If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Svim clanovima islamske vjeroispovjesti zelim sretne Mubarek dane,puno zdravlja,bericeta, naravno, zajedno sa Vasim porodicama,da ga u miru i s´hajirom ispostite.
1. Namjere (nijjeta)
2. Ostavljanja svega onoga što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca.
Namjera je uvjet za ispravnost svih ibadeta, na što upućuju riječi Poslanika,
sallallahu alejhi ve selleme: "Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom". (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Post se razlikuje od drugih ibadeta po tome što on ne zahtjeva dijelovanje i činjenje nečega - suština posta je ostavljanje određenih stvari (hrane, pića, polnog odnosa i sl.). Upravo zbog toga namjera (nijjet) u postu ima posebne propise koji se razlikuju drugih ibadeta.
Obavezni post (ramazanski, iskupljenički, zavjetni i napaštanje ramazana) neće biti ispravan, ukoliko čovjek ne naumi (zanijjeti) tokom noći da će postiti, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti". (Hadis su zabilježili Tirmizi, Darekutni i dr.).
Onaj ko ustane u toku noći, kako bi sehurio, ili u srcu odluči da će sutradan postiti,smatra se postačem i ispunio je namjeru koja se traži za post. Ako zanijjeti s početka noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što kvari post: jede, ima odnos sa ženom, to neće pokvariti njegovu namjeru. Namjeru (nijjet) posta može poništiti jedna od dvije stvari: sumnja u njeno postojanje i namjera prekidanja posta. Islamski pravnici su podijeljenog mišljenja oko obaveznosti obnavljanja namjere (nijeta) za svaki novi dan ramazana. Ebu Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu namjeru,
što znači da je postač obavezan obnoviti namjeru posta svaku noć ramazana. Oni svoje mišljenje temelje na činjenici da je svaki dan ramazana zaseban ibadet. Imam Malik je stava da je dovoljna namjera prvu noć ramazana i da postač nije obavezan obnavljati namjerusvaku noć.
Kaže imam Malik: "Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio postititi i ostale dane. Čitav period od trideset ili dvadeset devet dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvoljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu".
Za ispravnost dobrovoljnog posta se ne uvjetuje namjera (nijet) u toku noći, nego je dozvoljeno donjeti namjeru u toku dana, prije i poslije podne, s tim da čovjek ne učini prije toga nešto što kvari post. Dokaz za to su riječi Aiše, radijallahu anha, : "Jednog dana Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ušao kod mene i rekao: "Imate li šta za jesti"? "Ne Allahov Poslaniče" – odgovorila sam mu. "Onda ja danas postim" – reče. (Hadis je zabilježio Muslim)
Postiti je obavezna samo ona osoba koja objedini šest svojstava:
1. Islam - nemusliman nije obavezan postiti. Islamski vladar nema pravo da ga prisili na to, što nikako ne znači da neće biti odgovoran na Sudnjem danu za njegovo ostavljanje.
2. Razum - osoba koja ne posjeduje razum, tj. nije u mogućnosti da razlikuje stvari i pojmove, nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : "Tri osobe se ne smatraju obveznicima: luđak, osim da mu se pamet vrati, … " U ovu kategoriju se mogu svrstati senilne osobe - osobe koje zbog duboke starosti izgube sposobnost razlikovanja i prepozanavanja stvari.
3. Punoljetnost (punoljetnost, u islamskom pravu, se postiže jednom od četiri stvari: dostizanjem 15 godina, izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, poluciranjem u snu i otpočinjanjem mjesečnog ciklusa (kod žene). Osoba kod koje se nađe jedna od navedenih stvari, smatra se punoljetnom). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, : "Tri osobe se ne smatraju obveznicima: maloljetnik, dok ne doživi poluciju u snu, … ". Maloljetne osobe nisu obavezne postiti, međutim od njihovih staratelja se traži da ih tome uče, kako bi ih navikli i pripremili za izvršavanje ovog velikog farza u punoljetnosti. Ashabi, radijallahu anhum, su učili svoju djecu postu. U slučaju da je neko od njih osjetio glad i počeo plakati, davali su mu vunenu igračku, da se njome zabavi do zalaska sunca. Treba gledati da djeca počnu sa postom od sedme godine, kada znaju razlikovati i raspoznavati stvari, jer se prije toga njihov post smatra nevažećim....
