If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Hahahaha nasmija me Zlatko.
Nekim ljudima treba skinuti dzak sa glave da bi mogli vidjeti u kakvoj se zabludi nalaze!
Pusti covjeka on se oseca da je veci sandzaklija od vecine iako jos uvijek nije uspeo da skine taj dzak koji su mu nabili poput julara i nedozvoljavaju mu da misli svojom glavom i vidi svojim ocima.
Ovaj post odaje tvoju ličnost, tvoju pismenost i poltronizam.
Ti si jedan od onih pamtnih koji vec od jednog procitanog posta proceni o kakvoj se osobi radi a zakljucak je naravno (losa osoba)
Opusti se malo i napisi neki post i na ostalim temama u kojima se ne pominje tvoj idol.
Ljudi, ja sam u ovoj temi postavio jedno sasvim obicno pitanje na koje sam, na zalost, dobio provokativan odgovor. Ja sam donekle kriv sto sam uopste postavljao pitanje ali nisam kriv za razvoj ovakvih provokacija zato vas molim da ne kvarimo vise ovu temu
Goražde: Policajac Aleksandar Lučić spasio život Feridu Mehiću
Zapovjednik Odjela sudske policije u Goraždu Senad Šehović predložit će da policajac Aleksandar Lučić bude nagrađen zbog spretnosti, hrabrosti i požrtvovanosti kojom je u noći sa srijede na četvrtak spasio jedan ljudski život. Lučić je bio dežurni u prostorijama Općinskog suda, a prilikom redovnog obilaska zgrade ugledao je prolaznika koji ide ka Mostu Alije Izetbegovića.
- Oko 23.15 sati u blizini pekare "Korzo" vidio je čovjeka kako ide pustom ulicom i govori da će se ubiti, da više nikome neće biti na teretu. Odlučio ga je pratiti i u trenutku kada je čovjek počeo prelaziti most, brzo se uputio prema njemu - kažu Šehović.
Na ogradi mosta desila se scena kao iz filmova, nakon koje je nesretni prolaznik, za kojeg će se kasnije ustanoviti da je Ferid Mehić iz Goražda, spašen i zbrinut u bolnici.
- Kada sam mu prišao na nekoliko koraka, on me upozorio da ne prilazim ili će skočiti. Rekao je da ima bolesno dijete, suprugu, da teško žive i da nema ništa. Nakon kraćeg ubjeđivanja odlučio sam odglumiti da mu neko pokušava prići s druge strane, povikao sam da mu ne prilaze, a kada se okrenuo, bacio sam se na njega i prebacio ga nazad preko ograde - kaže Lučić.
Uz pomoć građana te pripadnika PS Goražde Mehić je prebačen do Urgentnog centra Kantonalne bolnice, odakle je transportovan na Psihijatrijsku kliniku u Sarajevu. Sudski policajac Lučić nagrađen je za hrabrost i 2003. godine, kada je, kao pripadnik Jedinice za podršku MUP-a BPK Goražde, dvije žene spašavao iz požara.
U 2010.godini se navrsava sto godina od rodjenja bosanskohercegovackog knjizevnika Mese Selimovica.Tim povodom Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine namjerava 26.aprila 2010.odrzati cjelodnevni medjunarodni skup o djelu Mese Selimovica,dok ce Muzej knjizevnosti i pozorisne umjestnosti BiH organizirati u Sarajevu i Tuzli izlozba posvecenu zivotu i djelu tog velikog knjizevnika.
Obiljezavanju stote Selimovicevog rodjenja doprinos ce dati i druge organizacije,poput Narodnih pozorista Tuzle i Sarajeva,koji ce tih dana na repertoaru imati obnovljena ili nove predstave napravljene na osnovu djela Mese Selimovica.
Pored toga,TV i radio programi bice posveceni Selimovicevom zivotu i djelu,a udruzenja pisaca odrzavat ce knjizevne programe vezane za ovog bh.knjizevnika.
Proljetni broj casopisa"Novi izraz"bit ce posvecen prikazima njegovog djela,uz sudjelovanje slavista iz svijeta koji su se bavili prevodjenjem ili interpretacijama Selimoviceve knjizevnosti.
