If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
ja sam, kao dete, mnogo puta cuo pricu o BERMUDSKOM TROUGLU....
u pocetku mi nista nije bilo jasno,i nista posebno nisam znao...
kasnije,sa godinama,rasli su i apetiti za saznanjima a i izvori informacija su bili dostupniji,tako da sam polako dolazio do podataka na ovu temu,i jednostavno napravio sliku o ovoj cudnoj pojavi...
u sjenici u komjuteru imao sam 4,4gb materijala po ovom pitanju...
tu s ujos nasle i mesto neke druge misterije....
ali evo i sada sam sakupio nekoliko podataka,i znam da sigurno medju nama ima onih koji vole ovakve informacije i zato sam i postavio ovu temi i postavicu postove koje imam....
da dodam jos da se BERMUDSKI TROUGAO (ĐAVOLJI TROUGAO-jos ga nazivaju) nalazi u atlantskom okeanu...
to je deo juzno od FLORIDE pa juznije dole do PORTORIKA i na isoku do BERMUDSKIH OSTRVA,ako neko bude hteo da to nadje na karti...
([shadow=red:60d37ec80a]tekst je sa hrvatskog govornog podrucja[/shadow:60d37ec80a],[highlight=red:60d37ec80a]razumecete sigurno[/highlight:60d37ec80a])
Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu.
Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu poruku:
- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!
Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak...
? “Ne vidimo zemlju!...”
Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku:
- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!...
U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu.
- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.
Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen:
- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo...
Veza je prekinuta.
Šta se dogodilo?
U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.
Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?
Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom održavali radio-vezu.
Iz njihovih isprekidanih dramaticnih dijaloga moglo se zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak, ni sunce!
U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao:
- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...
Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i vidjenjima cudnih letecih i plovecih objekata...
U novoislandskom znanstvenom casopisu “Pogled u svemir”, zabiljezeno je interesantno svjedocanstvo pilota Stjuarta Bareta. On je 2. veljace 1965. godine letio zrakoplovom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistocno od Helensvila. Iznenada, na morskoj povrsini, Baret je ugledao tamne konture nekog neobicno dugog ploveceg objekta. Vjerujuci da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti vidao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pucine. Ali, nije se radilo o golemom morskom sisavcu. Naprotiv!
Zagonetno plovilo
“Neobicni objekat bio je savrseno simetricnog oblika“ - zabiljezio je u svoj izvjestaj novozelandski pilot. „Bio je od nekakvog svijetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo je bilo dugo oko 30, a siroko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!...“
Zasto podmornice?!… Zar se radilo o podmornici?
- Vjerojatno! – smatra Baret. – Jer, upravo kada sam se nasao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u zrakoplovu ludo zaigrale. Pokusao sam mu se pribliziti, ali je misteriozno plovilom netragom nestalo u morskim dubinama.
Mocnici bivseg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizirano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetificiranim plovecim i letecim objektima, a izvjestaji su obuhvatali podrucja od Baltika do Pacifika. Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolirao mocni KGB, a vodeni su pod razlicitim imenima: „Mreza“, zatim „Galaktika“, a potom „Horizont“.
Tiho i daleko od ociju javnosti, u specijalni odio KGB-a, godinama su se slijevala svjedocanstva, izvjesca i dokumenti o susretima i videnjima cudnih letecih i plovecih objekata. U golemu mrezu specijalnih izvjestaca bili su ukljuceni vojnici, pomorci, policajci, piloti, cak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.
Na celu istrazivackog tima KGB je postavio covjeka od velikog povjerenja, obavjestajnog pukovnika Borisa Sokolova, koga „Aganjokov“ publicista Alexsandar Nikonov posljednjih godina javno optuzuje da je preko 400 najznacajnijih dosijea, ukljucujuci i najvrednija dokumenta i video snimke o pojavama letecih tanjira i neidentificiranih plovecih objekata na nebu i u vodama bivseg SSSR-a predao Zapadu, najvise Amerikancima.
- Tisucu drugih nista manje znacajnih izvjestaja o problemu letecich tanjira - tvrdi javno Nikolov - Sokolov je drzao u putnom kovcegu, na tavanu svoje dace... O njima se vec dugo nista ne zna. Mozda su vec odavno nestali iz Rusije...
