If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Jednog dana dodje nekoliko ljudi, sa jednim zarobljenikom, Omeru r.a. koji je u to vrijeme bio halifa muslimana, pa mu rekose da je ovaj covjek, zarobljenik, ubio njihovg oca. Omer r.a. upita covjek a da li je to istina, pa on prizna da jeste i isprica da je prolazio jednim vocnjakom, pa da je otac ovih ljudi htjeo da mu zabrani prolazak tim putem. "Mi smo se posvadjali, pa sam ja uzeo jedan kamen i bacio na tog covjeka, te on pade mrtav, ali meni nije bila namjera da ga ubijem" - rece zarobljenik. Omer r.a. presudi da se....
....nad zarobljenikom izvrsi smrtna kazna jer je ubio covjeka ciji su sinovi zahtjevali tu kaznu. Covjek zamoli da ga puste, da odnese namjernice svojoj zeni i djeci u pustinju gdje su zivjeli, jer nemaju nista drugo do osim toga sto im on donese, obecavsi da ce se vratiti do sutrasnjeg aksama.
Omer r.a. upita da li ima neko da bude jamac za ovog covjeka, pa poslije izvjesnog vermena javi se Ebu Zer r.a. i rece da ce on biti jamac za tog covjeka. Omer r.a. rece: "O Ebu Zer, ti ovoga covjeka ne poznas, a ako ne dodje na vrijeme, mi cemo izvrsiti presudu na tebi", a Ebu Zer r.a. rece: "Ja vidim iskrenost na licu ovog covjeka."
Odlucise da puste covjeka da ode sam svojoj porodici u pustinju, u nadi da ce se sutra vratiti da se izvrsi presuda nad njim. Dodje i sutrasnji dan, a i aksam se poce bliziti, a covjeka jos nema. Ljudi su poceli da gledaju u Ebu Zera, koji je sa drugima iscekivao, kad ugledase onog covjeka kako dolazi iz pustinje.
Kada je dosao u grad, iskupise se ljudi oko njega, pa ga Omer r.a. upita sta je uradio sa porodicom, a on odgovori: "Ostavio sam ih u pustinji, imaju hrane za nekoliko dana, a za poslije ne znam sta ce biti s njima, ostavljam ih Allahu swt na emanet. Ja sam dosao, kao sto sam i obecao, da se izvrsi presuda."
Kada su sinovi ubijenog covjeka vidjeli ovakvu iskrenost kod ovog insana, oprostise mu i povukose tuzbu protiv njega, te ga Omer r.a. oslobodi i pusti ga da ode kuci svojoj porodici.
Prenosi se da je jedan covjek kada je cuo da je jedan drugi covjek govorio lose o njemu, kupio poklona i otisao kuci tom covjeku i rekao : " Ja sam cuo da ti meni cinis dobro pa sam ja evo dosao da ti se zhvalim na ovaj nacin" . Covjek sav zabezeknut upita: " Kako mislis radim dobro ?" - " Pa eto tako, cuo sam da me ogovaras a znas da je nas Poslanik a.s. rekao da ce Allah dz.s. onome ko bude ostecen na dunjaluku , dati pravo na ahiretu da ode onome ko mu je stetu cinio pa ce mu uzeti dio njegovih sevapa ili ce na njega prebaciti jedan dio svojih grijeha, u promjeru kolika je steta ucinjena ".
Zaista ovako kaze jedan hadis, pa zasto onda da tako olahko svoja dobra djela , za koja smo nekada veliki trud ulozili, dajemo drugima ili zasto da nosimo necije tudje grijehe. Zar nije bolje da ukrotimo svoj jezik i da pazimo sta govorimo. A zista je vrlo lahko uciniti ovaj grijeh. Covjek cesto nije ni svjestan kada je u razgovoru u drustvu , nego kada dodje kuci, sjeti se svojih rijeci pa pomisli : SubhanAllah, sta ja danas rece.
Ali vec tada je kasno jer su to nasi vjerni pratioci, koji se ne odvajaju od nas, vec zabiljezili. Ili covjek ima obicaj reci : Da mi Allah s.w.t. ne upise u grijeh, ali moram reci da taj brat ili ta sestra.....
"Kada sam (Poslanik a.s.) bio na miradzu , prosao sam pored jedne skupine ljudi koji su imali bakrene nokte i njima trgali svoja lica i grudi. -Ko su ovi ljudi, upitao sam Dzibrila, a on mi odgovori : - To su oni koji su jeli ljudsko meso - ogovarali druge ". (Ebu Davud)
"Covjek odrezanog jezika, koji sijedi u uglu, gluh i nijem, bolji je od onoga koji ne moze da vlada svojim jezikom "- kaze jedna poslovica.
Kao sto je zabranjeno ogovarati, zabranjeno je i slusati ogovaranje jer hadis kaze: "Onaj koji ogovara i koji slusa, drugovi su u grijehu ". (Taberi)
Onaj koji cuje ogovaranje duzan je ga, na lijep i mudar nacin, prekinuti. " Ko zastiti cast svoga brata muslimana, Allah ce mu na Sudnjem danu zastiti lice od vatre" (Tirmizi)
Ako covjek nije u mogucnosti da sprijeci ogovaranje, bolje mu je da napusti to drustvo dok oni cine taj grijeh. Samim tim sto je grijeh sjediti u tom drustvu, vrlo je opasno da se covjek sam upusti u ovu ruznu rabotu, jer sejtan navede, pa covjek zaboravi. A dusa je sklona cinjenu grijeha, pogotvo ovih, jer covjek udobno sjedi a rijeci same izlaze.
Zato sto daleko od ovoga , ako si u drustvu sa nekim pa ta osoba pocne ogovarati nekog, sasjecaj to u korijenu, jer nama je duznost da naredjujemo dobro a da od zla odvracamo.
Da nas Uzviseni Allah subhanehu we teala zastiti od ovog zla. Amin!
Zivio jedan covjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dodje mu iznenadna vijest da mora ici na jedan tezak put. Covjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat rece da mu ne moze pomoci, da on ima svoj zivot i svoje obaveze.
Covjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj rece da mu ni on ne moze puno pomoci. Na kraju vidjevsi da mu nema pomoci od ova dva brata, covjek se obrati trecem bratu, sa istom molbom, pa mu treci brat rece: "Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napustao, tako da cu i ovaj put krenuti sa tobom".
