If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Režiser Stevan Filipović, poznat po hororu „Šejtanov ratnik", snimio film „Šišanje" o neonacistima, navijačima fiktivnog fudbalskog kluba Radnik
Režiser Stevan Filipović, poznat po hororu „Šejtanov ratnik", snimio je film „Šišanje", koji se bavi fenomenom ekstremne desnice u Srbiji. Glavni junak filma, mladi matematičar Novica, zaljubljen u lepu komšinicu Minu, upada u svet beogradskih neonacista, navijača fiktivnog fudbalskog kluba Radnik. Autor filma kaže da scenario, koji je nastao još 2006, nije prilagođavan stvarnosti, već se stvarnost, nažalost, prilagođavala njemu.
Predvideo budućnost... Reditelj kaže da nije mnogo prilagođavao film i tvrdi da je realnost kopirala ono što je napisao krajem 2006.
- Nismo mnogo prilagođavali film, već je uglavnom realnost kopirala ono što je napisano krajem 2006. godine. Mislim da bukvalno nema scene u filmu koja se na ovaj ili onaj način nije odigrala na ulicama Beograda, ili širom Srbije - kaže Filipović, a na pitanje u kojoj meri je „Šišanje" priča o odrastanju, a u kojoj je društveni esej, odgovara:
- Te dve kategorije su u Srbiji danas neraskidivo povezane. Kroz priču o Novici i njegovom prelasku na „tamnu stranu" data je, čini mi se, sveobuhvatna analiza društvenih faktora koji su uopšte omogućili da se jedan perspektivni mladi matematičar transformiše u člana ekstremističke organizacije. S druge strane, ono na čemu smo apsolutno insistirali u filmu jeste priča o ličnoj, pojedinačnoj odgovornosti za sve što se dešava. Novica, dakle, nije samo žrtva nesrećnih okolnosti, već i osoba koja ipak svesno donosi pogrešne odluke, za koje u životu najčešće nema popravnog ispita.
Ime fudbalskog kluba u filmu veoma podseća na ime jednog beogradskog kluba, čije se pojedine navijačke grupe dovode u vezu sa ekstremnom desnicom. Filipović kaže da je priča o fudbalu na sporednom koloseku filma.
Glavni junak... Nikola Rakočević
- „Šišanje" je film koji se ozbiljno bavi različitim aspektima procesa fašizacije mladih ljudi, a priča sa fudbalom je samo jedan segment ovog filma. Pre bih rekao da je naš fiktivni FK „Radnik" amalgam svega onoga što je loše u domaćem fudbalu, što se tiče i uprava i navijača. Imali smo insajdere uglavnom iz svih supkulturnih grupacija kojima se bavimo u filmu. Naši glavni likovi su domaća varijacija na temu skinheda. Mislim da je model fašističke, ultradesničarske organizacije, kakvim se bavimo u „Šišanju", daleko rasprostranjeniji u Srbiji nego baš klasični skinsi.
I samim tim mnogo opasniji. Skinsi su obeleženi kao ekstrem, kao otvoreni nacisti, i žigosani su čak i u zemlji koja ima preteranu toleranciju na fašističke i rasističke izgrede, kao Srbija danas. Ali, vi imate daleko veće i prihvaćenije grupacije, koje tvrde da nisu fašističke. Predstavljaju se kao patriote i nacionalisti, a zapravo govore i rade sve ono što spada u enciklopedijsku definiciju fašizma - navodi režiser.
Glavnog junaka igra Nikola Rakočević, dok glavni ženski lik tumači Bojana Novaković, Australijanka srpskog porekla koja je glumila u filmovima Vila Smita i Sema Reimija. Scenario potpisuje Dimitrije Vojnov.
Podrška oskarovca
„Šejtanov ratnik" omogućio je ekipi filma poznanstvo sa najznačajnijim ljudima iz sveta specijalnih efekata. Stevan Filipović kaže da je oduševljen putovanjem na Novi Zeland, mestu gde je sniman „Gospodar prstenova".
- Kao najveći uspeh „Šejtanovog ratnika" doživljavam naše putovanje na Novi Zeland i susret sa Ričardom Tejlorom, direktorom radionice WETA za specijalne efekte, koji je dobio sedam Oskara za svoj rad na trilogiji „Gospodar prstenova", „King Kongu" i „Letopisima Narnije". Ovi filmovi su izuzetno uticali na moje opredeljenje da uopšte počnem da se bavim ovim poslom. Prikazivanje „Šejtana" pred svim zaposlenima u radionici WETA, u sali u kojoj je premijeru imao i „Gospodar prstenova", smatram ogromnom čašću i podsticajem da istrajem u ovom poslu - kaže Filipović.