Proklete činjenice!
Da bi dokazao svoju hipotezu da je rusku nuklearnu podmornicu „Kursk“ potopilo zagonetno plovilo „koje ne pripada nijednoj zemlji sa naseg planeta“, Alexsandar Nikonov je razgovbarao i sa Borisom surikovim, mozda i najvecim ruskim autoritetom za letece i plovece neidentificirane objekte. surikov se proslavio time sto je uspio da raskrinka brojne fotografije i autore video-snimaka letecih tanjira, dokazavsi da se radi o prefinjenim falsifikatima, a ne o istinitim foto-dokumentima!
surinovu je neshvatljivo, cak i smijesno sto zvanicne drzavne strukture u Rusiji sluzbeno poricu pojavu neidentificiranih letecih i plovecih objekata u vrijeme kada neke zemlje, poput Francuske i Cilea „sluzbeno priznaju postojanje tehnickih objekata izvanzemaljskog podrijetla u atmosferi oko Zemlje“!
- Istina je - kaze Boris surikov - da su mnoge epizode o kojima govore storije iz zapadnjackih izvora izmisljene, ali neidentificirani ploveci i leteci objekti su - gruba istina. Oni postoje i dio su nase svakodnevnosti!
To bi moglo biti tacno. Uostalom, postoje i vjerodostojni izvjestaji i dokumenti. Postoje epizode koje nisu izmisljene i koje je tesko demantirati. Uostalom, evo sta je dozivio japanski pilot Jokomo Shiu...
Tog dana Shiu je iz Baze poletio u 20,18 sati. Vec nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nesto nevjerovatno - poput kakva prividenja - otvorilo se more! Fantasticni prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nesto sto je bilo nalik izduzenom srebrnom disku. Jokomo je mehanicki ukljucio radio i obavijestio Bazu:
- Nalazim se iznad Oshime… Ispod mene leti nesto nalik letecem disku... Izronio je iz mora... sta da radim? Prijem...
- Prati ga! – dobio je odgovor.
Jokomo je okrenuo aparat udesno i nasao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je “u repu” i pratio ju je prema otvorenoj pucini. Istodobno je obavjestavao Bazu o svemu sto se desavalo ispred njega.
- Letjelica mijenja boju. Postaje purpurnocrvena… Sada je narandzasta… Povecava brzinu… Nisam u stanju vise da je pratim… BjezI mi… Nestaje… sta da radim?!…
Otvoriti tajne dosijee
Letejlica je uistinu nestala, a Baza je pozvala Jokoma da se vrati. Okrenuo je aparata, ali te noci za njega nisu prestala uzbudenja. Kada se ponovo nasao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nesto je gorjelo!
Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pruzao se fantastican prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandzaste boje! Nesto slicno Jokomo Shio nikada u zivotu nije imao priliku da vidi.
Nevjerovatni dogadajim registrirani su posljednjih godina na razlicitim pomorskim meridijanima, a saradnik moskovskog tjednika “Aganjok” Alexsandar Nikonov s pravom smatra “da je, konacno, krajnje vrijeme da otvorimo tajne dosijee i da priznamo da postoje misterije koje nismo u stanju racionalno da rjesimo” i dodaje da ruska nuklearna podmornica “Kursk” nije jedina zrtva neidentifikovanih podvodnih plovila, podsjecajuci citaoce da je na jednako misteriozan nacin nestala i americka atomska podmornica "Tresche ("Lisica")…
Posljednja poruka sa nekadasnjeg ponosa americke ratne mornarice bila je krajnje uznemirujuca:
"...Nalazimo se na planiranoj dubini... Svuda unaokolo vlada besprijekoran mir. Plovimo naprijed... Uskoro cemo biti na... Ali, kakva je ovo buka?!... Primijecujemo svjetla... Ali, zar je to moguce?!... Na ovim dubinama... Auuu, gotovi smo!... Togo..."
I to je bilo sve!