Predstavnici Tuzle,Selimovicevog rodnog grada,i Sarajeva,grada u kome je zivio i radio,pokusat ce,u dogovoru s BiH Postom postici suglasnost u dizajnu i promet postanske marke s likom Mese Selimovica.
__________________ "Stiže proleće,
žao mi je svih onih kojima to nije važno."
Preminuo Omer Pobrić, osnivač Instituta sevdaha
Srijeda, 20 Januar 2010 Naš istaknuti glazbenik, osnivač Instituta sevdaha Omer Pobrić, preminuo je večeras na putu Sarajevo-Visoko, potvrđeno je FTV-u iz MUP-u Kantona Sarajevo. Neslužbeno se doznaje da je smrt nastupila od posljedica srčanog udara tijekom vožnje. Naime, oko 19 sati, operativni centar MUP-a KS-a telefonon je obavješten da se na autoputu u Jošanici putničko vozilo kreće nepravilnom putanjom. Na mjestu događaja policijaci su zatekli putničko vozilo koje je udarilo u zaštitnu ogradu mosta u Jošanici, a u vozilu se nalazio vozač bez svijesti. Doktor hitne medicinske pomoći konstatirao je smrt vozača. Izvršenim provjerama utvrđeno je da se radi o Omeru Pobriću, čije je tijelo po naređenju dežurne kantonalne tužiteljice prevezeno u prosekturu Bare radi obdukcije, nakon čega će biti poznat točan uzrok smrt. Svima koji su ikad čuli ime Omera Pobrića prva asocijacija je sevdalinka, kojoj je posvetio cijeli život, a posebno posljednjih 20 godina. Smatrajući svedalinku ugroženom, da joj u modernom vremenu prijeti zaborav i nestanak, sve svoje sposobnosti, bogato znanje i iskustvo Omer Pobrić usmjerio je, posebno posljednjih desetljeća života, na njezino očuvanje. Godine 2003. osnovao je Institut svedaha u kojem je već prava riznica snimaka sevdalinki. Institut je i organizator festivala sevdalinke. Sve što je radio u Institutu logičan je nastavak posla započetog još 1979. godine kada je osnovao Muzički atelje Omega i posvetio se producentskom, snimateljskom i aranžerskom radu. Tako je velikanima sevdalinke snimo više albuma: Safetu Isoviću čak pet, Mehi Puziću tri, Himzi Polovini, Hanki Paldum, Zehri Deović te Zaimu Imamoviću. Posebnu pažnju obraćao je sazlijama, izvornim grupama i guslarima. Omer Pobrić ostat će upamćen po bogatoj karijeri u kojoj se ostvario kao izvođač, tekstopisac, kompozitor, aranžer. Sudjelovao je na brojnim festivalima, posebno vezan bio za Ilidžanski festival. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Rođen je u Tešnju 8. septembra 1945. godine, a živio je u Mulićima, općina Visoko. -----
Ženski edukacioni centar „Nahla” već četvrtu godinu realizira kampanju „Osoba koju vrijedi upoznati”. Cilj kampanje je savremenim jezikom komuniciranja približiti i predstaviti ličnost i osobine Božijeg poslanika što većem broju ljudi kako bi razumjeli njegov život, misiju i postignuća, te neutralizirati negativni imidž koji prati islam i muslimane. Kampanjom želimo doprinijeti boljem razumijevanju u našem društvu.
Program dešavanja u toku kampanje "Osoba koju vrijedi upoznati"
Upoznajte se s programom dešavanja koja smo pripremili za vas u okviru kampanje "Osoba koju vrijedi upoznati":
15-28. februar - billboardi s hadisima u 25 bh. gradova
16-28. februar - plakati s Poslanikovim porukama u tramvajima u Sarajevu,
PONEDJELJAK, 22. februar u 19 h - „POSLANIK U MOM ŽIVOTU“ – večer s Eldinom Huseinbegovićem
Odabrane tekstove iz zbirke eseja, članaka i poezije "Poslanik u mom životu" čitat će Mirza Mušija i Selma Fišeković.
