If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i srecu,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
...Tisina srca kada je prazno i nehajno na bilo sta, bilo dobro il zlo, bilo lijepo il ruzno...srce je mirno...tisina u njemu,oko njega i na njemu...
Samoca duse kada je usamljena pa makar bila usred stanpeda, ona je usamljena i srusena skoro pa i neprimjetna...
I one su komponente insana nehajnog i nijemog...kao drvo je...jal vjetar, jal bura, jal mecava, jal sunce, jal kisa, jal susa ono je nepomicno i njemo...kao da nam govori pustite me!!!
Pustite me na miru da uzivam u tisini vjetra svog i samoci mjeseca sto me zijareti nocu kada i zvijezde odumiru....jer u toj tisini i samoci ja sad zivim dok cas promjene sa
neba ne dodje!
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
Kao da je nesto sasvim obicno, beznacajno, izbledelo... Zavrseno... Mrtvo... Kako sam se samo prevarila. Uspesno sam lagala samu sebe sve ove godine. Duge godine. Preduge... Pa, evo me... Ni tamo, ni ovde... Negde u sredini. Razapeta izmedju dva grada. Dve drzave. Dva veka. Onoga sto je bilo. I onoga sto nikada nece biti. Dva razlicita sveta.
Jos uvek u noci, prstima po platnu crnoga neba, crtam obrise svile njegovih usana. Svile koja je zarila bledu put moga tela... Dovraga... Volela sam ga. Itekako. Htela sam ga kraj sebe celu vecnost. I nisam ga htela tu ni sekunde. Rastrgana izmedju ljubavi, strasti, zelje da mu pripadam u potpunosti, da mu poklonim svaki delic svoga tela, duse, srca, celi zivot, i straha od istog, nisam znala bolje. Oterala sam ga od sebe. Odgurnula. Odbacila kao staru, bezveznu, ofucanu stvar. A da to nisam ni shvatila.
Neka sam prokleta. Bolje nisam ni zasluzila.
Sto mi danas prolazi kroz misli
dok kroz redove neke tudje pjesme pronalazim tebe
i mene u zagrljaju sto beskrajem moje ceznje plovi...
"..........a mogli smo zaista smo mogli"
zaustaviti nase strasti sto vjetrovima pruzili smo tako olako, ne sanjajuci cak da ce nam u nekim usamljenim nocima biti potrebni...
...zaista smo mogli "naslikati jedno drugo u ocima. Mogli smo nabrati snove, kad niko ih ne vidi. Mogli smo, biti samo mi, dvoje. Biti ono sto i jesmo. Sreca izmedju dva zareza. Ljubav, slucajno, nevjericom darovana. Istina, duginim bojama kroz oko predana.
A mogli smo, Boze, kako smo mogli....Ali samo mogli..."
TI ne znas moje dane
da odlaze...
i ne vracaju se
ne poznas moj lik
sutra
i noci same mi ostavljas
A da molim te
neces me videti
dok kisne sate
sa tugom provodim
jos jedan moj san
lako odlazi
ti ne znas
da vreme brzo prolazi!
Nagazih na sihir ima zemana i vakta,
ne prepoznah otad ni druge ni sebe,
dusa bjese uvjet tog sejtanskog pakta,
dadoh je za sevdah sve zaradi tebe.
Misljah neka valah vrijedan je on toga,
od samog rodjenja njegova sam znadoh,
kad stanemo skupa pred dragoga Boga,
oprostit ce vjerovah sto dusu prodadoh.
Eh mladost je samo mala.bijela ptica,
mami te i bjezi satkana od straha,
a srce je gnjezdo bodljikavih zica,
gdje ta ptica brzo ostane bez daha.
Ja ti dadoh ono sto ti smedoh dati,
ti pocijepa mi srce i na licu smijeh
sto te rijeka bistrih ne mogu oprati,
jer tvoje je ime crn stembilj za grijeh.
Sad kad bijela ptica polagahno mrije,
a u gnijezdu tisi njen postaje poj,
u avliji duse drugo sunce grije,
njome seta insan od zlata mu soj.