Kakva je to svjetla primijetio zapovjednik podmornice na dubinama kojima je plovila "Tresche"? Otkud toliko cudenje u njegovom glasu i zasto do kraja nije izgovorio posljednju recenicu?!
Odgovor na ova pitanja odnio je sa sobom - u smrt i nistavilo!
Ukleta podmornica
Desilo se to 9. travnja 1963 godine u vodama Atlantika, sasvim blizu zlokobnog Bermudskog trougla. I jos nesto: americka atomska podmornica, koja je ime dobila zbog uvjerenja njenih konstruktora i graditelja da je neunistiva i da se moze izvuci iz najneugodnijih situacija, u trenutku nestanka bila je u pratnji dva americka vojna broda. No, to joj nije pomoglo. Jednostavno je nestala!
Ali, time se ne zavrsava prica o lukavoj "Lisici". Nekoliko dana nakon katastrofe, utvrdeno je da se njeni ostaci, navodno, nalaze na 3000 metara dubine, a cetiri godine kasnije, u ljeto 1967. godine, dogodilo se nesto sto je do kraja zbunilo americke pomorske eksperte.
Za vrijeme krstarenja luksuznom jahtom iznad podrucja gdje je nestala "Lisica", jedna americka porodica, na povrsini uzburkanog mora, najednom je ugledala potonulu americku atomsku podmornicu. sta vise, poceli su da pozivaju, ali kada im nitko nije odgovorio, priblizili su se jos blize. Tek tada su na boku podmornice procitali ime "Tresche"!
I ne samo to: primijetili su duz vodene linije i jednu dugu pukotinu, koja uopce nije smetala podmornici da se odrzava na povrsini i - plovi!
Dvije godine kasnije Amerikanci su pretrpili jos jedan gubitak. U vodama oko Azorskih otoka netragom je nestala nuklearna podmornica "skorpion"!
sta se dogodilo?
Nakon jednomjesecnih pomorskih vojnih vjezbi u sastavu seste flote u Mediteranu, tog 21. svibnja 1969. godine, americka je podmornica uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, komandant "skorpiona", iskusni pomorac Fresis A. Slajteri, raportirao je da plovidba tece u najboljem redu, da je posada u odlicnoj formi i da svi jedva cekaju da se vrate, kako bi se sreli sa svojim obiteljima. I to je bilo sve!
"skorpion" se nikada vise nije oglasio, a opsezna potraga za njim bila je uzaludna. Tek. pet mjeseci kasnije, 29. listopada 1969. godine, njeno nepomicno "tijelo" otkriveno je na dnu Atlantika, ali nikada nije ustanovljeno sta je bio istinski uzrok njenog zagonetnog potonuca!
1918.: brod USS Cyclops nestao je zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941.: brodovi Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevičanskih otoka u SAD
1947.: vojni C-45, supertvrđava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.: četveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948.: DC-3 izgubljen s 32 putnika i posadom
1949.: nestaje drugi Tudor IV.
1950.: golemi globemaster američkih zračnih snaga - izgubljen
1950.: američki teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugačak, potonuo bez traga
1952.: britanski transportni avion york izgubljen s 33 čovjeka
1954.: Lockheed constellation američke mornarice nestao s 42 osobe
1956.: hidroavion Martin P5M američke mornarice nestao s 10 članova posade
1962.: KB-50, tanker-avion američkih zračnih snaga - izgubljen
1963.: Marine Sulphur Queen, 425 stopa dugački američki teretni brod, nestao s kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad nađen ikakav ostatak broda
1963.: dva golema stratotankera američkih zračnih snaga nestaju na jednostavnoj vježbi
1963.: nestaje cargo master C-132
1967.: vojni YC-122 pretvoren u teretni avion - izgubljen
1970.: francuski teretnjak Milton Iatrides nestao
1972.: njemački teretnjak Anita, 20.000 tona, nestao s 32 člana posade
Posljednji nestanak
U srpnju 1997. godine na području Bermudskog trokuta britanska je fregata našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu Shillingu i njegovoj supruzi, njemačkom paru čiji je nestanak prijavljen deset mjeseci prije. Časnici s britanske fregate zamijetili su čudan izgled jahte: bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je pronađena odjeća, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao da ju je netko ostavio samo na trenutak
hvala ti ALDINE brate,ako mi nismo imali ovakve uslove kad smo bili deca da nesto naucimo i saznamo,onda se moramo potruditi da nasoj deci omogucimo da budu savremena...