UTORAK, 23. februar u 18 h - tribina za vjeroučitelje: "KAKO O POSLANIKU GOVORITI MLADIMA"
Učesnici:
hfz. mr. Kenan Musić, viši asistent na Katedri za hadis Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu
prof. Mina Pleh, savjetnica za nastavu vjeronauke Prosvjetno pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo
prof. Ibrahim Begović, savjetnik za vjeronauku i mektebsku nastavu u Vjerskoprosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Moderatorica tribine: Zehra Alispahić
ČETVRTAK, 25. februar u 18 h - promocija knjiga: "Sira - životopis posljednjeg Allahovog poslanika“ dr. Safveta Halilovića i „Stopama Božijeg poslanika, pouke iz života Muhammeda, a.s." Tarika Ramadana.
Mjesto dešavanja: multimedijalna sala ŽEC "Nahla", Džemala Bijedića 122 na Otoci.
COLOR="DarkOrchid"]U glavnom gradu BiH građani proslavljaju 16 godinu nezavisnosti
1. marta 1992. godine građani su se opredijelili za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. 16 godina poslije, Dan nezavisnosti BiH obilježava se samo u jednom dijelu ove zemlje.
1. marta 1992. godine bh. građani su se na referendumu opredijelili za nezavisnost BiH. Ovaj datum danas se obilježava samo u Federaciji, dok je u RS-u 1. mart običan radni dan. 1. mart ipak je historijska činjenica. Tog dana 1992. godine 64 posto građana BiH potvrdno je odgovorilo na referendumsko pitanje da li ste zato da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda.
Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Kada je Skupština SR BiH usvojila deklaraciju o nezavisnosti, tadašnji lider SDS-a a sada haški bjegunac Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu nestankom: 'Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje'. Ove riječi nisu bile samo dio neprimjerene skupštinske retorike. U ratu koji je uslijedio stotine hiljada ljudi je ubijeno, više od milion protjerano, a ratnim zločinima i genocidom izmijenjena je demografska struktura BiH.
Izetbegović: „1. mart je bio naša sudbina“
Nakon rata, nekadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović odgovorio je na pitanje da li je, umjesto referenduma za nezavisnost, bilo drugog rješenja: „1 mart je bio naša sudbina i neumjesno je pa i griješno pitanje da li je išta moglo biti drugačije. Mi ne bismo bili ono što jesmo da smo tada u ime sumnjive sigurnosti izabrali potčinjavanje“.
Referendum za nezavisnost BiH nadgledali su posmatrači OSCE-a i tadašnje Evropske zajednice, kaže Mirko Bošković koji je u vrijeme referenduma bio predsjednik Republičke izborne komisje: 'Mogu reći da je bilo oko 2,500 posmatrača referenduma i izuzetno visoku ocjenu su dali o kvalitetu provedenog referenduma'.
Clanak-jedne-zagrebacke-novinarke-o-Sarajevu..!
Bilo bi pogresno poceti pricu o Sarajevu bez cevapcica i rock'n'roll-a, tako da izvjestaj pocinje uz podrsku 'deset u pola, bez luka'. U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad moze s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. U vijek cete pronaci svirku 'uzivo' i UZIVATIIIII... A dalje? Ne zelim pisati o sarajevskim muzejima i slicnim zgradurinama, jer ih mozete naci u svakom turistickom vodicu i na Internetu. Zelim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono sto cine taj toliko puta opisani i opjevani 'sarajevski duh'. Sarajlije su jedan cudan narod. Nikad nece prvi prici. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda ce vas prvo malo gledati i ocijenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li 'RAJA' ili 'PAPAK'. To je jedina statusna razlika. U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti boze, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokusaja da se napravi nesto kao sarajevski jet set, i to uglavnom od nekih 'padobranaca', i na svu srecu to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traze se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se moze dogo diti da sjedite za stolom kraj ministra, rock zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo 'LEVATI' traze autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju 'poznat mi ovaj frajer odnekud' i nastave pijuckati pice, cak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, sto se lako moze dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokusati to isto pice naplatiti trostruko. Sto nije pokusaj prijevare ili izvlacenja novca, vec jednostavno jos jedan test koji morate proci: da li ste LEVAT ili ne. Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i recenica 'MOJNE NIME' (satrovacki -nemoj meni). Upali svaki put, a mozda dobijete i turu na racun kuce.
