If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Jedan djecak imao je losu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan djecak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.
Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu rece:
„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada nece biti ista. Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi. Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka. Prijatelji su blago. Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“
Zivio i vladao jednim carstvom vladar za kojeg se nije moglo reci da je bio nevjernik. Uz njega je uvijek bio njegov sluga. Nerazdvojni pratilac je sva zbivanja propracao rijecima: «To je Allahova volja!» *** Time je mirno primao sve oko sebe. To je vladaru znalo i zasmetati. Ali, sluga je bio sutljiv. Rijetko je izasta drugo progovarao. A to je, vec, dobra osobina. Nije li ga i odabrao zato sto su mu pricalice dosadne?
Vladar se, jednom, pozabavi s nozicem za djeljanje drveta. Tome nije bio vjest, pa otfikari dio kaziprsta. Na lijevoj ruci. Onoj kojom je pridrzavao komad drveta. Ugleda krv i proceo ga srsi. Poce galamiti kad vidje da mu komadic prsta visi na noktu. Strasno se ruzio. Svi uokolo poskakase. Neki, da bi mu pruzili pomoc. Svi, da ga utjese. Skoci i sluga koji se nije razdvajao od njega, pa ce reci: "To je Allahova volja!" Vladar, ionako bijesan, jos vise se rasrdi. Naredi da slugu bace u tamnicu. Sluga to primi mirno i osvjedoci kao Allahovu volju.
Sutradan, podje vladar u lov. Sam. Dobro mu sto s njim nejma onoga nerazdvojnog sluge. Nije ni znao kako je lijepo biti sam. Toliko mu je bilo lijepo da, zanesen ljepotom, zadje duboko u sumu. I to mu se dopade. Zase i jos dublje. Tada pred njeg iskocise cudni ljudi. Skole ga. Uhvate. Uvezu. I ponesu u svoj grad.
Privezase ga za drvo. Vladar shvati da je dopao u ruke nevjernickom narodu. Razabra da im je sutra praznik uz koji prinesu zrtvu onome u koga oni vjeruju. I da zrtvuju covjeka.
Vladaru ta noc prode u najmuckijem iscekivanju.
Ujutro ga odvezu. Poskidaju sa njega odoru... Namusi se i on dok sve skidose. Na kraju, i rukavice. Desnu. Pa, lijevu. Na lijevoj se ukaza zavoj. I, koliko su god bili nestrpljivi, hajde da odmotaju i to s prsta. Tada uvidjese da je bez dijela prsta. sukav.
Divljaci se rastrcase u potrazi za novom zrtvom.
Vladar ostade sam. Odvezan. Prepusten sebi. Oslobodjen. Bolje negoli ikad, uvidje da je sve Allahova volja. To ga podsjeti na nerazdvojnoga slugu.A sluga u zatvoru.Brze-bolje, navuce na sebe nesto od razbacanih i razbucanih vladarskih krpa. Pa kroz sumu, zaobilazno, ali sto je brze mogao. I dodje do svoga dvorca. Odmah naredi da se sluga pusti iz tamnice.
- Izvagajte ga i toliko mu, koliko je tezak, dajte zlata!
Vijerni sluga odbi. Rekne da je vec nagradjen.
- Kako?! - zacudi se vladar.
- Zatvorom.
- Kako?!
- Zato sto je sve Allahova volja.
- Kako?! - vikao je i vladar.
- Da nisam zavrsio u tamnici, oni nevjernici ne bi trazili drugu zrtvu. Oni bi i mene, koji se nikad nisam odvajao od tebe, uhvatili i danas bi mene zrtvovali.
Nek si nam i ti vala navratila @Devojcice........bravo za tekstove....hvala,lijepo i poucno!!
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Kćerka se žalila svom ocu na težak život i rekla kako ne zna više kako da se suprostavi životnim problemima i teškoćama, kako nema više snage za borbu; jer čim riješi jedan problem, već je pred njom drugi i teži od prethodnog.
Njen otac, koji je bio kuhar po zanimanju, odveo ju je u kuhinju. Uzeo je tri lonca, napunio ih vodom i stavio ih na vatru. Za kratko vrijeme voda u posudama počela je da ključa. U prvi lonac je stavio mrkvu, u drugi jaje, a u treći nekoliko zrna kafe, zatim ih je ostavio da se kuhaju neko vrijeme.
Kćerka se nije mogla strpjeti, jer nije znala šta njen otac tim postupkom želi reći i dokazati.
Otac je isključio štednjak, pa je izvadio mrkvu iz vode i stavio je u posudu, a isto je uradio sa jajetom i kafom. Pogledao je kćerku i upitao: "Šta vidiš"?
- "Vidim mrkvu, jaje i zrno kafe", odgovorila je.
Zatražio je od nje da opipa mrkvu i osjetila je da je mrkva jako mehka i krhka. Onda je zatražio da oguli jaje i vidjela je da je ono tvrdo i skuhano. Rekao joj je da pomiriše kahvu, a ona se nasmiješila kad je osjetila njen bogati miris.
-"Ali šta sve ovo treba da znači"?, upitala je začuđeno.
-"Znaj, kćeri moja, da su i mrkva i jaje i kahva prošli kroz isto stanje, boreći se sa istim neprijateljem -'ključalom vodom', ali se svaki od njih suprotstavio na različit način.
Mrkva je bila tvrda i jaka, ali je vrlo brzo omekšala i oslabila u ključaloj vodi.
Jaje je čuvala njegova jaka ljuska, ali ne zadugo i ono se skuhalo u vreloj vodi i promijenilo iz tečnog u tvrdo stanje.
Dok je kahva sasvim drugačija. Njeno zrno je ostalo isto, naprotiv - ona je uspjela promijeniti vodu! A ti??
Da li si mrkva koja je naizgled jaka, ali, čim naiđes na manje prepreke i teškoće, oslabiš i gubiš snagu?
Ili si jaje mehkog srca koje, kad naiđe na probleme, postaje jako. Tvoja ljuska (vanjski izgled) se ne mijenja, ali se mijenja tvoja unutrašnjost tako da tvoje srce ostaje tvrdo, jako i gorko?
Ili si zrno kahve koje izmijeni vrelu vodu (a ona je izvor bola) tako što je čini ukusnom i daje joj lijep miris. Ako si kao zrno kafe, ti svoju okolinu činiš boljom, vrijednijom, ti teškoću sebi olakšavaš tako da ona bude olakšica umjesto teškoće i problema, brige i tuge.
Razmisli, kćeri moja, kako ćeš se suočiti sa svim problemima i teškoćama ovoga svijeta??
Da li si ti mrkva, jaje ili zrno kahve
U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili učeni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijenčina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujući mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjećajući ga da nas Kur'an upućuje na rad riječima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za čovjeka nema ništa bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dž.š., zagarantovao svakom nafaku riječima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu reče kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom.
Jednog dana sin izrazi želju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujući od mjesta do mjesta zadrži se u jednom gdje mu se život svidio. Kada je potrošio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluči da se vrati kući. U putu ga uhvati noć u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice.
Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuče do kostiju i počne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve ispriča i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, ističući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, tačno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."
U covjeku zivi razum meleka, pozuda zivotinje i strast sejtana
i on ce pripasti onoj vrsti cija osobina u njemu prevlada.
Ako covjek savlada pozudu i strast uzdignut ce se na stepen meleka.
Medjutim, ako ga preovladavaju strast i pozuda spast ce ispod nivoa psa....
Dva stajanja pred Allahom s.w.t.
Rekao je Ibn Kajjim el-Dzevzijje: "Covjek ima dva stajanja pred Allahom s.w.t., stajanje u toku namaza i stajanje pred Allahom na Sudnjem danu.Cije prvo stajanje bude ispravno i iskreno-bit ce mu olaksano i drugo stajanje, a ko zanemari prvo stajanje-bit ce mu tesko i neizvjesno drugo stajanje. U tom smislu su i Allahove s.w.t. rijeci:"I u jednom dijelu noci radi Njega molitvu obavljaju, i dugo Ga nocu hvali. A ovi, oni zivot na ovom svijetu vole doista, a nista ih se ne tice Dan tegobni koji ih ceka." (Ed-Dehr, 26.-27.)
Beskorisnost djela bez vjere
Rekao je Ibn Kajjim el-Dzevzijje: "Dobra djela bez vjere u Allaha s.w.t. i iskrenosti su poput musafira koji je u dzepove natrpao kamenja koje mu otezva put, a ne donosi nikakvu korist.
Ibn Kajjim el-Dzevzijje jednog je dana držao predavanje i izmeđuostalog rekao:
"O ti cija je mladost prosla, a knjiga dijela grijesima ispunjena!
Zar ne znas da ce ljduska koza, kad na Sudnjem danu za svjedoka bude pozvana, progovoriti?
Zar ne znas da je vatra zbog nevjernika i grijesnika stvorena i da ce sve sto u nju udje izgorjeti?
Zato zapamti i uvijek imaj na umu da je pokajanje zastor od Dzehennema, a da suza pokajnicka vatru gasi.
I znaj da su mudri ucenjaci kazali:
Covjece kad govoris sjeti se Onoga koji sve cuje, kad ti pogled u zabranjeno skrene, sjeti se onoga koji sve vidi, kada se na nesto odlucis sjeti se onoga koji sve zna."
Dvoje se sjecaj dvoje zaboravi
Mudri Lukman je rekao svome sinu: "O sinko moj, neka ti je na umu dvoje, a drugo dvoje ako ikako mozes zaboravi. Dvoje koje ti treba uvijek biti na umu su Allah s.w.t. i smrt, a dvoje koje trebas zaboraviti su dobrocinstvo koje si nekome ucinio i nepravda koju je tebi neko ucinio.