vidis i sam koliko je klinaca na forumu,zar nije bolje da citaju ovo,nego da se zamlacuju politickim zbivanjima,koja nikome ne donose dobro...
ovaj forum mi je drag i ucinicu sve u svojoj moci da funkcionose dobro i savremeno,znam da cete i vi svi isto uraditi,jer ova stranica je nesto sto je podiglo sjenicu sa dna na kojem se dugo nalazila....
Odlicna tema.Stranac pogodio si pravo u centar.Dosadi mi ovaj forum zbog kaladonta i price bez kraja.Konacno nesto zanimljivo.
Jesili imao prilike da citas " MISTERIJE SVIJETA" od Arthur C Clark-a?
Izvanredno stivo.Obavezno ga potrazi.
Inace imao sam priliku da cujem vise puta neke misteriozne price o dogadjajima koji su se dogodili nekim mojim poznanicima a koje su ostale neresive i neobjasnjive sve do dana danasnjeg.
Jedna od tih prica se odigrala davnih 90-tih godina jednoj grupi nasih Sjenicaka dok su bili na ekskurziji u Zeleniki.Imena necu pominjat jer imena nisu vazna vec dogadjaj.
Naime,setajuci kasno uvece RIVOM koja je povezivala Zeleniku sa nekim susednim mestom,u jednom trenutku neko iz grupe je(okrecuci se iza sebe slucajno)ugledao jednu cudnu "maglicastu formu" koja ih je u stopu pratila na nekoj razdaljini od 50-tak metara.Najprije su se iznenadili ali veoma brzo je prvobitno iznenadjenje preraslo u uzas i paniku kada su primetili da je"maglicasta forma" pocela naglo da poprima ljudske konture i kada je,odvojena nekih dvadesetak cm od tla,leteci pocela da im se priblizava.
Uplaseni scenom koja im se pojavila pred ocima momci su poceli da beze prema kampu u kojem su bili smesteni.Trceci cesto su se okrecali za sobom i za svo vrijeme "cudna senka" im je bila tik za ledjima dok se iznenada nije rasprsila i nestala ujednom obliznjem sumarku...
O ovom dogadjaju dugo nikom nisu nista pricali a ja sam je saznao tek nekoliko godina kasnije i to iz usta jednog momka koji je bio u toj grupi te famozne noci.
EVO JEDNOG ZAISTA [glow=red:9ffa6e595c]ZAGONETNOG NESTANKA[/glow:9ffa6e595c]...
H. A. Zeiber, kapetan peljarskoga broda J. C. Cousins, veselio se novom zadatku. Trebao je sa svojom posa*dom voditi francuski brod kroz opasne vode u luku Astoriju u Oregonu. Mnogo je ljudi ispratio Cousins na plovidbu. Kod Fort Stevensa brod je malo zastao jer je trebalo pričekati da prođe oseka kako bi isplovio na pućinu.
U 17 sati J. C. Cousins napokon je digao sidro. Na užas mnogih promatraća, nije više otišao na more, nego ravno na kopno te je ostao ležati na pješćanoj obali Clatsop Spita.
Nitko nije izašao s broda, kako bi se moglo očekivati, procijeniti štetu. Nije bio spušten ni čamac za spaša*vanje. Stotine svjedoka nemalo se čudilo. Kad se napokon ekipa za spašavanje popela na brod Cousins, nisu našli ni žive duše. Na štednjaku u brod*skoj kuhinji još uvijek su bili krumpiri i ugodno miri*sali, u pepeijari na komandnom mostu dimila se ciga*reta...
Nijedan od promatraća koji su dalekozorima pratili isplovljavanje i dizanje sidra nije vidio da je netko sišao s broda. Ni kapetan Zeiber, a ni koji drugi član posade nikada se više nisu pojavili. Njihov je nesta*nak ostao zagonetan.