Sto je jos karakteristicno? Jedan, 'TAKE IT EASY' pristup svemu i svakomu. Sarajevo se jos uvijek uporno odbija ukljuciti u stresni europski zivot i s vakodnevnu trku i frku. Istina, sve vise se radi i sve vise se nesto ganja, ali tradicija podnevne 'kahve' jos uvijek je tu. Sarajlije jos uvijek pokusavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da 'sve sto mozes odgoditi za sutra, ni pod razno ne cini danas'. Nemojte se iznenaditi ako pocesto cujete 'stipu bolan to' i 'cekaj da na miru popijem kafu'. U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada. Vecina dobrih stvari obavlja se 'usput' i 'slucajno'. Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slucajno ima visak skija. Na planini slucajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slucajno ima vikendicu i rostilj. Slucajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dan a, i slijedece dvije godine ljude usput davite pricom o slucajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slucajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kuci gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije. Sve pocinje i zavrsava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog zeluca vratite i s majcom na kojoj stoji 'CEVAPCICI, CEVAPCICI, CEVAPCICI'. Taj cuveni bosanski 'fast food' jedite samo na Bascarsiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slucajno ne trazite 'burek sa sirom, mesom ili slicno', inace ce vas gledati k'o levata. U Sarajevu je BUREK burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znaci, imate burek, buredzike ( mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredzike, krumpirusu, zeljanicu, tikvenicu i jos nekih drugih vrsta PITA. Jos jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, cim cujete 'znas li onaj..', prekinite pricu. U Sarajevu se prave vicevi na racun svih mogucih situacija, ma kako one bile crne. Citav svijet moze plakati, ali Sarajlije ce o tome napraviti vic. Pa sto mislite kako su prezivjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima vec i raznim anegdotama iz svakodnevnog zivota, PA STO CEKATE?
Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo ! I nema potrebe da cekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo . Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slucajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kuci cete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivna te da preuvelicavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva. Dosla sam u posjetu i ostala nekoliko godina. Takvo je Sarajevo , ali dok ga ne dozivite ne mozete niti znati.
A ja sve kontala da su 'LEVATI' oni koji koji pisu lijevom rukom.
Almir Čehajić Batko "Adis Junuzović nije preminuo, Adisa su ubili"
Adis Junuzović 19-godišnji mladić iz Srebrenice preminuo je čekajući transplantaciju srca. Nije preminuo zbog toga što nije imao novca, preminuo je zbog onih "sposobnih" koji vode ovu državu i zahvaljujući kojima Bosna i Hercegovina ni do danas nije članica Eurotransplanta, i kako kaže Almir Čehajić Batko, "Adis nije preminuo, Adisa su ubili"...
Piše: Tatjana Sekulić
Adisu Junuzoviću prije godinu dana dijagnosticirana je kardiomiopatija, odnosno teško oboljenje srčanog mišića. Bila je neophodna transplantacija srca i dobri ljudi su novac prikupili za svega sedam dana.
Almir Čehajić Batko, veliki humanitarac, mjesecima je putem svoje emisije na Radio Kameleonu, koju prenosi televizija OBN, doslovno molio da se pomogne mladiću čija je jedina želja bila ozdravljenje, mladiću koji je molio ljekare da mu spase život.
Batko je vrištao, urlao i molio, no oni koji su svojim zakonom doslovno ugasili jedan mladi život nisu ga čuli.
Prije nekoliko mjeseci Adis je uvršten na listu čekanja Eurotransplanta. No, s obzirom da BiH nije članica tog programa čekanje se odužilo. Adis je čekao, urađena mu je kateterizacija i biopsija, međutim, njegovo stanje se pogoršavalo.
Kako tvrdi Batko, doktor Mirsad Kacila je želio pomoći 19-godišnjem mladiću i ugraditi mu vještačko srce i pripremiti ga za operaciju, međutim to nije bilo moguće.
"Skupili smo novac, ovo je bila jedna od najuspješnijih akcija, no čekali smo pet mjeseci. Vrištao sam, molio sam da se pomogne. Ljudima koji žive vani je prosto nevjerovatno da naš zakon nije dozvolio da Adis ode na transplantaciju. U inostranstvu se djeca helikopterima izmještaju, za tamošnje ljekare je nedopustivo da dijete umre. Da je Adis umro zbog toga što nije bilo novca rekao bih da je preminuo, ali ovako, s obzirom da sam i sam ljekar mogu reći da je Adis ubijen", kazao je Batko za Sarajevo-x.com.