Tada rece covjek: "Ja sam od sve brace najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti paznje poklanjao, a sad me ova dva brata ostavise. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, vise bi se brinuo o tebi."
Ovome covjeku je , u stvari, dosla smrt i to je taj teski i iznenadni put na koji je morao ici. Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.
Rekao je Allahov Poslanik Muhammed salalahu alejhi we seleme: "Umrlog (na dzenazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraca, a jedno ostaje sa njim, vracaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela".
* * *
Rekao je Hasan El-Basri r.a. : "Covjece, ti ces malo vremena ostati medju svojom familijom, pa pazi da se grijesima ne natovaris u nastojanju da njima bude dobro.
Boziji Poslanik, Muhammed ,saws, je prokleo sljedece vrste ljudi:
- ljude i zene koje tetoviraju,
- ljude i zene koje se tetoviraju,
- koja nadovezuje kosu,
- koja nosi nadovezanu kosu,
- koja silji i tanji zube...
- koja trazi da joj se silje i tanje zubi,
- covjeka koji prima kamatu,
- ko je daje,
- ko svjedoci i pise ugovor o kamati,
- kradljivca,
- onoga ko pije vino,
- ko ga Ijeva,
- ko ga cijedi,
- kome se cijedi,
- ko ga prodaje,
- ko ga kupuje,
- ko se njegovom cijenom hrani,
- ko ga nosi i kome se nosi,
- ko izmijeni medje (granice) imanja,
- ko prokune svoje roditelje,
- ko uzme zivu stvar kao cilj u vjezbanju gadjanja,
- Ijude koji se pretvaraju da su zene,
- zene koje se nose kao Ijudi,
- Ijude koji kolju u necije drugo, a ne u Allahovo ime,
- ko uvede neku novotariju ili zastiti novotara,
- slikare (likova),
- homoseksualce,
- one koji psuju roditelje,
- one koji slijepca pogresno upute,
- one koji opce sa zivotinjama,
- onoga ko oprzi zivotinju po licu,
- onoga ko nanese stetu muslimanu ili mu napravi spletku,
- one koji cesto posjecuju groblje, koji na njima prave dzamije i postavljaju svjetiljke,
. onoga ko zeli da iskvari sliku zene kod covjeka ili roba kod gospodara,
- onoga ko vrsi analni odnos,
- zenu koja izbjegava da spava sa muzem proklinju meleci dok ne osvane,
- Boziji Poslanik proklinje i onoga ko zagovara da je sin covjeka koji mu nije otac,
- ko uperi oruzje u svog brata, meleci ga proklinju,
- i prokleo je Poslanik, saws, onoga ko psuje ashabe.
Allah, dz.s., u Svojoj Knjizi proklinje one koji cine nered na Zemlji i kidaju rodbinske veze; one koji ruzno govore o Allahu i Njegovom Poslaniku, one koji kriju jasne dokaze i uputu koje je Allah objavio; one koji optuzuju vjerne, cedne i neduzne vjernice za razvrat; one koji kazu da je nevjernikov put ispravniji od vjernikovog.
Boziji Poslanik je prokleo covjeka koji nosi zensku odjecu i zenu koja nosi musku; prokleo je onoga koji daje mito i koji ga prima i posrednika u tome. Postoje i druge stvari koje su uzrok prokletstva. Kada ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno bi bilo da se kaze da zboq toga proklinju Allah, Njegov Poslanik i Njegovi meleci pa da se covjek okane ovih postupaka.
Ova prica pocinje vjencanjem jednoga mladica sa sa jednom djevojkom, cija je majka bila jako radosna da joj se kcerka udala bas za tog mladica, jer je mislila da ce je on lijepo paziti. Nakon odredjenog perioda shvatila je djevojka da taj mladic nije muz kakvog je ona ocekivala, vec je bio bolestan i nije shvatao ozbiljnost braka niti njegovu odgovornost.
Pokusavala je djevojka da popravi svoga muza, ali nije uspijevala. Pokusavala je i da bude strpljiva da joj se ne bi ljutili njeni i tako je sa njim provodila dan za danom. Dobili su cetvero djece, dva sina i dvije kceri. Sa djecom su se povecali i problemi tako da bi se on ljutio za sitne stvarcice.
Nije bilo vise zivota sa njim pobojala se djevojka za svoju djecu i zatrazila je razvod. I zbilja nakon pozurivanja i zahtjeva od nje i njenih roditelja pristao je na razvod ali rahatluk za ovu djevojku nije da je poceo, nego je jos vise nestao, kada je njen muz poceo traziti da joj oduzme djecu.
Sve njene prijedloge o dogovoru u vezi sa djecom on je mlatio o zid i nastavio je da je muci odvajajuci joj od nje djecu. Nakon nekog perioda zaprosio ju je drugi mladic. Njen otac je prihvatio ponudu i desilo se vjencanje. Kada je njen prvi muz saznao za dan svadbe, poslao joj je te srijede njenu malu kcerkicu koja je imala cetiri godine ne zbog milosti i sazaljenja nego iz zavisti i ljubomore dok je ostalo troje djece zadrzao kod sebe.
Da bi povecao patnju njihove majke ozenio se sa zenom tvrda srca kao i on i nacinio ih njenim slugama. Kao sto je receno ova druga zena je bila primjer svome muzu u trdokornosti i mrznji. Ponasala se divlje prema djeci. Djeca su cistila kucu i bila njene sluge a ako bi se usprotivila tukla bi ih telefonskom zicom i kablom za vodu. Oko 10 sati u vece, ulazila bi osmogodisnjoj djevojcici u sobu i stavljala bi joj mokru postelju da u nju spava a zatim bi zakljucavala za njom vrata. Isto tako je radila i sa njenom bracom, Nadirom 10 godina i Muhamedom 12 godina starim. Zakljucavala bi im vrata sve do slijedeceg dana. A na vama je da zamislite djecu kako se ponasaju nocu nakon sto su imali sretne uspavanke kraj svoje majke.
