If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Ovaj snimak je nastalo na Aljasci, a snimljena je sa jednog broda sa kojeg su dvojica muškaraca promatrala kako kit lovi vidru i njeno mladunče. U jednome trenutku majka skače na njihov brod i spašava se. No, nikako ne uspeva pronaći svoje mladunče. Kada shvati da ga nema u blizini počne ispuštati zvukove koji nalikuju na nekontrolirani plač. Iako je pronašla sigurnost na brodu još uvek je proganja kit pa se ne usuđuje skočiti u more. No, čim se on povukao vidra je skočila u more i nastavila tužnu potragu za svojim mladunčetom.
Lav mekog srca odbranio je mladunče gnuo od razjarenog drugog lava. Na snimku koji je postavljen na Jutjubu vidi se kako mladunče trči pravo u čeljusti mladog Lava, ali umesto da ga ubije i pojede, on se zaigrao sa gnuom.
Da li je bio sit ili je lav bio mekog srca, pa nije mogao da ubije mladunče koje se mazilo oko njega. Dodirivao ga je njuškom, šapu je stavio na njegovu glavu, a kada je druga mačka skočila na obrok hrabro se usprotivio i zaštitio ga.
Jednom prilikom su jednog starog pastira, koji je već preko 70 godina čuvao ovce upitali novinari: ”Da li možete da nam ispričate nešto posebno što vam se dogodilo tokom tih godina?”
Razlog, zašto su novinari uopšte došli bio je taj da je država odlučila da mu dodeli počasnu penziju za njegov 80. rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao, eto već punih sedam decenija.
Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je bilo neprijatno što su uopšte došli oni kojima se ni u snu čovek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu neko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje.
Novinari kao novinari, napadni kao osice, nisu hteli tek tako da odu, a prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo priču.
Imao je on običnih priča, koje su za “običnu raju” i koje se mogu pričati uz vatru deci, ali je mislio da su one suvišne. I onda je počeo priču:
"Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejako štene. Onako mali mi se svideo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana sam ga zavoleo. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, delio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lepo napredovalo.
No, seljani su me zadirkivati govoreći da je to vuk i da bi trebalo da ga ubijem jer će se dogoditi veliko zlo. Kako sam mogao da ih poslušam kad mi je srcu priraslo?
Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je u čuvanju ovaca.
Jednog kasnog, letnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali vazduh je bio težak, kao da će kiša.Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u senci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile.
Kent Wang/Flickr.com
Kent Wang/Flickr.com
Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna! Neko krkljanje i režanje! Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak šta se dešava. Vrata kolibice su gledala na zapad.
U smeru prema Suncu moj je pas sedeo. Njuška mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postranice, sunce mu je sijalo kroz oči. Kao da je mesto njih imao dve žeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa još uvek vrelog mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što se dogodilo…
Ušao sam hladno, mirno u kolibu i skinuo pušku iznad vrata i ponovo izašao.
Podigao sam lagano pušku, nanišanio u glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomakao. Kao da je osećao krivicu što je prokockao moje poverenje, koje sam uložio u njega. Povukao sam obarač i on je pao.
Da bih nekako spasio, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što ranije nisam poslušao seljane. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica.
Možete zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam između ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice...
Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvezdu na nebu…
Od onda je prošlo 60 godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas desilo. Od onda sam se nekako povukao u sebe. Reči su mi nevoljno prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.
Cena toga je bila visoka, a niko me nije pitao da li želim da kupim to iskustvo
__________________
JEL SJENICA DJE JE
NEKAD BILA .... ?
Pas se ``onesvijestio`` od prevelike radosti (VIDEO)
Nikada niste čuli ovakav vrisak. Naime, ovaj pas koji se zove Casey ispustio je istinski vrisak sreće kada je njegova prijateljica nakon višegodišnjeg izbivanja ponovo došla kući. Rebecca Svetina i njen pas Casey drugovi su već devet godina iako je njihova veza često bila osuđena na daljinu.
Kada je Rebecca počela studij za za komunikologa Casey je bio samo štene. U pauzama na Univerzitetu ona bi uvijek dolazila kući, a Casey bi uvijek bio tu da je dočeka. Tako je bilo puno dočeka i ispraćaja sve dok Rebecca nije otišla u Sloveniju na dvije godine,
Kada se konačno vratila Casey nije mogao biti sretniji što je vidi. U jednom trenutku se pravio čak da se onesvjestio od prevelike radosti, Njena porodica je također bila uzbuđena ali je maleni bio glavna zvijezda. Da je zaista bilo tako uvjerite se i sami u ovom videu.
Pas se ``onesvijestio`` od prevelike radosti (VIDEO)
Nikada niste čuli ovakav vrisak. Naime, ovaj pas koji se zove Casey ispustio je istinski vrisak sreće kada je njegova prijateljica nakon višegodišnjeg izbivanja ponovo došla kući. Rebecca Svetina i njen pas Casey drugovi su već devet godina iako je njihova veza često bila osuđena na daljinu.
Kada je Rebecca počela studij za za komunikologa Casey je bio samo štene. U pauzama na Univerzitetu ona bi uvijek dolazila kući, a Casey bi uvijek bio tu da je dočeka. Tako je bilo puno dočeka i ispraćaja sve dok Rebecca nije otišla u Sloveniju na dvije godine,
Kada se konačno vratila Casey nije mogao biti sretniji što je vidi. U jednom trenutku se pravio čak da se onesvjestio od prevelike radosti, Njena porodica je također bila uzbuđena ali je maleni bio glavna zvijezda. Da je zaista bilo tako uvjerite se i sami u ovom videu.
...Kakav dirljiv prizor ...do padanja u nesvest
... Sta reci na ovaj izliv lavine emocija kad vam se lavica obraduje
sigurno padate s nogu
__________________
Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš.