(preuzeto sa
www.bhdani.com)
Intervju: Jasmin Merdan, jedan od autora knjige Vehabizam/Selefizam i osnivač ZAPRET-a, centra za preventivu terorizma
Nije svaki vehabija terorist, nego je svaki terorist vehabija!
Razgovarao: Eldin Hadžović
Jasmin Merdan je rođen u Sarajevu 1980. U Jordanu je na filozofskom fakultetu diplomirao arapski jezik i književnost i hafiz je. Sa Adnanom Mešanovićem napisao je knjigu Vehabizam/Selefizam - Ideološka pozadina i historijski korijeni koju je nedavno objavio sarajevski izdavač Srebreno pero. Dva autora se sistematski obračunavaju sa vehabijskim pokretom i, naročito, sa posljedicama koje je izazvao u Bosni i Hercegovini
- U ovdašnjoj narodnoj uobrazilji postoji stav o vehabijama kao o ljudima sa dužim bradama i kraćim patalonama. Vi u knjizi tvrdite da je vehabizam puno ozbiljnija pojava. Šta je, ustvari, vehabizam?
MERDAN: Bilo bi nemoralno i nenormalno kada bi neko dizao toliku halabuku oko nečijeg izbora vlastitog vanjskog izgleda, dakle u ovom slučaju brade i pantalona. To nije suština rasprave. Vehabizam je nešto mnogo sofisticiranije i više kamuflirano nego što to može na prvi pogled izgledati. Knjiga je to razradila, ali evo: vehabizam je ona dimenzija bukvalne interpretacije nekih kur'anskih i hadiskih tekstova koji se tiču Božijeg bića, nastala još u ranom periodu islama, pospješena političkom klimom, kada je zadobila svoje složenije oblike u vremenu emevijske vladavine, sistematizirana u vremenu Ibn Tejmijje (14. vijek), a konačne karakteristike i posljednju reformu dobila u doba Muhammeda bin Abdulwehhaba. Dakle to je srž iz koje niče sve ostalo vezano za vehabizam, a što je toliko pojavno i eksponirano u današnjem dobu. Između ostalog i ekstremizam i terorizam. Terorizam je zapravo samo rep na tijelu vehabizma, i to jedan od repova, i manje-više svi oni koji se dižu protiv terorizma danas zapravo barataju repom dok glava slobodno i neometano biva zanemarena. Na osnovu ovoga što sam rekao može se primijetiti da mi vehabizmom nazivamo i ono što je zapravo postojalo i prije samog Muhammeda bin Abdulwehhaba, koji je samo jedan od obnovitelja te misli i po čijem su nazivu danas postali poznati. To sam rekao samo radi uprošćavanja materije. Termin nije sporan, upotrijebljen je više uslovno. Bitna je suština, a suština ove ideologije je izložena u knjizi: govoriti o vehabizmu znači govoriti o sekti i o najvećoj novotariji koja se ikada pojavila u islamskom ummetu. Naročito stoga što vehabijsko sektaštvo izbija iz same srži ummeta, iz jednog od četiri mezheba, ili bolje rečeno - iz loše interpretacije jednog od četiri mezheba koju su učenjaci ovog mezheba nastojali zaliječiti, doduše, bez većeg uspjeha.
- Zašto smatrate da je vehabizam društvena opasnost u ovoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini i da li se tu kriju motivi za pisanje ove knjige?
MERDAN: Vehabizam je u Bosni od svoga dolaska do danas prošao kroz više faza; od osude i zabrane (među masama) do konačne "legalizacije" koju danas uživa. Nema sumnje da su muslimani u BiH u proteklom ratu dokazali po ko zna koji put svoju toleranciju, umjerenost i pravičnost. Ova tri obilježja su po mojem mišljenju glavni faktori muslimanskog opstanka na ovim prostorima uz Božiju volju, te im se nije dogodila sudbina muslimana iz Andelusa. Ukoliko bi posmatrali vehabije kroz ova tri faktora ili vrline, bez sumnje bi došli do rezultata da ih nijedna od njih ne krasi. Njihov ekstremizam negira njihovu umjerenost, njihova nepodnošljivost spram drugih, čak (i naročito) spram muslimana koji drugačije misle, negira njihovu toleranciju. Dovoljan nam je samo primjer šta rade vehabije ovih dana u Iraku, gdje podmeću eksploziv u džamije i oko drugih objekata njihove braće u islamu, šija. Oni isto tako, kada im se pruži prilika, svirepo postupaju i sa sunijama kao što je poznato iz historije nastanka pokreta Muhammeda bin Abdulwehhaba. Ukoliko ovome još dodamo klošarstvo kao vehabijsku pratilju, bit će nam jasno otkuda dolazi opasnost nastranih tumačenja. Situacija je već odavno alarmantna, na što su i ranije ukazivali Senad ef. Agić i prof. Rešid Hafizović, međutim mi kao nacija u principu ne prepoznajemo belaje sve dok nas valjano ne udare po glavi. Četnici su već bili protjerali pola istočne Bosne a po Sarajevu smo još uvijek govorili: "Neće biti rata..."
