If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti
između crvenog i žutog lista.
Gledao sam između i iznad njih,
tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći
i zaboraviti Tebe.
Gledao sam njih, crveni list i žuti list;
svaki je pripadao svom drvetu,
a našli su se tako blizu,
okruženi komadićima neba i
bljeskovima svjetlosti.
Kad bi ih pokrenuo vjetar,
zamahnuli bi snažno jedan prema drugom.
Vidio sam jasno - bili su previše blizu
a da ne bi osjetili čežnju.
Najdraža moja, gledao sam ih jutros,
žuti list i crveni list.
Kako je čudna njihova sudbina!
Toliko su snažno željeli taj dodir
da su sustali i divlje mahali nošeni vjetrom.
Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj.
Zatim bi se umirili i predahnuli.
U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce -
bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali,
stapajući se u bijelom plamenu.
Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje.
Usprotivilo im se prostranstvo
kojeg nisu mogli prijeći.
Gledao sam crveni list i gledao sam žuti list,
a vidio sam more beskraja izmedju njih
- ne veće od širine mojega palca.
A ipak, to je more koje će ih
zauvijek razdvajati.
Kako duša
tako lako zaboravlja pako
kroz koji je prolazila -
ne skidajući s usana Njegovo Ime?
Hiljadu i tristo nepomičnih dana,
i još toliko mrtvih noćiju,
kome je nego Njemu, izricala Hvalu,
što je živa, i korača, po onome džehenemu?
Je'l Njegova, ili šejtanova, ova mrena
što je pala, preko jada, preko uspomena?
Od kakve je građe sačinjena?
Krupni poslovi, kobajagi?
Važna pitanja, dugi dogovori?
Opasne i teške, pravne finese?
Oprez, ko na noćnoj straži?
Teturanja, u tuđim jezicima?
Ova, od sjedenja, utrnula noga?
Hajde da se dogovorimo
da od danas istinu govorimo.
Hajde da se dogovorimo
da pred riječ RAT slovo B stavimo
pa da od rat riječ BRAT pravimo.
Hajde da se dogovorimo da već od sutra
jedni drugima ljubav navijestimo
i da se više ne žestimo.
Da se igramo i radimo s mirom
i da kao svoj znak nosimo ruže
za šeširom.
Ja već počinjem!
Umjesto da se branim maljem
neprijatelju, evo poljubac šaljem.
Ako hoces da budes jednom vredna
i da napunis svoj krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Voda ce se pripiti uz tvoje noge
i izbrbljati svoju tajnu.
Po pesku je pala svezina kise koja ide,
oblaci se nagli pod modrim linijama drveta
kao bujna kosa nad tvojim obrvama.
Ritam tvojih stopa, koji dobro poznajem,
udara me u srce.
O dodji, dodji na moje jezero,
ako moras da napunis svoj krcag.
Ako hoces besposlena da bezbrizno sedis,
dok ti voda nosi krcag, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Padina se zeleni i divljega je cveca
bezbrojno.
Misli ce tvoje izletati iz tvojih tamnih ociju
kao ptice iz svojih gnezda.
Preves ce ti spasi na stopala.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da sedis besposlena.
Ako si sita igre pa hoces da zagnjuris u vodu, -
o dodji, dodji na moje jezero.
Ostavi na obali plavi ogrtac,
plava ce te voda ogrnuti i pokriti.
Talasi ce se prpinjati da ti ljube vrat,
da ti na uho sapcucu.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da se zagnjuris u vodu.
Ako moras u bezumlju da skaces u svoju smrt, -
dodji, o dodji na moje jezero.
Jezero je moje sveze i bezdano.
Crno kao san bez snova.
U dubinama njegovim isto su dani i noci,
a pesma je cutanje.
Dodji, o dodji na moje jezero,
ako hoces da utones u svoju smrt.
" Iskočit će mi iz prsiju čežnja za tobom,
Toliko jaka da je ne mogu sakriti sebi,
Toliko teška da od nje nepomična ležim i molim za ljubav, nijema.
Možda usnem pa nestane,
Možda te zamrzim pa prestane,
A možda zauvijek potraje.
Negdje u dubinama slutim koliko te volim.
Ali šutim, snivam i šutim.
(divno je voljeti bez riječi)"
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?
Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.
Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Mislim tudje misli
Kradem svoje vreme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i snega...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pesmu
Zatvorim oci
I na kaldrmi zamislim
Cvet beli.
Kada te nema
Jer tako hocu
Zaledim osmeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi NEDOSTAJES...
Ruke nam se obavijaju,oci nam se upijaju:
Tako pocinje povest nasih srca.
To je igra davanja i odricanja,
Otkrivanja i ponovnog skrivanja,
Nesto osmeha i sasvim malo
Stidljivosti i poneka tek besciljna svadja….
Ljubav ova izmedju tebe i mene
Prosta je kao pesma.
Nikakve tajne izvan danasnjice,
Nikakve borbe oko nemoguceg,
nikakve senke iza ljupkosti
Nikakvo pipanje u dubinama tame.
Ljubav ova izmedju tebe i mene
Prosta je kao pesma.
Mi ne lutamo iz reci u vecito cutanje
Ne podizemo ruke svoje u prazninu za stvarima izvan nade
Zadovoljni smo onim sto dajemo
I onim sto dobijamo.
Nismo iscedili i poslednju kap radosti da iz nje pravimo vino patnje svoje.
Ljubav ova izmedju tebe i mene
Prosta je kao pesma...
Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo drveta,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.
Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.
Kroz njene oči blistav sjaj
Isijava poseban žar, eh takav je moja nana
Imala večiti sjaj…
Toplinu neku zanosno
pogledom pruža i kao dar na naša srca spušta
Eh, takva je nana nama bila dar!
Sva ljubav srca njena
Stala su u četiri dečja srca …
Sad leže kao tajna jedna
jer nje više nema!
Zaboravu mesta nema i u hiljadu boja
ona sada sneva i dalje živi u nama, a
toplinu njenu moje srce čuva!
Eh, takva je naša nana bila!
Nedostaje taj plamičak
sreće i njenog osmeha,
kao dečje igre
ispred ognjišta…
Eh, moja nana imala je takav sjaj
koji niko nikada neće umeti da – DA!
Božanski sjaj dušu puni, a srce moje za njom žudi …
Eh, takvu sam nanu imala ja.
Kad bi covjek mogao reci ono sto voli,
kad bi covek mogao uzdici svoju ljubav do neba,
kao sto je oblak uzdignut u svjetlosti,
kad bi poput zidova sto se ruse,
kad bi bila pozdravljena istina u sredistu,
kad bi covjek mogao stvoriti svoje tjelo,
ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava sreca ili ambicija,
nego ljubav i zelja,
ja bih konacno bio onaj, kako sam se zamisljao,
onaj sto svojim jezikom, svojim ocima irukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome.
cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i nocu ono sto zeli,
a moj duh i tjelo plove njegovu duhu i tjelu,
kao izgubljeno drvlje stoga more dize i topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushicuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavas moje postojanje,
Da te ne poznajem ne bih ziveo,
da umrem neznajuci te, nebih umro, jer nisam zivio.