Sve se ovo desavalo pred ocima i uz pomoc njihova oca, uz njegovo znanje. Zivjela su ova djeca u dzehennemu i otac im je postao otvoreni neprijatelj i uzrok njihove patnje. Nakon nekog perioda Allah je htjeo da se djeca smire od patnji cak iako je bilo nekih gubitaka.
Toga cetvrtka krenula je maceha da zakljuca vrata nakon veceri. Oko 12 sati u ponoc nije se mogao strpiti desetogodisnji Muhamed jer trebao je ici u wc. Nije se mogao strpiti do jutra i ustao je da kuca na vrata. Nakon, otprilike, cetvrtinu sata, dodje ljuta maceha vicuci:’ Sta je, sta nas budis!?’ –‘Teto, trebam u wc.’ Odgovori djecak. ‘ Samo wc!? I zato si nas probudio! A zasto sam ja stavila ovaj sud ovdje!?’
Udarila je Muhameda tako jako da je on pao na svoj mali stomak dok je ona odlazila i ponovo zakljucala vrata. Ona se vratila svome muzu a mali Muhamed je ostao na podu lezeci cijeli jedan sat jececi i placuci zbog jacine bola koji je osjecao. Njegov brat Nadir je pokusavao da ga smiri i zbilja je uspjeo u tome.
Mali Muhamed je zaspao. Oko 2:30 poslije pola noci probudio se Muhamed ponovo govoreci:’ Moj stomak nije vise stomak Nadire! Umrijet cu!’ Nadir je ponovo pokusao utjesiti brata ali nije bilo koristi. Usutio je Muhamed zatim pogledao brata Nadira nasmijao se velicanstvenim osmijehom i rekao:’ Nadire, ja te volim, volim svoje sestre i majku ali samo babu ne volim.’ Zatim zatvori oci. Da, umro je Muhamed i mogao je Nadir da poludi nakon sto je saznao da mu je brat preselio na Ahiret medju njegovim rukama a sta bi smo i ocekivali od ovoga maksuma sa deset godina.
On je odradio posao koji ni mnogi odrasli ne bi mogli uraditi. Zatvorio mu je oci zatim je uzeo vodu koju im je ostavila ta sova i okupao brata!!! Da! Ogasulio ga bas onako kako ih je poucio njihov ucitelj u skoli i umotao ga u prekrivac za krevet jer je mislio da se tako sa tim umotavaju mejiti.
Okrenuo ga prema Kibli i klanjao mu dzennazu !!! Allah! Nakon sto je sve svrsio okrenuo se prema vratima i kucao je sve od 3 sata u jutro pa sve do podne slijedeceg dana. Ocula je maceha kucanje pa se ljuta obratila muzu: ’ Tvoja djeca! Sta im je pa me cijelu noc bude!? Ustani i vidi sta hoce ili cu ih ja, tako mi Allaha, zaklati!’ Ustao je otac ljutit i uputio se prema sobi. Otvorio je vrata i ljutito progovorio:’Sta je, sta hocete!?’ ‘Umro je Muhamed’, rece Nadir
Brzo se okrenu otac prema Muhamedovoj postelji, opipa mu puls i pronadje da je mali Muhamed hladan kao led. Podigao ga je i otisao sa njim do najblize bolnice gdje su ga obavijestili da mu je pukao mokracni mjehur i da mu je sin umro prije 9 sati. Mogao je otac tada da poludi a vi zamislite u kakvom se stanju nasla njegova majka kada je cula za smrt svoga maloga sina Muhameda. Nakon ucjene njene majke, da ce objaviti da su oni uzrok smrti malom Muhammedu ako ne puste ostalu djecu njihovoj majci, uz veliki strah, isporucili su Nadira i njegovu sestru mrski otac i njegova supruga njihovoj majci.
''Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.'' (Kur'an; Ali Imran, 30)
Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati.
Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.
'Mama, šta pišeš?'
'Pišem pismo Allahu.'
'Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?'
'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje ne želim da bilo ko čita.'
Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog čega je bila zbunjena?
'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.' Šta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!?
'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?'
'Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'
Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine. Čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.
Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući.
Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice.
Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'
'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'
Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neće umrijeti!'
Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima: 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici.
Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!
Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli!!!
Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu!!!
Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je:
Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...
Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospođo, učiteljica.'
Učiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...
Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti.
Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom...
Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!
Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...
Bilo je napisano:
Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!
@Unicknnamed,Allah te nagradio,zaista lijepa i korisna tema,ima veoma interesantnih i poucnih tekstova.
Nadam se da ces da nastavis ovako lijepo da nam pises....
Selam....
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Mitko, voleo bih ako mozes malo vise da mi objasnis ovo, je li se odnosi na bilo kakvu kamatu ili samo na neku odredjenu vrstu kamate.Vecina nas, pogotovu mi koji zivimo u inostranstvu , placamo kamatu na kuce, auta...... nije valjda da smo svi prokleti
We alejkumu sellam
---------------------------------------------------------------------
Jedne noci sjedila je jedna zena na aerodromu nekoliko sati cekajuci svoj let. Otisla je kupiti sebi knjigu i kesu bombona kako bi joj vrijeme brze prolazilo.
Iznenada dok je ona citala svoju interesantnu knjigu skontala je da je jedna djevojka sjela pored nje i ukrala jednu bombonu iz njene kese koja je bila izmedju njih.
Odlucila je da se pravi kao da nije nista primjetila, ali kad je uzela bombonu i pogledala na sat vidjela je da ta djevojka jos uvijek jede bombone iz njene kese. Tada se naljutila i pomislila u sebi: "Da nisam obrazovana i lijepog ahlaka pokazala bi ja ovoj bezobraznici istog trena kako da se ponasa!''
I tako se nastavilo, kad god bi ova zena uzela bombonu, uzela bi i djevojka jednu, dok su njihove oci cudno gledale jedna drugu, i kad je u kesi ostala samo jedna bombona brzo ju je uzela djevojka sa kratkim osmjehom, prepolovila je, dala je ovoj zeni jednu polovinu a drugu pojela. Uzela je zena ponudjenu polovinu bombone pomislivsi:"Kako je samo bezobrazna i neodgojena, pa cak ni da mi se zahvali"!
Poslije nekoliko trenutaka cula je zena poziv za njen let, uzela svoje stvari i otisla do ulaza u avion bez da se okrene tamo gdje je sjedila ta neodgojena kradljivica.