Tri trecine
Rekao je mudri Lukman svom sinu: ''O sinko moj, zaista se covjek sastoji od tri trecine. Jedna trecina pripada Allahu s.w.t. druga covjeku, a treca crvima. Trecina koja pripada Allahu s.w.t. jeste tvoja dusa, trecina koja pripada tebi jesu tvoja djela, a trecina koja pripada crvima jeste tvoje tijelo."
Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao:
"Covjeku je potrebnije znanje od hrane i pica, jer hrana i pice mu zatrebaju samo nekoliko puta na dan, a znanje svaki put kada uzdahne i izdahne."
Neka rijeci prate dijela
Rekao je Hasan el Basri: "Uzmite pouku iz dobrih djela ljudskih, a ne iz rijeci, jer Allah s.w.t. nije dao ni jednu rijec a da joj kao potvrdu nije odredio djelo. Samo djelo potvrdjuje i pobija istinitost necijih rijeci. Kada cujes lijep govor polahko sa onim koji govori jer ako svoje rijeci potvrdi djelom divan li je on covjek. A ako se djelo bude razlikovalo od njegovih rijeci, cuvaj se da mu i u cemu budes slican jer tako se zavaravaju nesretnici.
A Sufjan es-Sevri jedanput je rekao svojim prijateljima:
"Iskreno mi recite, kada bi s vama bio neko ko ce ono sto govorite prenijeti vladaru, biste li ista govorili?"
Odgovorili su:
"Ne bismo nikada nista govorili pred njim".
A onda im je Sufjan rekao:"Pa znajte da su onda uvijek sa vama oni koji ono sto govorite prenose Allahu s.w.t.
Zalogaji siromastva koje covjek otkida od zivota, samcu su svakako sladji od zalogaja bogatstva koji um hrane osjecajem neovisnosti o Stvoritelju. Zato su zahidi znali reci: “Faqri fahri” – “Moje siromastvo je moj ponos.”
No, kada covjek nije samac, kada krov njegove odgovornosti pokriva nekoliko gladnih usta, tada su zalogaji siromastva gorki.
Ovu pricu predajem covjeku po imenu Ebu Nasr Es-Sajjad. Plava riznica rizka danima bjese zatvorena za Sajjadovu mrezu. Kako mu nadimak (Sajjad) veli, Ebu Nasr bjese ribar. Porodica gladovase, a more nikako da se otvori darezljivoscu njegovoj mrezi.
Smorenog pokusajima, razocarenje ga dovede na vrata dzamije jedne. Vidjevsi ga u suzama, tamosnji imam ga upita za razlog. Kada cu o cemu se radi, povede Sajjada obali mora, te ga ovako savjetova: “Istinski se na Allaha osloni, reci bismillah, i zabaci mrezu, Allah ne ostavlja bez podrske onog ko se samo na Njega osloni.”
Imam ode za svojim poslom, a nedugo po odlasku njegovom, Gospodar svih riznica, mrezu Sajjadovu pocasti golemom ribom. Sajjad svjestan snage tevekkula, okrenu se trznici, te ribu prodade i kupi obrok svojoj porodici.
Mozda predpostavljas da je ovdje prici kraj. Varas se prijatelju moj.
Tek sto se zaputio svojoj gladnoj porodici, Sajjad susrete zenu sa djetetom, u halu u kom i sam do malocas bjese. Pogled djeteta bjese prikovan za saku hrane koju bjese kupio svojoj porodici. Sajjad stade vagati: “Gospodaru moj, ova zena ili moja porodica?” Pa sebi veli: “Dat cu njoj, i osloniti se na Allaha pa kako bude. Moja porodica ima mene, a ona i njeno dijete nemaju nikog.”
Zena zaplaka iskrenom zahvalnoscu, a osmjeh procvjeta na licu djeteta. Sajjad se povrati svojoj kuci, a gladi niotkuda lijeka. Nije dugo proslo, kad tugu gladovanja prekide kucanje na vratima. Bjese to sin imucnog covjeka, koji nakon sto prepozna Sajjada veli: “Moj otac je preselio, i ostavio je oporuku da nesto od njegovog imetka udijelim tebi.”
Slova nijesu dovoljno cvrsta da odrze tezinu radosti i zahvalnosti Allahu koju Sajjad tada osjecase. Sa tim imetkom kojeg dobi, poceo je trgovati. Korak po korak, zaimao je. Sam za sebe veli: “Zaimao sam toliko da sam nekada dijelio po hiljadu dirhema odjednom!”
Cak ni ovdje prici nije kraj. Sajjad usni san. Pripovijeda nam sljedece:
“Usnih sebe kako stojim na Sudnjem danu. Na jedan tas vage stavise mene, a na drugi moja ruzna djela. Pretegose me. Jedan melek upita drugog: - zar nije imao dobrih djela? Melek umjesto odgovora stavi na moj tas sve one hiljade dirhema koje podijelih. Bjehu to silna i krupna djela, ali ni malo ne otezase moj tas. Melek opet upita: “Je li mu ostalo jos nesto od djela?” Drugi odgovori: “Jeste, pregrst hrane koju je darivao zeni sa djetetom.” Stavise taj pregrst na tas, a on bjese tezi od svih hiljada dirhema.
Vidjeh da su hiljade dirhema okrunjene oholoscu, zeljom da me zbog njih ljudi zovu darezljivim. Ali vidjeh da je onaj zalogaj hrane tezi, jer ga dadoh iskreno Allaha radi. I ako taj pregrst hrane gotovo da poravna vagu, ipak su ruzna djela bila teza. Stadoh groznicavo razmisljati, i nemogadoh se sjetiti nicega dobrog. Moj strah od Dzehennema ophrva me. Melek opet upita: “Je li mu nesto preostalo?” Drugi, na moje iznenadjenje rece: “Jeste.” Na tas stavise suze zene koju nahranih, i osmjeh djeteta koje usrecih. Suze i osmjeh, pretegose moja ruzna djela, i u tom me san napusti.”
San Sajjadov nas uci da ne zapostavljamo zrna dobra koja mozemo uciniti. Tezina djela nije u njegovoj velicini, vec u nasoj iskrenosti. Mozda jedna suza i jedan osmjeh i nama budu presudni, da nas miloscu Plemenitog u Dzennet uvedu.
U okviru priprema za iznenadna, svakodnevna, putovanja nudimo putnicima pojedinosti jednog takvog (putovanja).
1. Licna karta:
Ime: sin Ademov
Drzavljanstvo: zemlja (prasina)
Adresa: kuca prolaznosti.
Starost: "Allah sigurno nece ostaviti u zivotu nikoga kome smrtni cas (edzel) njegov dodje." (Qur'an).
2. Mjesto trenutnog boravka:
Kuca sa cetiri zida…
Prvi zid zavrsava smrcu.
Drugi zid zavrsava u kaburu.
Treci zid zavrsava s polaganjem racuna.
Cetvrti zid zavrsava ili s dzennetom ili s dzehennemom (da nas Allah sacuva).
3. Pojasnjenje oko putovanja:
Tacka polaska: Dunjaluk-kuca prolaznosti.
Termin putovanja: "Sasvim neocekivano ce vam doci." (Qur'an).
Rezervacija karte: Nema potrebe za rezervacijom niti za njenom ovjerom, "…svako zivo bice ce smrt okusiti." (Qur'an).
Obaveze osiguranja: "I bojte se Dana kad cete se svi Allahu vratiti…" (Qur'an).
4. Stvari koje je dozvoljeno ponijeti:
-Cefini i konci.
-Stalna sadaka.
-Dobro djelo.
-Nauka kojom se okoriscava.
-Cestito dijete koje moli za njega.
-Visak kilograma koji je dozvoljen: "I onim, sto vam je potrebno za put, snabdijte se." (Qur'an).
5. Napomena:
Da bi putovanje, insa'Allah, bilo srecno i uspjesno trazi se od svih putnika slijedjenje uputstava koja se navode u Allahovoj Knjizi i sunnetu Resulullaha,
Zatim, biti pokoran Allahu, voljeti Ga i osjecati strahopostovanje prema Njemu i ciniti dobrocinstvo roditeljima.
Takodje, tvoja hrana, tvoje pice i tvoja odjeca trebaju biti halal.
Uz to potrebno je stalno se prisjecati smrti.
Radi vece obavijestenosti pozeljno je biti u stalnoj povezanosti s Allahovom s.w.t. Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika s.a.w.s.
Sve što se nalazi na nebesima i na Zemlji veliča i slavi Uzvišenog Allaha. Uzvišeni kaže: ”I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga...” (prijevod značenja, Al-Isra, 44. ajet) Sva stvorenja koja je stvorio Uzvišeni Allah ponizno iskazuju svoju hvalu Njemu: ”Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade.” (prijevod značenja, An-Nur, 41. ajet)
Ima u kosmosu jedno slabašno stvorenje koje je od kapi sjemena stvoreno, ali je otvoreni protivnik. Ono je sāmo na jednoj strani, dok je ostatak kosmosa na drugoj. Ono jedino biva nepokorno i nezahvalno Uzvišenom Allahu. To stvorenje je čovjek koji zna biti neposlušan Allahu, dželle šanuhu. On ima puno šansi i prilika da se pokaje – ali to ne čini, ima prilika da se povrati na Pravi put – ali on srlja stranputicom i okreće glavu od svoga Stvoritelja, Allaha, dželle šanuhu.
Dragi brate, prije nego počneš činiti grijehe, prije nego postaneš neposlušan Allahu, dž.š.:
Razmisli malo o ovome svijetu, o njegovoj prolaznosti i bezvrijednosti!
Razmisli o budućem svijetu, ahiretu, o neizbježnom mjestu kojem svi putujemo!
