If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Uvod i definicija silovanja
Silovanje je svako prisiljavanje na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, upotrebom sile ili samo prijetnje. rtve silovanja najčeće su ene, ali to mogu biti i mukarci, homoseksualci i heteroseksualci, te djeca. Posljedice silovanja su mnogostruke, manifestuju se na cjelokupno zdravlje rtve. Silovanje je kazneno djelo oko kojeg su ispletene mree mitova i zabluda. Najveći broj napada ostaje neprijavljen vlastima zbog, kako ćemo vidjeti brojnih razloga. Poloaj osobe koja je pretrpila silovanje je dodatno otean zbog, nazovimo ga, općedrutvene predstave o silovanju, te postojanje termina poput okrivljavanje rtve. Modeli teorija silovanja, poput biolokog, psiholokog modela nastoje prodrijeti u sr fenomena silovanja, motivacije napadača, cilja silovanja, ali kompleksnost tog djela i njegovo prisustvo u svakodnevnom ivotu ljudi irom svijeta su svjedoci serioznosti i teine istog. Većina silovatelja ne pokazuje znake psihopatologije, rtve nerijetko poznaju napadača, a sami napadi su često dobro isplanirani.
Etiologija i priroda silovanja
Nemoguće je iznijeti niz osnovnih uzroka silovanja, kao to se ne moe odrediti prototip silovatelja. Postoje izvjesne zajedničke osobine, ali biografski detalji su različiti. Neki napadači siluju samo pod određenim okolnostima, neki su nasilni, neka silovanja uključuju jednog počinitelja, dok druga uključuju vie napadača. Međutim, moguće je generalizirati dvije stvari na sve silovatelje. Prvo, napadači imaju jaku elju da potvrde svoju snagu putem prinude, i drugo, na ene ne gledaju kao na ljude.
Značaj porodice i subkulturalnih faktora po pitanju silovanja je neopisivo veliki. Ako uzmemo Bandurinu teoriju socijalnog učenja, uvidjećemo da nasilno ponaanje odraslih daje model djeci sa kojim se ona povezuju. Ovo je izuzetno vano kod kasnijeg odnosa mukarca sa enom, jer dječaci često svjedoče nasilju usmjerenom na njihovu mamu. Odgovor majki na nasilje u porodici često je pasivan, prihvatajući. Svjedočenje roditeljskim konfliktima i uloge spola u međuljudskim odnosima, pomae da se ovakav model odnosa reprokujuje u odrasloj dobi čovjeka.
Observacija nije jedini način učenja o nasilju, mnoga djeca uče o istom jer su i sama bile rtve. Podaci govore da je većina silovatelja i sama doivjela isto tokom djetinjstva. Jo jedan razlog zbog kojeg dječaci usmjeravaju svoju agresivnost prema enama kasnije je njihova percepcija i doivljavanje majke. Odnos s majkom se mijenja od apsolutne ovisnosti o njoj po rođenju, do percepcije majke kao sluge i negovateljice. Tako dječak uči da moe dominirati i da se njime moe dominirati. Sinovi dominiraju jer im je dat poseban status, učeni su da zahtjevaju od svojih majki, kasnije od djevojaka, ljubavnica, ena brigu i panju. Ako se ena suprotstavi, ne pokae svoju naklonost ili ne potrvdi mukarčevu sliku o sebi, ovo se konfrontira sa njegovom percepcijom nje kao osobe koja prua zadovoljstvo i njegu, a da bi prevaziao ovu tjeskobu, te povratio svoju muevnost, mukarci nerjetko pribjegavaju seksualnoj agrasivnosti.
Jo jedan od mogućih uzroka agresivnosti silovatelja prema enama je majčino zapostavljanje u djetinjstvu, zbog čega se dječaci osjećaju neeljeno, nevoljeno. Da bi prevazili ovo, dječaci kasnije postaju eljni panje i ljubavi. Silovanje ovim osobama moe obezbijediti zadovoljenje njihovim potrebama, jer se silovatelj osjeća zadovoljno u samom činu, zbog toga to ima svu panju rtve. Istovremeno, činjenica da enu moe prinuditi na seksualni čin, čini da se on osjeća jako i snano, i da ukloni sjećanja iz djetinjstva o njegovoj slabosti.