Tako dok je udobno sjedila u avionu i vec zavrsila zadnju stranicu svoje knjige odlucila ju je staviti u torbu, vrisnula je iznenadjeno ugledavsi u svojoj torbi kesu bombona koju je kupila na aerodromu. Pomislila je:"Ona kesa bombona je pripadala onoj djevojci i ona ju je podijelila sa mnom"!Tada je tuzno i bolno skontala da je ona ta koja je ispala neodgojena kradljivica bez imalo ahlaka.
Tako i svi mi, ponekad smo ubjedjeni da smo u pravu, a tek poslije kada mozda bude kasno skontamo suprotno, i koliko puta izgubismo povjerenje u druge samo zbog naseg ponosa ili misljenja koje je suprotno, pa maker i sami bili u krivu. Ovo je razlog da dvaput razmislimo prije nego presudimo drugima, prije nego nekog optuzimo…
Uvijek dajmo drugima hiljadu sansi prije nego pomislimo o njima ruzno ili im presudimo ucinivsi im nepravdu.
Molim Allaha da uputi mene i sviju vas moja postovana braco i sestre u islamu!
Prije jedno deset godina, mladic, veoma uspješan biznismen, vozio se gradom. Išao je prebrzo sa svojim uglancanim, crnim, mocnim audijem, koji bijaše tek dva mjeseca star.
Prolaziše pored parka vodeci racuna da mu ne izleti pred auto neko od djece koja mu nešto pokazivaše. Nekako usput, ucini mu se da vidje nešto cudno ali ne obrati puno pažnju. Prošao je autom pored djece, niko mu ništa ne pokazivaše ali jedan kamen doleti i: Puff! Bocna crna, uglancana vrata bila su pogodjena.
Mladic izletje iz auta, sav zajapuren, ljut k’o nikad, pogleda u vrata s užasom. Potom pogledom potraži krivca. Vidje jednoga djecaka kako, onako poluuplašen, stoji i gleda u njega.
Zaleti se prema njemu, šcepa ga za jaknu, podiže od zemlje i tresnu ga od napuknuta vrata držeci ga i dalje rukama.
“Jesi li normalan, bezobraznice jedan! Pogledaj, uništio si mi novog audija. Šta misliš, budalo, ko si?”
Djecak, crvenjeci se, pogleda ga u suzama i jedva prozbori, boreci se sa sobom a i tražeci pauzu izmedju uvreda:
“Izvinite, molim vas, nisam znao šta drugo da uradim. Niko mi nije htjeo stati. Radi se o mome bratu. Skliznuo je iz svojih invalidskih kolica, ne može se vratiti. Meni je pretežak… ne mogu ga sam podici… ne znam šta da radim…”
Mladic iznenada osjeti drhtaj. Sram ga obli, jedva proguta knedlu u grlu, spusti djecaka na zemlju i lagahno krene do njegovoga brata. S naporom ga podiže u stara, izgrebana invalidska kolica. Uvjeri se da je sve uredu i polahko se odmaknu. Gledao je kako djecak gura svoga brata u kolicima, sporo i s naporom, putem koji vodi ka njihovoj kuci.
Dugo mu je trebalo da dodje do uglancanog, crnog audija – bila je to prava duga i lagahna šetnja. Momak nikada nije popravio bocna vrata auta. Cuvao je ogrebotinu kako bi ga uvijek podsjecala da ne prolazi toliko brzo životom da neko mora baciti na njega kamen kako bi mu privukao pažnju.
Neko kamenje lakše je od drugih. Vodi racuna o kamenju koje se baca na tebe. Jer na sve negativne prigovore koje imamo sebi uputiti Bog uzvišeni ima pozitivne odgovore:
»Jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (Kur’an, sura Trpeza, ajet 2.)
Rekao je, alejhisselam, :
''Vidio sam covjeka koji se provodi u Džennetu samo zato što je posjekao neko drvo s puta koje je smetalo prolaznicima i saobracaju.''
Bio neki obućar, vrlo davno, i živio u jednoj čaršiji skromno radeći, samo toliko, koliko da preživi, i da može da prehrani porodicu.
Imao on raznih mušterija, različitih naravi, koje je on uvijek pokušavao da poduči mudrosti i saburu.
Jednog dana, dođe mu mušterija,...nekako prgav čovjek...,i bješe nezadovoljan sa njegovim radom, pa počevši sa galamom napade ga, medjutim ovaj obućar saburli, ne uzvrati na ružne riječi.
Kad to vidje ovaj,...on ga poli onom prljavom vodom sa stola, u kojoj je obućar kvasio kožu, da bi je lakše mogao šiti. Ni na ovu provokaciju, obućar nije reagovao, već samo obrisa lice od prljave vode.
Mušterija se, od nekog zla ,nađe van sebe i ošamari jadnog obućara. Kad je ovaj obućar ustao sa niske stolice, ovaj vidje pred sobom dvometraša čovjeka, mrgu, i počeše kolena da mu klecaju. Ostavi on i cipele i sve, pa put pod noge-da bježi. Ovaj obućar....tjeraj, ovaj pred njim....bjezi ,i tako dok mušterija nije spao s`nogu.
Tvoj sam ,kaže mušterija, ja dalje ne mogu !!!
Prilazi mu polako ovaj obućar sa osmjehom na licu,i pitomim glasom ga upita:
Halali mi brate, ja samo htio da vidim ,....jeli te zaboljela šaka ,kad si me osamario?!!!
Bio jednom davno neki Ahmed, koji je bio prilicno strpljiv, ali je na (ne)srecu imao vrlo arsuz zenu. Ona okom a on skokom, i pored svega pokadkad dobije po turu. Vise nije znala sta ce pa mu jedan dan rece: -Ahmede hajde dodji dole na rijeku, hocu da operem ves, pa da se ne saginjem da tucem peracem na kamen, lakse mi je na tvojim ledjima.
Puko njemu film, i on rijesi da napusti kucu i familiju te se uputi u bijeli svijet.
Sto je posao sretne trojicu putnika, pa ih zamoli da ga prime u drustvo. Oni kazu samo pod uslovom, da ako moze da prouci dovu Allahu, te da mu On spusti sofru punu hrane, tek onda da ga primaju. On na muku, ali ih slaga da moze, te se i uputi sa njima dalje.
Vrijeme rucka, kazu oni njemu, hajde uci tvoju dovu, a on ce reci hajte prvo vi pa cu nakon vas ja. Oni to i prihvatise, no brzo dodje sutra a rucak jos brze. Kazu oni njemu: hajde sad si ti na redu. I dize on ruke, prouci njegovu dovu, kad cuda, i on se uplasi, SOFRA SE POLAKO POCE SPUSTATI MEDJU NJIMA I TO PUNA HRANE RAZNOVRSNE:
Nakon rucka, kazu oni hocemo dalje, ali oni traze da im on kaze obavezno koju je to on dovu proucio, jer su sumnjali da ima jos EVLIIJA, koje oni ne poznaju. Na to on kaze: stanite...Ja sam vas bio slagao, ali eto sad cu vam objasniti: -Ja sam molio rijecima:J A RABBI, MOLIM TE DOVAMA OVIH TROJICE PRIJE MENE, SPUSTI NAM HRANU IZ TVOJE MILOSTI I NAHRANI NAS, TVOJE PONIZNE ROBOVE. Ali molim vas sada vi meni recite kojom dovom ste se vi obracali Stvoritelju.
Kazu oni njemu: ima negdje ovamo zivi jedan SKROMNI Ahmed, Allahov dobri rob koji, SAMO ALLAHA RADI , TRPI ZULUM SVOJE ZENE, i mi samo zamolimo JA RABBI, MOLIMO TE TVOJOM MILOSCU PREMA OVOM DOBROM TVOJEM ROBU AHMEDU, NAHRANI NAS IZ TVOJEG OBILJA BLAGODATI.
Kad Ahmed cu ove rijeci,malo se razabra ,pa se brzo oprosti od svojeg drustva, pravdajuci se da se mora obavezno vratiti kuci, da nesto okonca, pa ce kasnije na put. Kad stize kuci, hitno pozva zenu da idu na rijeku da pere ves na njegovim ledjima.
Jedan čovjek se vratio kasno kući sa posla, umoran i iznenađen da ga njegov 5-godišnji sin čeka na vratima.
«Babo mogu li te nešto upitati?»
«Možeš sine, kaži šta želiš?», odgovori čovjek.
«Babo, koliko ti para zaradiš za jedan sat vremena?»
«Ma sine odkud da me to pitaš, to tebe netreba da interesuje», odgovori babo ljutito
«Samo hoću da znam, molim te reci mi koliko zaradiš?»
«Ako već moraš da znaš, 20 dolara za sat.»
«Oh» odgovori dječak, pognuvši glavu. «Babo, možeš li mi posuditi 10 dolara?», gledajući u oca.
Čovjek se naljuti.
«Ako je to jedini razlog zašto hoćeš da znaš koliko zaradim, da bi od mene uzeo pare da kupiš neku igračku ili neku drugu besposlicu, onda odmah idi u svoju sobu i spavaj. Razmisli zašto si tako sebičan. Ja radim svaki dan teške poslove i nemam vremena za takve dječije stvari.»
Mali dječak mirno ode u svoju sobu i zatvori vrata. Čovjek sjede i poče razmišljati o pitanju djeteta. Kako se može usuditi pitati takva pitanja samo da dobije malo para. Poslije nekoliko vremena razmišljanja čovjek pomisli da je bio previše grub prema svome sinu. Možda je stvarno nešto važno bilo pa je htjeo da kupi sebi za 10 dolara, a nije ni tako često tražio para.
Čovjek ode do sobe svoga sina otvori vrata i upita:
«Spavaš li sine?»
«Ne spavam babo», odgovori dječak.
Ja sam razmislio, možda sam bio previše grub prema tebi malo prije», reče čovjek.
«Bio mi je težak dan te sam malo previše bi ljut na tebe. Evo ti 10 dolara za koje si pitao»
Dječak radosno ustade i zahvali se babi za pare. Okrenu se i izvadi ispod jastuka još nekoliko novčanica. Kad čovjek ugleda da dječak već ima para ponovo se naljuti. Dječak je mirno brojao svoje pare.
«Zašto si tražio para kad već imaš?», upita ga čovjek galameći na njega.
«Zato što nisam imao dovoljno, ali sada imam», odgovori dječak.
«Babo ja imam 20 dolara sada...mogu li kupiti jedan sat tvog vremena??»
U ovom dvorcu kojem dadosmo ime dunjaluk, desiše se mnogi poučni dogadjaji. Poneki insan u terziju života udario ljubavnu pjesmu, poneko kao kakav bezumnik zalutao u pustinju, a poneko kao lijepi fidan odrastao uz sreću. Poneko, poput ptice, odletio u Džennet, a poneko se opružio u predjele azaba...
Opet otvaramo jedan list iz perioda sreće...
Enes, b. Malik, radijallahu anhu, objašnjava:
Poznavali smo mladića po imenu Alkame, koji je povjerovao Allahovom Poslaniku i koji je od njega primio mnoge bisere mudrosti... Zaista je Alkame bio jedan hajirli insan, pravednost i velikodušnost su bili sakupljeni u njegovoj ličnosti. Bila je to osoba blještavog imana...
Jednog dana Alkame se razboli i dopade kreveta. Bolest mu se iz dana u dan pogoršavala... Bilo mu je jasno da mu se stanje ne popravlja i da je svakim danom sve bliži kaburu. Vjetar smrti puhao je u bašči njegove duše... Kao što će svaka duša okusiti smrt, tako će i njegova postati meta strijele edžela. Alkame pozva svoju ženu i reče joj:
-Potrči, objasni moje stanje Allahovom Poslaniku!
Uplakanih očiju, žena stiže kod Resulullaha, salallahu alejhi ve sellem:
-Allahov Poslaniče, moj muž Alkame leži pogodjen teškom bolešću! Došla sam da tte izvijestim o njegovom stanju koje je veoma ozbiljno i zabrinjavajuće. Šta nam naredjuješ?
Milost svjetovima, Dženab-i Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, naredi Aliji, Bilalu i Selmanu, r.a.:
-Idite Alkameu i pazite ga!
Trojica velikana u jednogm dahu stigoše pred Alkameovu kuću. Nazvaše mu selam i sjedoše kod uzglavlja. Nažalost, bolesnik nije bio u stanju da odgovori na selam. Jedino je mogao uzvratiti išaretom glave...