4. Mogućnost(sposobnost), tj da podnosi post bez poteškoće – osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:
a) osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što je starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto svakog dana ramazana, nahrane siromaha – jednom siromahu će dati četvrtinu saa' riže, brašana isl., ili 2, 40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, kojeg je koristio Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, a on se ogleda u pripremanju hrane za trideset siromaha.
b) osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i dojilja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana… "(El-Beqare, 185). Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju, ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: " Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće). (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže).
5. Boravak kod kuće – musafir, za vrijeme putovanja, nije obavezan postiti. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…. (El-Beqare, 185); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza. (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Ukoliko putniku nije teško postiti, bolje mu je da posti, a dokaz za to su riječi Ebu Derde, radijallahu anhu: "Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme, u veoma vrućem danu. Niko od nas nije postio osim Poslanik i Abdullah ibn Revaha". U slučaju poteškoće nije mu dozvoljeno postiti, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je čuo da neki ashabi, i pored teškoće, poste na putovanju: "Oni su griješnici, oni su griješnici". (Hadis je zabilježio Muslim).
6. Završetak mjesečnog i postporođajnog ciklusa - žena za vrijeme mjesečnice i postporođajnog ciklusa nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz"?! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).
Ako žena postane čista prije pojave zore, obavezna je zapostiti, makar se okupala tek poslije izlaska sunca.
d) Odgađanje napaštanja propuštenih dana ramazana
Sve osobe, koje su privremeno oslobođene obaveze posta: putnik, dojilja, trudnica, bolesnik koji se nada ozdravljenju i žena za vrijeme mjesečnice ili postporođajnog ciklusa, obavezne su napostiti propuštene dane prije drugog ramazana. Onaj od njih ko bezrazložno odgodi napaštanje, obavezan je uz post nahraniti za svaki dan siromaha, a onaj ko to uradi sa opravdanim razlogom, nije obavezan ništa više od napaštanja. Postavlja se pitanje: "Kakav je pravni status osobe koja umre prije nego li naposti propuštene dane?" Rekao je šejh Salih Fevzan u odgovoru na ovo pitanje : "Osoba koja umre prije nastupanja novog ramazana, oslobođena je bilo kakve odgovornosti i sankcija, zbog toga što je sav taj period, od ramazana do ramazana, ostavljen za napaštanje. Osoba koja umre nakon nastupanja novog ramazana: ako nije napostila propuštene dane iz opravdanog razloga, poput bolesti ili putovanja, takođe biva oslobođena odgovornosti i sankcija, a ako je to uradila bez valjanog šerijatskog razloga, njegovi nasljednici će izdvojiti iz zaostavštine onoliko imetka koliko je dovoljno da se nahrani siromah za svaki propušteni dan.
e) Post u krajevima u kojima Sunce kasno zalazi a rano izlazi
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji kaže: "Allah, dželle šenuhu, se obraća vjernicima i kaže: "O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste Allaha bojali" (El-Bekare, 183). U drugom ajetu pojašnjava početak i završetak posta i kaže: "Jedite i pijte sve dok crnu od bijele niti noći ne budete raspoznavali, a zatim do noći postite." (El-Bekare, 187).
Vidimo da je ajet općeg karaktera i ne odnosi samo na stanovnike ovog ili onog predjela, ovu ili onu vrstu i rasu. Stanovnici predjela u kojima je dan dug ulaze u opće značenje ovog ajeta (tj. obavezni su postiti od pojave zore do zalaska sunca, pa makar zalazak bio u 22:45). Onaj ko za vrijeme ramazana bude kod kuće, obavezan je postiti, bez obzira na dužinu i kratkoću dana. Izuzeti se može samo osoba koja ne može izdržati čitav dan, ili se pribojava smrti i bolesti. Toj osobi je dozvoljeno trenutno prekinuti post i uzeti onoliko hrane i pića koliko je dovoljno da se zadovolji najniža potreba. Nakon toga nastavlja sa postom, a taj dan je obavezna napostiti, u pogodnoj prilici za to." ("Fetava ramadan", 1/126).