Dječakova konceptualizacija njegove majke kao drugog i inferiornog spola, rezultira odbacivanjem bilo koje osobine vezane za nju. Da bi inhibirao mogućnost da bude poput ene neophodno je da mukarci dominiraju i kontroliraju osobine suprotnog spola.
Tipovi silovanja s obzirom na psiholoke motive silovatelja
S obzirom na psiholoke motive kojima se silovatelj rukovodi, razlikujemo sljedeće tipove silovanja: sadistička silovanja kod kojih se seksualna i agresivna energija fuzioniraju u nasilnu aktivnost. Ovdje se silovanje javlja kao pokuaj postizanja zadovoljstva iz tjelesnog mučenja i okrutnog ozljeđivanja, ne iz seksualnog čina; ‚silovanja u bijesu su zapravo seksualni napadi obojeni visokim stepenom brutalnosti, a pojavljuju se kao sredstvo manifestiranja mrnje, bijesa, neadekvatnosti, njima se izraava projekcija vlastitih frustracija neuspjeha u ivotu; ƒsilovanje dominacije za osnovni motiv imaju demonstraciju moći i superiornosti nad rtvom, a kao motiv je prisutna kompenzatorska ekspresija moći, snage, kontrole, posesivnosti i maskulinosti; „zavođenje koje prerasta u silovanje izrasta iz prihvatljive seksualne situacije u kojoj rtva odluči zaustaviti intimnost prije snoaja.
Krivično pravni pojam silovanja
U krivičnim zakonima silovanje spada među tea krivična djela, a kazna predviđena zakonom je između jedne i deset godina. Silovanje je sloeno krivično djelo sastavljeno od upotrebe sile ili prijetnje i obljube. Ovo djelo karakteriziraju njegova dva vida: primjena tjelesne sile ili psihičke sile.
__________________ Love Means Never Having to Say You're Sorry
Mukarci, rtve silovanja
rtve prinude na seksualni čin mogu biti mukarci, heteroseksualci i homoseksualci, ene, djeca. Nerjetko mukarci rtve silovanja osjećaju osjećaj krivnje, vjerujući da su na neki način dali dozvolu silovatelju. Mukarci koji su pretrpili silovanje doivljavaju strah sličan kao i rtve enskog spola. Najveći strah sa kojim se suočavaju rtve je pomisao da im njihova okolina neće vjerovati, te da će ih optuiti da su uivali u tom činu.
Neki mukarci vjeruju da nisu bili silovani ili da su dali dozvolu jer su se seksualno uzbudili, imali erekciju ili ejakulirali tokom seksualnog napada. Međutim, ovo su normalne nehotične psiholoke reakcije, i prisustvo seksualne uzbuđenosti ne znači nuno da je dat pristanak. Neki silovatelji nastoje kod rtve izazvati ejakulaciju, jer to za njih simbolizira uspostavljanje kompletne seksualne kontrole nad tijelima rtava. Ovaj aspekt silovanja je veoma zbunjujući i stresan za rtvu. Drutveno uvjerenje da bi mukarci trebali biti u stanju brinuti se za sebe i da je nekako njihova krivica ako su silovani pogađa mukarce. Homoseksualci, kao posljedicu silovanja imaju potekoća u seksualnom i emocionalnom odnosu sa drugim mukarcima i vjerujuj da su silovani zato to su homoseksualci. Sa druge strane, heteroseksualci često preispituju svoj seksualni identitet i vie su pogođeni seksualnim aspektom silovanja nego nasiljem.
Pojam krivljenja rtve
Krivljenje rtve dri da su rtve zločina u potpunosti ili samo djelimično odgovorne za ono to im se dogodilo. Ovo se odnosi na popularni stav da određeno ponaanje rtve je ohrabrilo i dovelo do silovanja. Ovi koncepti krivljenja rtve su bar djelimično prihvaćeni u mnogim zemljama. U nekim kulturama, krivljenje rtve je uobičajeno, i enama koje su silovane se prigovara da su se ponaale na neprikladan način i time izazvale silovanje.