Njegovo stanje uplaši ashabe. Posavjetovaše mu da izgovara Kelime-i šehadet:
-O, Alkame!... Donesi šehadet! Izgovori zajedno sa nama!
Kako god bilo, Alkameov jezik nikako nije mogao da se pomjeri... Baš kao da je svezan u hiljadu čvorova. Osim toga, njegov izgled odavao je da se nalazi u posljednjim trenucima svoga života.
Allahov nepobjedivi lav, imam-i Alija, r.a., primače se Bilalu, r.a., i šapnu mu na uho:
-Bilale, idi Allahovom Poslaniku i prenesi mu Alkameovo žalosno stanje.
Bilal, radijallahu anhu, kao ptica odleprša Allahovom Poslaniku i reče:
-Allahov Poslaniče, Alkame živi svoje posljednje trenutke, medjutim, nikako da izgovori Kelime-i šehadet! Šta da radimo?
Dženabi.i Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, upita:
-Jesu li živi Alkameovi roditelji?
Bilal, radijallahu anhu, odgovori:
-Otac mu je odavno preselio,a, majka mu je živa!
Nakon ovoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi:
-Bilale, idi Alkameovoj majci i prenesi joj moj selam. Ukoliko ima snage da dodje kod mene, neka se potrudi i neka dodje. Ukoliko ne moye, ja ću njoj otići!
Bilal, radijallahu anhu, ode i kada stiže pred kapiju Alkameove majke, uljudno pokuca. Iznutra se začu glas starice:
-Ko je to?
Bilal, radijallahu anhu, joj odgovori:
-Ja sam, Bilal! Poslao me je Allahov Poslanik, imaam poruku za tebe!
Stara Alkameova majka sa nurli licem pojavi se na kapiju:
-Dobro došao, Bilale!
Bilalove mubarek usne se rastegoše i on reče:
-Poziva te Allahov Poslanik! Ako nemaš snage da odeš kod njega, on će doći kod tebe!
Kada starica ču ove riječi, zadrhta poput golubijeg ptića i reče:
-Ne! Mnogo je bolje da ja odem njemu!
-Ako je tako, idemo!
Pomažući se štapom, starica krenu. Malo kasnije stiže kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i poselami ga:
-Esselamu alejke, ya Resulallah!
Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, primi staričin selam i, ukazavši joj potrebno poštovanje, pokaza joj mjesto pored njega. Starica sjede i uperi svoje oči u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On joj reče:
-Alkameova majko, pitat ću te nešto, a ti ćeš mi kazati istinu. U suprotnom, Allah će me izvijestiti o istini...
Stara žena reče:
-Pitaj...
-Kakvo je Alkameovo stanje i njegovo ponašanje do današnjeg dana?
Počela je govoriti riječ po riječ:
-Allahov Poslaniče... Klanjao je namaz, postio je, višak bi dijelio kao sadaku. Koliko god ja ne mogu da ispričam o njegovoj dobroti i da brojem iskažem koliko je potrošio radi Allaha, toliko mnogo ima toga!
-Dobro, kakav je odnos izmedju tebe i njega?
-Zbog jedne stvari ljuta sam na Alkamea!
-Zbog koje?
-Više voli svoju ženu od mene, u mnogim pitanjima sluša nju, a ne sluša mene...
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže svoje duboke oči ireče:
-Alkameova majka je ljuta na svoga sina i zato se Alkameov jezik utrnuo. Čak ni Kelime-i šehadet ne može da izgovori!
Zatim okrenu mubarek lice ka Bilalu i reče:
-Bilale, odmah idi i sakupi drva, zapali jednu dobru vatru, i kada se rasplamti, obavijesti me, hoću da zapalim Alkamea!
U tom trenutku starica je ličila na list koji se drhtao gonjen vjetrom. Saznanje da će joj sin gorjeti u vatru joj sprži lice. Oči joj poput oblaka počeše ispuštati suze. Kao uplašena ptica, reče:
-Allahov Poslaniče, hoćeš li mog sina, koji je plod moga srca, baciti u vatru?
-Da!
-Kako ću ja to izdržazi?
-Morat ćeš izdržati!
-Majčino srce ne može izdržati taj bol!
-O, Alkameova majko!... Zaista je Allahova kazna mnogo jača i trajnija od ovoga... Želiš li njegovo spasenje i njegov oprost od strane Allaha?
-Da, Allahov Poslaniče!
-U tom slučaju, budi zadovoljna Alkameom, oprosti mu!
-Ali, on me je mnogo rastužio!
-Kunem se Allahom što mi dušu u ruci kudreta drži, sve dok ti budeš ljuta na njega, njegov namaz, njegov post, niti njegova sadaka neće mu biti od koristi...
Nakon ovih riječi zatalasa se nježno srce Alkameove majke... Oči su joj prosipale biserne suze. Otvorila je ruke prema svijetu uzvišenosti i, ispunjena osjećajem koji je dolazio iz dubine duše, viknu:
-Uzvišeni Allah i vi budite svjedoci, ja sam zadovoljna mojim sinom Alkameom! U potpunosti sam mu oprostila!
Vlasnik blage naravi i slatke riječi, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredi hazreti Bilalu:
-Bilale, odmah idi Alkameu! Obrati pažnju da li može da izgovori La ilahe illallah. Nadam se da je njegova majka rekla ono što misli i d aje učinila dovu za njega. Ako je tako, bit će da je Alkameov jezik postao slobodan!
Pejgamberov slavni mujezin, Bilal, radijallahu anhu, stiže pred Alkameovu kapiju. Još ne bijaše ni otvorio kad mu na uši udari njegov glas koji je uzvikivao Kelime-i tevhid. Pri svakom dahu Alkame je izgovarao:
-La ilahe illallah, lailahe illallah!
Bilal, radijallahu anhu, reče prisutnima:
-Zato što je njegova majka bila ljuta na njega, jezik mu se svezao i nije mogao izgovoriti Šehadet. Kada je ona postala zadovoljna njime, i čvor na njegovom jeziku se odvezao... Blago njemu!