Stvari koje kvare post možemo podjeliti u dvije vrste:
1. Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima, 2. stvari oko kojih postoji razilaženje.
Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima
1. Jelo i piće i sve ono što ih može zamjenuti, poput hranjivih inekcija ili infuzije
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, : "… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti … "(El-Beqare, 187)
2. Polni odnos
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Dozvoljava vam se da u noćima postaimate odnos sa ženama vašim… " (El-Beqare, 187)
3. Izlazak sperme sa strašću
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: "Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti". Riječi islamskih učenjaka "sa strašću", znače da je osoba, kojoj sperma izlazi zbog zdrastvenih problema, a ne zbog strasti, opravdana i njen post je ispravan. ....
4. Nastupanje mjesečnog ciklusa ili porođaja
Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz"?! (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).
5. Odmetništvo od islama
Kaže imam Ibn Kudame: "Nije mi poznato da među učenjacima postoji razilaženje oko toga da odmetništvo kvari post". (Pogledaj: "El-Mugni", 3/23)
Stvari oko kojih postoji razilaženje
1. Hidžama (izvlačenje štetene krvi iz predjela potiljka, pomoću posebnih instrumenata)
Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da hidžama kvari post, dok učenjaci ostala tri mezheba smatraju da ne kvari. Jače mišljenje je da hidžama ne kvari abdest, na što upućuju sljedeći dokazi:
-Riječi Abdullaha ibn Abbasa: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je za vrijeme posta i hadžskih obreda činio hidžamu". (Hadis je zabilježio Buharija)
-Riječi Enesa, radijallahu anhu: "U prvo vrijeme hidžama je bila pokuđena postaču. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prošao pored Dža'fera ibn ebi Taliba, u vrijeme dok je ovaj činio hidžamu i rekao: "Obojici je pokvaren post". Nakon toga, Poslanik je dozvolio hidžamu postaču.(Hadis je zabilježio Darekutni i ocjenio ga je jakim).
2. Namjerno uzrokovanje povraćanja
Većina učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba, smatra da namjerno uzrokovanje povraćanja kvari post, i kao dokaz uzima riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Onaj ko namjerno povrati, pokvaren mu je post i obavezan je nadoknaditi dan u kojem je to učinio". Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda i Abdullaha ibn Abbasa da su rekli da povraćanje niukom slučaju ne kvari post, što je slabo mišljenje i oprečno je hadisu kojeg smo naveli.
3. Namjera u srcu za prekidanjem posta
Većina učenjaka je stava da je post pokvaren osobi koja zanijeti (u srcu) prekidanje posta. Kažu: "Post je ibadet koji nije ispravan bez namjere(nijjeta), što znači da onaj ko zanijjeti prekid posta, gubi uvjet za njegovu ispravnost, kao što je slučaj sa namazom".(Pogledaj: "El-Mugni", 3/24).
4. Poljubac koji prouzrokuje izlazak mezja (mezj je tekučina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o odnosu).
Imam Ahmed i Malik su stava da izlazak mezja u ovom slučaju kvari abdest, a imam Ebu Hanifa i Šafija su stava da ne kvari. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin preferira drugo mišljenje, potkrepljujući to riječima Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji : "Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti". Pod zadovoljavanjem strasti se misli na izlazak sperme prilikom odnosa. (Pogledaj: "Fetava ramadan", 2/425).
5. Uzastopno (neprekidno) gledanje u ženu koje može prouzrokovati izlazak sperme
Imam Malik i Ahmed smatraju da to kvari post, a imam Ebu Hanifa i Šafija smatraju da ne kvari. Allah najbolje zna, ispravnije je da uzastopno gledanje u ženu, uz izlazak sperme ne kvari post, kao što ne kvari post razmišljanje o odnosu uz izlazak sperme.
Da bi pomenute stvari pokvarile post moraju se ispuniti tri uvjeta:
1. Znanje da neka od tih stvari kvari post i znanje da je nastupilo vrijeme iftara.
Dokaz za prvo su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Gospodaru naš, nemoj nas kažnjavati za ono što iz zaborava i pogreške uradimo". (El-Beqare, 286). U hadisu kojeg bilježi Muslim se navodi da je Allah, dželle šnuhu rekao: "Uslišio sam vašu dovu". Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio Adiju ibn Hatimu da naposti dane koje je pogrešno postio, zbog pogrešnog razumjevanja riječi Allaha, dželle šenuhu: " … jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti…" (El-Beqare, 187).
Dokaz da se poznavanje vremena u kojem nastupa iftar, uzima u obzir pri donošenju suda o ispravnosti (neispravnosti) posta, je slučaj koji se dogodio u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a kojeg prenosi Esma, kćerka Ebu Bekra, radijallahu anha. Naime, Esma, radijallahu anha, spominje da je jedna grupa ashaba u kojoj se ona nalazila, iftarila, u oblačnom danu, misleći da je zašlo sunce. Samo što su iftarili ukazalo se sunce. U ovoj predaji se ne spominje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredio napaštanje tog dana.
2. Svijesno činjenje neke od stvari koja kvari post
Onaj ko iz zaborava uradi nešto što kvari post, obavezan je prekinuti tu stvar onog trenutka kada se sjeti i njegov post je ispravan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Postač koji bude jeo ili pio iz zaborava, nastaviće postiti - Allah, dželle šenuhu ga je time napojio i nahranio"; a udrugoj predaji istog hadisa se kaže: "Ko se iftari u toku nekog od ramazanskih dana, iz zaborava, post mu je ispravan i nije obavezan ndoknaditi taj dan". (Hadis su zabilježili Buharija, Muslim i Hakim)
3. Namjerno ili svojevoljno činjenje stvari koja kvari post
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao i otvori svoje srce nevjerstvu – osim onoga ko na to bude prisiljen, a srce mu bude zadovoljno vjerovanjem - čeka Allahova srdžba i žestoka kazna". (En-Nahl, 106). Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Ako se čovjek oslobađa sankcije za izgovoranje riječi nevjerstva pod prisilom, nije teško zaključiti da se oslobađa sankcije za stvari koje se ne mogu uporediti sa nevjerstvom". (Pogledaj: "Fetava ramadan", 2/428 ). U prilog navedenoj tvrdnji idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Allah, dželle šenuhu, je oprostio mome ummetu ono što on iz pogreške, zaborava i pod prisilom učini". Post nije pokvaren osobi koja bude prisiljena da učini nešto što kvari post, osobi koja bez svoje volje proguta prašinu, osobi koja polucira u snu i sl.
1. progutati pljuvačku,
2. okusiti hranu i sažvakati je djetetu, pod uvjetom da ne dospije u unutrinu,
3. upotreba vode mimo pića kao što je: umjereno ispiranje usta i nosa, kupanje i plivanje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, polijevao glavu vodom zbog vrućine u toku posta,
4. upotreba misvaka na početku i na kraju dana. Pogrešno je mišljenje učenjaka hanbelijskog i šafijskog mezheba koji dozvoljavaju upotrebu misvaka samo do podne, jer nema vjerodostojnog teksta koji pravi razliku između ova dva perioda.
Što se tiče paste za zube bolje ju je ne koristiti, zbog toga što njen okus prodire do unutrine i teško ga je spriječiti u tome.
5. upotreba mirisa, češljanje i mazanje kose. Aiša, radijallahu anha, je češljala Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok je bio u i'tikafu.
6. upotreba lijekova pod uvjetom da ne dospiju u unutrinu, dobrovoljno davanje i analiza krvi,
7. poljubac, dodir, zagrljaj i sl., pod uvjetom da se čovjek može kontrolisati, sačuvati odnosa i izlaska sperme. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ljubio svoje žene i zabavljao se s njima u toku posta, međutim, znao je kontrolisati svoju strast, kao što to kaže Umu Selema, radijallahu anha.
To je najvrjednija noc tokom citave godine, a dokaz za to su rijeci Allaha dz. s. :
" Mi smo ga (Kur'an) objavili u noci Kadr.
- A sta ti mislis da je noc Kadr?
- Noc Kadr je bolja - vrjednija od hiljadu mjeseci ".