Silovanje i kulturalni aspekti
Neka drutva kanjavaju rtve silovanja jednako kao silovatelje. Prema shvatanju tih kultura, činom silovanja se uprlja čast rtve i njene porodice, zbog čega se rtve silovanja nerijetko bivaju ubijene kako bi se povratila čast porodice. Najčeće patrijahalna drutva kroz historiju promoviraju sistem časti, ali i srama, koji je sa posebnom strogoćom bio primjenjivan na ene. Tako da se, u tim kulturama, rtva silovanja smatra nečasnom, ena automatski gubi reputaciju, mjesto u drutvu, to rezultira osjećajem srama, kako za enu, tako i za njenu porodicu. U antičkoj Grčkoj, Kini i drugim kulturama, postojao je toliki pritisak na ene koji je nerijetko rezultirao suicidalnim postupcima očajnih ena, rtava silovanja.
Mitovi vezani za silovanje
Vjerovatno najveća zabluda vezana za silovanje je da je to seksualni čin, počinjen s ciljem seksualnog zadovoljenja mukaraca, koji su, usljed provociranja od strane ene, izgubili kontrolu nad svojim postupcima.
Mit da je seksualna udnja mukaraca nepodnoljivo velika je dio fikcije koja okruuje silovanje, a nerijetko mu pribjegavaju upravo mukarci kako bi opavdali svoje postupke. Ovaj mit je prisutan u svijesti silovatelja, ali i cijeloga drutva naalost. Dalje, obično se vjeruje da je silovanje spontana akcija, koju počini osoba nepoznata rtvi. Međutim, podaci nemalog broja istraivanja svjedoče drugačije. Bar polovina silovanja uključuje mukarca poznatog rtvi, i silovanje koje se dogodilo u kući rtve.
Zabluda o silovanju kao spontanom činu je povezana sa vjerovanjem da su mukarci neodoljivo privučeni fizičkom ljepotom ena i da zbog toga ne mogu obuzdati svoje seksualne porive. Međutim, samo su neki mukarci privučeni enama zbog fizičke atraktivnosti, zapravo je potreba da se kontrolira i prisili odlučujući faktor. Vjerovanje da ene uivaju u tome da budu silovane ne proizilazi samo iz romantizacije silovanja preko TV sadraja, prvenstveno filmova, nego i iz neznanja koje se odnosi na silovanje.
Silovatelji vrebaju svoje rtve u mračnim ulicama gdje se i deavaju silovanja je jedan u nizu mitova koji prate silovanje. Naalost, činjenice govore suprotno. Veliki broj silovanja počine osobe koje poznaju rtvu komija, mu, momak, prijatelj. Umjesto mračnih ulica, znatan broj silovanja se dogodi u kući rtve, na mjestu gdje se ona osjeća sigurnom i neugroenom.
Posljedice silovanja
Jedan dio seksualnih napada zavri smrću ili tekom fizičkom povredom rtve. Druge posljedice silovanja uključuju trudnoću ili seksualno prenosive bolesti. One su izvor zabrinutosti velikog broja rtava. Najčeće seksualno prenosive bolesti su gonoreja, klamidija, genitalne bradavice. Sifilis i sida su također među stravičnim posljedicama silovanja.
Mentalno zdravlje i PTSP kod rtava silovanja
U prolosti se rtvama silovanja dijagnosticirao sindrom traume silovanja (Rape Trauma Sindrom, RTS, eng.), i smatran je psiholokim poremećajem. Međutim, sindrom traume silovanja danas se ne smatra dijagnozom, nego skupom fizičkih i psihičkih reakcija koje je vjerovatno da će rtva silovanja doiviti. Ove reakcije uključuju osjećaj krivnje i srama, napetost, zatim poremećaje ishrane, i ponekad depresiju. Reakcije koje proivljava rtva silovanja slične su onima koje imaju osobe koje su doivile bilo koje drugo traumatično iskustvo i ponekad rezultiraju dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Upravo se ove traumatski odgovori smatraju jednim od glavnih razloga ne prijavljivanja brojnih napada. Priblino 31% rtava silovanja razviju PTSP kao rezultat napada. Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja uključuju sjećanje i ponovno vraćanje u mislima rtve na sam napad, noćne more, insomniu, nagle promjene raspoloenja, tekoće u koncentriranju, iznenadne napade panike, depresiju, te tjeskobu.