U ruci mu hamajlija kao krv crvena,
kurtalisa me sihira ,otvori mi oci,
jos u meni nije mrtva ona zena,
sto bez straha ovim dunjalukom kroci.
Drhtim kad se usne dodiruju nase,
kad vudzudi gore pod jorganom noci,
ni sve mracne sile vise me ne plase,
jer sa njim ce sabah u moj aksam doci.
Sad on sjedi mudar na tron srca moga,
moje je njegovo do poslednjeg casa,
ti postade sultan bez vatana svoga,
i u gori slavuj bez opojnog glasa.
Njegova je pjesma i svaki njen stih,
ja sam morska skoljka on u meni sedef,
izvest cu mu ime najljepse od svih .
od srme i zlata na mog srca djerdjef.
__________________ Love Means Never Having to Say You're Sorry
u srcu reci nastaju,tamo zivotnu pricu pisu.
govore nam gde gresimo ili gde cemo pogresiti.
drugi nam kaljaju misli...
o TEBI
o MENI
o NAMA
o svemu svetom za nas .
kvare nam mastu , snove sve ono lepo
i nezno od cega se drugi boje.
ne znajuci da je to sreca koja se tek kroji
i zasto da se ljubavi bojim.
udji u zemlju snova da sanjamo zajedno nase snove.
u njima nema mrznje i tuge ...
nema svadja i ljubomore....
u njima smo samo mi srecni i zadovoljni.
zaboravi na momente sadasnjost - svakodnevnicu...
sanjajmo nase ostrvo zaboravljenih leptira ...
livade crvenih ruza ...
zaboravimo sve ruzno sto nam se desilo i podjimo
nasim putem , tamo negde ...
TAMO !
iza ruzinog zbuna !!! :**
Kad me obuzme tuga, sapnem li ime tvoje, hoce li biti lakse? I pomisao na tebe hoce li
bar malo ublaziti bol? Hocu li uspjeti svoja svitanja gledati nekim drugim, nenatecenim ocima?
Hocu lli u odsjaju jutra prepoznati zelju tvoju i glas sto me zove? Tako zelim ispruziti ruku da me dodirnes, da me povedes nekim starim stazama srece. Da mi osmijeh vratis na lice i suzu zaustavis negdje na pola puta. Da razmak izmedju nasih misli nestane zauvijek i da postoji samo jedna misao, ona Nasa, o Nama.
Hocu li ikad opet biti ona stara Ja, ona prposna i vesela, razigrana i nasmijana, ili ce i dalje sjene tuge krociti mojih putem zivota? Hoce li svjetlost ljubavi zalutati makar na tren i u ovaj svijet i drhtaj hladnoce pretvoriti u drhtaj strasti?
Trebam tvoj dodir, tvoje ruke, tvoj osmijeh. Vrati mi srecu u srce, osmijeh na lice. Vrati me opet meni, kad me budes svojom zvao. Udahni mi ljubav u dusu, razlistaj me, pusti neka moji mirisi zagospodare prostorom i tvojim nosnicama.Ti znas, moje srce je ogromno, evo, nudim ti ga na dlanu, tvoje je, zasto oklijevas?
Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju .
Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo ,
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem ,
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .
Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalna sto u meni odavno postojis .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima .
Neponovljiv si , neizmjerno blag i mojim snovima potreban , otkriven
i zacet u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasao rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistao ,
dohvatio vjecni smisao i pomjerio granice mog beskonacnog svemira .
Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .
Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao bice svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivni moja , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .
Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.
Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.
Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.
Zelim ti reci koliko te volim,ali ne mogu,
moja ljubav prema tebi je beskonacna,vjecna,
pokusavam ti to rijecima opisati...ne uspjeva,
jer za moju ljubav prema tebi jednostavno nema rijeci,
ali ipak znam da znas sta za tebe osjecam
i nikada te ne zelim izgubiti...
Ti si moja zvijezda koja me osvjetljava
i kada jednog dana nebi bio pored mene,za mene svijetliti mogao,
svijetlio bi u mom srcu koje kuca samo za tebe,
nadam se da nikada neces otici i u tami izgoriti...