Odnosno, ibadet u toj noci, tj. klanjanje, ucenje i zikr bolji su i vrijedniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te noci.
Lijepo je traziti tu noc u neparnim nocima zadnje trecine ramazana.
Islamski ucenjaci su se razisli u odredivanju ove noci. Ima vise misljenja oko toga:
1. da ova noc pada dvadeset i prvu noc ramazana;
2. da ova noc pada dvadeset i trecu noc ramazana;
3. da ova noc pada dvadeset i petu noc ramazana;
4.da ova noc pada dvadeset i devetu noc ramazana;
5. da ova noc prelazi iz jedne u drugu neparnu noc zadnje trecine mjeseca ramazana;
Vecina smatra da je noc Lejletul-kadr dvadeset i sedma noc ramazana.
Ahmed biljezi hadis sa vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibni Omera r. a. da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko je bude trazio neka je trazi dvadeset i sedmu noc ".
Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Ebu Hurejre po kojem je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
" Ko provede noc kadr na kijamu sa imanom iskreno trazeci Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit ce mu oprosteno ono sto je ucinio od grijeha ".
Ahmed, Ibnu Madzdze i Tirmizi (koji ga drzi vjerodostojnim hadisom ) biljeze hadis od Aise r. a. koja kaze:
" Rekla sam : Poslanice, sta mislis ako saznam koja je to noc kadr, sta da ucim u njoj? "
Poslanik rece: " Reci Allahumme inneke'afuvvun tuhibbul'afve fa'fu anni ".
(O moj Gospodaru, Ti si taj koji oprasta, volis oprost pa mi oprosti).
Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile " lejletul - kadr " sa nekim posebnim nijetom i posebnim ucenjem.
Nafila te noci je obicna nocna nafila koja se klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je sto veci dio noci provesti klanjajuci nafilu, uceci Kur'an i cineci zikr Allahu dz. s.
I'tikaf
Islamski ucenjaci su se slozili u tome da je boravak u i'tikafu stvar koju je serijat ozakonio. Zna se da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem svakog ramazana boravio u i'tikafu zadnjih deset dana ramazana. Takoder su u i'tikafu boravile njegove supruge za njegova zivota i poslije. Boravili su i ashabi ali nema nista od vjerodostojnih predaja o vrijednosti i'tikafa.
Sartovi za onoga koji hoce da se zatvori u i'tikaf su: da bude musliman, da bude pametan i cist od dzunupluka, hajda ili nifasa.
Ruknovi i'tikafa su da se boravi u mesdzidu i da to bude s nijetom i'tikafa.
Ebu Hanife, Ahmed, Ishak i Ebu Sevr smatraju da se moze zatvoriti i u i'tikaf u mesdzidu gdje se dzematile obavlja pet dnevnih namaza.
Malik i Safija smatraju da se i'tikaf moze obaviti u bilo kojem mesdzidu.
Onaj koji je u i'tikafu uci ezan na minaretu ako su njena vrata unutar dzamije, ali ako su van dzamije onda bi bio pokvaren i i'tikaf ako bi izlazio i ezanio.
I'tikaf se racuna po nocima zadnjih deset dana ramazana.
Ulazi se u i'tikaf prije aksama dvadesete ili dvadeset i prve noci (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).
Izlazi se nakon aksama zadnje noci mjeseca ramazana po misljenju Ebu Hanife i Safije, dok je po misljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok mu'tekif ( onaj koji je u i'tikafu ) ne izade klanjati Bajram.
Lijepo je ( mustehab ) da mu'tekif klanja mnogo nafila, da se uposli namazom, ucenjem Kur'ana a. s. , da izgovara tespih ( subhanellah ), tahmid (el - hamdulillah ), tehlil (la ilahe illellah ) i tekbir ( Allahu ekber ), da izgovara istigfar salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi we sellem, da uci dove i da vrijeme provodi u ibadetu, poboznosti i takvaluku.
U ovo spada ucenje, citanje i studiranje tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga i knjiga iz oblasti zivotopisa Poslanika sallallahu alejhi we sellem.
