If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
- Svi ljudi imaju zvezde, ali one svima ne znace isto. Za one koji putuju zvezde su vodici. Za druge, one su samo male svetiljke. Za naucnike one su problemi. Za mog poslovnog coveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo gore cute. Ali ti, ti ces imati zvezde kakve niko nema ...
- Sta hoces da kazes ?
- Kada budes nocu gledao u nebo, buduci da cu ja ziveti na jednoj od njih, buduci da cu se ja smejati na jednoj od njih, tebi ce se ciniti kao da se sve zvezde smeju!
I on ponovo prsnu u smeh.
- A kada se utesis jer covek se uvek utesi, bices srecan sto si me upoznao. Uvek ces mi biti prijatelj. Zeleces da se smejes sa mnom. I ponekad ces otvoriti svoj prozor, tako, iz pukog zadovoljstva ... A tvoji prijatelji ce se cudom cuditi kada vide kako se smejes gledajuci u nebo. Tada ces im reći:
- ''Da, zvezde me uvek uveseljavaju!''
A oni ce smatrati da si lud. Uvaljivacu te u grdne neprilike ...
I on se ponovo nasmeja.
- To ce biti kao da sam ti, umesto zvezda, poklonio hrpu malih praporaca koji umeju da se smeju ...
Antoan De Sent Egziperi - MALI PRINC
Pojavila se gotovo niodkuda. I ako je godinama zivela ne tako daleko od mene, ni slutio nisam da uopste i postoji.
Nismo se cak ni tako dobro upoznali, a ogromna bujica lepih osecanja potekla je davno isusenim koritom srece. Poput udara munje, brze od svakog razuma i od svake svesti, ljubav je svakodnevno rasla, tako da prosto ni ona a ni ja nismo uspevali da pratimo sav taj tok svih tih radjanja emocija u nama, u nasim dasama, u nasim srcima.
Zavoleli smo se, a da nismo ni bili svesni toga. Jedino cega smo oboje bili zaista svesni je cinjenica da u trenucima kada se nismo culi, oboje smo osecali neku uzasnu prazninu i ogroman nedostatak necega. Da, bili smo kao jedna licnost u dva razlicita tela. Licnost koja je u svakom trenutku trazila da se spoji sa onom svojom drugom polovinom. I zaista, oboje smo shvatili da samo zajedno cinimo onu pravu i idealnu celinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odseceno, nesavrseno.
Ne znam koliko dugo trcim. Satima, mozda, ili danima.
Alex mi je rekao da trcim. Pa trcim.
Morate razumjeti. Ja nisam posebna. Ja sam tek jedna obicna djevojka visoka metar pedeset osam i prosjecna po svemu.
No imam jednu tajnu. Mozete izgraditi zidove sve do neba, ali ja cu pronaci nacin da ih preletim. Mozete me sa sto tisuca ruku pokusati prikovati za tlo, no nekako cu se uspjeti oduprijeti. Mnogo nas je takvih, vise nego sto mislite. Ljudi koji odbijaju prestati vjerovati. Ljudi koji se odbijaju spustiti na zemlju. Ljudi koji vole u svijetu bez zidova, ljudi koji vole usprkos mrznji i odbijanju, koji se nadaju unatoc tomu sto nade bas i nema, i koji su u tome neustrasivi.
Volim te. Zapamti. Ne mogu mi to oduzeti.
Jedino cega smo oboje bili zaista svesni je cinjenica da u trenucima kada se nismo culi, oboje smo osecali neku uzasnu prazninu i ogroman nedostatak necega.
Nada je kao sunce. Kao vatra. Uništava mrak. Podgreva i ozaruje. Nadajte se, jer kao što virusi ne prežive u ključaloj vodi koja stoji iznad vatre, tako će i ono loše nestati jer je oterano istinskom nadom.
I kada vas gađaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koračajte, istrpite svaku nedaću i uspeh je neminovan. Onda ćete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas će veličati, govoreći da su oni zaslužni za vaš uspeh. Oprostite i sažalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.
"...Ljudi misle da je srodna dusa bice koje ce im savrseno odgovarati i svi ceznu za njom. Ali prava srodna dusa je ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve sto te sputava, osoba koja te podstice da promenis svoj zivot nabolje. Prava srodna dusa je verovatno najvaznija osoba koju ces ikada sresti, zato sto ce te mlatnuti o zid i probuditi te iz sna. Ali da doveka zivis sa srodnom dusom? Nema sanse. Previse je bolno. Srodne duse ti udju u zivot samo da bi skinule jos jedan sloj tebe a onda nestanu. Zahvali Bogu na tome."
Elizabeth Gilbert
Mozda je bolje tako... Mozda je bolje prekinuti naglo, prerezati sve dok plamen jos gori, nego doci do one tacke kad se neznost pretvara u ljubaznost, potreba u jednostavnu prisilu. Bolje je da ti nesto nedostaje nego prekinuti jer ti je previse. Vise volim ceznju od rutine."
Lucia Etxebarria - Ljubav, znatizelja, Prozac i sumnja
"..kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osjećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.
Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem da li smo se voljeli koji mesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost. Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva razočaranog djeteta, koje nije uspijevalo da pronadje drugara sa kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.
Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudjujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podijelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek htio da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti. Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osjećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne dogadjaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svijetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje. Po neki put, uveče, sa prozora moje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jerusalimu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju umiješ da daš onome ko je pored tebe..."
Tajna (Moravia)
"Žena mora svoje prijatelje i ljubavnike mudro birati, jer i oni mogu postati slični zloj maćehi i njezinim pokvarenim kćerima. Našim ljubavnicima ćesto dajemo moć velikog maga - velikog čarobnjaka. To je lako učiniti, jer ako se uistinu zbližimo, onda to postaje, ili nam se barem čini, nalik na otključavanje čarobnog staklenog atelijera. Ljubavnik može ugroziti i/ili uništiti čak i najtrajnije veze s našim vlastitim ciklusima i idejama. Razornog ljubavnika valja izbegavati. Bolji je ljubavnik onaj koji je fino sazdan od snažnih psihičkih mišića, a nježna mesa. Divljoj ženi pomaže i kad je ljubavnik takođe pomalo vidovit, osoba kojoj pogled "prodire" u njezino srce."
Clarissa Pinkola Estes "Žene koje trče s vukovima"
Duboko vjerujem da samo jednom u svom životu nađeš ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrene naopačke. Reći ćeš im stvari koje nikad nisi podijelio ni sa jednom dušom i oni će upiti sve što kažeš i zapravo poželjeti da čuju još toga. Dijelićete nade u budućnost, snove koji se nikad neće ostvariti, ciljeve koji se nikad nisu ostvarili i brojna razočarenja kojima će vas život počastiti. Ne možeš izdržati da im ne kažeš kad ti se nešto divno desi, jer znaš da će s tobom podijeliti tvoje uzbuđenje. Nije ih sramota da plaču s tobom kada si povrijeđen ili da se smiju s tobom kada praviš budalu od sebe. Oni nikad ne povrijede tvoja osjećanja niti se zbog njih osjećaš manje vrijednim, već te podižu i pokazuju ti stvari o tebi koje te čine posebnim pa čak i lijepim. Kada su oni u blizini nema nikad pritiska, zavisti ili takmičenja, već samo tiha smirenost. Možeš biti ono što jesi i ne brinuti o tome šta će oni misliti o tebi jer te vole zbog onoga što jesi. Stvari koje izgledaju beznačajno većini ljudi kao što je porukica, pjesma ili šetnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se čuvaju u srcima na sigurnom do kraja vijeka. Sjećanja o tvom djetinjstvu se vraćaju i osjećaš da su tako jasna da ti se čini kako ste ponovo mladi. Boje izgledaju svjetlije i sjajnije. Iako nije bio česta pojava ili ga uopšte nije bilo, smijeh postaje kao dio svakodnevnog života. Jedan ili dva telefonska poziva tokom dana pomažu ti da preguraš radni dan i uvijek ti vrate osmijeh na lice. U njihovom prisustvu ne osjećaš potrebu za neprekidnom pričom, već se osjećaš zadovoljnim što su u blizini. Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znaš da su toliko važne toj osobi koja vam je posebna. Misliš o toj osobi u svakoj prilici i u svemu što radiš. Prisjećaš ih se uz proste stvari kao što su blijedo plavo nebo, nježan vjetar pa čak i olujni oblak na obzorju. Otvaraš svoje srce iako znaš da jednog dana može biti slomljeno i u otvaranju srca doživljavaš ljubav i zadovoljstvo koje nikad nisi mislio da je moguće. Uviđaš da je ranjivost jedini način da svom srcu omogućiš da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plaši. Pronalaziš snagu u spoznaji da imaš pravog prijatelja i vjerovatno srodnu dušu koja će ti ostati vjerna do kraja. Život ti izgleda potpuno drugačiji, uzbudljiv i vrijedan življenja. Tvoja jedina nada i sigurnost je u uvjerenju da su oni dio tvog života.
Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama cinjenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvise skupo placena jednim razocarenjem, pa ma kako tesko ono bilo. Znakovi pored puta-Ivo Andric
"... Ali nisu bili najlepsi ni poljupci, ni ukradene vecernje setnje. Najlepsa je bila ona snaga koju je probudila ta ljubav, ona radosna zelja da zivim, da se borim i da se bacim u vatru zbog nje. Moci dati sebe u zamenu za jedan trenutak, moci zrtvovati godine za osmeh jedne zene, to je sreca. I to nisam izgubio. "
H.Hese "Srecan je ko ume da voli"
Uzimali smo jedno drugom rijec iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti nacin; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dvije sedmice.
U zivotu svakog coveka, govorio je, postoji samo jedna zena sa kojom moze da ostvari savrsenu vezu kao sto u zivotu svake zene postoji samo jedan muskarac sa kojim se osjeca kompletna. Pronaci se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinudjeni da zive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne ceznje.
“Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe; jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?”
“Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagodjavanja, prolazne privlacnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe.”
