razumom) i sem'iyyat (nevidljive stvari vezane za onaj svijet za koje se samo chulo iz tekstova Kur'ana i Sunneta), shto je imalo za posljedicu da u tumachenju pojedinih tekstova pribjegnu njihovom interpretiranju u prenesenom znacenju (te'vil) ili da znanje o njihovom pravom smislu pochnu pripisivati Allahu (et-tefvid) i ove metode su ih odvele u zabludu i odstupili su od ispravnog vjerovanja ehli sunneta wel dzema'a.
- Oni pojedine tekstove Kur'ana i Poslanikova, sallellahu 'alejhi ve sellem, Sunneta interpretiraju u prenesenom znachenju, da kao dokaz ne prihvatjaju hadise koji se prenose samo preko jednog prenosioca (ehadis ahad), tvrde da su sve nebeske Knjige, medju njima i Kur'an, stvorene i da je Kur'an Allahov duhovni govor shto ih je, u tom pogledu, priblizilo shvatjanju mu'tezilija i dzehmija, a u pogledu vjerovanja shvacanju murdzija.
- Oni se u svome uchenju slazhu sa sljedbenicima ehlu sunneta wel dzema'a u pitanjima vezanim za: Bozhije odredjenje (kader), za onaj svijet i berzah, te u pitanjima vezanim za imamet i odnos prema drugovima Allahovog Poslanika, sallellahu 'alejhi ve sellem, (ashabima) r.a.
- Oni su svojim shvacanjem islamskog monoteizma (et-tevhid) i uchenjem da se pod njim podrazumijeva samo jednotja Stvoritelja (tevhid el-halikijja) i jednotja Gospodara (tevhid er-rububijja), omogutjili uvlachenje filozofskog tesavvufa (et-tesavvuf el-felsefi) u svoje redove kojeg su prihvatili i njihove vodetje lichnosti.
- Maturidije su sekta koja u oblasti fikha (islamskog prava) slijedi hanefijski mezheb, bash kao shto mnoge sufijske sekte koje ibadete mrtvima prikrivajutji svoj pravi identitet pred masama neukih muslimana i deklarishu se kao hanefijski mezheb a pri tom shire svoju iskrivljenu ideologiju.
Vehabije su, da bi uvjerile muslimane i nemuslimane da su oni pravi muslimani, započele novu taktiku. Oni su osnovali islamski centar koji su nazvali Rabitat-ul-alem il-islam (Muslimanska svjetska liga). Oni su iz svake zemlje odabrali i sakupili izvjesne neuke i lako podmitljive muslimane s vjerskim obrazovanjem kojima su dali basnoslovne sume novaca. Ovi neuki ljudi na vjerskim položajima, koji nemaju pojma šta piše u knjigama alima ehli sunneta, su onda upotrijebljeni kao marionete. Oni iz ovoga centra šire po cijelome svijetu svoje principe koje nazivaju “Fetve svjetskog islamskog jedinstva.” Oni kažu ujednoj takvoj, lažnoj fetvi, koja je izdata u Ramazani šerifu 1395/1975. godine, “Ženama je farz klanjati džumu namaz. Hutba džume i bajram namaza se može održati na maternjem jeziku svake države.” Jedan od Mevdudijevih sljedbenika, krivovjernik, Sabri, koji je bio član ovog centra koji unosi (među muslimane) smutnju (fitnu) i nered (fesad), i čije je sjedište u Mekki, je odmah odnijeo ovu fetvu u Indiju. Oni koji su obilno plaćeni (od strane vehabija), i kojima su u stambenim zgradama dati luksuzni stanovi, su silom natjerivali žene u džamije i držali hutbe na svojim maternjim jezicima. Pravi vjerski ljudi, alimi ehli sunneta, rahime-humullahu teala, su, da bi zakočili ovaj pokret (smutnje i nereda) pripremili fetve iz cijenjenih i uvaženih izvora i raširili ih. Vehabije nisu bile u stanju da pobiju ove fetve - istinu. Na stotine vjerskih ljudi iz grada Kerale, koji se nalazi u južnoj Indiji, se pokajalo (došlo na tevbe) i ponovo vratilo ehli sunnetu, kada su vidjeli da su bili prevareni. Četiri, od ovih fetvi, koje se temelje na jako pouzdanim izvorima, su ofsetom umnožene i prikovane na javnim mjestima u svim islamskim zemljama. Pravi vjerski ljudi u svakoj državi skreću muslimanima pažnju na nemir koji iznutra razjeda islam, i nastoje da ga ugase. Hvala Allahu dželle-šanuhu, čista i oprezna mladež u svakom kutku svijeta je u stanju da razdvoji istinu od neistine.