Mekruh je osobi u i'tikafu da se bavi necim sto je se ne tice, bilo da se radi o rijecima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje kontakta i razgovora sa svijetom misleci da se time priblizava Allahu dz. s.
Allahov Poslanik s.a.v.s je naredio zekatul-fitr da očisti postača od ružna i nepristojna govora i da bude hrana siromasima. MUDROST PROPISIVANJA Zekatul fitr je jedan od šartova uspjeha na dunjaluku i ahiretu, kako to veli Svevišnji Allah u Kur'anu: “Uspjeće samo oni koji ga (imetak) očiste, često spominju svoga Gospodara i molitvu obavljaju." (Prijevod značenja, El-E'ala, 14.-15.)
Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a. se prenosi da je rekao: "Resulullah, s.a.v.s. bi objašnjavajući ajet: "Uspjeće samo oni koji ga očiste, često spominju svoga Gospodara i molitvu obavljaju," rekao: ”To su oni koji svoj zekatu-l-fitr podijele prije nego li dođu na musallu da klanjaju bajram-namaz." (Bilježi Ibn Merdevijeh) ...
Hafiz el-Bejheki i Ibn Ebi Hatim prenose od Abdullaha ibn Omera, r.a. da je rekao:
“Ovaj ajet je objavljen u povodu davanja sadekatul-fitra prije nego li se klanja bajram -namaz." Grupa tabi'ina je smatrala da nema bolje sadake od sadekatul-fitra i da se napoje oni koji su mnogo žedni. Ova sadaka predstavlja sredstvo za čišćenje postača od ružnih i nevaljalih riječi koje je izgovorio prilikom posta. Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik s.a.v.s., je naredio zekatul-fitr da očisti postača od ružna i nepristojna govora, i da bude hrana siromasima. Ko je udjeli prije bajram-namaza ubrojati će mu se kao primljeni zekat, a ko je udijeli poslije bajram-namaza, tada mu se ubraja u običnu sadaku." (Bilježe Ebu Davud i Ibn Madže) .... Kao što je opće poznato bilježe se mnogi kur'anski ajeti i Resulullahovi hadisi koji ukazuju na vrijednost sadake bez obzira bila ona naređena ili pohvalna. Iz gore spomenutog hadisa Ibn Abbasa jasno se može zaključiti mudrost propisivanja sadekatul-ifitr, a to je: čišćenje postača, briga za siromašnim na način da ne dolaze u situaciju da traže pomoć, nego bogati odlaze njima i pomažu im, unošenje sreće i radosti u srca siromašnih za vrijeme bajrama, na dan kada se svi muslimani raduju njegovu dolasku. Resulullah, s.a.v.s. je rekao: "Poštedite ih ovaj dan da obilaze druge i traže pomoć!" (Bilježe Ed-Darekutni i Bejheki) Pored ovoga islamska ulema je pridodala još neke mudrosti njegova propisivanja: - Ona predstavlja zekat na tijelo, da ga Allah sačuva zdravim još jednu godinu, - Odraz zahvalnosti Svevišnjem Allahu na blagodatima koje je dao postačima i što im je omogućio da u pokornosti Njemu provedu ovaj mubarek mjesec.
PROPIS U ŠERIJATU Zekatul-fitr je vadžib-obavezan, kako se navodi u hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim od Ibn Omera, r.a. da je rekao: "Allahov Poslanik s.a.v.s je propisao zekatul-fitr u ramazanu ljudima u visini jednog sa'a temri ili ječma za svakog slobodnog i roba, muško i žensko od muslimana." U Buharijinoj predaji se bilježi: “Mlađim i odraslim muslimanima." Ova institucija je vadžib za svakog muslimana lično i za one koje je dužan izdržavati kao što su: žena, djeca, roditelji ukoliko su stari, posluga koja radi kod njega, uz uvjet da posjeduje određenu količinu imetka.