Porodica Junuzović je iz Srebrenice. Sadeta, Adisova majka, u ratu je izgubila supruga, a još jedan njen sin je preminuo od srčanog oboljenja. Molila je da spase Adisa, međutim oni koji su trebali čuti vapaje majke još jednom su začepili uši i zatvorili oči.
U Bosni i Hercegovini ima još mnogo mladih osoba kojima je prijeko potrebna pomoć dobrih ljudi. No, novčana pomoć nije upitna koliko pomoć države da da svoju saglasnost, donese zakon i pristupi Eurotransplantu.
Ipak, za takvo nešto je potrebno sjesti pola sata i dogovoriti se, a to je teško. Kako većinom glasova usvojiti prijedlog u kojem nema riječi o povećanju njihovih plata?
Gospodo, pomislite da, ne daj Bože, jednoga dana i vaše dijete može biti u ovakvoj situaciji.
Pomislite na majku Sadetu Junuzović koja je preživjela genocid u Srebrenici, majku koja je izgubila jedno dijete i molila vas da joj spasite drugo. Stižu li do vas krici ranjenog majčinog srca?
Možda je vrijeme da zbog ovih mladih života koji se gube, jednom prestanete biti Srbi, Hrvati i Bošnjaci, i postanete ljudi.
(Sarajevo-x.com)
From Israel without love: Otvoreno pismo Nemanji Kusturici
Sjeme ne pada daleko od bundeve
pise :Marijan Hajnal Izrael
Na obostranu sreću, nismo ni po čemu slični, ali naše putanje su se nekoliko puta presjekle: u Čekrčićima, na Gorici, u Beogradu, u Izraelu, u duhovnosti, filmovima (istina, nešto različitim), i, ako je to posebno značajno tebi, u vjeri pramajki. No, nisu te podudarnosti razlog zašto trošim svoje dragocjeno vrijeme da bih ti napisao ove redove. Nismo uopšte bitni, ni ti, ni ja. U nastavku ćeš otkriti zašto to činim, iako nisi dostojan ni mog vremena ni moje pažnje
Tvoja i moja žena su iz Čekrčića (danas Čekrekčije), tragičnog srpskog sela na liniji razdvajanja. Kao klin usječeno dolinom Bosne, opkoljeno sa tri strane snagama Vojske BiH, selo nije imalo ni teoretske šanse da se održi. Kao na dlanu bili su stanovnici izloženi snajperskoj i artiljerijskoj vatri sa Banjera, Kote, iz samog gada. Gotovo da nije bilo porodice u selu iz koje nije pala bar jedna muška glava. Medju njima, iz jedine hrvatske porodice u selu, i brat moje supruge, pogođen na mostu, na dužnosti prevodioca za UNPROFOR, nije nosio pušku.
Tokom cijelog rata to selo je bilo neprolazna barijera na putu ka deblokiranju Sarajeva. Kao i mnoge druge bojišnice, unaprijed je od integriranih nedomicilnih četničko-paravojnih formacija žrtvovano i iskorišteno za napade i granatiranja, u ovom slučaju Visokog, grada u kom sam se rodio. U tom selu i u gradu bili su tokom svih godina rata, sve do Daytona, moja rodbina, prijatelji, školski drugovi, odijeljeni, osuđeni na nesuđenu suprotstavljenost. Do rata živio sam u Sarajevu, na Koševskom brdu, a najbliže i najomiljenije mjesto izletišta, s predivnim pogledom na Sarajevo, bila je Gorica. Ta tvoja Gorica, s Romima sa kojima si rastao, kojima si ostao doživotno dužan i pred kojima se nikad nećeš moći oprati, bila je i moja Gorica, s koje sam gledao u posljednjim danima mira tonjenje grada u nezadrživo približavajući užas.