Naravno notjni i neznalica u saradnji sa Recrutiom (njihovim duhovnim vodjom) - [chitaj : nadri-sufi-sajber-shejhom] na sve nachine pokushavaju da prikriju njihovu iskrivljeno vjerovanje koje se zasniva na tavafima oko kaburova, trazhenje pomotji od mrtvih i sl. Time pokushavaju da plasiraju mnoge lazhi i izmishljotine o jedinoj ispravnoj skupini ehli sunne wel dzema'ata na nashim prostorima. Te nazivajutji ih 'vehabijama-sektom-teroristima,ekstremistima'(naravno ovako je i Bush govorio) pokushavaju da masi neuputjenih muslimana iskrive sliku bogobojaznih mladitja koji su za sobom ostavili sve poroke i iskreno se predali Allahu. Naravno ako bolje analiziramo i razmislimo, shvatit tjemo jednu neospornu chinjenicu a to je: da onaj protiv koga Srbi i ostali kjafirski narodi pokrenu svoju propagandnu mashineriju znajte da su oni na Pravom putu. Jer znaju kjafiri od koga im prijeti opasnost. Zashto nikada nismo chuli da kude sufije i ostale sektashe? Odgovor je jasan, pa njima odgovaraju takvi bilmezi jer su podlozhni i mitu i korupciji, takvi bi i roditelje prodali samo da oni budu nekakvi likovi i da se oni pitaju (primjer je Rasim Ljajitj i njemu slichni) Tako da ako hotjemo biti iskreni pogledajmo malo ko je to redovni dzematlija (redovno klanja svih pet vakata namaza u dzematu), a ko to sheta korzom dok ezan uchi. Ko je to za moderni sekularistichki nachin zhivljenja i slijedjenje kjafira u sistemu zhivljenja pa chak i uzimanjem i oponashanjem obichaja Srba, a ko zheli sachuvati svoju vjeru i svoj zhivot posvjetiti Allahu i pozivanju na Njegovom putu.
Islam nisu rijechi ovdje napisane, islam je cjelokupni nachin zhivljenja.
Stoga, o vi koja su srca ispunjena mrzhnjom, dokazhite vash islam, a islam se ogleda u rjechima i djelima.
Ili ste vas trojica samo zavidite jer ste manjkavi u pogledu ispunjavanja sunneta Allahovog poslanika, s.a.w.s. te kako pi prikrili svoje mahane, napadate druge. Da vas Allah uputi. Amin
Drzhite se teme. A to je sekta maturidija i esh'arija.
Zashto sam izabrao ovu temu i shta je povod tome.
Cilj je upoznati sekte koje se kriju iza hanefijskog mezheba, a zapravo nemaju njihovo vjerovanje. Takodje je cilj ukazati na njihovu neispravnu akidu i novotarije u kojima su uporni.
Iz Poslanikovih, s.a.v.s., rijechi: ''Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru'', ochituje se da se izmishljena stvar u vjeri mora poznavati kako bi se izbjegavala, a mudri pjesnik rekao je:
''Saznao sam za zlo, ne radi samog zla vetj kako bih ga se chuvao,
Ko ne zna razlikovati dobro od zla sigurno tje u zlo zapasti.''