TAJNA BRODA "[highlight=red:6bffcdfaf9]MARY CELESTE[/highlight:6bffcdfaf9]"
Brod s dva jarbola The Amazon oduvijek se smatrao nesretnim. Trojica njegovih vlasnika umrli su. Jedan*put se brod nasukao na stijene, a drugi put na branu. U luci je umalo potpuno izgorio. Kad se na posljetku ni jedan mornar više nije htio prijaviti na The Amazon, novi vlasnik preimenovao ga je u Marie Celeste. I pod tim imenom postao je svjetski poznat.
Dana 7. prosinca 1872. posada jedrenjaka Dei Gratia susrela je Marie Celeste u Atlantiku. lako se brod nala*zio u besprijekornu stanju, a jedra se neoštećeno na*pinjala na vjetru, na njemu nije bilo ni žive duše.
Kad je brod 4. studenoga isplovio s teretom alkohola iz New Yorka u smjeru Genove, na palubi su bili nje*gov vlasnik, kape*tan sa ženom i kćerkom, prvi čas*nik i sedmorica mornara. Sada ni*je bilo nikoga.
Uz šivaći stroj ka*petanove žene još se nalazila košulja njezina muža koju je htjela popraviti. U kapetanskoj ka*bini na stolu se na*lazio kapetanov zajutrak. Jajetu je već bio razbijen vrh. Igračke kapetanove kćeri bile su pažljivo pospremljene. Na harmoniju vlasnika broda nalazile su se note. I kabine posade bile su u redu. Ni*je bilo ni traga primjene sile ili znakova borbe. Nedos*tajao je samo čamac za spašavanje.
Posljednji zapis u brodskom dnevniku datirao je od 25. studenoga. Brod je ipak do svog nestanka očito držao kurs. Istražno povjerenstvo koje se bavilo sud*binom broda ustanovilo je kako je nemoguće da je s razapetim jedrima plovio točno po kursu koji je uzela Marie Celeste. Osim toga, povjerenstvo je objasnilo da posada nikada ne bi mogla pobjeći u tako malenom čamcu za spašavanje. Usto, Marie Celeste bila je u vrlo dobru stanju i spremna za plovidbu. Posadu broda više nikada nitko nije vidio niti se za nju čulo. Tajna broda Marie Celeste nikada nije razriješena.
[highlight=red:a86c388ed8]LUTAJUĆI U NIŠTA [/highlight:a86c388ed8]
Najstariji poznati slučaj nestalog sela datira iz 1585. godine. Taj se slučaj neprestano istražuje, ali još uvi*jek nije razjašnjen. Na otoku Ranoke, u današnjoj Sje*vernoj Karolini, Sir Walter Raleight i engleski doselje*nici osnovali su naselje. Ono je u idiličnoj okolici brzo raslo. Tlo je bilo plodno, a prva žetva uskoro se našla u ambarima. Tada je Walter Raleight odlučio ponov*no otploviti u Europu i dovesti nove doseljenike i još opreme. Kad se vratio, našao je selo mrtvo i napušte*no. Sjekire su još 1ežale ispod stabala koja su trebala
biti iskrčena. U ormarima i sanducima nalazila se od*jeća. Ništa nije upučivalo na borbu ili iznenadni odla*zak stanovnika. Nigdje se nisu našla trupla.
[highlight=red:4c3e584ab9]KAKO MOŽE NESTATI CELO SELO [/highlight:4c3e584ab9]
Fotografije iz zrakoplova ili satelita već dugo pokazu*ju da na svijetu postoje tisuće osamljenih mjesta. Može biti da su mnoga od njih napuštena jer tlo više ne može pružati hranu stanovnicima ili su presušili izvori. No mnoga mjesta napuštena su i bez vidljiva razloga. I katkad pod vrlo tajanstvenim okolnostima. Postavljač stupica Joe Labelbe često je, radeći, pos*ječivao eskimsko selo u sjevernoj Kanadi, udaljeno 300 kilometara od grada Churchilla.
No kad se u studenom 1930. opet približavao selu, sve je bilo drukčije nego inaće. Nijedan pas nije lajao, nije se vidio nijedan čovjek. Posvuda samo sablasna tiši*na.