OBVEZUJUĆA KOLIČINA HRANE Ta količina je sa' od temri, ječma, pšenice, grožđica, riže, kukuruza, ili drugih žitarica koje se koriste za kuhanje. Obavezno ju je izdvojiti ukoliko se posjeduje za sebe i svoju porodicu dovoljno hrane u toku bajramskih dana. Količina od jednog sa'a jeste 4 mudda, a mudd je mjera koja predstavlja napunjene dvije šake srednje veličine. A ko ne bude posjedovao dovoljnu količinu, neka izdvoji koliko može, shodno riječima Svevišnjeg Allaha: "Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte- za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, oni će biti od onih koji će uspjeti." (Prijevod značenja, Et-Tegabun, 16.)
NOVČANA PROTUVRIJEDNOST Većina islamske uleme stoji na stanovištu da nije dozvoljeno čovjeku da udijeli zekatul-fitr u novčanoj protuvrijednosti hrane, jer se to kosi sa naredbom Poslanika, s.a.v.s. i kosi se sa postupcima i praksom ashaba r.a. Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, r.a. da je rekao: "Mi smo zekatul-fitr davali u hrani ili sa' ječma, pšenice, temri, ili grožđica." (Muttefekun alejhi) A da je novčana protuvrijednost bolja, oni bi je zasigurno davali. Ono što potvrđuje ispravnost stava većine islamskih učenjaka jeste činjenica da kada se udjeljuje u količini, to je vidljiva sadaka, a kada se udjeljuje u novcu ,to je skrivena sadaka. Kada se udjeljuje sa' hrane ili žitarica, to postaje javno i općte poznato među svim muslimanima, velikim i malim, i u udjeljivanju se ogleda i oblik međusobnog upoznavanja muslimana, dok se udjeljivanje u novcu svodi samo na poznavanje dviju osoba, onaj koji udjeljuje i onaj koji uzima. Zekatul-fitr je vidljiva obaveza i nije dozvoljeno je tajno udjeljivati, kao što nije dozvoljeno udjeljivati je u nekom drugom, osim propisanom, vremenu.
VRIJEME DAVANJA Obaveza nastupa sa nastupanjem bajramske noći, a postoje tri vremena njegova izdvajanja:
1. Vrijeme kada je dozvoljeno, a to je izdvajanje prije bajrama na dan ili dva, jer se bilježi od Ibn Omera da je rekao: “Ashabi su izdvajali zekatul-fitr prije bajrama na dan ili dva."
2. Najbolje vrijeme je od zore pa sve do početka klanjanja bajram-namaza, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s zabranio da se izdvaja poslije klanjanja bajram-namaza.
3. Vrijeme nadoknade je vrijeme poslije bajram-namaza pa dalje. Islamska ulema se složila da je čovjek dužan izdvojiti zekatu-l-fitr sve dok je živ i dok hoda dunjalukom i da nikada sa njega neće spasti ta obaveza.
Ko daje i kome se daje
1. Dozvoljeno je udijeliti zekatul-fitr na bilo koju od osam kategorija spomenutih u ajetu o zekatu iz sure Et-Tewbe 60. ajet, a siromasi su najpreči da im se udijeli, kao što se jasno vidi iz spomentuog hadisa Ibn Abbasa r.a. u kome se kaže: "..i hrana siromasima."
2. Spada obaveza zekatul-fitra sa onog koji sam ne posjeduje bajramsku dnevnu potrepštinu, jer: "Allah ne obavezuje čovjeka što nije u mogućnosti."
3. Dozvoljeno je da grupa da svoj zekatul-fitr jednoj osobi i da jedan udijeli grupi.
4. Lijepo je da se udijeli i za djecu koja su još u utrobi svojih majki, jer je tako prakticirao Osman ibn Affan, r.a. treći halifa.
Dragi Allahu molimo te tvojim najljepšim imenima ucini nas od onih koji nece bacati svoju hranu ma koliko god ona bila neukusna ili ma koliko mi bili siti. Molimo te subhanehu ve te'ala da sve siromahe nahraniš i uputiš zajedno sa nama na pravi put.
Molimo te da nas uciniš osjecajnim i da pogledamo oko sebe i da pomognemo jetimu, sirotom, starom, bolesnom i svim onim kojima je potrebna pomoc. Molimo te da nam se smiluješ i da nam grijehe oprostiš i da primiš naš post i naša dobra djela i da nas uvedeš u Dzennet amin.
U susret Ramazanu
Ramazan serif mubarek olsun
)