Dobar film brate sigurno,evo videces....radnja filma ti se uglavnom svodi na onu pesmu od Zvonka Bogdana znas ono "Ko te ima taj te nema,ko te nema taj te sanja,ko te sanja taj te ljubi,a ti o tom pojma nemas...."
Mislim,sve u svemu,mene je podsetio na jednu moju bivshu i bash sam se onako skenjao na kraju filma pa otuda ono Sladjanaaaa...
Srecom brzo me je proslo
I ja sam cuo dobre komentare u vezi ove serije tako da sam vec odavno nabavio sve epizode...
Sad cekam da dobro zapuha napolju pa da se savijem u kucu kako bih odgledao sve serije na miru.
Pogasim svjetla,namjestim sebi jastuke,otvorim link i sva se pretvorim u dva cula- cujem i vidim.
Nekako se kol`ko je bilo moguce emocionalno nastimam za film koji ste mi "stavili" na srce.
Nakon par sekvenci usisam me radnja filma u sebi.
Bolujem sa Alekom i njegovom bolesnom opsesijom,zalim ga i zavidim mu na ljubavnom ludilu.
Osudjujem emocionalnu i racionalnu kalkulaciju Teodore,samo sto ne gurnem introvertiranu Marinu u zagrljaju Aleka.
Zvezdinog navijaca Nemanju osobno bih transportirala u prvu ludu kucu,Baneta sutnula nogom u straznjici da se probudi iz nevinog svijeta djetinjstva i iluzije koju je sam konstruisao.Cijenim njegovu poztrvovanost naspram svojih prijatelja ali me njegova indiferentnost na vlastito bice ,provocira.
Na koncu njegov pokusaj/vapaj da sudbinu uzme u svojim rukama i skroji je ziletom u punoj kadi vruce vode navodi na pitanje staro koliko i covjecanstvo."Jeli hrabrost ili kukavicluk rezirati sam svoj kraj?"Dali je to odista najbolja solucija?
Svi oni traze sebe u onom drugom bicu koje vole,iznova se nalaze i gube jer je faktor vrijeme jos na njihovoj strani.
Potvrdjuju pravilo da je u velikoj mjeri ono sto je samo na trenutak ili na duze nedostupno skoro svima nama sinonim za ceznju.
Covjek voli voljeti,osjetiti tu vrstu droge u svojim damarima,patiti,plakati,zudjeti,ceznuti,slusati pjesme u polutami sobe,uzdisati,cekati telefonski poziv,umirati kada nije voljeno bice sa druge strane zice ili roditi ti se kad cujemo glas.
Price se preplicu i tku sareni cilim zivota.
Andjelija!!!
Zajednicki imjenik svih "slabica"ovog svijeta od kamenog doba pa do asfaltne civilizacije.
Postavljajuci sebi ciljeve kratkorocnog ili dugorocnog daha na koncu kad se muz kome je rodila dijete i pruzila osjecaj da je voljen preseli na drugi svijet,pokrene i shvati da je krajnje vrijeme da se konfrontira sa prosloscu.
Zadivljuje me snaga njenih osjecanja i nakon par desetljeca,iritira me njena "ravnodusnost" naspram vlastite duse i njena patoloska strpljivost ,da bi na kraju potvrdila da se osjecaji ne mjere godinama ,vec intenzitetom kojim te prozimaju.
Njen voljeni Milenko me je natjerao da se smijem u nijedno doba do suza ,svojom recepturom za slomjena srca.
Na koncu dok se Bane vaskrsava na postelji u bolnici dok mu pjegava cita pricu od radio ribama,ostaju samo da vise u mozdanim celijama poslednje rijeci o stapanju muzjaka i zenke radio ribe nakon parenja u jedno bezspolno bice(hermafrodit).
Jedna od milijun prica o ljubavi,ispricana toplo,neposredno i bez velike sminke.
Prica iz koje se ne daju neke nove pouke nauciti ali zato potvrda na ono sto vec svi znamo.
Sa njom ili bez nje ne gine nam patnja,
Kakva bi to ljubav bila bez emotivnih slaloma?
Vrijedi li cijeli svoj zivot kockati na jednu jedinu kartu zvanu cekanje?
Voljeti ili ne voljeti ,pitanje je sad?
Sve cestitke za odabir aktera i spontanscu istih.
Reditelju za ekscelentnu audiovizuelnu satisfakciju koju film pruza kao i impulse za duboka razmisljanja!
P.S Neovisno od godina ,trenutne zivotne konstelacije preporucujem od srca!
Pogasim svjetla,namjestim sebi jastuke,otvorim link i sva se pretvorim u dva cula- cujem i vidim.
Nekako se kol`ko je bilo moguce emocionalno nastimam za film koji ste mi "stavili" na srce.
Nakon par sekvenci usisam me radnja filma u sebi.
Bolujem sa Alekom i njegovom bolesnom opsesijom,zalim ga i zavidim mu na ljubavnom ludilu.
Osudjujem emocionalnu i racionalnu kalkulaciju Teodore,samo sto ne gurnem introvertiranu Marinu u zagrljaju Aleka.
Zvezdinog navijaca Nemanju osobno bih transportirala u prvu ludu kucu,Baneta sutnula nogom u straznjici da se probudi iz nevinog svijeta djetinjstva i iluzije koju je sam konstruisao.Cijenim njegovu poztrvovanost naspram svojih prijatelja ali me njegova indiferentnost na vlastito bice ,provocira.
Na koncu njegov pokusaj/vapaj da sudbinu uzme u svojim rukama i skroji je ziletom u punoj kadi vruce vode navodi na pitanje staro koliko i covjecanstvo."Jeli hrabrost ili kukavicluk rezirati sam svoj kraj?"Dali je to odista najbolja solucija?
Svi oni traze sebe u onom drugom bicu koje vole,iznova se nalaze i gube jer je faktor vrijeme jos na njihovoj strani.
Potvrdjuju pravilo da je u velikoj mjeri ono sto je samo na trenutak ili na duze nedostupno skoro svima nama sinonim za ceznju.
Covjek voli voljeti,osjetiti tu vrstu droge u svojim damarima,patiti,plakati,zudjeti,ceznuti,slusati pjesme u polutami sobe,uzdisati,cekati telefonski poziv,umirati kada nije voljeno bice sa druge strane zice ili roditi ti se kad cujemo glas.
Price se preplicu i tku sareni cilim zivota.
Andjelija!!!
Zajednicki imjenik svih "slabica"ovog svijeta od kamenog doba pa do asfaltne civilizacije.
Postavljajuci sebi ciljeve kratkorocnog ili dugorocnog daha na koncu kad se muz kome je rodila dijete i pruzila osjecaj da je voljen preseli na drugi svijet,pokrene i shvati da je krajnje vrijeme da se konfrontira sa prosloscu.
Zadivljuje me snaga njenih osjecanja i nakon par desetljeca,iritira me njena "ravnodusnost" naspram vlastite duse i njena patoloska strpljivost ,da bi na kraju potvrdila da se osjecaji ne mjere godinama ,vec intenzitetom kojim te prozimaju.
Njen voljeni Milenko me je natjerao da se smijem u nijedno doba do suza ,svojom recepturom za slomjena srca.
Na koncu dok se Bane vaskrsava na postelji u bolnici dok mu pjegava cita pricu od radio ribama,ostaju samo da vise u mozdanim celijama poslednje rijeci o stapanju muzjaka i zenke radio ribe nakon parenja u jedno bezspolno bice(hermafrodit).
Jedna od milijun prica o ljubavi,ispricana toplo,neposredno i bez velike sminke.
Prica iz koje se ne daju neke nove pouke nauciti ali zato potvrda na ono sto vec svi znamo.
Sa njom ili bez nje ne gine nam patnja,
Kakva bi to ljubav bila bez emotivnih slaloma?
Vrijedi li cijeli svoj zivot kockati na jednu jedinu kartu zvanu cekanje?
Voljeti ili ne voljeti ,pitanje je sad?
Sve cestitke za odabir aktera i spontanscu istih.
Reditelju za ekscelentnu audiovizuelnu satisfakciju koju film pruza kao i impulse za duboka razmisljanja!
P.S Neovisno od godina ,trenutne zivotne konstelacije preporucujem od srca!
čuŠ komentar,
ovo ti je čoče scenario za drugi deo filma...
salim se,odusevljen ali ne i iznenadjen ovim komentarom,jer od @hurmasice ne ocekujem nista gore od ovoga...
Ma svaka čast @hurmašice... Uvijek sam sa zadovoljstvom i merakom čitala tvoje komentare. Najdraži su mi bili iz tvoje sahare.....Predivan respons, što me ne iznenađuje od tebe već uvijek oduševljava. Bila si mi prije aktivnija sa textovima iz tvoje sahare...sa zadovoljstvom sam ih čitala
A naslov je realan mogu ti reći mada mi volimo onaj "čekaj me i ja ću sigurno doći , samo me čekaj dugo"............pozzz
Uvijek sam sa zadovoljstvom i merakom čitala tvoje komentare. Najdraži su mi bili iz tvoje sahare.....Predivan respons, što me ne iznenađuje od tebe već uvijek oduševljava. Bila si mi prije aktivnija sa textovima iz tvoje sahare...sa zadovoljstvom sam ih čitala