Razmisli o džehennemskoj vatri, o njenoj žestini i strahoti kazne u njoj!
Razmisli o Džennetu i njegovim blagodatima koje su pripremljene za iskrene Allahove robove koji su Mu bili pokorni, blagodatima koje oko nije vidjelo, niti je za njih uho čulo, niti su ikome od ljudi na um pale!
Razmisli, koliko ćeš živjeti na ovome svijetu: šezdeset, osamdeset, sto godina? Šta poslije toga? Nakon života dolazi smrt iza koje dolazi ili džennetsko uživanje, ili patnja u Džehennemu, neka nas Allah sačuva i zakloni od džehennemske vatre! Amin.
Znaj pouzdano dragi brate da smrt, koja danas zadesi nekoga mimo tebe, neminovno sutra dolazi i k tebi. Do toga časa je samo ograničen broj godina ili dana. Za nekoliko trenutaka ostat ćeš sam u kaburu, bez imetka, porodice i prijatelja. Razmisli malo o kaburskoj tmini i osami u njemu. Kako je samo tijesan i strašan.
Prisjetiš li se ikada stanja koje će vladati na Sudnjem danu, kada će srca biti ispunjena strahom, kada će čovjek pobjeći od svoje djece, oca i majke, žene i brata? Razmisli malo o tim strahotama kada će se svako brinuti samo o sebi! Razmisli o mizanu – toj pravednoj vagi koja će mjeriti naša djela! Koliko u tvojoj knjizi djelâ ima upisano dobrih, a koliko loših? Razmisli o situaciji kada budeš stajao pred Uzvišenim Allahom na koga si nekada zaboravljao na ovome svijetu, kada se nisi odazivao pozivu na namaz! Zamisli situaciju kada pred tobom bude otvorena knjiga koja nije propustila ni male ni velike tvoje postupke, a da u njoj nisu zapisani. Kako ćeš dati odgovor Allahu, dželle šanuhu, kada te bude pitao o životu, o mladosti, o djelima, o imetku? Kako ćeš stajati pred Njim? Kako ćeš gledati u Njega? Kakav ćeš imati osjećaj u srcu kada ti Gospodar kaže: ”Robe moj, stalno sam te pratio, a ti kao da si na to zaboravio. Zar ti nisam dobro činio? Zar ti nisam blagodati podario? Zašto si Mi nepokoran bio, iako sam ti blagodati podario?”
Dragi brate! Zar nije bolje biti ustrajan u pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u periodu života na ovome prolaznom svijetu? Ovo su trenuci koji će brzo proći i nakon njih ćeš, inšallah, da uživaš u neprolaznim blagodatima u Džennetu.
Dragi brate! Ima ljudi koji misle da njihov život nema cilja i smisla. Oni se stalno igraju i zabavljaju; oni su gluhi i slijepi kada je u pitanju Allahova uputa; njihova srca su bezosjećajna; na njihovim sijelima ima svega osim učenja Kur'ana i zikra – spominjanja Allaha, dželle šanuhu.
Oni su se udaljili od Allaha, dželle šanuhu, a Njegovi su robovi, i u Njegovu su vlasništvu. On ih je pozvao na Pravi put, ali Mu se nisu odazvali; odazvali su se pozivu šejtana, svojim strastima i prohtjevima. Kako su samo čudni!? Odazivaju se pozivu šejtana, a gluhi su i ne odazivaju se pozivu Milostivog!? Šta je bilo s njihovom pameću? ”Ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.” (prijevod značenja, Al-Hadž, 46. ajet) Šta im je to uradio Allah, dželle šanuhu, pa da Mu budu nepokorni i neposlušni? Zar ih On ne stvara? Zar im On opskrbu ne daje? Zar im On imetak i zdravlje ne daje? Zar zaboravljaju dobročinstvo Dobročinitelja, plemenitost Plemenitog? Zar se ne boje da će ih smrtni čas zadesiti u stanju nepokornosti i neposlušnosti?! ”Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (prijevod značenja, Al-A‘raf, 99. ajet)
Pripazi se dragi brate da ne budeš jedan od ovakvih! Uzdigni se u odnosu na njih i radi ono radi čega si i stvoren. Uistinu si stvoren radi veoma važne uloge! Kaže Uzvišeni: ”Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (prijevod značenja, Az-Zarijat, 56. ajet)
Dragi brate! Ukoliko si grješnik – povrati se svome Gospodaru! Čuvaj se od džehnnemske vatre! Čuvaj se boravka u nesnosnoj patnji, jer je pred tobom izbor da radiš za džennetske blagodati ili za džehennemske strahote, za zmije i ostale nedaće. Tako mi Allaha Veličanstvenog, neće ti od koristi biti smijeh, vicevi, muzika, serije, časopisi i novine. Neće ti koristiti ni žena ni djeca, ni braća ni prijatelji, ni imetak; jedino će ti od koristi biti dobra djela.
Dragi brate! Ovo ti pišem samo radi brige prema tvome bijelome licu – da ne pocrni na Sudnjem danu; radi brige prema tvome tijelu – da ne bude gorivo džehennemskoj vatri. Nastoj brate da zaslužiš oslobođenje od džehennemske vatre! Pokaj se iskreno odmah i znaj da se nikada radi toga nećeš pokajati! Sa Allahovom pomoći postat ćeš sretan. Nemoj biti neodlučan i ne odgađaj! Ja te savjetujem iz ljubavi prema tebi, tako mi Allaha, dželle šanuhu!
Gospodaru moj, uvedi (SINA) Salima u okrilje Svoje milosti!!!
Spomenuta prica preuzeta je s predavanja "Iskreno pokajanje" brata Hajruddina Tahira Ahmetovica.
Nisam ... Nisam imao ni trideset godina kada mi je supruga rodila prvo dijete. Nikada necu prestati sjecati se te veceri.
To vece provodio sam, kao i obicno, sa svojim lošim društvom u mracnim ulicama. To vece mnogo sam nasmijavao i zabavljao svoje društvo.
Znao sam vrlo dobro oponašati ljude, i govorom i djelom. Niko od mene ne bi bio miran. Cak sam oponašao i neke svoje drugove zbog cega su me i izbjegavali.
To vece, koju nikada necu zaboraviti, posebno sam nasmijavao i zabavljao svoje društvo oponašajuci slijepog covjeka koji je prolazio pored nas.
Na kraju, potpetljao sam mu nogu i on ... on je pao. Ja sam se samo glasno nasmijao i vratio se svome društvu.
Kuci sam došao kasno i zatekao svoju suprugu u iscekivanju. Vrijeme poroda se približilo.
"Gdje si do sada Rašide?" – progovorila je placljivim glasom - "Umorna sam mnogo Rašide.
Bolovi su sve ucestaliji." Pala je suza niz njeno lice koje sam ... koje sam bio i zaboravio.
Osjetio sam da prema njoj mnogo griješim. Trebalo je da budem više s njom. Narocito pred kraj devetog mjeseca.
Uzeo sam i odvezao suprugu u bolnicu. S njom ... s njom u bolnici nisam proveo ni jednog trenutka. Ostavio sam broj svog telefona i vratio se svome društvu.
Nakon izvjesnog vremena nazvali su me iz bolnice i obavijestili o dolasku moga sina Salima na ovaj svijet.
Kada sam stigao u bolnicu na recepciji su tražili od mene da se hitno javim glavnoj doktorici koja je vodila porod.
Kakva doktorica?! Sada je najbitnije da vidim svoga sina Salima! Rekli su:
"Moraš hitno da se javiš doktorici." Doktorica me obavijestila da je moj sin, moj Salim, došao na ovaj svijet slijep.
Odmah sam se sjetio slijepog covjeka s kojim sam se poigravao to isto vece. Subhanallah!!! Kako uzajmiš tako ti se i vrati!..
Moja supruga nije bila žalosna zbog toga. Bila je vjernica u Allahovo odredenje. Mnogo me savjetovala da se klonim lošeg društva, da se klonim oponašanja drugih.
Naprotiv, ona to nije nazivala oponašanjem ili imitiranjem, nego gibetom i ogovaranjem. Ja nisam mnogo vodio racuna o Salimu.
Smatrao sam ga strancem u našoj kuci. Nocu kada bih cuo Salimov plac, bježao bih u drugu sobu i spavao u njoj. Moja supruga mnogo se brinula o njemu.
Mnogo se obradovala prvim Salimovim koracima. Medutim, nakon nekoliko koraka ... nakon nekoliko koraka, uvidjeli smo ... uvidjeli smo da je Salim hrom.
To je još više povecalo moju odbojnost prema Salimu, dok, na drugoj strani, majcina ljubav i veza sa Salimom se povecala, cak i nakon što je rodila Omera i Halida.
Prolazile su godine. Salim je rastao. Ja nisam ni primjecivao te godine. Moji dani i noci bili su isti.
Nisam vodio brigu o Salimu, cak i kada je došlo vrijeme da se Salim upiše u specijalnu školu. Svu brigu ... Svu brigu o Salimu preuzela je na sebe brižna majka.
Tako je bilo sve do jednog dana. Nikada ga necu zaboraviti. Probudio sam se i pogledao na sat. Bilo je jedanaest sati.
Rekao sam sebi: "Još je rano, ali nema veze." Ustao sam, okupao se i krenuo da izadem iz kuce. U hodniku ...
U hodniku me zaustavio Salimov plac. Glasno je plakao. Dozivao je majku, ali, izgleda da ga nije cula. Pomislio sam u sebi:
"Da li da izadem i ostavim ga u ovakvom stanju? Majka ce mu vjerovatno doci. Ne! Kako da ga ostavim?! To je ... To je ipak moj sin.
" Ne znam šta me je natjeralo da kažem: "Salime, dušo moja, zašto placeš?" Trenutak. Salim je prestao plakati a zatim sav zbunjen i preplašen otrcao od mene.
