If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
I na proljećnoj kiši ću stajati!
Pa, makar mi sve pjegice sprala!
Neću da se ljutim.
Oni koji ne vole se ljute,
oni koji ne vole ne ćute.
A moje je srce puno tebe,
zato,
čekaću te!
I uz valove,
na sred pučine,
dok iznad galebovi kruže
a julsko sunce tijelo grije.
Svako od nas ima svoje pute,
nestrpljivi odlaze,
a ja,...
Čekam te!
S vjetrom u lice!
I dok mi mrsi nemirnu kosu,
a jesen mantile mijenja,
od zelene, do žute.
U barici stojim,
zavodljivo smješkam...
Znaj,
čekaću te!
Kalendar mijenja stranice,
svud' su razasute!
Vrijeme prolazi,
ne staje.
Bore i sijede
s punim koferima dolaze...
A ja, još, stojim
na istom mjestu
i
čekam te!
Ne cudim se šipu u planini,
Ni Rožaju što je pod planinom,
Ni Akovu što je u tjeskobi,
Ni Pazaru što je na jordamu,
Ni Sjenici što je u ravnici,
Ibar vodi što se cesto muti,
No mom dragom što se na me ljuti!
Ako sam mu šecer-šerbet dala,
Nijesam ga pod prozore zvala;
Ako sam mu vezen jagluk dala,
Ako sam ga pod prozore zvala,
To je samo da ga boli glava,
Putujuci, na mene misleci,
Dan i noc se mene nadajuci!
Noc te unistava da bih te trazio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost rusi, zivot se zatvorio. Kakva samoca i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste.
Moje ruke te ne stezu i moje oci te ne poznaju.
Moje su reci uspravne trazeci te utaman.
Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,
pruzena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te trazim, otimam te i cupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje. Tisina gradi tvoju neobjasnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostajes.
Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te
Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro
I ti si kao suton
Živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost je kao na dlanu
Savjest je kao čista
I sunce je kao jasno
I srce kao pjeva
Svi kao brinu o svima
Svatko je prijatelj kao
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
I dan kao sviće
I ti se kao smiješiš
I ništa te kao ne boli.
Pojavis se iznenada
u mom snu i ja se pitam
jeli stvarno moralo tako biti.
I svake noci gledam u zvijezde
zamisljajuci tvoj lik i cekam odgovor?
Zamisljam kako bi bilo
pogledati u tvoje oci i reci,volim te,
Zamisljam kako bi bilo
pogledati u tvoje oci i reci da zelim
njihovu toplinu.
Pozelim se svaki put okupati u tvojim predivnim
ocima i osjetiti ljepotu tvoga zagrljaja.
Sad kad me tvoje oci pogledaju
u meni i dalje vlada nemir.
Sad kad tvoje usne mi se smjese
pozelim umrijeti od srece.
Sad znam toplinu tvoga zagrljaja
i ljepotu tvojih usana
i bojim se da cu ih izgubiti.
Sad si vec stalni putnik
u mojim snovima gdje zauzimas
prvo mjesto i ja te volim zbog toga.
Drhtaj
ni lagan
ni ceznjiv
ni bolan
ni strasan
ni treperav
ni smesan
tek
Drhtaj.
Sto me na istom raskrscu...
svaki put...
kad ostanem bez
dnevne porcije tvoje neznosti...
porazi...
podseti da sam dete...
sto se ne boji
samo kad ga volis...
Naučila me ljubav...
da,kao,gluv,verujem pogledu
da,kao slep,verujem dodiru
da,kao nem,verujem osmehu
Naučila me ljubav...
da s tvojih usana utolim žeđ
da sa tvog tela utolim glad
da u tvom uzdahu utolim čežnju
Naučila me ljubav...
da se i suzama,kao sreći,radujem
da sanam,širom otvorenih očiju
da je najjače pijanstvo,bez pića
Naučila me ljubav..
Da se,kao jutro,nadam suncu
da se,kao noć,nadam zvezdama
da se,kao život,nadam nama!
Tebe noćas ljube napukle usne planina
belih planina u plaštu mastila
sanjala sam da si ostao bez snova
i da se budiš pokraj mene
ako neka reka razdvoji sunce na dve pole
i ruke nastave da traže nova prostranstva
sunčane ruke mračna prostranstva
tvoje je samo da pogneš glavu dole
toliko bar možeš u tom minutu ćutanja
za moju dušu kad se prospe preko trave
i rodi se jezero bez dna
tebe noćas svakakve oči sanjanju i vide
golemo te vide u nastajanju
u rastenju
niko još ne zna da rasteš zbog mene
u meni
od mene odvaljen kamen procvetao
izniknuo iz bokova i narastao
tebe noćas tako mnogo nema
bolno te nema u trajanju
makar pogni glavu dole i oćuti me
ne mari što zovem te
zovem te
zovem te....
Ne dam večeras sjenama mraka da
izgube ti tragove
Ni pupoljcima ruža da ljube ti
tople dlanove
U večernjoj rapsodiji lelujave strasti
zrikavci pjesmu rasprostiru za tebe
Neka te ruke tame ponesu
jakošću mojih misli i spuste ti glavu
na moje grudi
Ubrati ne znam uspavanu strast posijanu
na tvojim trepavicama
I premda su ruke pružene
da sljube se u dodiru sa tvojima
Izmaknut ću luđačke otkucaje srca
iz tvoje blizine
I postati daleka tvojim
tajnovitim željama
Razotkrit ću se ispred zastora
razuzdanih zvijezda
Neka me upiju u sjenama svoje
raskoši
I raspu nebom svu pakost
nemirnih misli
kojima te iznova ljubim..
Ruža nije lijepa, ako uz cvjetove njene
nema umilnog lica drage, voljene žene.
Bez opojnog pića, bez dobrog starog vina
ni proljeće ne vrijedi, ni njegova milina.
I nebo ti je pusto, i sva je bašta pusta
ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.
I na svijetu ti, brate, nema tužnije stvari
nego gledati dragu kad se u licu žari.
Kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi,
a ne brati poljupce, ne milovat’ joj grudi.
I ples vitkog čempresa i umilnost ruže,
ako nema ljubavi, šta mogu da ti pruže?
I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama,
bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama..
Divna je ljepota pjesme, ruže, vina,
no kad nema žene sve je to praznina.
Nocas te tugujem najdraze moje
S nekim osecajem daljine
Jer, nema nikoga ovde kraj mene
I niko da mi skine
Tu suzu sa obraza.
Nocas te tugujem.
A u istom smo gradu
I iste brojimo minute
Samo sto usne ne ljube i cute
Samo sto oci prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama
Nekim drugim ljudima.
Nocas te tugujem i skitam
Ne ljubim i pitam
Sta je tamo iza jutra
Iza zagrebacke zime
Postoji li tamo jos tvoje ime
kao sto ti u meni postojis
I ova noc sto mirise
Po narandzama s juga
Govori mi sto je tuga.
Nismo daleko.
A cini mi se kao sto godina
Svetlosti i tame
Kao da se ljubav tamo topi
Na plamenu svece.
Mozda se jednom rodi nada,
i onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada,
da sa tobom nijedna ne moze se mjeriti,
nema pravila, tu nema pameti ,
kad nastupi tisina
mi smo dvoje ljudi
sto se ne mogu razumjeti ..