Alkame ne poživje još mnogo. Vjetar edžela istog dana ugasi njegovu svijeću duše. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio prisutan prilikom njegovog umotavanja u ćefine. Pred njegovim očima i očima ashaba, Alkame je predan u naručje majke zemlje. Nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao ashabima:
-Ensarije i muhadžiri, neka Allahovo prokletstvo bude na onoga ko da prednost svojoj ženi u odnosu na svoju majku! Neće biti prihvaćeni njegovi farz ibadeti niti njegove nafile...
Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao. “Začto si to rekao?“- upitao je čovjek.
„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.
Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).
Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovjek.
„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”
Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku.
Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”
Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.”
“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?”
“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”
“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?”
“E to ces saznati kada ti dedo umre.”
Zivot je uistinu kratak, pa iskoristimo ga u dobra djela zudeci za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom nagradom
Prije mnogo godina je živio kralj koji je imao ogromnu kraljevinu. Iako je imao veliko bogatstvo, nije imao smirenost u srcu. Zbog toga je odlucio da bude dobar musliman. Cuo je da postoji veoma pobožan covjek koji živi u prašumi i da mnogi ljudi odlaze kod njega po savjet. I kralj je odlucio da ga posjeti, kako bi ga pobožnjak posavjetovao. Kada je stigao kod pobožnog covjeka, upitao ga je: «Kako mogu postati pobožan kao ti?» Pobožni covjek mu je odgovorio..
da se sjeti smrti 40 puta u toku 40 dana. Kralj je pomislio da je to veoma lahko, pa mu je zahvalio i vratio se u svoj dvorac. U toku tih 40 dana, 40 puta se sjetio smrti, ali se nikakva promjena nije desila u njegovom životu. Bio je isti kao prije.
Kralj se naljutio i pozvao pobožnog covjeka pred sud. Rekao mu je da je lažac i da bi trebao biti ubijen prije nego što zavara i ostale ljude. Odlucili su da ce mu odsjeci glavu sljedeceg dana. Ali, pobožni covjek je imao molbu. Pitao je da li bi mogao biti kralj na samo jedan dan. Obecao je da, nakon što postane kralj, nece ubiti bivšeg kralja niti mu naštetiti na bilo koji nacin. Sadašnji kralj je prihvatio ideju i ucinio pobožnog covjeka kraljem na jedan dan. Cim je pobožnjak postao kralj otišao je na pijacu i vidio covjeka koji je prodavao kikiriki. Rekao je vojnicima da uhvate tog covjeka i da ga dovedu u njegov dvorac. Tako je prodavac kikirikija izveden pred sud. Pobožnjak mu je rekao da ce ga sutra ubiti. Prodavac kikirikija se prestrašio i ispustio sav svoj kikiriki. Poceo je plakati i pitati šta je ucinio. Ali, pobožni covjek mu je rekao da ce sutra biti ubijen i zakljucao ga u zatvor taj dan.
Sada, pošto je prodavac kikirikija znao da ce umrijeti, zaboravio je na sve ostalo i poceo tražiti oprost od Allaha. Poceo je klanjati i uciti zikr. Pobožni covjek je tada naredio da se najljepša prostitutka u gradu dovede i stavi u zatvor sa prodavacem kikirikija. Kada su je doveli u zatvor, upitala je prodavaca da pocini preljubu sa njom. Onda je pobožnjak doveo bivšeg kralja i rekao mu da gleda. Prodavac kikirikija je poceo vikati na ženu govoreci joj da ode jer ce on umrijeti sutra i njegova loša djela ce mu sigurno uzrokovati probleme kod Allaha.
Onda je pobožnjak upitao bivšeg kralja da li shvata šta se dogadja. Pobožni covjek je objasnio da kada stvarno znaš da ceš umrijeti, tada ceš se sigurno kloniti svih loših djela i posvetiti se robovanju Allahu. Tako je sjecanje na smrt samo jednom, ali kako treba, dovoljno da promijeni život ljudskog bica. Naravno, prodavac kikirikija je poslije toga bio oslobodjen..
Kako je lijepa, a u isto vrijeme i gruba proslost. Dva svojstva sjedinjena u sjecanju jednog covjeka, dvije oprecne osobine. Nastojim se sjetiti proslosti da bih u njoj vidio cisto djetinjstvo. Nastojim pobjeci od sjecanja kako ne bih vidio nesrecu koju sam prezivljavao u cvijetu mladosti. U petnaestoj godini zivota sam bio u najvecoj dilemi pred izborom dva puta, puta dibra i puta zla.
Ali, nesreca je da sam odabrao put zla. Sejtan mi je dao sva odlicja koja je imao. Postao sam njegov sljedbenik. Nije prosao dan da se nisam pobunio protiv njega, pa je n postao moj sljedbenik. Na putu zla sam osjetio gorcinu jacu od bilo cega.
Nisam mogao zamisliti jedan dan, a da ne ucestvujem u lomljenju i unistavanju veza plemenitosti i cisokih svojstava. Tako je moje ime postalo simbol oholosti i zablude. Jednog dana, paznju mi je privukla djevojka iz kvarta. Gledala me je pogledom cije znacenje nisam shvatio. Ali, to nisu bili pogledi ljubavi i strasti iako nisam poznavao ni ljubav ni strast, jer mi srce za njih nije imalo vremena. Ti pogledi, koji su me puno privlacili, ugnjezdili su se u moje misli.
Tako sam pozelio ovu djevojku. Nakon nekog vremena napisao sam pjesmu, za koju kazu da je ljubavna. Poslao joj pismo ostavivsi ga pred vratima njenog stana. Ali, nisam dobio nikakav odgovor. Tada me je obuzeo ponos u grijehu. Donio sam odluku zavesti tu djevojku htjela ona to ili ne. O njoj sam napisao pjesmu ne spominjuci joj ime kako bi vijest dosla do nje. Ali ona se nije obazirala i nije mi nikakav haber stizao.
Jedne veceri, u cetiri ujutru vracao sam se kuci. Bio sam od onih koji su se danju krili a nocu setali. Te veceri sam pred vratima nasao knjigu sa Poslanikovim s.a.v.s. zikrovima. Lice mi je pocrvjenilo. Svi porivi u zlu su se javili i kada sam saznao da je djevojka poslala knjigu. Time mi je objavila rat. U jednom trenutku sam razmisljao napisati pjesmu o mojoj i njenoj ljubavi i i rasturiti je po kvartu ne bih li joj ukaljao cast.