Nista na ovom svijetu nemoze pokazati
koliko te volim,
koliko mi nedostajes,
nitko ne poznaje moje suze
koje te dozivaju kad nisi tu...
Nista nemoze pokazati
koliko mislim i ceznem za tobom,
koliko mi nedostaje tvoj pogled,osmjeh,...miris...
Nista,pa cak ni te dvije rijeci nisu nista,
jer ih svatko reci moze,
a ja ti zelim moje osjecaje, ljubavi pokazati,
al ona je jaca i veca,
puno snaznija i toplija,nego te dvije rijeci ...volim te.
-Znate li koliko ja imam godina?Hajde pogadjajte!
-Ne znam,oko 80 ili?
-Napunio sam u minulom mjesecu 90 godina!
-Moje cestitke i zelim vam da dozivite 100-tu!
-Ne! Za ime bozje ne zelite mi to!Rekao sam vam da sam napunio 90 ali vi ne znate da sam ja umro prije ravno 7 godina.
-Gospodine,ja sam upravo pomislila ,divno ima 90 godina a jos uvjek je mentalno fit.
-Ne nisam lud,pa ipak ponovicu vam.Ja sam umro prije 7 godina.
-Ok! Ja sada vodim konverzaciju sa mrtvim covjekom ili sam sama pomalo skrenula?
-Avgust 17 je tacan datum.Ne niste vi skrenuli.Nego,htio bi vas nesto upitati?
-Izvolite,slobodno me upitajte.
-Jeste li vi zivi?
-Hm,ne mislite valjda ozbiljno?
-Da!Ozbiljno vas pitam.
-Jesam ili mi se mozda cini da jesam.Sad bas nista ne razumijem.
-Volite li?
-Gospodine ne razumijem cemu zagonetna pitanja?
-To je samo uvertura u ono sto cu vam reci!Sjedite bicu kratak.
-Hvala,sva sam se pretvorila u uho.Da cujem.
-Znate ja sam rodjen i odrastao u religioznoj obitelji.Moj odgoj je bio konzervativan i tome shodno strog.Ratni vihor me je odvukao kao 17-godisnjaka na frontu u Rusiji,pred
portama Staljingrada.Vratio sam se ziv,na veliko cudo obitelji.Studirao i zavrsio za masinskog inzinjera.U svojoj 27 godini zivota upoznam nju.divnu,cednu,pitomu i lijepu djevojku iz mog komsiluka.Proveo sam sa njom punih 60 godina u braku.Uz nju sam konvertirao u najljepsoj religiji zvanoj Ljubav.Ona je bila moj zivot,Sa njenim odlaskom sa ovog svijeta odnjela je i moj zivot.Kad se mrak spusti i ostanem sam,prizivam uspomene i na zidu kao na platnu zivota ,promicu slike svega to smo skupa prezivljavali.
Boze kako mi nedostaje moj zivot.
-Dragi moj gospodine,navukli ste me na tanak led a ispod jezero pitanja!Ako upadnem u njemu ili cu se zaledit ili izaci za jednu mudrost jaca.Bilo je zadovoljstvo slusati vas!
Prizeljkujem da nase sledece vidjenje bude veselije.
Glavu gore vi ste bar znali sta je kljuc zivota.Dovidjenja:
Izlazeci iz kuce,cula sam kako uzdise,ili mozda izdise"mrtav covjek" iza mojih ledja.
Svjez i hladan zrak nije odagnao trunak nelagodnosti a jesenje lisce pod mojim cizmama kao da je vec saputalo pitanje kojeg sam se bojala postaviti i sebi i drugima.
Jesam li ja ziva?
U zivotu se mogu puno toga odreci,jer mi nije toliko vazno kao sto si mi ti vazan,tebe se nikada nebi mogla odreci jer ti si moj zivot.Koliko god da zivim voljet cu te,...disati samo za tebe,...zelim uz tebe ostariti i jednog dana kada umrem zelim u tvojim rukama umrijeti.Toliko te volim i zahvalna sam sto postojis...ti si zvijezda u mom zivotu koja mi pokazuje put,jedno najcarobnije i najljepse bice na cijelom svijetu,koje me zacaralo sa svojom,dobrotom,ljubavi toplinom,moje srce uzeo,nase duse spojio u jednu..ne zelim te nikada izgubiti.