Primjećeno je da osobe koje su bile silovane, imaju povećan rizik i od drugih problema vezanih za mentalno zdravlje. rtve silovanja tako imaju veće izglede da pate od napada depresije, da pokuaju samoubistvo, da razviju ovisnost o alkoholu i drugim drogama.
Upozoravajući znaci ponaanja
Kod nekih silovatelja su primjećene određene bihejvioralne karakteristike. To su: ekstremna emocionalna bezosjećajnost i egoizam;
opta degradacija i verbalna devaluacija drugih ljudi;
govore drugima ta da misle i govore;
konstantna upotreba zastraivanja u govoru, ili prijeteće ponaanje kako bi dobio ta eli. Koristi riječi poput kučka, kurva kada opisuje ene;
pretjerana, hronična ljutnja
opsjednutost prema osobi koja ga privlači, dugo nakon to je njegovo udvaranje odbijeno;
nagle promjene raspoloenja;
nasilne provale, nedostatak kontrole nad nagonima;
agresivnost ili nasilje;
okrutno ponaanje, naročito pod utjecajem alkohola ili drugih droga.
Često se netačno pretpostavlja da su fantazije o silovanju upozoravajući znaci potencijalnog silovatelja. Međutim, naučna istraivanja ne podravaju ovu pretpostavku. Samo je mali broj silovatelja imao fantazije o silovanju, u poređenju sa velikim brojem psiholoki zdravih i normalnih osoba koje su imali fantazije o silovanju, ali nisu počinili samo silovanje.
Profili silovatelja
Veoma je teko predvidjeti ko moe, a ko ne moe biti potencijalni silovatelj, jer oni imaju različite tipove ličnosti i koriste različite metode. Ipak, na osnovu motivacije i određenih ponaajnih karakteristika moguće je razlikovati četiri grupe silovatelja. Forenzičari, kriminolozi i provodioci zakona često koriste ove profile kako bi analizirali silovatelje, te izvrili prevenciju silovanja u budućnosti. Postoje:
silovatelji zatitnici svoje snage, moći, vlasti vjeruje se da je ovo najčeći tip silovatelja. Silovatelj računa sa njegovom fizičkom agresivnosti, obično siluje rtve koje sreće po barovima, kafićima. Rijetko ciljaju na tačno određene ljude za potencijalne rtve, obično ih ne namjeravaju ubiti, ali ih traumatiziraju i poniavaju ih.
silovatelji koji ponovno osiguravaju svoju snagu i moć ovaj tip silovatelja je opisan od provodioca zakona kao kulturni silovatelji. Oni su obično prosječne inteligencije, nisu fizički agresivni, nesigurni su po pitanju njihove muevnosti, ne polazi im za rukom da razviju interpersonalne odnose ili romatnične veze. Obično, napadač će odabrati i vrebati rtvu prije nego to se odluči za sam čin silovanja. rtva je obično neko koga poznaje. Počinitelji su skloni uzimati trofeje silovanja, a nekad čak snime na kasetu čin silovanja. Ovaj tip silovatelja se smatra za najmanje nasilne napadače, često fantaziraju o saglasnoj seksualnoj vezi sa enom, prije nego o nasilnoj prinudi.
silovatelji koji vraćaju milo za drago uz veliku količinu ljutnje to su silovatelji impulsivnog ponaanja, često sa patologijom vezanom za gnjev. Ne cilja na specifične rtve, i često osjeća odvratnost prema enama uopteno. Napadi ovih silovatelja su obično spontani i brutalni, i iako ne namjerava ubiti svoju rtvu, često je teko fizički povrijedi.
silovatelji koji se uzbude demonstrirajući snagu rtvama ovaj tip silovatelja se smatra najopasnijim i najlukavijim. Antisocijalni su, a činjenica da su često doivljavani od strane drugih ljudi kao armantni i inteligentni, dodatno oteava njihovo hvatanje. Oni mogu odabirati rtve selektivno. Često su spremni sadistički ubiti rtvu nego dopustiti mogućnost da ga ona identificira, a ubiti mogu i zbog potvrđivanja samih sebe.