Saznao sam da se moj sin, moj salim, boji mene. Kako da ne kada nikad i nije osjetio ocinsku toplu rijec.
Nikada ga nije pomilovala topla ocinska ruka. Krenuo sam za Salimom dozivajuci ga i tražeci objašnjenje za njegov plac. Zašto je tako glasno plakao?
Iza mene je došao moj srednji sin Omer i rekao: "Baba! Baba! Danas je petak! Danas je džuma i Salim se boji da nece naci mjesto u prvom saffu.
Vec smo prilicno okasnili!" Allahu Ekber!!! Trenutak! U meni se budi dugo ocekivana ocinska ljubav. Rekao sam svome Salimu tihim glasom:
"Salime, sine moj, znaš li ko ce ti danas praviti društvo do džamije, ko cete voditi u džamiju?" Rekao je: "Sigurno Omer! Kada bih samo znao gdje!" Rekao sam mu:
"Ne Salime! Danas ... Danas cu ti ja praviti društvo do džamije!" Izašli smo iz kuce i htio sam da ga povezem do džamije autom. Rekao mi je:
"Ne baba! Džamija je blizu a ja hocu da za svaku stopu na putu do džamije uzmem nagradu kod Uzvišenog Allaha!"
I pored velike gužve uspio sam da pronadem Salimu mjesto u prvom saffu. Nakon hutbe i namaza ostali smo da sjedimo u džamiji. Salim me je zamolio da mu dodam Kur'an.
Zacudio sam se. Šta hoce Salim sa Kur'anom kad je ... kad je Salim bio slijep. Dodao sam mu Kur'an. Zatražio je od mene da mu otvorim suru Kehf.
Nakon što sam mu otvorio suru Kehf, on je uzeo Kur'an i stavio ga zajedno s postoljem ispred mene. R
ekao je: "Baba, prati me i ispravi ako pogriješim." Salim je poceo da uci suru Kehf. Allah!!! Moj Salim ... Moj sin Salim ... od nepunih desetak godina ... slijep ...
naucio je suru Kehf napamet. Prihvatio sam Kur'an i poceo ga citati. Ovog puta ja sam bio taj koji je plakao. Molio sam Uzvišenog Allaha da mi oprosti grijehe.
Molio sam Ga da mi oprosti moju nemarnost prema Njemu Uzvišenom i mnogobrojne godine u griješenju.
Molio sam Ga da me uputi na Pravi put i moje loše društvo zamijeni boljim, vjernickim. Iz placa ... Iz placa su me prenule nejacke Salimove rucice.
Brisale su mi suze s lica. Govorio je: "Ne placi baba! Uistinu je Allah mnogo milostiv. Oprostit ce ti tvoje grijehe!"
Krenuli smo kuci. Majka se uveliko brinula za Salimom. Odavno ga nema kuci. Omer se vratio. Ko je sa Salimom?! Ali kada nas je vidjela zajedno, njenu brigu ...
njenu brigu zamijenila je neopisiva radost. Ne znam cemu se više radovala: ili Salimovom povratku kuci ili ... ili mome povratku Uzvišenom Allahu.
Od toga dana poceo sam mnogo da ucim o svojoj vjeri. U mjesecu sam nekoliko puta proucio Kur'an ... Kur'an koji sam toliko godina izbjegavao i zamjenjivao ga muzikom.
Moje imansko stanje, el-hamdulillah, iz dana u dan se poboljšavalo. Svojoj porodici bio sam bliži nego ikada. Osmjeh s lica moje supruge nije silazio.
Ko bi vidio Salima, govorio bi da je Salim najsretnije dijete na svijetu ... iako ... iako je Salim bio i slijep i hrom.
Svoje loše društvo zamijenio sam vjernicima, onima koji su nastojali i željeli i drugima da osjete Allahovu milost i dobrotu,
onima koji su svoje vrijeme provodili u obožavanju samo Allaha i pozivu drugih u Njegovo obožavanje.
Tako, jednog dana, zajedno sa svojim prijateljima, odlucio sam da posjetim jedno mjesto,
da proboravim zajedno s prijateljima odredeno vrijeme u tom mjestu pozivajuci mještane Allahovoj vjeri.
Mislio sam da mi se supruga nece složiti i pomiriti s mojim odlaskom. Naprotiv, sva radosna, puna vjernickog srca, pozdravila je moju odluku i ohrabrila me rekavši:
"Idi i pozivaj Allahovoj vjeri ne bi li i drugi osjetili Allahovu milost i blagodat koju daje samo vjernicima. Salim ...
Salim me je zagrlio svojim nejackim rucicama i da je mogao, da je bio visokog rasta, svog bi me izljubio. Allahova vjera ... Poziv u nju ... Džamije pune klanjaca ...
Jacanje veze medu muslimanima ... Suosjecanje s problemima i iskušenjima brace muslimana ... To je bilo ono o cemu je Salim stalno govorio.
Rekao mi je: "Idi baba s Allahovim blagoslovom!" To su bile ... To su bile zadnje Salimove rijeci koje sam cuo na dunjaluku! Moje odsustvo od kuce je potrajalo.
Mnogo sam svoje poželio. Kad god sam imao priliku zvao bih kucu i razgovarao sa suprugom i djecicom. Medutim ... Medutim, sa Salimom nisam mogao nikako da se nadem.
Uvijek, kada bih telefonirao kuci, Salim ili je bio u školi, ili u džamiji, ili na predavanju. Salim ... slijep ... hrom ... znao je dobro cime se postiže Allahova ljubav i milost.
Kad god bih razgovarao sa suprugom oporucivao bih joj da mi poselami Salima i poljubi ga za mene. Ona bi se uvijek smijala, radost i zadovoljstvo bi se osjecalo u njenim rijecima.
Ona se najviše radovala mome povratku Uzvišenom Allahu. Dugo godina je cekala na te tople vjernicke rijeci. Kažem: Svaki put, kada bih joj oporucivao da mi poselami i poljubi Salima,
ona bi se smijala, radost bi zracila iz njenih rijeci ... osim ... osim zadnji put. Kada sam joj rekao da mi poselami Salima, njen glas je umukao. Nije se smijala!
Nije bila vesela kao nekada! Tiho je prošaputala: "Ako Bog da!"
Nakon nekoliko dana naš zadatak se završio i ja sam odlucio da se brzo vratim kuci. Mnogo sam poželio suprugu i djecicu. Posebno Salima! Šta li mi je to Salim novo iz vjere naucio?
Koliko li je još Kur'ana napamet naucio? Pitanja su se nizala. Nestrpljivo sam cekao susret s njim. Prilazeci kucnim vratima govorio sam sebi: "Kada bi mi samo moj Salim otvorio vrata!
Koliko sam ga samo poželio! Ja Allah!!!" Pozvonio sam i vec zamišljao Salima kako mi svojim nejackim rucicama otvara vrata.
Vrata mi je otvorio moj najmanji sin Halid od nekih cetiri godine. Kako mi je otvorio vrata poceo je da place i glasno vice:
"Baba! Baba!" Uzeo sam ga u narucje i ušao u kucu. Promjena se osjecala u kuci. Kao da je nešto ... Kao da je nešto ili neko nedostajao.
Zatražio sam utocište kod Allaha od šejtana. Supruga me docekala sva radosna. Mnogo se obradovala mome povratku. Medutim ...
Medutim, ubrzo, primjetio sam da se radi o prividnoj radosti. Pokušao sam da joj uhvatim pogled, ali, ona, stalno je okretala glavu lijevo ili desno.
Upitao sam je: "Šta ti je?" "Ništa", odgovorila je. Trenutak ... Napokon sam se sjetio nekoga koga sam toliko priželjkivao da vidim ... Salim ... Moj Salim ...
Kada ce izaci da ga vidim? Upitao sam je: "Gdje je Salim?" Oborila je glavu i ništa nije rekla.
U kuci, ništa se nije culo osim glasa moga sina Halida koji me neprestano, sve do ovog trenutka, glasno dozivao: "Baba! Baba!"
Odjednom, kada je vidio da ga slušam, rekao je: "Baba ... brato Salim ... naš brato Salim ... otišao je Uzvišenom Allahu u Njegov prostrani džennet.
" Supruga nije mogla da izdrži. Zaplakala je i otrcala u drugu sobu. Poslije sam saznao da je Salima, dvije sedmice prije moga povratka, zahvatila velika temperatura.
Supruga ga je odvela u bolnicu. S njim, u bolnici, ostala je dva dana, nakon cega je prestala Salimova temperatura ... nakon cega je prestalo Salimovo srce da kuca ...
i njegova duša otišla svome Plemenitom Gospodaru!
Shvatio sam da je, ovo što mi se dogodilo, samo ispit od Uzvišenog Allaha!!! Strpio sam se na onom što me zadesilo i zahvalio se svome Uzvišenom Gospodaru.
Allahu pripada ono što je dao i Allahu pripada ono što je uzeo Sebi!
Nisam prestao sjecati se nejackih Salimovih rucica kako me grle i brišu moje suze u mesdžidu nakon džume namaza. Koliko sam samo žalio za svojim Salimom ...
slijepim i hromim. Nije bio Salim ... Nije bio Salim slijep! Ja sam bio slijep, daleko od Allahovih naredbi i zabrana, dok sam se pridržavao lošeg društva! Nije bio Salim hrom ...
Nije bio Salim hrom, jer je hodio ispravnim putem, putem imana koji jedini vodi do Allahovog zadovoljstva. Nisam prestao sjecati se njegovih rijeci: "Uistinu je Allah mnogo milostiv.
" Mnogo sam plakao i žalio za svojim Salimom. Kako da ne žalim?! Kako da ne žalim?! Kada je moja uputa bila na njegovim rukama!