Sudbina nas je spojila i moja ljubav prema tebi je neopisivo jaka,toliko jaka da bi za tebe i kroz pakao isla ,ako bi bilo potrebno..nekoga voljeti,znaci kao jedan za drugog u necem nevidljivom,nedokucivom pronaci posebnost i ljepotu,a ja to vidim svaki dan!...kada pogledam u moje srce pronalazim tebe najvecu i najljepsu posebnost svijeta......
..kako sam ti zeljela reci, da ti se divim
svaki put kad si se smejao onako nesvesno i detinjasto..
..kako sam ti samo zeljela reci da mogu provesti sate, dane, mesece gledajuci tvoje oci..
i pokusavati godinama da resim misteriju u njima.
..kako sam ti zudno htela reci, da zelim da podelim svaki bol sa tobom,
i da ne vidim nikog drugog, sem tebe do mene, kad se jutrom budim..
..kako sam ti samo htela reci, da zelim da stobom stvorim dom,
decu..dozivim starost.
..kako sam ti htela reci jos mnogo toga, ali nisam mislila da je pravi trenutak..
I sad mi je zao, jer nisi vise TU da me cujes
DAJEM TI JEDAN SKORO ISPRAZAN ZIVOT,
KOSARU ZBRKANIH MISLI I ZELJA,
KORAKE JEDNE IZGUBLJENE PUTANJE,
NEOSTVARENE SNOVE...
LIJEPO UPAKIRANE...
DAJEM TI JEDNU PROHUJALU MLADOST,
PRESKOCENO DJETINSTVO,
GODINE NEKE TMURNE I DALEKE,
NEOCUVANE IGRACKE MOJIH NADANJA
OPRANE I MIRISNE...
DAJEM TI SVE NEPROSPAVANE NOCI,
NEIZGOVORENE I NIKOM POTREBNE RIJECI,
OSUSENE U GRLU CEKANJA...
DA ZAPLOVE KORITOM SUHIM,
RIJEKAMA NEKIM PLAVIM...
IL MORIMA... U SNOVIMA MOJIM....
DAJEM TI OSTATKE, JEDNE BUJNE MASTE...
NEKOLIKO STIHOVA UKLESANIH U SRCU...
IZGUBLJENE IDEALE, DA IH PRONADJES...
JEDNO TIJELO GODINE STO PRATI,
NEKIM CUDOM JOS UVIJEK OCUVANO...
A ZA UZVRAT NE TRAZIM MNOGO...
TEK JEDAN NJEZNI I SLATKI...
Neki glas, miris neki i jedna lepa zvezda ne
mogu, noćas, da dignu iz moje dubine sve što je
bilo.
Ovo mora da su mi popucali svi konci, lepi
konci, tanani, što vezahu mene za moje Juče.
Ne drže konci. U dubini svojoj osećam tegobu
mrtvog Lane i žalost zaborava.
Od svih ružnih noći, ovo mi dođe noć, kad
zaboravih značenje svega.
Pa ipak mutno slutim, da sve to ima drage i tužne
veze sa onim, što je potonulo.
Vani je pao snijeg
sve je okovao bjelinom
ali,
ne zna snijeg kolika je toplina
dlanova
ne zna snijeg da ako mu dlan
dodirne lice
da će se otopiti
da će se pretvoriti
u kapi i poteći u
dlan...
ništa ne zna bijeli snijeg....
šapućem ime tvoje
željom te zovem
pružam ruke u hladnu noć
suza u oku prkosi
ruka te želi dotaći
usna poljubiti
srce sačuvati
želim ti sve snove
svoje pokloniti........
Ti si moje more mira...
ti si moj kormilar na pučini...
uzmi me, uzmi u naručje
sve će zvijezde tada zablistati
obasjati nam put ,
put ljubavi koja neće
nikad nestati...