Događaji koji vode činu silovanja
Silovatelji nastoje iskoristiti situacije za napad u kojima su ene izuzetno vulnerabilne. Ovo se odnosi na silovanje ena koje su psihički ili ekonomski nemoćne, fizički onemogućene, mentalno retardirane, uspavane, veoma mlade ili one veoma stare. Silovatelji često koriste priliku za silovanje odraslih ena koje same stopiraju, stoje na ulici same, ena pod utjecajem alkohola, ena koje su seksualno intimne, ili one koje trae nekoga da ih otprati do kuće.
Obično su situacije silovanja takve da su rtve same i da nisu u poziciji da se odbrane. Kako tvrde sami silovatelji, do mnogih silovanja je dolo tako to je ena bila u intimnoj situaciji sa drugim čovjekom ili samim silovateljem. Zatim, većina mukaraca očekuje seksualni odnos ako ena izrazi određenu seksualnu privlačnost. Ne pristajanje ene da ide do kraja je zbog toga čest okidač za primjenu sile i prinude od strane mukarca.
Ponaanje rtve silovanja i reakcija napadača
rtve silovanja rijetko napad prihvataju pasivno. One se opiru prije i tokom samog silovanja, ili i prije i tokom čina. Otpor koji rtva prua napadaču moe biti povezan sa staroću rtve, njenom fizičkom snagom, samopouzdanjem.
Glavni faktor koji određuje otpor rtve je ponaanje samog napadača. Isto tako, i postupci napadača su određeni ponaanjem rtve. Mogu se razlikovati četiri vrste otpora koji pruaju rtve:
taktika traenja panje podrazujmeva rtve koje viču, deru se, vrite. Ove taktike najprije bivaju provedene od strane rtve. Odgovor napadača na verbalno protestiranje rtve je pokuaj da je ubijedi da situacija nije tako bezizlazna kako se moe činiti, ali silovatelj moe pribjeći i fizičkom nasilju kako bi uutkao rtvu. U ubjeđivanju rtve, silovatelj nekad dio odgovornosti moe prebaciti na samu rtvu zločina. Ove taktike su se pokazale uspijenim samo na javnim mjestima. U drugim okolnostima, silovatelji ih ignoriraju;
nekooperativne taktike mogu uključivati odbijanje rtve da skine odjeću sa sebe, ili u onemogućavanju da penis penetrira u vaginu. Ove taktike ne prouzrokuju mnogo problema silovateljima, koji ili razderu odjeću rtvi ili je fizički povrjeđuje dok ona sama ne pristane da skine odjeću. to se tiče same penetracije, silovatelj moe nastaviti čin bez pomoći rtve, tako to olaka penetraciju svojom pljuvačkom koju nanese na vaginu prstima;
psiholoke taktike podrazumjevaju zastraivanje silovatelja, pokuaj da se on urazumi, ili se pokua zadobiti njegova naklonost. Neki naučnici ističu ove taktike kao najbolje za spriječavanje silovanja;
fizički otpor podrazumjeva fizičke radnje koje mogu, naalost uglavnom nakratko, spriječiti silovatelja u njegovoj nakani. rtva moe prekriiti noge, pokuati odgurnuti napadača, ugristi ga i slično. Međutim, pruanje fizičkog otpora prilikom silovanja moe često imati i suprotan efekat. Neki napadači postanu vie uzbuđeni kada se rtva opire i prua otpor, navodeći da im nije interesantno kada se rtva ne bori. Ova činjenica jo jednom ističe da uitak silovanja ne lei u seksualnom zadovoljenju nego u dokazivanju snage.