- Oprostite, šta podrazumijevate pod "klošarstvom" u vehabizmu?
MERDAN: Moglo bi se reći da je to nepisano pravilo, kako u arapskom svijetu tako i kod nas, da ova ideologija uglavnom plijeni ljude sa lošom pozadinom, u najboljem slučaju one koji nisu imali jačeg dodira sa islamom. Duhovnu prazninu, gubitak identiteta, nedostatak uzora, želju za čistim životom, različitim od onog dotadašnjeg, i htijenje za vraćanjem izvornoj vjeri, u nedostatku ičeg drugog ovi lovci na ljudske duše itekako koriste. S druge strane, dugovremeni duhovni ambis u kojem su bili traži svoju izgubljenu satisfakciju, a vehabizam se tu pojavljuje kao fatamorgana, koja u par koraka nadomješta izgubljeno, i čak i više; od pukog neznalice koji tek treba da uči, i od duhovnog bogalja kojem su potrebne godine duhovnog susprezanja i odgajanja, vehabizam preko noći stvara muftiju i evliju bez premca. Čist psihološki fenomen.
- Islam je u svojem temelju vjera mira i tolerancije. Otkuda u vehabijskom pokretu toliki naboj nasiljem?
MERDAN: Njihova ideologija počiva na literarnoj interpretaciji nekih kur'anskih i hadiskih tekstova. Otuda i vjerovanje u postojanje "spašene skupine", u cijepanje ummeta na 73 frakcije od kojih je samo jedna spašena, dok su sve ostale u Vatri. Svakako - ta jedna jedina je njihova. Uz to: anuliranje razuma utkano u same temelje ove ideologije, duhovna osornost i nedostatak pluralizma nastalog u vremenu emevijske vladavine, koja je na taj način uspjela da se održi na tronu i ukloni sve političke ili druge protivnike. Svakako na čelu protivnika je bila Poslanikova a.s. časna porodica Ehlul-bejt, koja je zbog toga i diskriminisana od strane vehabija, naročito onih klasičnih, poput Ibn Tejmijje. To je usput i još jedan od temelja vehabizma koje knjiga obrazlaže. Pogledajte reakcije na karikature Poslanika: one su uslijedile mahom u zemljama gdje se očuvao islamski tesavuf - Sirija, Libanon, Pakistan, Afganistan, među muslimanima na Zapadu, te u šiitskim zemljama. Dok su se u zemljama u kojima je vehabizam rasprostranjen (Saudijska Arabija, Jordan i zemlje Zaljeva) uglavnom javljali stidljivi glasovi, pa su čak te karikature bile objavljene i u jednom jordanskim novinama, što ne čudi, jer je u jednoj od tih zemalja branjena doktorska disertacija na temu ekshumiranja Poslanikovog tijela iz njegovog kabura.
- U jednom dijelu knjige navodite da ne smijemo čekati da eksplodira bomba ispred američke ili britanske ambasade u BiH da bismo shvatili koliko vehabije mogu biti opasne, i u tom smislu terorizam dijelite na ideološki i praktični. Da li je vehabizam nužna podloga za terorizam?
MERDAN: Da, svakako, upravo o tome i govorimo! Ideološki terorizam, pod kojim se podrazumijeva zastrašivanje neistomišljenika, platforma je za praktični. Međutim moramo naglasiti da nije svaki vehabija terorist, ali je zato svaki terorist vehabija, naravno kada govorimo o onome što svijet danas zove muslimanskim terorizmom! Sve što se danas dešava među muslimanskim svijetom, od Indonezije do Amerike, i što svakodnevno gledamo na medijima, manje-više ide ovome u prilog. I ako izuzmemo šaku preostalih Saddamovih fanatika u Iraku koji nemaju veze sa vjerskom motivacijom, niko od muslimana - niti šije, niti sufije, niti sljedbenici mezheba - ne stoji iza nereda i ne čini zlodjela osim vehabija! To nam također govori da se terorizam ne može povezati sa islamom nego jednom grupom zastranjenih muslimana čiji su fundamenti izloženi u ovoj knjizi...
- Koliko je vehabijsko učenje uzelo maha u BiH? Kako objašnjavate da je vaš rad podržao samo jedan ovdašnji islamski učenjak - prof. dr. Rešid Hafizović? U knjizi donosite opširan spisak istaknutih aktivista i ideologa vehabizma, u svijetu i kod nas...
MERDAN: U većem broju arapskih zemalja trebalo im je manje od 30 godina da preuzmu glavnu riječ i dominaciju nad uzdama tradicionalnog islama. U mnogim zemljama se još samo sa stidom može spomenuti pripadnost nekom tarikatu, ešarijskom ili maturidijskom pravcu, čak i mezhebu. Oni slijede i predvode "pravi islam"! Kod nas su upotrijebili iste metode, a već su aktivni više od decenije... Ako pasivno budemo gledali šta rade i kako kupe simpatije naše omladine žedne vjere, a ne ponudimo islamsku alternativu - koju u Bosni imamo 500 godina - rezultat će biti, iako možda sporiji, na kraju identičan. A tada neka nam je Bog na pomoći.