Gospodaru moj, uvedi Salima u okrilje svoje milosti!!!
Molimo Allaha da primi od nas i vas dobra djela i prede preko loših!!!
Ovo je prica jednog stanovnika Medine Munevvere. ''Imam trideset i sedam godina. Oženjen sam i imam djecu. Sve što je Uzvišeni Allah zabranio, ja sam cinio.
Što se tice namaza nisam ga obavljao u džematu s drugima, osim u nekim posebnim prilikama, a i tada sam to cinio kako bih se prikazao i dodvorio drugima.
Družio sam se sa lošim društvom. Uglavnom, onaj koji se najviše družio sa mnom i najviše provodio vremena uz mene, bio je šejtan.
Pored ostale djece imao sam sina Mervana, sina od sedam godina. Bio je gluhonijem. Medutim, majka vjernica, zadojila ga je mlijekom imana i spoznaje.
Te veceri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kuci. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza.
Odjednom, moj sin Mervan, poceo mi je govoriti svojim pokretima: "Oce! Zašto ti ne klanjaš?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreci mi da me Allah vidi.
Predamnom je poceo da place. Stavio sam ga pored sebe, medutim, ustao je i pobjegao. Nakon kratkog vremena, otišao je do kupatila i abdestio se.
Taj abdest je naucio gledajuci svoju majku dok bi se ona pripremala za namaz. Moja supruga, koja je bila hafiza Kur'ana, mnogo me je savjetovala, ali bez koristi.
Moj sin Mervan, gluhonijemi Mervan, došao je pred mene i svojim pokretima mi rekao da malo sacekam. Stao je ispred mene i klanjao.
Nakon što je obavio namaz, izašao je iz sobe i brzo se vratio s Mushafom u ruci.
Stavio je Mushaf pred mene i odjedanput, bez ikakvog prevrtanja stranica, otvorio ga je i stavio prst na jedan ajet. To je bio 45. ajet sure Merjem:
"O oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug". (Prijevod znacenja) Zatim je prsnuo u plac. I ja nisam više mogao da izdržim.
Plakao sam sa svojim sinom Mervanom. Nakon kraceg vremena ustao je i poceo mi brisati suze. Poljubio me je u glavu, a zatim rekao svojim pokretima:
"Oce moj! Klanjaj prije nego li te spuste u zemlju!" Tako mi Svevišnjeg Allaha, samo On Uzvišeni zna koliko sam se tada prepao. Skocio sam i poceo paliti svjetla po kuci.
Mervan me je pratio iz sobe u sobu. Gledao me je zacudeno i svojim pokretima govorio: "Pusti sada svjetla.
Hajdemo u veliki, Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid." Rekao sam mu da cemo ici u mesdžid
koji je pored naše kuce, u komšiluku. Odbio je, osim da ide u Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžid. Otišli smo na jaciju namaz.
Bio sam mnogo uplašen, a Mervan nije skidao pogleda s mene. U Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesdžidu bilo je mnogo ljudi. Progurali smo se nekako do Revde.
Uspostavljena je jacija. Prvi rekat! Kad!!! Imam je poceo da uci rijeci Uzvišenog, kao što stoji u prijevodu znacenja: "O vjernici, ne idite šejtanovim stopama!
Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on ce na razvrat i odvratna djela navoditi.
A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha ocistio; ali Allah cisti onoga koga On hoce. Allah sve cuje i sve zna."
(Prijevod znacenja En-Nur, 21) Nisam mogao da se suzdržim od placa. Mervan pored mene, vidjevši me da placem, poceo je plakati.
U toku namaza, izvadio je iz moga džepa maramicu i poceo mi brisati suze. Nakon namaza nastavio sam da placem, a on da briše moje suze.
Tako smo proveli cijeli sahat, nakon cega mi je Mervan rekao: "Dobro je oce. Ne boj se!" Vratili smo se kuci. Vidjevši nas uplakane, supruga i ostala djecica su poceli plakati.
Mervan ih je razveselio svojim pokretima govoreci: "Naš babo je klanjao jaciju namaz u Haremu!" Ispricao sam svojoj supruzi šta mi se desilo i u ime Allaha Svevišnjeg je upitao:
"Jesi li mu ti zabilježila mjesto u Mushafu, pa mi ga je otvorio pokazujuci onaj ajet?" Tri puta se zaklela Allahom da to nije ucinila, a zatim mi je rekla: "Zahvaljuj Allahu na ovoj uputi!"
To je bila moja najljepša noc!
Sada, hvala Allahu, ne propuštam namaz u džematu. Napustio sam loše društvo. Osjetio sam slast vjere. Kada bi me vidio to bi primjetio na mome licu.
Nastavio sam da u sreci, slozi i razumijevanju živim sa svojom suprugom i djecicom, posebno sinom Mervanom, kojeg sam mnogo zavolio.
Kako i ne bih, kada me je Allah uputio na njegovim rukama?!''
Jedan od najvecih grijeha. Zlo najvecih zala. Lijepa jabuka sa okusom otrova. Predivni biser sa vrijednoscu blata, slatki kolac koji ubija onoga ko ga zagrize - to je buld,zinaluk,svaki spolni odnos nevjencanih. Pocetak mu je sladak, a kraj mu je tuga, kajanje i zalost.
U pocetku je pun slatkih sokova, ali mu je kraj ispunjen gnojem,suzama i zmijskim otrovima. Koliko je djece ubijeno zbog bluda, udavljeno, smrskano, u kantu sa otpacima baceno.Kada bi se mogao cuti njihov krik,vrisak,njihova optuzba, zatresli bi se nebesa i zemlja,a njihov jecaj uzbudio bi mrtve. Zbog cega su ubijeni, kakv su to grijeh pocinili? Ubijeni su zbog nesputanih zivotinjskih strasti njihovih roditelja. A kada na Sudnjem danu `ziva sahranjena djevojcica bude upitana - zbog kakve krivice je umorena?` (Takwir ,8.-9.)
Zasto je ljudima cudno sto se pojavila bijela kuga?
Zasto ljude cudi kada AIDS uzima svoj danak? Zasto im je cudna pojava sifilisa, gonoreje ... i danak koji uzimaju,a ljudi su ih proizveli svojim rukama, ili bolje receno svojim zlom,bludom bez granica. Niko ne govori o moralu,o cednosti,o braku i vjernosti u njemu.Nasuprot tome, na plakatu dvoje zagrljene djece od 12-tak godina (djecak i djevojcica), aispod njih natpis: ` Ako vec cinite gluposti, cinite ih na pravi nacin` tj. koristite kondom!!!
Sramota! Pa zar je cudno sto ovaj svijet, dunjaluk, pogadjaju takve katastrofe koje se nikad prije dogadjale nisu?! Jer, zbog onoga sto ljudi rade pojavio se nered i metez na nebesima i Zemlji, na kopnu i na moru, a najgora ili jedna od najgorih stvari koja se cini jeste blud. Zar se ne boje ljudi koji cine blud, a pri sebi imaju jos ljudskosti i ponosa, da sutra nece neko i sa njihovim kcerima neko ciniti blud? Ili sa njihovim majkama, ili najdrazom sestrom?
Dosao je Allahovom poslaniku mladic koji mu rece:`Allahov Poslanice, dozvoli mi da ucinim blud.` Ljudi kad su ovo culi pocese ga grditi ,a Allahov Poslanik s.a.w.s. mu rece:`Da li bi volio da neko sa tvojom majkom cini blud?` `Ne bih Allahov Poslanice` -odgovori mladic.`A dali bi volio da neko sa tvojom sestrom pocini blud?`-upita ga Allahov Poslanik.`Ne bih Allahov Poslanice`.`Ni drugi ljudi ne vole da se cini blud sa njihovim majkama,sestrama,tetkama` -rece mu Poslanik a.s..Nakon toga stavi plemenitu ruku na mladicevu glavu i prouci mu dovu:`Gospodaru, oprosti mu njegove grijehe,ocisti mu srce,sacuvaj mu njegov spolni organ (kako ne bi pocinio blud).` Nakon ovoga, ovaj se mladic ni za cim nije osvrtao.(Biljezi Imam Ahmed)
Stoga, ovo je dova koja se preporucuje svakom mladicu i djevojci koji zele da sacuvaju cistocu svoga srca i ljepotu svoga lica (ruznoca,gubljenje sjaja i ljepote je jedna od najizrazitijih posljedica bluda): `Rabbigfir li zenbi, ve tahir kalbi,ve hassin ferdzi.` (Gospodaru, oprosti mi grijehe, ocisti mi srce i sacuvaj mi spolni organ.`
Prenosi se od Allahovog poslanika s.a.w.s. da je rekao:`Dok sam jedne noci spavao,u snu sam vidio dvojicu ljudi koji me uzese pod ruku i povedose do nekog visokog brda,te mi rekose:`Popni se.` Ja rekoh:`Ne mogu se popeti.`Oni mi rekose:`Mi cemo ti pomoci.` Ja se popeh i kad sam bio nasred brda zacuh neke glasove. Upitah `Kakvi su ovo glasovi?` Oni mi rekose `To su jauci stanovnika dzehennema`. Zatim me povedose i stigosmo do skupine ljudi od koji nikad nisam vidio deblje, niti osjetio goreg smrada od njihovog, niti vidio nikog ruznijeg od njih. Zaudarali su popt zahoda. Upitah -`Ko su ovi ljudi?` Rekose mi `To su bludnici i bludnice` (Imam El Hakim)
Prenosi se od Alije r.a. da je rekao:`Na Sudnjem danu do ljudi ce dopirati neki ruzni miris koji ce uznemiravati vjernike i nevjernike.Kada taj miris postane nepodnosljiv i kada ih gotovo potpuno zagusi, zacut ce se glas koji ce im reci` Znate li kakav je ovo smrad koji vas uznemirava?` Ljudi ce reci:`Ne znamo. Znamo da nam je postalo nepodnosljivo.` Tada ce im glas reci:`Ovaj smrad dolazi iz spolnih organa bludnika i bludnica koji su umrli,a koji se nisu pokajali.` (Ibnul Kajjim el Dzevzijje -`Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)
Rekao je Ibn Kajjim el Dzevzijje:`Kada bi bludnik znao kakva se slast krije u cednosti i koliki osjecaj srece i zadovoljstva ima njen nosilac u svojim grudima vidio bi da je ono sto ga je mimoislo od tih uzitaka daleko vece od uzitaka koje je dozivio cineci blud. Bludnici dozivljavaju upravo suprotno onome cemu teze. Ko god trazi uzitke ovoga svijeta u onome sto je Allah dz.s. zabranio, Allah ce ga kazniti tako da ce dozvjeti bol i patnju.` Od neizbjeznih posljedica bluda jeste siromastvo. U jednoj predaji se kaze da je Allah dz.s. rekao:`Ja sam Taj koji nistava nasilnike i koji bludnike cini siromasnim.`(Ibnul Kajjim el Dzevzijje -`Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)
Svijest o Gospodaru sprijecava cinjenje bluda
Govoreci o Svojim iskrenim i istinskim robovima Allah dz.s. spominje jednu od njihovih najvecih osobina - krijepost, cuvanje od bluda. Kaze Uzviseni:`Uspjeli su mu`mini ... koji stidna mjesta svoja cuvaju,osim zena svojih ili onih koji su im u posjedu njihovu, oni doista prijekor ne zasluzuju...`(Mu`minun,1.,5.-6.). Na drugom jestu je rekao:`...I oni koji stidna mjesta svoja budu cuvali i zivjeli jedino sa zenama svojim ili sa onima koji su u vlasnistvu njihovu, oni doista prijekor ne zasluzuju...` (Me`aridz,29.-30.)