Sjeo sam smisljajuci tu sejtansku objavu i sastavio pjesmu. Poslao sam je na njenu adresu a prijetnjom da cu je poslati svim njenim poznanicima. Dosao mi je jedan izaslanik i donio pjesmu s hurmama. Obrati mi se ozbiljnim tonom: Ova djevojka posti danas i iscekuje iftar. Poslala ti je ove hurme, kao poklon za pjesmu, i porucila da ce u vrijeme iftara moliti Allaha da te uputi. Razbacao sam hurme po zemlji. Oci su mi pocrvjenele od zla, zaprijetio sam joj osvetom prije ili kasnije. Dok god sam ziv necu je ostaviti na putu dibra. Odlaske u dzamiju sam koristio da joj upucujem rijeci cinizma i ismijavanja. Njene drugarice su se smijale ali ta ismijavanja nisu pokrenula nikakvu rekaciju.
Dani su prolazili uvidjao sam da su svi moji pokusaji zavodjenja neuspjesni. I dalje mi je slala vjerska pisma i svakog ponedeljka i cetvrtka kada je postila hurme. Kao da mi je porucivala da me je savladala. Takvu predodzbu sam imao na osnovu njenih postupaka. Nakon nekoliko mjeseci, otputovao sam u inostranstvo tragajuci za dunjaluckom srecom koju nisam nasao u domovini.
Ostao sam oko cetiri mjeseca, ali su mi misli bile obuzete tom djevojkom. Kako se spasila svih planova koje sam spakovao? Razmisljao sam da se brzo vratim i pocnem sa jos prljavijim i losijim postupcima ne bih le je odvratio od poboznosti i okrenuo k mom putu.
Dosao je termin povratka u moju zemlju. Bio je to cetvrtak, dan njenog posta. Kada su nam u avionu donijeli kahvu i hurme, kahvu sam popio a hurme bacio, jer su simbol postaca i podsjecale su me na njih. Avion se spustio na aerodrom. Bio je jedan sat popodne. Krenuo sam taksijem u pravcu stana. Prijatelji su me odmah posjetili.
Svaki je dobio poklon. Svi pokloni su bili losi, a najskuplji i ujedno i najruzniji bio je pripremnljen za djevojku. Poslat cu joj ga i vidjet cu kako ce postupiti.
Pred aksam namaz sam izisao susresti je u blizin dzamije, znao sam da se trudi obavljati namaz u dzamiji a ti je postojala i grupa zena koja je ucila i Kur an napamet.
Proucen je ezan, a zati ikamet, ali djevojku nisam vidio. Zacudio sam se i pomislio da se mozda tokom mog odsustva promijenila napustila dzamiju i poboznost, pa sam se vartio kuci. Nadao sam se da su predpostavke na mjestu. Dok sam preturao po knjigama nasao sam Mushaf na kome je bilo napisano: Poklon je za tebe ne bi li te Allah upputio na pravi Put. U potpisu je stajalo njeno ime. Sklonio sam ga i upitao sluzavku ko je donio Mushaf. Nisam dobio odgovor.
Drugi dan sam ponovo izasao cekajuci je pred dzamijskim vratima. Ponio sam i Mushaf kako bih ga vratio i rekao joj: Ne treba mi nista, a i tebe cu uskoro udaljiti od njega. Cekao sam je pred dzamijom nije je bilo. To sam ponavljao nekoliko dana ali bez koristi. Priblizio sam se njenom stanu. Pitao sam jednog djecaka koji je veselo trckarao okolo:
- gdje je ta djevojka?
- Zbog cega pitas?Kao da nisi iz ovoga kvarta?
- Da, jesam, ali imam pismo njene drugarice i zelio bih da joj ga ponesete.
- Njoj je Allah uzeo dusu dok je bila na sedzdi u dzamiji prije dva mjeseca.
U tom trenutku nisam znao sta me je pogodilo. Cio svijet mi je izisao na oci, umalo se nisam onesvjestio. Srce mi je postalo mehko, iz ociju su potekle suze. Moje oci nisu znale za suze a sada su plakale. Zbog cega tuga?Da li je zbog njene smrti i lijepog zavrsetka ili necega drugog? Nisam mogao razmisljati ili spoznati uzrok i tumacenje velike tuge.
Otisao sam kuci pjesice ne znajuci gdje je, na koju stranu. Nisam znao kuda ici. Kada sam stigao do kuce, pokucao sam na vrata, i ako mi je kljuc bio u dzepu. Sve sam zaboravio, zaboravio sam ko sam. Poceo sam se sjecati njenih pogleda. Pratili su me na svakom koraku. Kasnije sam shavtio da nisu to pogledi mrznje, ili zla vec samilosti. Zeljela je da se odaljim od puta zla.
Nakon njene smrti odlucio sam izbjegavti porodicu. I stvarno vise od godinu dana sam izbjegavao porodicu i sve ljude. Stanovao sam daleko od staroga kvarta, zivot mi se promijenio. Njena slika mi je uvijek bila pred ocima. Nikada me nije napustala, cak ni kada sam bio potupuno sam. Poceo sam je vidjati kako ide i vraca se iz dzamije. Mnogi ljudi su pokusavali saznati razlog moje udaljenosti i zelje za samocom, ali nikome nisam govorio o tome. Mushaf koji mi je poklonila je uvijek bio pored mene. Plakao sam ljubio ga.Ustao sam uzeo abdesti krenuo klanjati. Ali sam pao.
Svaki put kada bih to pokusao, padao bih. Citavog zivota nisam klanjao. Trudio sam se i pokusavao. Allah mi je pomogao da izgovorim NJegovo ime. Plakao sam i molio Allaha da mi oprosti. Molio sam Ga da djevojci podari veliku milost. Ona se trudila popboljsati moje stanje, a ja sam je nastojao pokvariti i unistiti. Pozelio sam da je ziva i da me vidi u pokornosti i ustrajnosti. Medjutim Allahova odredba se ne mijenja. Uvijek se molim za nju. Molim Allaha da je obaspe miloscu, da nas sastavu u Svojoj milosti i pozivi me snjom i dobrim robovima.
Sellam.