Ovo je chinjenica chije je utemeljenje u sunnetu sasvim ochito prema hadisu od Huzejfe b. el-Jemana, r.a., koji kazhe: ''Ljudi su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pitali o dobru, a ja sam ga pitao o zlu iz straha da me ono ne zadesi.'' (El-Buhari, 6/615-616; Muslim, 12/236)
Nije dovoljno prilikom obavljanja ibadeta ogranichiti se samo na sunnet, vetj je neophodno poznavati suprotne mu novotarije. Isto tako, nije u vjerovanju dovoljno samo poznavati tevhid, vetj i shirk. Na ovu veliku chinjenicu aludira Veliki i Uzvisheni kada kazhe: ''Onaj ko ne vjeruje u ono shto se obozhava mimo Allaha, a vjeruje u Allaha, drzhi se za najchvrshtju vezu, koja se netje prekinuti! A Allah sve chuje i zna!" (El-Bekare, 256)
Ovu chinjenicu potvrdio je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim rijechima: ''Onaj ko kazhe 'la ilahe illallah' i zanijeche ono shto se obozhava mimo Njega, njegov imetak i krv su zashtitjeni, a konachan obrachun je kod Allaha.'' (Muslim, 1/212)
Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nisu se ogranichili samo na tevhid, vetj su uz njega spomenuli i nevjerstvo, a to nalazhe poznavanje shirka i kufra. Uzvisheni kazhe: "Vetjina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." (Jusuf, 106)
Isto se odnosi na sunnet i bid'at, nema nikakve razlike, shto je jasno iz oporuke Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju prenosi El-Irbad b. Sarije, r.a.:
''Pridrzhavajte se moga sunneta i sunneta uputjenih halifa. chvrsto se za njih uhvatite. chuvajte se izmishljenih stvari, jer je svaka novotarija zabluda.''
Naredio im je pridrzhavanje za sunnet i izbjegavanje novotarija.
Ovo je posvjedochena chinjenica, jer se spoznaja o nechemu upotpunjava spoznajom onoga shto mu je oprechno. Ibn Kutejbe ed-Dinuri, Allah mu se smilovao, kazhe:
''Mudrost i sposobnost bitje upotpunjene samo spoznajom osobina odredjene stvari i njihovim suprotnostima, jer se jedne putem drugih saznavaju. Svjetlost se spoznaje putem tame, znanje putem neznanja, dobro putem zla, korist putem shtete, slatko putem gorkog. Uzvisheni kazhe: 'Neka je slavljen i Uzvishen Onaj Koji u svemu stvara pol: u onome shto iz zemlje niche, u njima samima, i u onome shto oni ne znaju!' (Jasin, 36)
Parovi ovdje oznachavaju suprotnosti i kategorije, kao shto su zhensko i mushko, suho i sirovo.
Uzvisheni kazhe: 'I da On par, mushko i zhensko, stvara' (En-Nedzm, 45).'' (Te'vilu muhtelefil-hadis, str. 14)
Ova chinjenica sasvim je jasna iz shehadeta: ''La ilahe illellah Muhammedur-resulullah'', prvi dio shehadeta predstavlja negaciju i potvrdu, tj. negiranje i nijekanje bozhanstvenosti drugima mimo Allaha, jer ga oni ne zasluzhuju; te potvrdu te bozhanstvenosti samo Allahu, azze ve dzelle. On je Jedini Istinski Bog. Drugi dio shehadeta predstavlja negiranje dosljednog slijedjenja drugih mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i iskljuchivu potvrdu tog slijedjenja samo za njega, s.a.v.s. On je jedino stvorenje koje se s pravom dosljedno slijedi.
Stoga, prvi dio shehadeta znachi: ''Nema obozhavanog s pravom (istinski) osim Allaha'', a drugi dio znachi: ''Nema drugog slijedjenog s pravom (istinski) mimo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.''