Znaj da je poenta i prioritet u islamu nepriblizavanje grijehu da se ne bi u njega upalo. To je osobina iskrenih vjernika, Allahovih robova, kao sto je rekao Stvoritelj:` I ne priblizavaj se bludu, je je to razvrat, kako je to ruzan put!`(Isra,32.) Vidljivo je iz ovog casnog ajeta da Uzviseni ne govori - ne cinite blud, nego:`I ne priblizavajte se bludu...` Kako se ne priblizava bludu?
Prije svega stidom,a to je jedna od najvecih i najljepsih osobina koje je Allah stvorio kod covjeka. Stid je lijep i pozitivan kod muskarca,ali je jos ljepsi kod zene. Kad nestane stifa nestalo je i vjere. Velicina vjere kod zene gleda se po velicini njenog stida. Allahov Poslanik a.s. je rekao:`Ono sto su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu rijeci:`Ako se ne stidis radi sta hoces.`(Buhari).U ovim rijecima je sadrzan i iskazan ukor onome (ili onoj) koji cinio zlo.Uistinu ko ostane bez stida, koga pogodi ova nesreca i musibet, nijedno zlo nije onda daleko od njega.
Bludu se ne priblizava i obaranjem pogleda i sustezanjem od zurenja u ono sto je zabranjeno - lice djevojke ili mladica. Jer ko zeli zadobiti najvecu blagodat Dzenneta, ko zeli uzivati najvecu dzennetsku nagradu - gledanje u plemenito i neopisivo lijepo lice Allaha Uzvisenoga- neka obara pogled od lica koja su mu zabranjena, a kako je to velika i divna osobina. Rekao je Uzviseni:`Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka cuvaju stidna mjesta svoja... A reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka cuvaju stidna mjesta svoja...` (Nur,30 - 31)
Rekao je Ibn Kesir po pitanju ovih ajeta:
`Ovo je imperativ Allaha Uzvisenog vjernicima da obore poglede svoje od onoga sto je Allah zabranio tako da ga ne zagledaju, osim ako pogled padne iznenada. Ovo je imperativ od Allaha Uzvisenog i zenama vjernicima i Njegova briga ispred njihovih muzeva i isticanje njihovog razlikovanja od zena predislamskog perioda i i postupaka mnogoboskinja.`(Tefsri ibn Kesir,str.916-917)
Ipak,najveci razlog i najznacajniji sebeb koji sprjecava blud i zaustavlja sirenje razvrata jeste svijest o Stvoritelju, Allahu dz.s. i Njegovom prisustvu koji je prisutan Svojim vidom,sluhom,znanjem i ostalim uzvisenim sifatima (svojstvima): `On je s vama gdje god bili, i sve sto radite Allah vidi.` (Hadid,4.) Upitan je Allahov Poslanik a.s.:`Muhammede, obavijesti me - sta je to ishan (dobrocinstvo)?` Odgovori:`Ihsan je da Allah obozavas kao da Ga vidis,jer ako ti Njega ne vidis, On tebe zaista vidi.` (Muslim)
Ova velika, plemenita osobina i svojstvo Allahovih evlija (sticenika, prijatelja), ljudi koji su najblizi Allahu Uzvisenom, sprijeclia je Jusufa a.s. da ucini blud kada mu se ponudila i na taj nacin pozvala mlada,lijepa i ugledna zena.Vehb bin Munebbih kaze:`Namjesnikova zena rekla je Jusufu a.s.-`Udji sa mnom u sobu.` On joj rece:`Zidovi sobe ne skrivaju me od moga Gospodara.`
Rekao je Allahov Poslanik a.s.`Sedam kategorija ljudi Allah ce sacuvati u svoj hlad na Sudnjem danu,kada drugog hlada ne bude osim Njegovog,a medju njima i covjeka kojeg pozove na blud lijepa i ugledna zena,a on odgovori:`Ja se bojim Allaha`(Buhari,Muslim)
Od Jezida ibn Mejserese prenosi da je Allah Uzviseni rekao:`O mladicu koji svoje strasti i prohtjeve radi Mene (Moga zadovoljstva) ostavljas, koji se odrices dunjaluckih uzitaka da bi postigao Moje zadovoljstvo, ti si kod Mene na stepenu nekih meleka.`(iz knjige `Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)
Ovo je je izvanredna nagrada za one koji zele ostati krjeposni.Prenosi se od nekog beduina da je rekao:`Izao sam jedne mrkle noci, te sretoh djevojku koja je bila poput zvjezde vodilje, pa je poceh navracati na grijeh, a ona mi rece:` Zar te tvoj razum ne odvraca od ovog ruznog djela (bluda) ako te od toga ne odvaraca tvoja vjera?` Rekoh joj:`Tako mi Allaha,trenutno nas ne vidi niko osim zvijezda iznad nas.` Ona rece:`A sta je sa njihovim Stvoriteljem?` (iz knjige `Uvodjenje zaljubljenih u vrt ljubavi`)
Ibrahim b. Dzund prenosi da je neki covjek nagovarao zenu na blud,pa mu ona rece:`Ti si izucavao Kur`an i hadis Bozijeg Poslanika a.s.,ti si uceniji od mene.` On joj rece:`Zatvori vrata`.Kada ona zatvori vrata i on joj se priblizi ona mu rece:`Ostala su jos jedna vrata koja nisam zatvorila.` On je upita:`Koja su to vrata?` Ona rece:`Vrata izmedju teebe i Allaha dz.s.` Nakon ovih rijeci on je ostavi i ne pocini grijeh koji je pozelio.
"Kao naprimjer ta žena, svaki put kad sjednem sa njom, ona mi kaže da pocnem nositi hidžab."
"O, hidžab i muzika! Majka svih tema!"
"Da! Ja slušam muziku bez hidzaba…haha!"
"Možda ti je ona samo davala savjet."
"Meni ne treba njen savjet. Ja znam svoju vjeru. Neka se ona pozabavi svojim stvarima?"
"Možda si je ti pogrešno razumila. Ona samo hoce da bude ljubazna."
"Da se kloni mojih stvari to bi bilo lijepo..."
"Ali njena je dužnost da te podstice na dobro."
"Vjeruj mi to nije bilo podsticanje. I šta ti misliš sa tim 'dobro' ?"
"Pa znaš šta, nošenje hidžaba bi bilo dobro."
"Kaže ko?"
"To ti stoji u Kur'anu."
"Da. Ona mi je nešto citirala."
"Ona ti je rekla za suru Nur, i druga mjesta u Kur'anu."
"Da, ali to ti i nije neki veliki grijeh. Pomaganje ljudima i namaz su mnogo važniji."
"To je tacno ali velike stvari pocinju sa malim stvarima."
"Ta ti je dobra, ali šta ko nosi nije važno. Važno je da ti imaš dobro, cisto srce."
"Šta nosiš nije važno?"
"Tako sam rekla."
"Pa zašto onda ti provodiš sate svaki dan uredujuci se?"
"Kako to misliš?"
"Ti daješ novac na kozmetiku i da ne nabrajamo sve vrijeme koje provedeš pravljenjem frizure i kupovanjem produkata za dijetu."
"Pa?"
"Pa, znaci tvoja pojava JESTE važna."
"Ne. Ja sam rekla da nošenje hidžaba nije važna stvar u vjeri."
"Ako nije važna stvar u vjeri zašto je onda spomenuta u Kur'anu?"
"Ma znaš šta ne mogu ja da pratim to sve što je u Kur'anu."
"Znaci Bog ti kaže nešto da radiš, ti to ne radiš i to je OK?"
"Da. Bog prašta."
"Bog prašta onima koji se pokaju i ne prave više iste greške."
"Ko to kaže?"