Emocionalne potrebe rtava silovanja
Glavno je pitanje kako pomoći rtvama silovanja da se izbore sa svojom traumom koju su iskusile. Doktori mogu tretirati fizičke rane, dok su emocionalni oiljci manje vidljivi, ali tei za izliječiti. Psiholoka trauma izazvana silovanjem moe biti teka i duga. Budući da ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće tačno predvidjeti kako će se silovana osoba osjećati, ali postoje neke uobičajene reakcije koje manifestuju rtve silovanja.
Neposredno nakon silovanja, većina rtava je u stanju oka. rtve mogu biti fizički povrijeđene, ali sve su se nale u situaciji opasnoj po ivot i trebaće im neko vrijeme da se oporave.
ene mogu različito reagirati na silovanje, neke mogu reagovati kroz histeriju dok druge mogu prolaziti kroz stanje poricanja i činiti se mirnim. Okolnosti pod kojim se odigralo silovanje mogu varirati, ali sve rtve osjećaju kao posljedicu dozu straha, krivnje, stida i gnjeva. Ove emocije neće izbiti na povrinu istovremeno, ali će dugo vremena imati efekta na ivot ene.
Vano je da svi koji su u kontaktu sa rtvom, posebno najblii razumiju kroz ta ona prolazi i da je pruaju podrku rtvi tokom brojnih kriza. Strah proima sve aspekte rtvina ivota, utječući na svakodnevne odluke. ene mogu proivljavati osjećaj krivice, pitajući se zato su ba one RTVE, mogu početi sumnjati u to da su same krive za to to im se dogodilo. Takođe je prisutan osjećaj srama zbog toga ta drugi ljudi misle o njoj, zbog čega ene mogu izbjegavati seksualne odnose i veze određeno vrijeme nakon silovanja.
Naposljetku javlja se osjećaj gnjeva, ljutnje koja moe imati brojne forme, ali se među psiholozima smatra da je to emocija koja moe imati velikog utjecaja na uspjean oporavak nakon silovanja. U ovoj fazi, rtva silovanja eli uzvratiti udarac i dovesti ivot ponovo u red.
Međutim, postoji mogućnost da se ovaj gnjev projektuje na druge ljude koji nisu uključeni u silovanje. Mukarci takođe reaguju različito na silovanje ene koja im je bliska. Nekima je odurna pomisao na silovanje i gadi im se pomisao na to, dok drugi mogu proivjeti osjećaj gnjeva i traiti osvetu. Neki mukarci reaguju na silovanje doivljavajući ga kao drugi seksualni događaj, ne vide razloga da se die tolika buka oko toga.
Zaključak
Danas je općeprihvaćeno stajalite da je skoro svaka ena potencijalna rtva poznatog ili nepoznatog silovatelja, jer upravo 95% silovanja za rtve ima ene. Činjenica da je silovanje i dalje prisutno u ivotima ljudi irom svijeta, uprkos naporima miliona ljudi da stave tačku na taj problem, svjedoči da nema jednostavnih odgovora vezanih za silovanje, niti jednostavnih objanjenja. Jedan od mogućih razloga za to je da većina ljudi ne zna mnogo o tome zato ljudi imaju elje, emocija i vrijednosti koje imaju, uključujući one koje uzrokuju silovanje. Ovo proizilazi iz nedostatka razumjevanja evolucijskih promjena koje su od čovjeka stvorile ovo to je on danas. Dalje, ovaj nedostatak razumijevanja je ozbiljno ograničio znanje ljudi o neposrednim uzrocima silovanja, to je ograničilo sposobnost ljudi da promijene ponaanje.
Činjenice govore za sebe. 84% ena je poznavao svog napadača, tj. silovatelja 25% ena je bilo silovano od strane njihovih mueva, partnera ili na ljubavnim sastancima. 95% rtava silovanja ne prijave svoje napada vlastima. I pored ovoga, brojna pitanja koja se odnose na silovanje i dalje ostaju neodgovorena. Zato su uglavnom mukarci silovatelji, a ene rtve silovanja? Zato je silovanje prisutno u svim kulturama? Kako staviti tačku na problem silovanja? Moe li silovanje biti spriječeno? Zato je silovanje čeće u nekim situacijama, nego u nekim drugim?
Dodatna oteavajuća okolnost za ene koje ive u naem drutvu, je prisustvo dvostrukih moralnih standarda. Seksualna sloboda ena ne mora nuno biti pozitivna. U situacijama kada ena eta ulicom kasno sama, kada ode u disko klub sa namjerom da se opusti, provede, kada stopira, u svim ovim, i sličnim, situacijama ena se moe smatrati lakom metom. Poraavajuća činjenica je da ena moe čitav dan govoriti ne svom napadaču, ali ako se nađe u kompromitirajućoj situaciji, okolina joj neće vjerovati. Izgleda da silovatelji danas ubiru najbolje od oba svijeta sa jedne strane imamo ene koje vie riskiraju, i drutvo koje tim istim enama poručuje da su zbog svog ponaanja ZASLUILE sve to dobiju.
Najčeći strah rtava silovanja, pogotovo onih koje su silovane od nekoga koga poznaju, je taj da im se neće vjerovati da se to dogodilo. Istraivanja pokazuju da su ene 4 puta čeće silovane od mukaraca koje poznaju nego od stranaca. Prihvati ono to čuje - čak i ako je mukarac o kojemu je riječ popularan i poeljan, čak i ako se čini da je rtva zbunjena i teko joj je izraziti svoje misli i osjećaje. Ona je u oku. Ona moe djelovati i smireno i potpuno pribrano, to se moe činiti neprikladnim za nekoga tko je silovan. Oba ekstrema su moguće i normalne reakcije. Sluaj
Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mjesto na kojem moete biti nasamo i pusti je da priča. Ona moda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to to je slua vanije od bilo čega drugog. Dozvoli joj da svojom brzinom ispriča to joj se dogodilo. Budi strpljiva
Zapamti: tvojoj je prijateljici potrebno vrijeme da se suoči sa zločinom. Utjei je
Pokuaj je umiriti ako je uznemirena. Ona će moda htjeti fizički kontakt ili zagrljaj, a moda i ne. Ponudi joj čaj, kavu, juhu ili deku. Svaki od tih prijedloga prua rtvi osjećaj topline i sigurnosti to predstavlja kontrast u odnosu na ono to je upravo doivjela.
Naglasi da silovanje nije njezina krivica. Izbjegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao to su "Zato nisi vikala?" ili "Zato si otila u njegovu sobu?". Dozvoli joj da govori o svojim osjećajima krivice ako eli, ali jasno joj kai da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.
Ohrabri je da potrai profesionalnu pomoć, psiholoku i pravnu. Odmah nakon silovanja rtva moda neće biti u stanju potraiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome.
Ohrabri je da sačuva dokaze. to ranije se silovanje prijavi, to je veća vjerojatnost da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga to mnoge djevojke zbog oka danima, tjednima ili mjesecima ne razmiljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Vano je da obavi liječnički pregled prije nego to opere ruke, lice, tijelo i zube. To je izuzetno vano zbog toga to na rtvi mogu biti pronađeni dokazi kao to su krv, dlake, slina ili sperma silovatelja, pa je vano da se oni ne operu. Moe se presvući, ali neka spremi svu odjeću u papirnate vrećice (svaki komad odjeće u zasebnu vrećicu).
Otiđi s njom u bolnicu čak i ako se ne čini da je ozlijeđena. To je vano zbog pretraga na trudnoću i spolno prenosive bolesti.
Pomozi joj da sredi svoje misli, ali joj dozvoli da sama odluči to učiniti. To je vano zbog toga to rtve silovanja izgube osjećaj kontrole. Roditelji silovanih maloljetnica moda ele prijaviti silovanje, ali to ne mora biti najbolji izbor za njihovo dijete. Pokuaj odvojiti vlastite osjećaje od onoga to je najbolje za njezin oporavak.
Budi dostupna. U tjednima i mjesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se moe obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i panju.
Nauči o posljedicama silovanja. To će pomoći tebi da razumije sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono to nauči podijeli s njom.