Jahja b. Muaz er-Razi kazhe: ''Razilazhenje svih ljudi vratja se na tri temeljne postavke, svaka od njih je suprotna drugoj. Kada jedna postavka nestane, ona zapravo postane svoja suprotnost: tevhid je suprotan shirku (pripisivanju Allahu sudruga), sunnet novotariji, pokornost nepokornosti.'' (El-I'atisam, 1/91)
Zato je nasha obaveza da upozoravamo muslimane na novotarije koje uvode ljudi poput Recruita i njemu slichni i da upozoravamo na shirk i da im naredjujemo tevhid i sunnet. Na ovom utemeljenju stasava poziv Allahu, azze ve dzelle.
Poziv u tevhid i sunnet predstavlja naredjivanje dobra, a upozoravanje na shirk i novotarije predstavlja zabranu zla. Ovim putem muhammedanski ummet, na kojeg se izlila Allahova milost, zasluzhio je da bude najbolji i najvredniji ummet koji se ikada pojavio.
Imam Ebu Shame el-Makdisi (El-Baisu al inkaril-bid'a vel-havadis, str. 11) kazhe: ''Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, a i oni poslije njih, upozoravali su svoje savremenike na novotarije i izmishljene stvari. Naredjivali su im dosljedno slijedjenje u kojem je spas od svake zabrane.''
El-Izz b. Abdus-Selam, Allah mu se smilovao, kazhe: ''Blago onome koji stvari muslimana uzme u svoje ruke, pa pomogne usmrtjivanju novotarija i ozhivljenju sunneta.'' (Musadzele ilmijje, str. 10)
U knjizi ''Nihajteul-mubtediin'' kazhe: ''Obaveza je negirati zabludjele novotarije i podizati dokaze radi njihovog opovrgavanja, svejedno prihvatali ih zagovornici novotarija ili odbijali.'' (Ibn Muflih u El-Adab esh-sher'ijje, 1/210)
Kazhe El-Mervezi: ''Rekao sam Ebu Abdullahu, tj. imamu Ahmedu b. Hanbelu: 'Shta mislish kada se chovjek zaokupira postom i namazom, a pretjuti govoriti o novotarima?' On se uzhasnuo i rekao: 'Zar post, namaz i izbjegavanje ljudi nisu samo za njega?'
Rekoh: 'Svakako.'
Reche: 'A kada govori o tome, onda je to i za njega i za druge. On govori ono shto je bolje.''' (Tabekatul-hanabile, 2/216)
Ima li ljepsheg govora od rijechi imama Katade: ''Kada chovjek uvede novotariju potrebno ga je spominjati sve dok se drugi na njega ne upozore.'' (Sherhu usulil-i'atikad, str. 256)
Zhalosno je, uistinu, da je ova chinjenica skrivena vetjini savremenih islamskih grupacija. (Pogledaj Muellefat Se'id Havva diraseten ve takvimen, str. 128-132)
A, sve je to zbog pomanjkanja znanja o povodima novotarija, a oni su mnogobrojni i u njih mozhe zapasti i uchenjak zbog neznanja o loshem zavrshetku koji cheka inovatora u vjeri.
Poruchujem ovim sektama (maturidijama i esh'arijma): Vratite se ispravnom vjerovanju i ostavite ilmul kelam i analiziranje gajb stvari vashim ogranichenim razumom jer put ehli sunneta wel dzema'a je jedini pravi put.
Naslov ove teme je Sekte u Islamu:Esh´arije i maturidije,a sa kojim ciljem radite sve ovo i gde ce vas ovo odvesti pojma nemam.Do skoro u ovojo temi nije imalo nikoga,a sad je ovo najposecenija tema na forumu i vidim svaki dan po neko novi dodje i navija za jedne ili za druge.Lijepo ste poceli a dokle cete da dodjete Allah dragi zna.Nije mi jasno uopste cemu sve ovo prepucavanje i stvaranje mrznje jer niko nikoga nemoze naterati da bude vehabija,sufija ili sta ja znam sta jos,svak radi za sebe i onako kako mislii da mu je najbolje.Allah dz.s. zna ko sve dolazi ovde i cita sve ovo,sta li ce da pomisle posle svega ovoga o Islamu i nama muslimanima.
Da vas Allah uputi. Amin