"Kaže ti ista Knjiga koja ti kaže da se pokriješ."
"Ali ja ne volim hidžab, on mi stavlja limite na moju slobodu."
"Ali losioni, karmini, maskare i ostala kozmetika ti daju slobodu?! Šta je tvoja definicija slobode ustvari?"
"Sloboda je da radiš šta hoceš."
"Ne. Sloboda je da radiš ono što je dobro, ne da radiš šta hoceš."
"Vidi! Ja sam vidjela dosta osoba koje ne nose hidžab i oni su dobre osobe, i vidjela sam dosta onih koje nose hidžab a loše su osobe."
"Pa šta? Ima osoba koje su dobre ali su alkoholicari. Zar bi mi svi trebali biti alkoholicari? To ti je glup primjer."
"Ja necu da budem ekstremista ili fanaticar. Ja sam OK kako jesam bez hižaba."
"Onda si ti drugi fanaticar. Ekstremist u nepokoravanju Bogu."
"Ma ti ne razumiješ, ako stavim hidžab ko ce me oženiti?!"
"Znaci sve one osobe koje nose hidžab se nikad ne udaju?!"
"Ok! Šta ako se je udam i moj muž to ne voli i hoce da skinem?"
"Šta ako tvoj muž hoce da odeš sa njim i opljackaš banku?!"
"To nije relevantno, pljacka banke je kriminal."
"Nepokornost tvom Stvaraocu nije kriminal?"
"Ali ko ce me primiti na posao?"
"Firma koja poštuje ljude onakve kakvi jesu."
"Ne nakon 11. septembra"
"Da. I poslije 11. septembra. Zar ti ne znaš za Hanan koja je upravo zapocela medicinski fakultet?
I ona druga, kako se zove, djevojka što uvijek nosi bijeli hidžab …ummm…"
"Yasmeen?"
"Da. Yasmeen. Ona je upravo završila fakultet i ide da doktorira."
"Zašto ti ustvari svodiš vjeru na komad odjece?"
"Zašto ti svodiš ženstvenost na visoke pete i karmine?"
"Nisi odgovorila na moje pitanje."
"Ustvari i jesam. Hidžab nije komad odjece. To je pokoravanje Bogu u teškim okolnostima. To je snaga, vjera u praksi i prava ženstvenost.
A tvoji kratki rukavi, uske pantalone …"
"To se zove 'moda', da li ti živiš u pecini? Kao prvo hidžab je osnovan od ljudi koji su htjeli da drže žene pod kontrolom."
"Ozbiljno? Ja nisam znala da ljudi mogu držati kontrolu nad ženama sa hidžabom."
"Da. To je tako."
"A šta je sa ženama koje se bore sa svojim muževima da nose hidžab? I sa ženama u Francuskoj gdje su primorane od muškaraca da ih sklone? Šta kažeš o tome?"
"Pa to je drugacije."
"Šta je razlika? Osoba koja ti je rekla da nosiš hidžab je bila žena jel da?"
"Da, ali …"
"Ali moda koja je dizajnirana i promovisana od firmi kojom dominiraju muškarci te oslobada? Muškarci nemaju nikakvu kontrolu da razgolicuju žene i koriste ih kao namještaj?! Ma daj!"
"Sacekaj da završim, šta hocu da kažem …"
"Da kažeš šta? Da ti misliš da muškarci drže žene pod kontrolom sa hidžabom?"
"Da."
"Pa kako to, budi specificna?"
"Pa govore ženama šta moraju da nose, glupsone!"
"Pa zar TV, magazini i filmovi ne govore tebi šta da nosiš i kako da budeš privlacna?"
"Naravno, to je moda."
"Zar to nije kontrola? Nagovaranje nekoga da nosi ono što oni hoce da nosiš?"
[Tišina]
"I ne samo držanje tebe pod kontrolom nego i držanje trgovine pod kontrolom."
"Šta hoceš time da kažeš?"
"Kažem da ti je naredeno da izgledaš mršavo i anoreksicno kao žene na magazinima, od ljudi koji prave te magazine i prodaju to."
"Ne razumijem. Šta hidžab ima s tim produktima?"
"Sve. Zar ne vidiš? Hidžab je prijetnja proizvodacima, žene koje daju milione dolara da izgledaju mršavo i da prate modu koju izmišljaju muškarci… i onda je tu Islam, koji kaže da je sve to glupost i da se treba koncentrisati na dušu, ne na izgled, i da ne brineš šta neko misli o tvom izgledu."
"Kao da ja ne trebam kupiti hidžab i to je produkt?"
"Da, jeste. To je produkt koji te oslobada od muške dominacije proizvoda."
"Prestani da mi pametuješ JA NECU DA NOSIM HIDžAB!
To je udno, zaostalo, i totalno neprakticno za ovo društvo...I još, meni je samo 20 godina i premalda sam da nosim hidžab!"
"Uredu. Reci to svom Gospodaru kad ga vidiš na Sudnjem Danu."
"Uredu."
"Uredu."
[tišina]
"Ušuti necu više ništa da cujem o hižabu, nikabu, burki!"
[Tišina]
Gledala se u ogledalo, umorna od svade sama sa sobom non stop. Uspješno je savladala i ušutila glasove u svojoj glavi, triumfirala sa svojim mišljenjem po tom pitanju. Moderna odluka koju prihvata ovo društvo – odbacena od Vjere:
"Da!" – za kovrdžavu kosu - "Ne!" - za hidžab!
"A bice izgubljen onaj ko je ( dušu ) na stranputicu odvodi!!"
[Kur'an 91:10]
Subhana'Allah!!!
"Ali, vi više život na ovom svijetu volite,a onaj svijet je bolji i vjecan je."
[Kur’an: 87:16-17]
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, vecinom su nevjernici."
[Kur'an 3:110]
(Neznam dali sam vec postavio ovu pricu, al ako jesam halalite evo je opet)
Smrt Mlade Djevojke
Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je ucila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi.
Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i veceri, narocito u zadnjim casovima noci.
Ja sam mnogo citala casopise, mnogo gledala televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala.
Namaz nekada bih i klanjala ... cesto i ostavljala. Navece, nakon puna tri sahata, gasila bih televizor i video. Zacuo bi se ezan iz obližnjeg mesdžida, a ja bih odlazila u postelju.
Nura, sa svoga mjesta gdje bi klanjala, dozivala bi me: "Nemoj spavati prije nego što klanjaš sabah namaz!" Odgovarala bih joj: "Uh! Ima još vremena.
Ovo je prvi ezan za sabah namaz." Govorila bi mi: "Pripazi! Ima još sahat vremena. Nemoj da prespiš!" Ovako bi me dozivala sve dok je nije pogodila teška bolest i oborila je na postelju.
Jedno vece me je pozvala da sjednem pored nje. Sjela sam pored nje i upitala: "Šta ti treba?"
Proucila mi je rijeci Uzvišenog Allaha: "Svako živo bice ce smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobicete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden
– taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje." (Prijevod znacenja Alu Imran, 185) Ušutjela je na kratko a zatim me upitala:
"Zar ne vjeruješ u smrt?" Odgovorila sam: "Svakako, ali, Allah mnogo prašta i Samilostan je!" Upitala me je: "Zar ne vjeruješ da ceš biti za svaku, malu i veliku stvar pitana?
" Rekla sam: "Vjerujem, ali Allah mnogo prašta i Samilostan je, a i život je dug, ima vremena." – "Zar se ne bojiš iznenadne smrti?!
Zar nije Hind bila mlada od tebe a poginula je u saobracajnoj nesreci?!" – upitala me je. Odgovorila sam joj: "Bojala sam se mraka, a sada si me ti uplašila i smrcu! Kako cu da spavam?!
Mislila sam da ceš me obavijestiti kako si odlucila da ideš s nama ove godine na putovanje!" rekla je tihim, prigušenim glasom koji je zaparao moje srce:
"Hana! Možda cu ja ... možda cu ja ove godine ici na daleko putovanje! Možda cu putovati na drugo mjesto! Hana! Možda ja ove godine ..." Ušutjela je na kratko a zatim rekla:
"Naši životi i naša smrt su u Allahovim rukama!" Plakale smo zajedno. Doktori su u tajnosti obavijestili babu da Hanin život na ovom svijetu nece još dugo potrajati, ali ...
ko je to njoj došapnuo, ko ju je obavijesti o tome, ili ... ili je ona nešto predosjetila. Odjednom mi je rekla: "Nemoj da misliš da ovo kažem zato što sam bolesna!
Možda cu ja duže živjeti od tebe! Možda bolesnik živi i po dvadesetak godina na postelji i možda zdrav insan zanoci ali ne i osvane.
-A ti dragi brate i cijenjena sestro možda živiš još 20, 30 ili 50 godina i šta nakon toga? Nema razlike svi cemo jednog dana putovati s ovog svijeta: ili u džennet ili ... ili u džehennem.
- Nastavlja Hana: krenula sam u svoju sobu da spavam a Nura me je dozvala i rekla: "Nemoj zaboraviti da ustaneš na sabah!" Ujutro u 8 sahati cula sam kucanje na mojim vratima.
Subhanallah! Ovo nije vrijeme moga ustajanja! Cula sam povišene glasove. Cula sam plac. Bože moj, šta se desilo?!
Obavijestili su me da se Nurino stanje pogoršalo i da ju je baba odvezao u bolnicu. Rekla sam: "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un! Ništa od putovanja ove godine.
Izgleda da nam je odredeno da ove godine odmor provedemo kod kuce." U 1 sahat poslije podne baba nas je nazvao iz bolnice i rekao: "Možete doci u posjetu Nuri."
Došli smo u bolnicu. Ima se šta i vidjeti. Ovaj se spotice u hodu. Onaj urlice. Treci ne znaš je li od stanovnika dunjaluka ili ahireta. Ne znaš je li živ ili mrtav.