Izgledalo je kao da su stanovnici napustili selo samo na nekoliko minuta. Lonci iznad vatre bili su puni je*la. U nekim kolibama postavljač stupica našao je ko*made odjeće u kojima su još bile šivače igle, kao da su upravo odloženi. Nije bilo nikakvih tragova borbe. Na obali jezera bili su kajaci. A najneobičnije je bilo to što su psi bili zavezani, ali izgladnjeli. U kolibama su nabijene eskimske puške bile naslonjene na zidove. A nijedan Eskim ne bi napustio svoje selo bez pasa i puške.
Labelle je obavijestio kanadsku konjaničku policiju. Nakon toga vojna policija istraživa1a je tajanstveni slučaj svim sredstvima. No čak i tragači koji su pročešlja1i kraj oko sela nisu ništa našli. Pretražili su kilo*metrima svaki metar, ali ništa nisu naš1i. Pripadnici konjaničke policije odustali su tek nakon nekoliko tje*dana potrage. U njihovim spisima piše da se nestanak Eskima može opisati samo kao neobjašnjiv
[highlight=red:10cd12e59d]KAKO SE ČOVEK RASPLINE U ZRAKU [/highlight:10cd12e59d]
Ne nestaju ljudi na tajanstven način samo na zemlji. Oni to čine i u zraku. Miljarder Alfred Loewenstein, bio je jedan od onih koji se rasplinuo u zraku. Letio je 4. srpnja 1928. tromotornim Fokkerom VII. iz Crydona u Bruxelles. Iznad kanala La Manche otišao je u WC i nikad više nije izašao. Njegov ga je sluga nakon nekog vremena počeo tražiti. Vrata WC-a bila su zatvorena iznutra, ali mali je prostor bio prazan.
Istražno povjerenstvo došlo je do zaključka da je mi*lijarder zacijelo zamijenio vrata kabine letjelice s vra*tima WC-a. No to je zapravo nemoguć zaključak. Jer bila bi potrebna snaga nekolicine muškaraca da se ti*jekom leta vrata otvore tek nekoliko centimetara. Ta*ko je Loewensteinov nestanak ostao zagonetan.
Isti je i slučaj Jerrolda I. Pottera, trgovca iz Kanakeea (američka država Illinois). On je 1968. letio sa svojom cenom na sastanak Lions kluba u Teksas. Na putu do WC-a razmijenio je još nekoliko rijeći s predsjedni*kom Lions kluba iz Ottawe. Ušavši u WC, Potter je zak1jučao vrata. Nakon nekoliko minuta turbulencije su zatresle zrakoplov. Kad su nešto iza toga počeli tražiti gospodina Pottera, WC je bio prazan, a pedesetpetogodišnjak netragom je nestao. Ni taj zagonetni s1učaj nikada nije razjašnjen..
[highlight=red:a7ae4560a7]ŠTA SE DOGODILO SA CEPELINOM[/highlight:a7ae4560a7]
Dana 18. kolovoza 1942. podigao se cepelin L-8 u zalijevu San Francisca. Poručnik D. Cody i pomorski ka*det Charles E. Adams tražili su svojim zračnim bro*dom neprijateljske podmornice ispred obale. Patrolni čamci i posade više ribarica primijetili su da je cepelin odjednom izgubio visinu i odmah nakon toga bio po*vučen uvis. Kontrolni toranj u zračnoj luci pokušavao je uspostaviti kontakt s dvojicom vojnika. Uzalud. Cepelin L-8 nije se javljao. Zračni brod uronio je u sivi oblak, jedini koji se nalazio na čistom plavom nebu. Kad je oblak otplovio, nestao je i cepelin.
Dva sata poslije cepelin L-8 pronađen je potpuno neoštećen na p1aži. No oba pomorska časnika nestala su, iako su njihovi padobrani bili u letjelici. Radijski uređaj radio je besprijekorno, paljenje je bilo nam*ješteno, jedna pedala gasa potpuno, a druga napola
“otvorena”. Ništa nije bilo u kvaru. Jedino su nedosta*jala dvojica vojnika. Unatoč intenzivnoj potrazi, nika*da nisu pronađeni.