Poslije tog zakljucka, nisam prestajala da ponavljam: “Imali smo srecu, zar ne? Ko zna sta se iza toga krije, ko to zna?”
Na dan mog polaska, cekajući voz u malenoj stanici, zagrlio me je i sapnuo mi:
“U kom životu smo se već sreli?”
“U mnogim”, odgovorila sam mu i rasplakala se.
Kada budes dozivjela prvi put ljubav, shvatices kako protivurjecni i komicni mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubis, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muskaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraca paznju na tebe. U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i vise te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primjecuju, svi imaju neku lijepu rijec za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, tijelo obasjava dusu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvjetljavaju jedno drugo. Za kratko vrijeme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlaci i druge, kao što medvjede privlaci med.
"Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo područje. Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesnice."
Jelena, žena koje nema - Ivo Andrić
Raspored oziljaka na necijoj dusi cinilac je koji odredjije kakva ce licnost neko biti.Ponekad to obogacuje dusu,ponekad je slama.Tajna zivota je,cini se,u prevazilazenju stete i lakocom s kojom se nose oziljci.Ali u stvarnosti nema srca koje ostaje nezaseceno.Sam zivot je isuvise stvaran.A u nameri da voli nekoga bilo da je ljubavnik ili prijatelj,pojedinac nema izbora nego da bude realan.
Danijela Stil- BEZBEDNA LUKA
"Kako je tužno, čini mi se, što čovek nije bivao svestan svojih najljepših trenutaka u životu. U tim trenucima čovek obično neskromno svoju sreću smatra tek jednim od stepenika do nekog vrha, koji tek treba da mu se dogodi. Na kraju, kad spozna da posle tog stepenika nije vodilo nikud više, može samo žali što se uludo nadao boljem i još lepšem stepeniku i što makar taj trenutak nije proživio sa svešću o njegovoj punoći i krajnosti.
S druge strane, kad bi mu neko sveznajući nagovestio tu kulminaciju rečima: "Ovo će ti biti najsrećniji trenuci u životu" - da li bi umeo više njima da se raduje, ili bi, time, postao nesrećniji, pronalazeći u svojoj najvećoj životnoj sreći mane i nesavršenosti, usput shvatajući da se boljem od toga ne može više nadati. Valjda je Bogom dano neznanje o tom trenutku bolji izbor jer ipak ostvalja prostor za nadu. Ma kako ona nerealna bila. "
Zarko Lausevic
Ljubav bez slobode prirodno teži da bude posesivna.
A onog trenutka kada uđe posesivnost, počinjete da stvarate okove za druge i za sebe – jer ne možete da posedujete nekog a da on ne poseduje vas.
Ne možete nekoga da učinite robom a da sami ne postanete rob.
Šta god činite drugome, učinjeno je vama.
To je osnovni princip koji treba razumeti, da ljubav bez slobode nikada na donosi ispunjenje.
Knjiga Mudrosti- Osho
Sta jedna osoba daje drugoj?
Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg sto ima, daje od svog zivota. Ovo ne znaci nuzno da ona zrtvuje svoj zivot za drugog, vec da daje od onoga sto u njoj zivi, daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge – sve izraze i manifestacije onoga sto u njoj zivi. Davanjem svog zivota ona obogacuje drugu osobu, pojacavajuci svoju sopstvenu zivotnost pojacava osecaj zivotnosti drugog. Ona ne daje da bi primila, samo po sebi, davanje je izvanredna radost. Ali dajuci, ona ne moze a da nesto ne ozivi u drugoj osobi, a to sto je ozivljeno povratno se u njoj odrazava, u istinskom davanju ne moze a da ne primi ono sto joj se uzvraca. Davanje podrazumeva da smo i drugu osobu ucinili davaocem i da zajedno delimo radost sto je, zahvaljujuci oboma, nesto zazivelo.
__________________________________________________ ______________
Zelim da rastes i da se razvijas radi sebe,i na svoj nacin,a ne da bi meni sluzio.Jer volim te i osecam da sam jedno s tobom,ali s tobom takvim kakav jes,a ne kakav bi meni odgovarao kao objkeat koji bi ja koristila.....
"Paticu dan i noc, noc i dan. To moze potrajati nedeljama, mesecima, mozda cak i duze od godinu dana. - A, onda cu se jednog jutra probuditi, uvideti da mislim na nesto drugo i shvatiti da je najgore proslo. Srce je slomljeno, ali se oporavlja i uspeva ponovo da nazre lepotu zivota. To se i ranije desavalo i desavace se ponovo, ubedjen sam. Kad neko ode, odlazi zato sto neko drugi treba da dodje - dakle, ponovo cu sresti ljubav"
P. Koeljo "Zahir"
Stalno sam slusala o tome kako muskarci u djevojkama bude zene. On je u meni probudio djevojcicu… onu cistu i nevinu, onu sto voli da se igra, sto vjeruje bezuvjetno i voli bezrezervno… onu sto sam zaboravila da postoji… onu koja ce ga vjecno voljeti tako lako i snazno kako samo djevojcice to znaju!