Nažalost, u najgorim sudbonosnim trenucima dijelili smo neko vrijeme prisutnost u Beogradu, čak su nam isti politički domaćini nudili gostoprimstvo, s tom razlikom što sam im se ja vrlo brzo izmakao, zahvalio i otputovao sa porodicom za Izrael. No, ti dolaziš redovno i u Svetu zemlju, ali ne kao Emir, već kao lobistički pulen Nemanja. Iste mecene koje su orkestrirale ratom u Jugoslaviji imaju svoje sluge koje te dočekuju, organiziraju projekcije i neke koncerte što su ispod svakog kulturnog kriterijuma i minimuma ukusa. Svi vi zajedno me postiđujete svojim prisustvom i podsjećanjem na sve patnje kojima sam propatio u bivšoj domovini i nametnutom egzilu. Kao i Bregović, nema bitnije razlike među vama u dekadentnosti, vrijeđate mrtve i žive žrtve vašim primitivnim populizmom. Kao da Izrael nema dovoljno svojih šund-pokvarenjaka, vi trebate da omogućite širenje horizonata spoznaje o balkanskim negativnostima.
Ime Emir (po značenju: vođa, vladar, zapovjednik) trebalo bi se odnositi na harizmatičnu osobu, koja uživa dar povjerenja, milost izabranosti i pozvanosti. Takvo ime si odbacio i zamijenio si ga za Nemanja. U početku nisam vjerovao, mislio sam da se radi o zlonamjernom podmetanju. U pozadini se krila tvoja koristoljubiva tendencioznost i malicioznost.
I meni su susjedi ispraznili stan, mnogi članovi porodice su stradali, ostali raseljeni, neki do danas raspamećeni, ali moja porodica je stradavala kao jugoslavenska, južnoslavenska, i ne prvi, već peti put uzastopno u proteklim ratovima. Ipak, ja se nikom nisam priklonio. A i da sam krenuo putem kao ti, imao bih više prava na to. No, moja majka Radmila je bila i ostala za mene Bogumila. Odgajajući mene i mog brata (koji je tvog godišta) nikad nije pomenula naciju i vjeru. Nikad! A i kako bi? Zatečenu kao ratno siroče u zimu 1942. na kupreškoj visoravni, ostavljenu u snijegu, izgladnjelu, bolesnu, na samrti, pronašli je partizani i dali na usvajanje. Tri porodice su je usvajale, svaki put druge nacionalnosti. Neka tragična kob pratila je i tada, iznova ostajući sama. Njena najkraća filosofija je bila: „Budi čovjek i u svakom gledaj čovjeka.“
A ti, Emire, priklonio se zlikovcima i još prkosiš. Rujući po najosjetljivijim ranama povijesti, pripremaš film prema Andrićevom romanu „Na Drini ćuprija“.
Šubara protiv gunja: Nemanja, srednji vek
Providno je šta namjeravaš postići time. Za sitne i prolazne interese kriminalaca kojima služiš, nastojiš zacementirati podjele i nesloge. Pa i taj višegradski most, zadužbina, opstao je kao simbol mogućeg suživota, povezujući Istok i Zapad. Oživljavanje mržnje onemogućava razum da se uzdigne iznad uzroka ratova. Estetičar sam po profesiji pa mogu biti i filmski kritičar. O filmovima koji su te proslavili nemam pozitivne ocjene. Scene u njima variraju od vulgarnih do porno-opscenih, prikazuješ pedofiliju, dekadentnost, nemoral, nakaznost. I lažeš, pri čemu se ne može reći da „lažeš lepo“. Ali profani truli Zapad, taj skup hijena, žeđa i gladuje za upravo takvim naturalnim primitivizmom kojeg istog, samo nagizdanog, napudranog, kriju u magacinima svojih muzeja voštanih figura.
Osim toga, poslije saznanja o fizičkom napadu na dr Edina Mutevelića, sa žaljenjem mogu konstatirati da su te sva ta priznanja jedino uspjela unaprijediti od sarajevskog čaršijskog fakina do kabadahije. Da imaš imalo ljudske časti, vratio bi novac Andreju Nikolaidisu i pokušao sprati ljagu koju si na sebe sam nabacio, tužeći nečasnom sluganskom sudu tog mladog novinara koji se odvažio da javno o tebi saopšti istinu. Taj sud je produžena šapa istog onog koji je naredio bombardovanje Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva (našeg, tvog i mog), koji je naredio da se pobiju svi muški stanovnici Srebrenice.