[highlight=red:750b9bb5f7]GDE JE OTIŠLA NORFOLŠKA PUKOVNIJA[/highlight:750b9bb5f7]
U bici kod Galipolja 1915. godine poginulo je mnogo tisuća ljudi. Netragom je nestalo 266 vojnika. Tek ta*ko. Taj je događaj bio toliko neobičan, da je zapovjed*nik, general Sir Jan Hamilton, sastavio iscrpan izvještaj o tome i poslao ga britanskom ministru rata lordu Kitcheneru.
Mnogo je vojnika primijetilo kako je pukovnik Beauchamp s dijelom svoga bataljuna koji je pripadao nor*folškoj pukovniji umarširao u oblak što je lebdio iz*nad uzvisine. Iz tog se oblaka nikad više nije pojavilo 16 časnika i 250 vojnika. Nijednoga od njih više nika*da nitko nije vidio. Čak se nije našlo ni dugme s odore ili kopča s pojasa.
Nakon turske kapitulacije 1919. Englezi su kao prvo tražili oslobađanje navodno zarobljenih vojnika. No os*manlijska vlast nije mogla ispuniti zahtjev. Nikada nisu došli u vezu s vojnicima. Nisu uopće ništa znali o njima. Njihova je sudbina ostala nepoznata sve do danas.
[highlight=red:7264ca4c45]Gdje je nestaIa Legio IX. Hispania? [/highlight:7264ca4c45]
Deveta rimska legija, u borbi iskušana postrojba, tre*bala je 118. godine p. Kr. uspostaviti red na Iberijskom poluotoku, kad se brigantsko kraljevstvo pod vlada*rom Arviragusom pobunio protiv rimske vladavine. Legija je sastavljena samo radi gušenja ustanaka.
No ova elitna jedinica nikada nije stigla do područja koje su drža1i pobunjenici. Nije se vratila ni u Rim. Ni*kada nije pronađen trag 6000 vojnika i njihovoj prat*nji. Uzalud su arheolozi u proteklom stoljeću tragali za dokazima o sudbini IX. legije. Nije otkriven ni je*dan mač, ni jedan štit, ni jedna zastava. Već su i Rim*ljani bezuspješno tragali za “nesretnom devetom”, kako je spominju rimski spisi. Zapisi iz doba Marka Aurelija ne spominju više Legio IX. His pania. Na njezi*no mjesto stupila je Legio Victrix. Pobunjenici nikada nisu vidjeli elitnu jedinicu, zbog čega i nisu bili poseb*no nesretni.
...nadam se da cete i vi dati doprinos ovom delu foruma...
Svakako Stranac,iako su mi se veoma svidele price koje si postavio ja bih ipak akcenat dao na pojave i dogadjaje koji su se desili nama samima
ili nekom iz naseg okruzenja.Siguran sam da takvog materijala ima kod svakog od nas.
Nastavak price koju sam ja postavio se odigrao nekoliko trenutaka nakon sto su,ti nasi momci, uspeli da pobegnu i da se dokopaju kampa u kojem su bili smesteni.Naime kada su se malo pribrali i poceli da razgovaraju u vezi onoga sto im se dogodilo,jedan od njih je,zeleci da utvrdi koliko je vremena ta agonija trajala,zaprepasten ustanovio da mu se kazaljke na satu okrecu neverovatnom brzinom i to u razlicitim pravcima.
Sta im se dogodilo te noci,gde su to oni bil i zasto se to bas njima dogodilo predstavlja misteriju od koje se sav najezim kad god je iznova cujem.
Racunam na ostale da se ukljuce i ispricaju neku slicnu pricu koja ih je zacudila i kojoj do dana danasnjeg nisu uspeli da nadju logicno resenje.
svaka cast stranac na ovim pricama. stvarno je interesantno citati o tim dogadjanjima, ali kao sto i sam kazes nije lako verovati. u svakom slucaju mislim da postoji puno toga izmedju neba i zemlje nego sto mi , obicni ljudi mozemo videti. volela bih da mi kazes izvor ovih informacija, jer i ja volim da citam o takvim temama.
MISTERIJE SVETA