Porazna je činjenica da je uz naš rad stao samo cijenjeni prof. Hafizović. Porazna, zato što su svi kojima smo pokucali na vrata pohvalili knjigu i dijelili isto mišljenje, ali se niko nije usudio da u javnosti transparentno i direktno stane protiv ove ideologije. Čak smo iz kabineta jednog renomiranog profesora na Fakultetu islamskih nauka dobili i ovaj odgovor: "Sa tim spiskovima u knjizi, recenziju vam može dati samo onaj ko ne pretenduje na visoke pozicije u Islamskoj zajednici!" Sami spiskovi su, pak, bili naša velika dilema i moglo bi se reći da su diskutabilni. Međutim, ko pročita knjigu i vidi šta ustvari naučava ova ideologija, teško će povjerovati da danas (i kod nas) ima ljudi koji vjeruju u takvo što. Liči više na neke drevne teološke i filozofske rasprave. Spiskovi pokazuju da ih ima, itekako. I da su vrlo aktivni, i da je zahvaljujući njima, vehabizam našao plodno tlo kod nas. Atraktivni istjerivači duhova, koji su na svojim seansama iscjeliteljskim sposobnostima liječili narodne mase, obišli su cijelu našu zemlju. Videokasete Muharema Štulanovića su se do skoro mogle naći i po sarajevskim ulicama kod uličnih prodavača...
- O prodaji te i slične ideologije (čak i filmova sa strahotnim sadržajem) na sarajevskim ulicama izvještavali smo prije više od godinu dana. Čini se da vehabijski pokret u BiH, Sandžaku... snažno uporište nalazi upravo u propagandi - od letaka, knjiga, brošura pa do multimedijalnih CD-ova i raznih misionara, čemu ste posvetili značajan dio knjige. Možete li to objasniti?
- Svakako da besplatna i uprošćena literatura, kombinovana sa živim prikazom ljudi koji su radi iste živjeli, i još - što je dojmljivije - umirali, ostavlja snažan utisak, posebno na mlade ljude. To je suština. Ne treba zaboraviti ogromnu finansijsku podršku koju vehabije širom svijeta uživaju i s kojom lahko regrutuju i one koji se možda ne slažu potpuno sa njima, a bez koje bi ova ideologija bila mrtva. U isto vrijeme paradoksalno je da nas cijeli svijet proziva da smo leglo terorizma, mi to svakako i rukama i nogama negiramo, a u studentskim domovima u Sarajevu se prikazuju videokasete akcija iz Čečenije, Afganistana itd. Možda su toj propagandi najviše doprinijela "braća" iz lista Saff. Opširnije smo govorili u samoj knjizi, a i u fusnotama se nalazi dosta toga.
- Po svemu što ste do sada rekli, može se zaključiti da se baš i nije pametno zamjeriti vehabijama. Mislite li da ste hrabri kad ste se odlučili na objavljivanje ove knjige?
MERDAN: Nas je svega dvojica, i pitanje je da li smo ludo hrabri ili hrabro ludi. Doduše, roditelji su me otpisali kad su vidjeli knjigu, rekli su da nisam normalan protiv čega se dižem. Knjigu zato niko nije ni vidio dok nije izašla iz štampe. Ne vjerujemo da će vehabije učiniti nešto protiv nas, nisu još krenuli u neki frontalni napad - a i da jesu, pitanje je da li bismo im mi bili prvi prioritet. Možda neka budala iz njihovih redova pokuša neki fizički napad. Svjesni smo, međutim, da će veći napad uslijediti od nekih ljudi iz IZ-a, i možda ljudi iz struktura vlasti - ubacivanje u pogrešne kontekste, pripisivanje terorizma islamu i sl. Mada je jasno da mi zapravo želimo da branimo islam i muslimane, i da je to naš motiv. Prednost je možda jedino što nismo aktivni članovi niti jedne strukture, političke ili druge, te tako nismo ničim uslovljeni.
- Kakvi su vam planovi?
MERDAN: Osnovali smo prvu nevladinu organizaciju Centar za preventivu terorizma ZAPRET, čiji je cilj objasniti o kakvim se sve idejama ovdje radi. Dakle, ne "borbu" protiv terorizma, jer je borba policijski posao, a u isto vrijeme to je hod za palikućom i gašenje vatre za njim. Nužno je palikuću uhvatiti za ruku i spriječiti ga da pali. Poslanik a.s. veli: "Pomozi svog brata, činio on nasilje, ili mu se činilo." Rečeno je: "U redu za ovog kojem se čini nasilje, ali kako da pomognemo ovog što nasilje čini?" Poslanik reče: "Spriječite ga da to radi!" Vehabizam je tipični vid indoktrinacije, a jedini način sprečavanja je ispravna edukacija i doktrinacija. Mislim da je to jedini i najbolji način rješavanja ovog globalnog problema, prije svega muslimana, a onda ostalih. [B]
Nije svaki vehabija terorist, neg je svaki terorist vehabija