Ti sam kažeš da nisi želio pred svijetom izreći očekivanu osudu balkanskog krvnika, da je fašista i gad: „Tu ključnu rečenicu nikada nisam izgovorio.“
Zato što si se priklonio gadovima i fašistima najcrnje vrste, ti nisi samo dželatov šegrt, već si opunomoćeni nadvojvoda samog Sotone. Mene ne možeš tužiti. Zbog duševne boli i svih gubitaka koje sam ja pretrpio, može se dogoditi samo suprotno, pa ti slobodno mogu reći da je nedovoljno biti gad, treba biti monstrum pa ne osuditi monstruma.
Na kraju, da se vratim našim dobrim majkama i pramajkama. Da si se sjetio da napraviš film o stradanju Bogumila, sigurno je da nikada ne bi uzeo ime Nemanja. Napokon, ko zna, sjeme ne pada daleko od bundeve, u krajnjoj, makar i podsvjesnoj namjeri, možda si ipak pošten i svojim povratkom iluzornim korijenima (a zlu se oni ne mogu sagledati), te opkoljen i prožet nasiljem, dobrovoljno ispaštaš neku nemanjićku krivicu koja te kida dok te ne iskida i od vajnog filmadžije ne ostane samo jedan mali mokrogorski bludnik bez kompasa, zagubljen u prašumi vječitog velimirovićevsko-amfilohijevskog košmarnog balkanskog bezumlja.
Znam da je premalo ostalo čovjeka u tebi, u protivnom bi na Gorici kleknuo pred Romima moleći ih za oprost i bar teatralno-dramaturški pozvao ih da tuku i ubiju izdajnika. Međutim, ti Romi nisu oni kakvim si ih predstavio u svojim filmovima. Ispao si diletant i nepoznavalac romske kulture. Ponizio si ih poništavajući njihova povijesna stradanja. To su istinski dobri i civilizovani ljudi. Mislim da bi se okrenuli od tebe, čak te i ne udostojivši prezirom koji zaslužuješ.
* Autor je magistar sociologije: živi i radi u Izraelu. Tekst je objavljen na blogu Zokster.net
"Nasilje nad ženom u muslimanskoj zajednici je još tabu tema"
Upravo iz tog razloga Ženski edukacioni centar "Nahla" organizirao je javnu tribinu o temi "Nasilje nad ženom u muslimanskoj zajednici, šutnja - odobravanje - ignoriranje".
Gosti tribine bili su Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće iz Fondacije lokalne demokratije i dr. Enes Ljevaković - šef katedre fikha na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i fetvai-emin u Vijeću za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Uvodničarka i moderatorica bila je mr. Zehra Alispahić.
Nasilje nad ženama u muslimanskoj zajednici još uvijek je tabu tema, kazala je za Fenu Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće iz Fondacije lokalne demokratije.
Gđa Hodžić-Lemeš je istaknula da u Sigurnoj kući imaju višestruke povratke istih osoba, a najveći razlog tome je društveno neriješeno pitanje nasilja nad ženama.
Ova kuća u saradnji s Centrima za socijalni rad Kantona Sarajevo ima kontinuirano finansiranje, što nije slučaj s ostalim Sigurnim kućama u Federaciji BiH.
"Žena ne dolazi u Sigurnu kuću zbog jednog šamara. Uglavnom su to višegodišnja brutalna premlaćivanja, a sve zbog šutnje i neodobravanja sredine u kojoj živi", istaknula je Hodžić-Lemeš i kazala da se to mora promijeniti i da nasilje mora prijeći iz privatnog u društveni problem.
"Ovakve tribine su važne jer se često dešava da pojedinci tvrde da u muslimanskim porodicama nema nasilja jer to nije u vjerskom i kulturnom običaju islama, međutim to je potpuno pogrešno. Naime, 25 posto anketiranih udatih žena u Siriji kazalo je da je doživjelo nasilje od strane svog muža", kazala je u uvodnom izlaganju Zehra Alispahić, profesorica na Fakultetu islamskih nauka.
Ona je pojasnila da u BiH postoji tzv. balkanski sindrom koji se objašnjava time da je žena nemoćna i zavisna, a muškarac je agresivan i takvi stereotipi se moraju zaustaviti.