–Ne zna covjek vrijednost zdravlja sve dok ga ne izgubi.- Popeli smo se do Nurine sobe. Medicinska sestra nas je obavijestila da se Nurino stanje popravlja.
Medutim, nisu nam dozvolili, osim da pojedinacno, svako ponaosob ude kod Nure. Došao
je red i na mene. Ušla sam i upitala: "Kako si Nuro? Tvoje stanje sinoc je bilo dobro. Šta ti se desilo?" Odgovorila mi je: "I sada sam,el-hamdu lillah, dobro.
" Rekla sam: "El-hamdu lillah, ali tvoja ruka tako je hladna! Šta ti je?" Moja druga ruka bila je kod njene potkoljenice. Odjednom je skupila svoje noge.
"Halali mi što sam te skucila na ovom krevetu" – rekla sam joj. Odgovorila mi je: "Ništa! Ništa!
Razmišljala sam o rijecima Uzvišenog Allaha: "I (kada) se noga uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti!" (Prijevod znacenja El-Kijama, 29-30)
Rekla mi je: "Hana, uci dovu za mene! Možda, za nekoliko trenutaka otpocece moji prvi ahiretski dani. Moje putovanje je dugo. Opskrba za taj put slaba. Smrt me doziva.
Imam mnogo grijeha, grijeha kojih se i ne sjecam, ali ih je Uzvišeni Allah tacno pobrojao i Njegovi meleki zapisali. Hana, uci dovu za mene!" Kada sam to cula suze su mi navrle na oci.
Plakala sam. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Babo se mnogo uplašio za mene. Nikada prije nije me vidio da placem.
Sve do akšama toga dana našom kucom vladala je mukla tišina. Svi smo iscekivali vijesti iz bolnice. Odjednom ... kod mene je ušla moja tecišna, zatim, moja amidžišna.
Narod je poceo da pristiže. Glasovi su se pomiješali s placom. Jednu stvar ... samo jednu stvar sam shvatila ... Nura ... Nura je umrla .
Nisam mogla da razaberem ko mi je sve prilazio, niti šta mi je ko sve govorio ... bila sam sva izgubljena ...
Odjednom su me protresli i rekli da babo želi da se zadnji put oprostim sa sestrom Nurom. Prekrivena do glave ležala je na postelji.
Dok sam je ljubila u celo, prisjetila sam se kako izgovara rijeci: "I (kada) se noga uz nogu savije!"
(Prijevod znacenja El-Kijama, 29) Tada sam shvatila pravo znacenje tih uzvišenih rijeci: "Toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti." (Prijevod znacenja El-Kijama, 30)
To vece otišla sam u Nurinu sobu i sjela na njeno mjesto gdje bi obicno obavljala namaz, padala na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru.
Prisjecala sam se Nure, s kojom sam se zajedno rodila. Nas dvije ... nas dvije, bile smo bliznakinje ...
Prisjecala sam se Nure koja bi me cesto razveseljavala i razvedravala, savjetovala me kako da riješavam svoje probleme ...
Prisjecala sam se Nure koja bi molila Uzvišenog Allaha za moju uputu. Koliko li je samo suza prolila opominjujuci me na smrt, Sudnji dan i ono što nas ceka od iskušenja na taj dan.
Ovo je njena prva noc u kaburu! Allahu, Gospodaru moj! Smiluj joj se! Allahu moj, oprosti joj! Allahu moj, prosvijetli joj kabur! Pogledala sam oko sebe.
Tu je njen mushaf kojeg bi cesto citala. Tu je njena sedžada na kojoj bi dugo stajala moleci se svome Gospodaru. Tu je i njena posteljina ... sva ... sva od ruža.
Govorila bi: "Cuvat cu je za svoju udaju!" U sve to sam gledala i plakala. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Molila sam Uzvišenog Allaha da je ucvrsti u kaburskim iskušenjima ...
odjednom ... upitala sam se: "Šta bi bilo da sam ja umrla umjesto Nure? Šta bi bilo da je ovo moja prva noc u kaburu?" –Da. Cijenjena sestro! Postavi sebi ovo pitanje.
Šta da si ti ta o kojoj veceras pricamo? Gdje bi bio tvoj završetak? Odgovor ... Odgovor ostavljam tebi.- Kaže Hana: Iz placa me prenuo glas mu'ezzina:
"Allahu Ekber, Allahu Ekber." Po prvi put osjetila sam rahatluk i smiraj duše. Ponavljala sam rijeci mu'ezzina. Obukla sam ogrtac i klanjala sabah namaz.
Nakon namaza dugo sam molila Uzvišenog Allaha. Allahu moj, oprosti mi! Allahu moj, smiluj mi se! Allahu moj, prikljuci me karavani pokajnika!
Tada sam imala dvanaest godina. Od Islama ništa nisam poznavala. Vježbala sam gimnastiku i ponekad ucestvovala u gradskim takmicenjima.
Sve sam imala i ništa mi nije nedostajalo. Medutim, i pored svega toga, osjecala sam nezadovoljstvo. Srce mi je bilo prazno. Jednog dana u putu me presrela pokrivena žena.
U razgovoru sa mnom, saznavši za moje stanje upitala me: „Zbog cega ne obavljam namaz?" Zacudila sam se:
„Zar sam ja obavezna da klanjam?" Naš otac nas je poducavao da smo stvoreni od vode.
Poducavao nas je da je ovaj svijet nastao iz nicega i da mi sa smrcu završavamo svoj život. Ali, ja sam duboko osjecala da se iza ovih stvorenja stoji Stvoritelj,
Allah, subhanehu ve te'ala. Uoci petka, odlucila sam da obznanim svoj islam. Ni zamisliti nisam mogla šta me ceka.
Prvo cime sam bila kažnjena od strane svoje porodice jeste cijepanje Kur'ana pred mojim ocima i njegovo bacanje u korpu za smece.
Ove rijeci vam pišem šesnaest godina nakon ovog dogadaja. I sada, dok pišem, gledajuci tu sliku ispred sebe,moje srce se kida. Nakon toga, majka je pristupila kažnjavanju moga tijela.
Uže mi je prebacila preko vrata i toliko jako ga zategnula da mi je krv udarila na usta. Allah, subhanehu ve te'ala, mi je svjedok da ništa u ovome ne pretjerujem i ne uvelicavam!
Uskratila mi je hranu i pice i privezala u jedan ugao sobe. Niko od ukucana nije razgovarao sa mnom. Pocela sam tihim šapatom da ucim Kur'an.
Nisam znala napamet mnogo od Kur'ana! Nisam znala ništa drugo do Ajetul-Kursi! Majka mi je prišla i tražila od mene Kur'an. Mislila je da ga krijem kod sebe.
Udarala bi me kablom od struje. I to je tako potrajalo cijeli mjesec dana! Subhanallah!!! Što se moje kažnjavanje povecavalo to bi i moja vjera bivala jacom. Sve dok ...
Sve dok se moja majka nije umorila od kažnjavanja! Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, majka se umorila od kažnjavanja svoje kcerke, ni zbog cega drugog,
osim zbog toga što je njena kcerka odlucila da živi cedno i cestito. Odlucila sam da pobjegnem od kuce. Medutim, sigurno mjesto, u potpunosti, nisam poznavala.
Bila sam na ulici sve dok se mrak nije poceo spuštati. Podigla sam pogled prema nebesima.
Prošaputala sam: „Gospodaru moj! Ja nisam izašla osim radi Tebe Uzvišenog! Nema utocišta osim kod Tebe! Na Tebe se oslanjam, pa mi podari ono cime si Ti zadovoljan!"
Odlucila sam se vratiti kuci. Svoju stvar sam prepustila Allahu Svevišnjem. U povratku do kuce, prošla sam pored kuce sestre koja me je prva pozvala u Islam. Bilo je kasno.
Pokucala sam na vrata. Vrata su se otvorila i na njima sam ugledala sestru, osobu koja me je Allahovom dozvolom poducila pravom životu. Obavjestila sam je šta mi se desilo.
Obavjestila sam je da sam pobjegla sa svojom vjerom. Njena majka unutar kuce pocela se raspitivati ko je to na vratima u ovako kasnim satima.
Kada je cula o cemu se radi upustila me je u kucu. Zagrlila me poput brižne majke. Nikada to necu zaboraviti. Donijela je odjecu svoje kcerke i odjenula me njome.
Prvi put sam stala na namaz, potpuno slobodna, bez straha da mi neko nece otvoriti vrata i ugledati me. Po prvi put klanjala sam koliko sam htjela.
U toj vjernickoj kuci ostala sam i da živim. Išla sam na predavanja, skupove. Ucila sam Kur'an. Sestre moje! Zahvaljujte svome Gospodaru!
Znajte da je mnogo onih kojima je danas pridržavanje za vjeru poput držanja žeravice na dlanu. Živjela sam u toj kuci sve dok nije došlo vrijeme moje udaje, o kojoj cu vam,
ako Allah da, pisati nekada kasnije. Sada, Allahu hvala, imam petero djece. Svi oni, osim male kcerkice od sedam mjeseci, pamte mnogo od Kur'ana. Druge dvije kcerkice,
jedna od šest, a druga od sedam godina, pokrivene islamskim hidžabom. Tako mi Allaha, pored kojeg drugog boga nema, to one cine samovoljno.
Ne rukuju se sa muškarcima i svoje poglede obaraju. Sestre moje! Allaha molim da vas ucvrsti u vašoj vjeri i da radost vaših ociju ucini namazom!
Allahu neka je sva hvala! Nema snage niti moci osim sa Allahom!
.....bravo za tekstove....hvala,lijepo i poucno!!