Potrai pomoć za sebe. Bilo bi dobro da razgovara s nekim, osim sa rtvom silovanja, tako da moe proraditi i svoje osjećaje u vezi sa silovanjem i njegovim posljedicama.
Kako mogu smanjiti rizik od silovanja?
Ne ostavljaj svoje piće tako da ti netko moe usuti drogu u njega, niti ne prihvaćaj piće iz boce koja nije pred tobom otvorena.
Na tulum idi s grupom prijatelja. Dođite zajedno, pazite jedan na drugoga i otiđite zajedno.
Budi u svakom trenutku svjesna svoje okoline (npr. nemoj se napiti tako da ne zna to se događa oko tebe).
Nemoj si dozvoliti da ostane nasamo s nekim koga ne poznaje ili kome ne vjeruje.
Razmisli o stupnju intimnosti koji eli u odnosu i jasno daj do znanja do kuda si spremna ići.
Možda ste već čuli za video igru RapeLay. Mada postoji već 4 godine, i dalje izaziva kontroverze jer je s vremenom postala sve dostupnija i sada je oni koji znaju gdje tražiti mogu naći potpuno besplatno. Mada je igra u kojoj glavni lik siluje mladu ženu i njenu majku, a nakon toga ih pretvori u svoje seksualne ropkinje, nekima šokantna, pravi šok je ono što svi vidimo, a nitko ne želi otvoreno reći. Muškarci vole silovati.
Prekidač za silovanje
Greg Laden je postavio kontroverznu teoriju o prekidaču za silovanje koja kaže da ga muškarci u svom mentalnom sklopu već imaju. U određenim životnim situacijama on će se uključiti i taj će muškarac, koji se inače ne bi mogao ni zamisliti kao silovatelj, ostrašćeno silovati drugo ljudsko biće. Ono što nas u običnim okolnostima sprečava su status, društvene norme i strah da ćemo biti uhvaćeni. Stavite nas u situaciju gdje smo, recimo, usred građanskog rata u Bosni i veselje ubrzo počinje. Mada ova teorija još uvijek nije potkrijepljena, ako razmislite o tome vidjet ćete smisao.
Muškarac usred noći, usred ničega pokupi autostopera. Nema svjedoka pa ga siluje.
Muškarac na ratištu sudjeluje u “oslobađanju” neprijateljskog teorija. Pritom oslobodi žene koje pripadaju mrskom neprijatelju pa ih siluje jer se i tako neprijatelju pokazuje tko je gazda.
Muškarac se zavjetovao na celibat i okružen je djecom. Nad njima ima moć i nitko mu ne može ništa jer njegovi kolege nisu završili u zatvoru za isti zločin. Pa ih siluje.
Muškarci manje osjećaju grižnju savjesti
Žene znatno jače i češće doživljavaju grižnju savjesti od muškaraca.
Taj nedostatak empatije muškarcima olakšava da na svijet gledaju kao na dućan u kojem im se nudi sve što mogu poželjeti i samo treba odabrati što će skinuti s polica. To što će neke od njihovih odluka druge povrijediti, ili ih trajno emotivno oštetiti, muškarce ne brine previše jer je prirodno da ih grižnja savjesti manje muči – a kada ih i muči cijela će frka brže proći nego ženama.
Ne smije se zanemariti ni utjecaj društva koje jasno poručuje da su muškarci oni koji biraju što žele, a na ženama je da ulove što boljeg muškarca. Što možemo učiniti?
Kada spojimo prirodnu nebrigu za druga ljudska bića s prekidačem za silovanje, jasno je da nas od zvjerskog postupanja dijele samo tanak splet sretnih okolnosti i emotivna zrelost na koju se ne može previše osloniti. Muškarcima bi bilo korisno da ne reagiraju refleksno i odmah ove informacije dožive kao skandaloznu uvredu već da se aktivno trude prema obitelji, bližnjima, prijateljima i neznancima s ulice postupati s više toplote i suosjećanja. Jedini lijek za zvjerstvo je svjesnost.
Psihopatologija-Silovanje
