If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Recruit ovo samo pisem da ne bi ljudi pomislili da laem ne do Allah.
Slusao sam sledeće ejhove iz Damaska:
1- ejh Abdulkadir Arnaut rahmetullahi alejjh,
2- Ramadan Buti,
3- Mustafa Buga,
3- Ferfur - dekan Fetha
4- Adnan(čuo sam da je sad imam neke damije i milo mi je),tad nije bio neto čuven,bio je mlad,
5- Zijad el-Dezairi,
6- Ismail Zabibi,
7- Sulejman Zabibi,
8- Sulejmanov i Ismailov otac - zaboravio sam mu ime,inače dobro poznaje Hanefijski fikh,
9- Kurejm Radih itd.
A pred kojim sam ejhovima učio u Saudiji to samo moe da sanja.
Zamolio bih te da me vie ne proziva jer imam pametnuja posla od prepucavanja.Ti si godinu dana u arapskom svijetu i misli da si neko i nesto,a ja kad sam bio u arapskom svijetu ti si vjerovatno pohađo osnovnou kolu.
Opet ti ponavljam kad sam ja sluo ulemu ti si guro tutu da upali ....ananananan.........i molim te prođi me se meni moja akida tebi tvoja a ima sudnji dan za mene i za tebe.
Uvijek Recruit i njegovi dubleri a naravno sve to prati gomila lazhi. Shto se tiche video snimaka vetjinom su iz sirije, iraka, irana, baharejna, libana gdje su sufije i shije najrasprostranjenije.
A shto se tiche tvojih shejhova dovoljno je vidjeti shta ti prichash i o chemu pishesh pa da se chovjeku zgadi i da tachno zna da si obichni sektash koji bi da shiri svoje zablude nashem chistom narodu (u pogledu akide)
Izgleda da je Recruitu utjeha ovdje pisati kao i po mnogobrojnim forumima, shta da se radi, nema chovjek nikakve diplome, niko ga ne slusha u stvarnom zhivotu i trazhi chovjek znanje po netu ( nash budutji nadri-sufijski-sajber-shejh, lijepo zvuchi ha? )
TUTINAC a sta si ti radio u Damasku? Dok vas nisu poceli hapsit provocirali ste Srbe i pretili nekakvim napadima, a sad ste manji od makovog zrna. Sad ste poceli na internetu da sirite svoje gluposti.... za nesto vise od interneta i niste. Porazgovarajte sa svojim roditeljima koji se stide pred narodom kakvu decu imaju.... bar od njih primite savet, oni vas nece na krivi put uputiti. AMORE nebi trebao navijati za nijednu stranu,ako ces pravo budi neutralan... ako neko zahteva da se text obrise vrati postove unazad i procitaj zbog cega je napisan, pa ako ima razloga obrisi.
Halali,samo da te pitam,sta bi to trebali da rade(posto kazes da su manji od makovog zrna)??Tuzno je to sto pises ti i tebi slicni....Nadam se da su tvoji roditelji tobom zadovoljni,da nikad nisi pio,da nemas tetovaze,da si primeran gradjanin,da si clan neke partije,da slavis Novu godinu,da si nostalgican za proslim vremenom i da volis druga Tita
Jos samo jedno pitanje:
Da li je dozvoljeno pevanje sevdalinki?
Ovo si pitao jer se "vehabije" protive muzici al svejedno evo ti odgovor sta kazu sve 4 pravne skole pa ti sam izvuci zakljucak dal je dozvoljeno ili nije.
STAV ČETIRI MEZHEBA PO PITANJU MUZIKE
Sva četiri mezheba priznata su kod učenjaka i po njima ljudi danas prakticiraju vjeru. Otuda, ako svi mezhebi imaju jednoglasan stav po određenom pitanju, onda se slobodno moe kazati da je to stav Islama po tome pitanju.
STAV HANEFIJSKOG MEZHEBA
to se tiče muzike i muzičkih instrumenta hanefijski su pravnici rigorozni, dočim po pitanju same pjesme (bez pratnje muzičkih instrumenata) koja u sebi nema zabranjenih detalja, imaju različite stavove. Dakle, zvaničan stav hanefijskoga mezheba u vezi s muzikom, bila sama ili sa pjesmom koja u sebi nema nita zabranjeno, nije dozvoljena, kao to sama pjesma koja u sebi ima zabranjenih detalja nije dozvoljena.
Po pitanju pjesme koja u sebi nema zabranjenih detalja, hanefijski pravnici imaju različite stavove. Izuzetak je upotreba defa i pjesma koja u sebi nema zabranjenih elemenata prilokom svadbe, sunećenja djeteta i bajrama. Upotreba drugog instrumenta nije dozvoljena u ovim niti drugim prilikama.
U djelu El-Fetava el-hindijje stoji: "Razili su se po pitanju samog pjevanja (bez pratnje muzike): neki su ga u potpunosti zabranili i rekli da je sluanje pjesme grijeh. Ovo miljenje zastupa i ejhul-islam (Alija b. Muhammed el-Isbiidani), a ako bi pjesmu čuo iznenada ne bi bio grijean. Neki imaju miljenje da pjevanje nije zabranjeno ako će koristiti u svrhu versifikacije poezije ili jezične pravilnosti. Drugi opet zastupaju miljenje da je to dozvoljeno samo kada je čovjek usamljen kako bi odbio usmljenost i tugu, s tim da to ne bude vid zabave i razonode. Ovome miljenju tei emsul-eimmeti Es-Serahsi. Kada poezija sadri korisne pouke ili fikhske propise, citiranje takve poezije nije zabranjeno." (5/532, isto stoji u djelu Tebjinul-hakaik 6/13-14).
U djelu El-Bahrur-raik stoji: "U djelu El-Mirad stoji: 'Dvije su vrste zabave: prva, zabranjena, a to su muzički instrumenti koji uzbuđuju i razdrauju bez pjesme, kao flauta, svejedno bila napravljene od drveta ili trstike, ili drugi instrumenti kao to su lutnja, tanbura()
druga: dozvoljena, a to je def i to prilikom svadbe i sl. a čemu je povod veselje, a zabranjen je u drugim slučajevima zbog predanja u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, kada bi čuo def poslao da se vidi zbog čega je upotrijebljen; ako je povod tome bila svadba, to bi preutio, a ako bi bilo u pitanju neto drugo, upotrijebio bi tap.
Mukarcima nije dozvoljen niukom slučaju zato to to spada u oponaanje ena ()' U djelu El-Bezazije, u poglavlju El-Menakib, preneena je saglasnost (idma) u vezi zabrane pjevanja uz muzičke instrumente kao to je lutnja, u vezi pjevanja bez muzike, prethodno si upoznat sa razilaenjem po tome pitanju". (7/88 )
Imam Kasani, Allah mu se smilovao, u djelu El-Bedaius-sanaiu govoreći o obaveznosti traenja dozvole za ulazak u tuđu kuću kae: " ovaj propis vai ako hoće ući radi posjete i tome slično, međutim ukoliko ulazak bude radi spriječavanja činjenja grijeha, kao kada čuje pjevanje i svirku, neka uđe bez traenja dozvole, jer je sprečavanje činjenja grijeha stroga obaveza; ako bi se u ovome slučaju uvjetovalo traenje dozvole, onemogućilo bi se sprečavanje (grijeha)". (5/209). Ovo je preneeno od imama Ebu-Jusufa, Allah mu se smilovao.
Imam Es-Serahsi, Allah mu se smilovao, u svome djelu El-Mebsut kae: "Nije dozvoljeno unajmljivanje radi poučavanja pjevanju i radi naricanja jer je to dvoje grijeh".(16/14)
ejhul-islam El-Marginani, Allah mu se smilovao, u El-Hidaji kae: "Svjedočenje narikače i pjevačice se ne prima zato to time čine grijeh (), niti se prima od onoga koji okuplja narod da im pjeva, jer ih okuplja da čine veliki grijeh." (3/1105). Ovdje je pjevanje okarakterisao kao veliki grijeh (kebire).
STAV MALIKIJSKOG MEZHEBA
Malikijski se mezheb ne razlikuje od hanefijskog po pitanju zabrane muzičkih insrumenata, osim to kod njih postoji izvjesno razilaenje po pitanju dozvole frulei trube na svadbi, a van svadbe ih zabranjuju. to se tiče ostalih instrumenata oni su zabranjeni bilo na svadbi ili mimo svadbe. Isto tako, kod njih postoji razilaenje po pitanju samog pjevanja, u najmanju ruku, ono je pokuđeno (mekruh) ukoliko ne sadri zabranjene elemente, ako sadri, onda je zabranjeno.
U djelu El-Mudevvenetul-kubra stoji: "Upitao sam: da li je Malik zabranjivao pjevanje, a on je odgovorio: "Malik je zabranjivao učenje Kur'ana po melodijama pa kako nije zabranjivao pjevanje; zabranjivao je da čovjek prodaje robinju pod uvjetom da je pjevačica, to upućuje na to da je on zabranjivao pjevanje (...). Upitao sam: da li je Malik zabranjivao defove prilikom svadbe ili je to dozvoljavao, i, da li je dozvoljavao unajmljivanje toga? Odgovorio je: "Imam je Malik zabranjivao defove i sve instrumente prilikom svabe." (11/421)
Imam Alusi, Allah mu se smilovao, u svome tefsiru, prenoseći govor imama Turtuija, Allah mu se smilovao, kae: "Turtui je prenio od imama Malika, Allah mu se smilovao, da je zabranjivao pjevanje i sluanje pjesme i da je govorio: 'Ako čovjek kupi robinju i otkrije da je pjevačica, ima pravo da je vrati zbog te mahane (nedostatka).' Na pitanje o pjevanju koje su dozvolili stanovnici Medine, imam je Malik odgovorio: 'To kod nas ne rade osim pokvarenjaci i razvratnici.'" (21/94).
U djelu E-erhul-kebir nakon navedenog razilaenja po pitanju dozvole frule i trube prilikom svadbe stoji:"to se tiče ostalih instrumenata sa icama najispravnije je da su oni zabranjeni čak i prilikom svadbe."(2/339).
U istome djelu slovi:"Najamnina za def i muzičke instrumente prilikom svadbi (), tj. vjenčanja je zabranjena, neki su rekli da je dozvoljeno, ali ne znači ako su dozvoljeni (tj. prilikom svadbe) da je dozvoljena najamnina. Najispravnije je da su def i bubanj dozvoljeni prilikom svadbe sa zabranom najamnine, a drugi instrumenti su zabranjeni čak i prilikom svadbe, a svi instrumenti (u ta ulaze bubanj i def) su zabranjeni van svadbe pa je najamnina za njih zabranjena." (4/18 ).
U djelu El-Haijetul-Adevi stoji: "Ukratko rečeno, govor komentatora se svodi na to da je pjevanje zabranjeno uopće, bilo ono samo ili uz pratnju instrumenata, njegov govor ukazuje da je to zabranjeno čak i u svadbi. Isto tako su zabranjeni i instrumenti bez pjevanja, prilikom svadbe i van nje, i nije dozvoljen osim def i to samo prilikom svadbe. Pouzdano je da je pjevanje bez instrumenta mekruh; ako u pjesmi nema neto to je mekruh, a ako ima, onda je zabranjeno. Već si upoznat da su instrumenti u potpunosti zabranjeni". (2/565).
Iz ovoga se govora jasno vidi da su frula i truba zabranjene i u svadbi. Ovo je miljenje odabrano i u djelu Haijetu Desuki gdje stoji:"(ispravnije je da su oni zabranjeni itd.) ovo je suprotno miljenju nekih koji su dozvoli njihovu upotrebu samo prilikom svadbe to i nije jako miljenje."(2/339).
STAV AFIJSKOG MEZHEBA
Ni afijski mezheb nema neke bitne razlike od prethodna dva; kod njih je pjesma mekruh ukoliko ne sadri zabranjene elemenate, a ako sadri, zabranjena je. Instrumenti su uglavnom zabranjeni osim upotrebe defa za svadbeno veselje, dok jedan instrument spada u pokuđene čini. Pjesma uz instrumente je zabranjena.
Imam afija, Allah mu se smilovao, u svome poznatom djelu El-Ummu kae: "Ako bi mu polomio tanburu, lutnju ili bubanj a na njima ima neto to se moe upotrijebiti mimo sviranja, to će nadoknaditi, ako se ne moe upotrebljavati osim za sviranje, neće nadoknaditi nita." (4/212).
Iz ovoga se govora jasno vidi da je imam afija, Allah mu se smilovao, zastupao stav da su instrumenti zabranjeni, jer nije obaveza vriti nadoknadu za unitavanje zabranjenih stvari, to je opće poznata stvar u Islamu.
U istome djelu također stoji: "Čovjek koji se počne baviti pjevanjem i to mu postane zanimanje, da mu dolaze i ide drugima radi pjevanja, da postane poznat po tome i da po tome se naziva, a tako i ena, onda se od njih neće prihvatati svjedočenje (). Ovo zbog toga to je to spada u zabavu koja je pokuđena i liči na nitavnost () Isto je sa čovjekom koji posjećuje kuće u kojima se pjeva i kojeg posjećuju pjevači, ako to postane njegova praksa, te se razglasi i pročuje i bude očevidno, isti biva na nivou bestidnosti i glupavosti, zbog čega se odbija njegovo svedočenje. Ako bi to učinio ponekad, onda mu se svjedočenje ne bi odbijalo zato to sam to (pjevanje) okvalifikovao kao nejasan haram." (6/209).
U djelu Es-Siradul-vehhad stoji sljedeće: "Pjevanje je pokuđeno, to je podizanje glasa uz poeziju ili neto drugo i to bez instrumenata. Ukoliko bi bilo uz instrument, onda je ono haram (zabranjeno)." (1/603).
U djelu El-Bejan imam El-Imrani, Allah mu se smilovao, kae: "to se tiče melodičnog pjevanja bez razdraujućih instrumenata ono je kod nas pokuđeno, nije ni zabranjeno niti dozvoljeno." (13/291).
Na drugom mjestu kae: "to se tiče glasova koje proizvode instrumenti, oni se dijele na tri vrste: zabranjeni (haram), mekruh (pokuđeni), i dozvoljeni. to se tiče zabranjenih to su instrumenti koji razdrauju i uzbuđuju, sami bez pjesme, kao lutnje, tanbure, bubnjevi, flaute, harfe i sl (). to se tiče pokuđenog, to je glas tapa ili motke (kadib, a to je poseban tap od trstike u koji se udaralo prstima).
On dodaje pjesmi razdraganost i uzbuđenost a ne prouzrokuje to sam i nije haram zato to je on ovisan o pjesmi. Pa kako je pjevanje pokuđeno tako biva pokuđeno ono to o njemu ovisi (). to se tiče dozvoljenog, to je def, koji je dozvoljen prilikom svadbe, sunećenja djece i nije ga dozvoljeno upotrebljavati mimo ova dva slučaja." (13/295-296).
STAV HANBELIJSKOG MEZHEBA
Ni ovaj se mezheb ne razlikuje od ostalih mezheba po pitanju zabrane instrumenata, osim kadiba (tapa) u vezi s kojim postoje dva miljenja, to ćemo kasnije objasniti. Kod hanbelija zabranjeno je pjevati uz instrumente svejedno bilo u pjesmi zabranjenih elemenata ili ne. Ako se pjeva bez instrumenata i u njemu nema pokuđenih i zabranjenih elemenata, kod hambelija postoje dva miljenja: prvo da je zabranjeno a drugo da je pokuđeno. Ukoliko u pjesmi postoje zabranjeni elementi onda je ona zabranjena. Def je dozvoljen u svadbi a bubanj u ratu, to znači da mimo toga nisu dozvoljeni.
U djelu El-Keaful-kana stoji: "Pokuđeno je sluanje pjesme bez pratnje instrumenta kao to je lutnja, tanbura i sl., a zabranjeno je uz njih, tj. uz pratnju instrumenta sluanje pjesme."(6/422).
U El-Kafiju stoji: "Dvije su vrste zabave: zabranjena i to su instrumenti koji uzbuđuju i razdrauju bez pjesme kao to su flauta, svejedno bila ona od drveta ili trske, ili drugi kao tanbura, lutnja i harfa (). Druga vrsta, koja je dozvoljena, jeste def prilikom svadbe, a zabranjen je mimo nje. Mukarcima je on pokuđen zbog oponaanja ena ().
Udaranje u kadib (tap) ne uzbuđuje niti razdrauje i zato nije zbranjeno, ono je potčinjeno pjevanju i uzima njegov propis u pokuđenosti."(4/525-526). Po pitanju kadiba kod njih postoje dva gledita: jedno da on nije mekruh osim sa pljeskanjem rukama, pjevanjem ili plesom. (El-Mugni, 14/160). Drugo da je zbranjeno, i to je tačno i ispravno miljenje. (El-Furu, 5/237).
ZAKLJUČAK
Na osnovu spomenutog, s punim pravom moemo kazati da su muzički instrumenti u globalu strogo zabranjeni. Neki su zabranjeni u svakoj situaciji kao ičani instrumenti, duvački i sl. U to ulaze i svi savremeni instrumenti. Drugi su opet zabranjeni u određenim, a dozvoljeni u određenim prilikama, kao to je def prilikom svadbe, sunećenja djece i za bajrame i to kod svih učenjaka.
Po pitanju nekih instrumenata kao truba i frula kod malikija postoji izvjesno razilaenje da li su dozvoljeni prilikom svadbe; neki ih dozvoljavaju a drugi brane, dočim su kod ostalih učenjaka zabranjeni, ali su svi jednoglasni da je upotreba trube i frule zabranjena mimo svadbe. Po pitanju dozvole defa mimo spomenutih situacija postoji razilaenje. Naime, većina i njega zabranjuje, a neki ga učenjaci dozvljavaju. Isto tako, učenjaci imaju oprečan stav da li je dozvoljen mukarcima.
Kada je u pitanju pjesma bez insrumenata ona je u najmanju ruku mekruh kod svih autoriteta pod uvjetom da ne sadri zabranjene detalje. Ukoliko sadri, i ona je kod sviju zabranjena, kao to je zabranjena sa bilo kojim od tih instrumenata osim defa.
Neki su učenjaci izuzeli pjevanje bez upotrebe instrumenata u određenim situacijama, kao bijeg od samoće ali da ne bude u cilju zabave i razonode. Citiranje poezije nije zabranjeno ako u njoj nema zabranjenih detalja, ako ima, onda je zabranjeno.
TUTINAC, pazi da ti neko ne poveruje. Sve pomenute sejhove si nasao na Google, kao i ostale textove "copy-past" i ti si sad kao ucenjak.
Dobro se zna da ste za vase brade, kontra selame i kratke pantalone primali platu dok Amerika nije zapala u krizu pa sad nema da vas finansira
Hvala Unicknnamed na opsirnom objasnjenju ali moram priznati da mi bas i nije kristalno jasno da li je zabranjeno ili nije.
Ali ipak evo jedne sevdalinke u malo promenjenom izdanju da malo razgalimo dusu i odmorimo se.
Hvala Unicknnamed na opsirnom objasnjenju ali moram priznati da mi bas i nije kristalno jasno da li je zabranjeno ili nije.
Ali ipak evo jedne sevdalinke u malo promenjenom izdanju da malo razgalimo dusu i odmorimo se.
E pa da si procitao onaj tekst do kraja sad bi ti bio jasan ovaj video ali posto nisi ..........
Jedne prilike su imale spor dvije strane, strana Allahovih robova i strana sejtanovih sluga.
Sejtanove sluge upitase: Pitajte Muhammeda: ivotinja koja je sama uginula, ko ju je ubio?
Allahovi robovi odgovorise: Allah je bio Taj koji je ubio
Sejtanove sluge rekose: Pa zar smatrate ono sto vi zakoljete halalom, a ono sto Allah ubije haramom. Zar ste vi bolji od Allaha?
Pa im Allah spusta ajet sa nebesa:
121. ne jedite ono pri cijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! a ejtani navode ticenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci (murici) postali.( Al-Anam)
Recruitovo razmisljanje i njemu slicnih me pravo podsjeca na ove sjetanove sluge...
pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci (murici) postali.
pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci (murici) postali.
pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci (murici) postali.
Zasto ne posecivati mezarja i izuciti Fatihu?
Zasto na izuciti hatme?
Vezano za fikhske mes'ele(pravna pitanja) : o namazu,podizanju ruku pri tekbirima, stajanju na kijamu u dzematu, izuzetak je kontra predavanje selama, a shto naravno ne postoji ni u jednom mezhebu(malo si se zbunio izgleda) na sva ova pitanja ti je unicknnamed dao odgovor gdje ti je postavio pdf format u kojem pishe o namazu.
A sada odgovori na pitanja akidetske prirode:
Shto se tiche hatmi-uchenja Kur'ana za umrle kao i posjete kaburova i shta uchiti, poshto si provokator, a uz to i neznalica, odgovor slijedi:
Nije ispravno platjati da drugi uche hatme-(uchenje Kur'ana) za tvoje umrle ( koji su preselili na Ahiret ).
Kur'an je objavljen zhivima kao uputa i svjetlo po kojem tje vjernici da rade i da zhive u skladu sa njim, tj., s propisima.
Ono sto je najbolje uchiti za umrlu osobu jeste dova svakog pojedinca u kojoj ce trazhiti oprost, zashtitu od kaburskih patnji, zashtitu od dzehennemske vatre i ulazak u Dzennet. Allahov Poslanik, s.a.w.s., u vjerodostojnom hadisu kaze da osobi koja preseli na Ahiret prestaju tetji dobra djela osim u tri sluchaja: Kada chovjek umre prekidaju se sva njegova djela, osim u tri sluchaja: trajna sadaka, dobro dijete koje za njega uputjuje dove ili znanje koje, poslije njegove smrti, koristi drugima.»
Nash hanefijski uchenjak Imam Et-Tahavi kazhe:
Da li sevapi od zhivih stizhu mrtvima?!
Sljedbenici sunneta slazhu se da se mrtvi okorishtavaju trudom zhivih i to na dva nachina. Prvo, onim chemu je umrli bio povod tokom svoga zhivota; drugo, da muslimani dove i trazhe oprosta za njih, daju sadaku i obavljaju hadzdz, uz razilazhenje oko nagrade koja mu dolazi od hadzdza. Od Muhammeda b. el-Hasena prenosi se da je rekao: ''Do mrtvoga stizhe nagrada troshenja za obavljanje hadzdza, a hadzdz pripada onome ko ga je i obavio.''
Vetjina uchenjaka smatra da nagrada za hadzdz pripada onome za koga je i obavljen, a ovo je i ispravno mishljenje. Postoji razilazhenje oko tjelesnih ibadeta, poput posta, namaza, uchenja Kur'ana i zikra.
Ebu Hanife, Ahmed i velika vetjina ispravnih prethodnika smatraju da nagrada od ovih ibadeta stizhe do umrloga, a poznato je u pravcima imama Shafije i Malika da ne stizhe. Neki novotari iz reda apologetichara smatraju da nishta od ovoga ne stizhe do umrlog, chak ni dova i sl. Njihovi navodi odbacuje se navodima iz Kur'ana i sunneta. Oni su svoj stav argumentirali manje jasnim ajetom iz rijechi Uzvishenog: "...i da je chovjekovo samo ono shto sam uradi." (En-Nedzm, 39.) Potvrdjeno se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: «Kada chovjek umre prekidaju se sva njegova djela, osim u tri sluchaja: trajna sadaka, dobro dijete koje za njega uputjuje dove ili znanje koje, poslije njegove smrti, koristi drugima.» Obavijestio je da tje umrli imati koristi od onoga chemu je bio povod tokom zhivota, a prekida se ono chemu nije bio povod tokom zhivota. Oni koji se ogranichavaju na stizanje nagrade od ibadeta u kojima nema zamjene ni u jednoj okolnosti, kao shto su islam, namaz, post, uchenje Kur'ana i da je nagrada specifichna samo za onoga ko dotichno djelo chini i da ne prelazi na druge, kao shto u toku zhivota to niko ne chini radi drugoga, niti se u tome nalazi zamjena onome ko chini, argumentiraju predajom kod En-Nesaija sa lancem prenosilaca od Ibn Abbasa da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Niko netje ni za koga klanjati, niko netje ni za koga postiti, vetj tje se za drugoga nahraniti za svaki dan pregrshtom jechma.»
Dokazi da umrli ima koristi od onoga chemu nije bio povod tokom svog zhivota nalaze se u Kur'anu, sunnetu, konsenzusu i ispravnoj analogiji. U Kur'anu se navodi: "Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru nash, oprosti nama i bratji nashoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima nashim bude imalo zlobe prema vjernicima.'" (El-Hashr, 10.) On ih je pohvalio zato shto trazhe oprost za vjernike prije njih, a to ukazuje da tje se okoristiti trazhenjem oprosta zhivih.
Na korist koju umrli ima od dove ukazuje i konsenzus ummeta u pogledu dove pri dzenaza-namazu. Dove koje su navedene u sunnetu o dzenaza-namazu uveliko su poznate i proshirene. Isto se odnosi na dovu poslije ukopa. U Sunenu Ebu Davuda iz hadisa Osmana b. Affana prenosi se da je rekao: «Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., zavrshio sa ukopom umrloga, stao bi nad njegovim kaburom i rekao: «Trazhite oprosta za vashega brata i molite za njega da bude uchvrshtjen, jer se on sada ispituje.» ( A nije im govorio uchite fatihu ) Isto tako, uputjivao je dovu za umrle prilikom obilaska njihovih mezarluka. Tako se navodi u Sahihu Muslimu iz hadisa Burejde b. el-Hasiba da je rekao: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., poduchavao ih je da kazhu kada odu na mezarja: "Neka je mir sa vama, stanovnici ovih nastambi, iz reda vjernika i muslimana. I mi tjemo vam se, ako Allah htjedne, pridruzhiti. Molimo Allaha za nas i za vas. Molimo Allaha za nash i vash spas.» ( Muslim, Nesai, Ibn Madze, Abdur-Rezzak, Ahmed, Taberani, Ibn Hallal i Abdullah ibn Ahmed ) U Sahihu Muslimu, takodjer, od Aishe, radijallahu anha, prenosi se da je upitala Poslanika, s.a.v.s.: «Shta govorish kada trazhish oprosta za umrle?» Rekao je: «Reci: Neka je mir vama, stanovnici nastambi iz reda vjernika muslimana. Neka se Allah smiluje prvima i zadnjima, od nas i od vas, a mi tjemo se, ako Allah htjedne, vama pridruzhiti.»
Da umrlom stizhe nagrada za sadaku navodi se u oba Sahiha od Aishe, radijallahu anha, da je neki chovjek doshao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: «Allahov Poslaniche, moja je majka iznenada umrla, a da je ishta progovorila, smatram da bi dala sadaku. Da li tje ona imati nagradu ako ja za nju dam sadaku?» Odgovorio je: «Da.» U Sahihul-Buhariju od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je S'adu b. Ubadeu umrla majka, a on je bio odsutan. Potom je doshao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: «Allahov Poslaniche, majka mi je umrla, a ja sam bio odsutan. Hotje li joj koristiti ako ja dadnem sadaku?» Odgovorio je: «Da.» Rekao je: «Ja svjedochim da je ovaj moj plodni vrt sadaka za nju.» Primjeri za ovo u sunnetu su mnogobrojni.
Stizanje nagrade od posta navodi se u oba Sahiha od Aishe, radijallahu anha, koja prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ''Ko umre, a bude duzhan neshto ispostiti, za njega tje postiti njegov staratelj.'' Hadisi slichni ovome postoje u drugim vjerodostojnim predajama. Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, zastupao je mishljenje da se za umrlog treba dati otkup za post, ali ne i postiti, zbog prethodnog Ibn Abbasovog hadisa . Govor o ovome zabiljezhen je u knjigama koje govore o drugorazrednim pitanjima islama.
O stizanju nagrade za hadzdz u Sahihul-Buhariju navodi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je neka zhena iz plemena Dzuhejna doshla Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekla: ''Moja majka se zavjetovala da tje obaviti hadzdz, ali ga nije obavila prije smrti. Hotju li obaviti hadzdz za nju?'' Odgovorio je: ''Obavi hadzdz za nju. Shta mislish kada bi tvoja majka imala dug, da li bi ga ti izmirila? Izmirite dug Allahu, jer je Allah najprechi da Mu se dug izmiri.'' Slichne predaje su mnogobrojne.
Muslimani su saglasni da sa umrlog spada obaveza duga ukoliko neko drugi isplati dug za njega, pa makar dug bio isplatjen od strane osobe iz imetka koji nije ostavshtina dotichnog umrlog. Na to ukazuje hadis Ebu Katade koji je garantirao isplatu duga u iznosu dva zlatna dinara za umrlog. Kada ih je isplatio, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Sada mu se kozha ohladila.'' Sve ovo odvija se prema sherijatskim pravilima, koja predstavljaju chistu analogiju. Nagrada je pravo djelatnika, a nema zapreke da je pokloni svome bratu muslimanu, kao shto mu nije zabranjeno da pokloni dio svog imetka tokom zhivota i da mu halali dug poslije smrti.
Unajmljivanje ljudi(znachi platiti drugom da uchi) za uchenje Kur'ana (hatmi)i predavanje sevapa mrtvima nije chinio nijedan ispravni prethodnik, niti je to naredio i dao olakshice ijedan imam u vjeri islamu. Unajmljivanje za uchenje Kur'ana nije dozvoljeno i u pogledu ovoga nema razilazhenja medju uchenjacima. Nagrada ne dolazi do umrlog, osim ukoliko je djelo radi Allaha. Ovakav postupak nije iskreni i chisti ibadet, pa netje ni imati sevapa koje bi podario mrtvom. Zato niko od uchenjaka nije rekao da se mozhe unajmiti onaj ko tje postiti i klanjati, a onda sevape pokloniti umrlom. Medjutim, ako onome ko uchi, poduchava sebe i druge Kur'anu dadne sredstva kao ispomotj za one koji se bave Kur'anom, to tje biti jedna vrsta sadake za njega (mrtvog). Tada je dozvoljen ovakav postupak. U knjizi ''El-Ihtijar'' stoji: ''Ako bi oporuchio da se iz njegovog imetka dadne nekome ko tje uchiti na njegovom kaburu, takva oporuka bila bi nevazhetja, jer je u znachenju unajmljivanja.'' Ez-Zahidi u ''El-Gun'ji'' spominje: ''Kada bi uvakufio imetak da bi mu neko uchio na kaburu, ovakva odredba bila bi neispravna.''
Uchenje Kur'ana i poklanjanje dobrovoljno, bez protunaknade, ( znachi da ti uchish Kur'an za svojeg roditelje [tj. one koji su preselili od tvojih] ili uchenje bez platjanja i sl.) dospijeva do umrloga, kao shto dospijeva nagrada posta i hadzdza. Ako se kazhe: Ovo nije bilo poznato za vrijeme ispravnih prethodnika, niti ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., na to uputio, odgovorit tje se: Ako onaj koji postavlja ovo pitanje priznaje da sevapi hadzdza, posta i dove stizhu, retji tje mu se: Kakva je razlika izmetju toga i stizanja nagrade od u?enja Kur'ana? To shto ispravni prethodnici nisu chinili, nije dokaz da sevapi ne dospijevaju do umrlih. Odakle tjemo generalno negirati? Ako se kazhe: Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je uputio na post, hadzdz i sadaku, bez uchenja Kur'ana, retji tje se: Poslanik, s.a.v.s., nije prvi o tome govorio, nego je to iz njega proisteklo kao odgovor: neko ga je pitao o hadzdzu za umrlog, pa mu je dozvolio; drugi je pitao o postu, pa mu je dozvolio, a nije zabranio druge stvari mimo tih. Kakva je razlika izmedju stizanja nagrade za post, koji predstavlja nijjet i suzdrzhavanje, i izmedju stizanja nagrade za uchenje Kur'ana i zikr. Ako se kazhe: Shta kazhete za poklanjanje sevapa Poslaniku, s.a.v.s.? Retji tje se: Ima nekih iz zadnjih generacija koji su to smatrali pohvalnim, a neki to smatraju novotarijom, jer to ashabi nisu chinili. Vjerovjesnik, s.a.v.s., ima istu nagradu svih onih koji budu radili dobro od njegovog ummeta, a od onih koji budu radili dobra djela nishta se netje oduzimati, jer je on uputio svoj ummet na svako dobro i ukazao im na njega.
Islamski uchenjaci u svojim knjigama spomenuli su da je osnova u ibadetima zabrana, osim onoga shto je potvrdjeno validnim argumentima, dok je osnova u obichajima dozvola, osim onoga shto je zabranjeno validnim argumentima
Govoretji o tome, kazao je shejh Abdur-Rahman ibn Nasir es-Si’di u stihovima:
‘’Osnova u nashim obichajima je dozvola
sve dok ne dodje neshto shto mijenja tu osnovu.
Nije propisano u nashoj vjeri nishta osim onoga
na shto ukazuju validni argumenti vjere.’’
Dokazi koji ukazuju na ovo pravilo:
Da je osnova u obichajima dozvola, na to nam ukazuju rijechi Uzvishenog Allaha: ‘’On je za vas sve shto postoji na Zemlji stvorio.“
A da je osnova u ibadetima zabrana, na to nam ukazuju rijechi Uzvishenog Allaha: ''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono shto Allah nije naredio?“
Takodjer to potvrdjuje hadis koji prenosi Aisha, r.a., da je rekao Allahov poslanik, s.a.w.s.: ''Ko uvede u ovu nashu vjeru ono shto nije od nje, to tje biti odbacheno.“ (Buharija i Muslim)
Pojashnjenje ovog pravila
Chovjekovi postupci mogu se podijeliti u dvije skupine: ibadeti i obichaji.
Shto se tiche ibadeta, osnova u tom poglavlju je da ne mozhemo ni za jedan postupak tvrditi da je njegovo chinjenje ibadet osim ako za to posjedujemo validan i jasan argument. Npr., ako bi nas neko pozvao da chinimo neko djelo smatrajutji to ibadetom, mi tjemo trazhiti od takve osobe validan i jasan dokaz(iz Kur'ana i sunneta Allahovog poslanika, s.a.w.s., i prakse ashaba), ako nam spomene validan argument za to, mi tjemo to chiniti, a ako ne spomene, mi to netjemo chiniti.
A shto se tiche obichaja, sve je dozvoljeno chiniti osim onoga shto nam validni i jasni dokazi zabrane (iz Kur'ana i sunneta Allahovog poslanika, s.a.w.s., i prakse ashaba). Npr., chovjeku je dozvoljeno da jede, pije, oblachi sve shto zheli osim onoga shto je validnim argumentima izuzeto iz te osnove i zabranjeno, kao npr. svinjetina, alkohol i dr.
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., na drugom mjestu kazhe: "Ko bude pokushao spojiti izmedju sunneta Poslanika s.a.w.s., po pitanju kaburova/grobova, onoga shto je naredio, onoga shto je zabranio, onoga na chemu su bili njegovi ashabi i izmedju onoga na chemu je vetjina ljudi danas – primjeti tje veliku kontrast i suprotnost izmedju to dvoje tj. jedno se s drugim u mnogo chemu ne poklapa!
Nash Pejgamber, s.a.w.s., je zabranio da se klanja namaz prema grobovima dok puno ljudi to danas radi. Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se od grobova prave dzamije dok danas ima ljudi koji od grobova prave dzamije nazivajutji ih turbetima, a koji imaju funkciju dzamija/Bozhijih kutja?! Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se na njima pale svijetje/svjetla, dok danas puno ljudi ostavlja zasebne vakufe u svrhu paljenja svijetja i kandilja na odredjenim grobovima!
A vezano za posjetu kaburova i shta uchiti na njima: Nema zabrane posjetjivati kaburove, a kao dokaz je govor Allahovog poslanika, s.a.w.s.: "Prije sam vam zabranio posjetu kaburova, a od sada ih mozhete posjetjivati."
S tim da te posjete imaju za cilj podsjetjanje na Ahiret i da se ne uzmu kao obaveza odlaska odredjenim danima, jer ako se uzmu odredjeni dani za odlazak (poput vremena nakon Bajram namaza) i s time da chovjek smatra da tada mora itji u posjetu kaburovima ( a ovo ulazi u ibadete, a ne u obichaje ) i u skladu sa hadisom koji prenosi Aisha, r.a., da je rekao Allahov poslanik, s.a.w.s.: ''Ko uvede u ovu nashu vjeru ono shto nije od nje, to tje biti odbacheno.“ (Buharija i Muslim) tada u tom sluchaju posjeta postaje novotarija.
Kada se dodje ili prolazi do/u mezarje, sunnet je prouchiti sljedetju dovu:
"Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike i muslimane od njih. Mi cemo se vama, ako Bog da, pridruzhiti. Molim Allaha za svako dobro nama i vama." ( Muslim, Nesai, Ibn Madze, Abdur-Rezzak, Ahmed, Taberani, Ibn Hallal i Abdullah ibn Ahmed )
va dova u arapski glasi:
Es-Selamu 'alejkum ehled-dijari minel-muminine vel-muslimine, ve inna insh-Allahu lelahikun, es'elullahe lena ve lekumul-afije."
Citirana dova ima razne, proshirene i skratjene verzije.
Uchenjaci se razilaze u pogledu uchenja Kur'ana kod kabura na tri mishljenja, tj. da li je pokudjeno, da li nema smetnje da se uchi prilikom ukopa i da li je pokudjeno poslije ukopa. Oni koji su rekli da je pokudjeno, poput Ebu Hanife, Malika, Ahmeda u jednoj predaji, govorili su: "To je uvedena stvar, a o tome nema predaje u sunnetu." Uchenja Kur'ana slichno je namazu, a zabranjeno je obavljati namaz kod kabura. Isto se odnosi i na uchenje. Oni koji su rekli da nema smetnje, poput Muhammeda b. el-Hasena i Ahmeda u drugoj predaji, argumentirali su predajom od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je oporuchio da se uchi nad njegovim kaburom prilikom ukopa i to pochetak i kraj sure El-Bekare. Takodjer, prenosi se od nekih muhadzira uchenje sure El-Bekare (prilikom ukopa). Oni koji su rekli da nema smetnje da se Kur'an uchi prilikom ukopa, prema predaji od Ahmeda, prihvatili su predaje od Omera i nekih muhadzira. Zatim, postupak smjenjivanja u uchenju Kur'ana nad kaburom je pokudjen, jer nema predaje u sunnetu o tome, a ni od jednog ispravnog prethodnika, u osnovi, o tome nije nishta preneseno. Ovo mishljenje je jache od drugih, jer se njime usaglashavaju oba dokaza.
Prenosi se da je Boziji Poslanik rekao: Ko udje u mezarje pa prouci Fatihu, Tekasur i Kul huvallahu a zatim kaze: Ja poklanjam sevabe ovoga sto sam proucio od Tvog govora stanovnicima ovih kaburova od vjernika i vjernica, bice mu sefadzije na Sudnjem danu. ( Serhu sudur, Sujuti; i Kavaid , Ebul Kasim)
Prenosi se od Abdurrahman ibn El Ala ibn El Ludzladza a on od svog oca da je rekao: Rekao mi je moj otac Ludzladz: O sinko moj, kada umrem pa mi iskopate kabur I u njega me stavite reci: Bismillah ve ala milleti resulillah, zatim pospi po meni zemlju pa potom prouci kod moje glave Fatihu i zadnji deo Kurana jer sam cuo da Poslanik tako kaze. ( Taberani; Medzmeu zevaid, Hejsemi, 3/44)
Od Mukal ibn Jesara se prenosi da je Poslanik a.s. rekao: Jasin je srce Kurana, nece ga prouciti covjek koji zeli Allahovu milost i nagradu na Sudnjem danu a da mu On nece oprostiti. Ucite ga svojim umrlim. ( Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madze I Hakim u Mustedreku gdje kaze da je ovaj hadis Sahih)
Prenosi se od Ebu Derda i Ebu Zerra da je Poslanik a.s. rekao: Nema mejjita kome se prouci Jasin a da mu Allah ne olaksa. ( Subulu selam, 2/91) ( Kada se hadis istog teksta prenosi od dvojice ashaba onda se to racuna kao das u dva hadisa)
Prenosi se od Ebu Sasa: Da je Ibn Abas voleo ucenje sure Rad jer ona olaksava umrlima. ( Subulu selam, 2/91)
Prenosi se od Sabija : Da su Ensarije volele da za umrle uce suru Bekare. ( Nejlul Evtar, Sevkani, 3/25)
Prenosi se od Ahmeda da je rekao: Pricao mi je Ibn Mugire, pricao mu je Safvan da su sejhovi govorili: Kada se za umrlog prouci Jasin Allah mu olaksa zbog toga. ( Tefsir Ibn Kesir, 3/563)
Sto se uzmianja nadoknade za ucenje Kur'ana tice, nije ni to neutemeljena stvar vec je stvar razilazenja izmedju ucenjaka.
Neki zabranjuju a neki dozvoljavaju.
Oni koji dozvoljavaju kao dokaz za to uzimaju hadis kojeg biljezi Buhari u svom Sahihu: " Najpravednije za sta ste uzeli nadoknadu je ucenje Kur'ana" Kao i hadis o ashabu koji je proucio jednom covjeku rukju pa mu je posle taj covjek dao za uzvrat ovcu nakon cega su ashabi posrnuli na ovog ashaba na sta je on odgovorio: Pitacemo Poslanika. Pa kada su ga upitali, Poslanik im je rekao: " Najpavicnije za sta ste uzeli nadoknadu je ucenje Kur'ana." ( Buhari)
Opet Recruit mijesha zhabe i babe, tj.da bi obichog neuputjenog muslimana lahko zavarao njegovim nadri sufijskim pametovanjem, tako i spominje slabije predaje, a ujedno dokazuje uchenje hatmi i da sevapi od njih idu mrtvima predajom o rukji (a rukja je lijechenje Kur'anom chovjeka koji je opsihiren) u chemu nema povezanosti (naravno njemu odgovara da od naroda uzima pare za uchenje Kur'ana poshto nema nikakve diplome, a nadri-sufijski-sajber shejh mora od necheg da zhivi i da platja net ).
Odogvor je jednostavan: Da li bi uchio bilo koji hodza nekome rahmetliji (ko nije iz njegove familije) hatmu bez para? Naravno da ne bi. Jer kako kazhe nash narod: Koliko para toliko i muzike. A ovim je i djelo poklanjanja sevapa umrlom uchenjem Kur'ana usko povezano sa nijetom, a kazhe Allahov poslanik, s.a.w.s.: " Doista se djela vrednuju prema namjerama-nijetima." Pa kakav je nijet onome ko uchi Kur'an za pare to je veoma jasno poshto isti taj ne bi uchio hatmu bez nakanade tj. bez para.
Shta je stav nasheg hanefijskog mezheba o ovome:
Nash hanefijski uchenjak Imam Et-Tahavi u svojoj Poslanici kazhe:
''I u dovi i sadaki zhivih za umrle ima koristi za umrle.'' (Sherhul-akide Tahavijje, 2/663.)
Ibn Maddze u svom Sunenu je zabiljezhio hadis, za koji shejh Albani kazhe da je dobar, od Ebu Hurejre, r.a., u kojem Poslanik, s.a.v.s., kazhe:
''Od dobrih djela koja dopiru do vjernika poslije njegove smrti su: znanje kojem je poduchavao i shirio, pobozhno dijete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostao iza njega, mesdzid koji je napravio, kutja koju je za musafire izgradio, potok koji je iskopao, sadaka koju je podijelio u zhivotu i zdravlju dopire do njega poslije njegove smrti!'' (Ibn Madze, br. 242)
Kazhe poznati hanefijski uchenjak Ibn Ebi Izz el-Hanefi u svom komentaru ''Tahavijske poslanice'':
''Shto se tiche platjanja nekome da uchi Kur'an, a potom da sevape uchenja pokloni umrlom, ovakvo neshto nije chinio niko iz prvih generacija selefa, niti je iko od imama naredio da se neshto takvo chini, ili pak dozvolio da se to chini.'' (Sherhu Akide Tahavijje, 2/672)
A ovo je govor ehli sunne wel dzema'a , a poshto Recruit pripada kelamistichkoj sekti maturidija koji odstupaju od akide ehli sunne wel dzema'a naravno da on trazhi i najslabije dokaze kako bi odabrao ono shto odgovara njemu i njegovim sufijskim shejhovima. Naravno ljudi poput njega bi da zhive od islama i na rachun islama, a ne za islam.
p.s. neznalice kopijo lijepo je kad tako bodrish samog sebe
Poshto je Recruit sektash i pripada kelamistichkoj sekti, a uz to voli sufije i praktikuje njihove novotarije, malo rijechi i o sufijama:
Kratak osvrt na sufizam i sufijske tarikate
Priredio: prof. Sead ef. Jasavitj
Islamski uchenjaci razilaze se na nekoliko mishljenja kada je u pitanju osnova iz koje je izvedena rijech ''sufizam''. Jedni smatraju da je rijech ''sufizam'' izvedenica iz rijechi es-safa shto oznachava bistrinu i chistotju – uma i srca. Drugi smatraju da je rijech sufizam izvedenica iz rijechi es-saff, zbog toga shto su u pitanju ljudi koji su uvijek u prvom saffu pred Allahom, dz.sh. Tretji kazhu da je sufijom nazivan svaki onaj koji je lichio na siromashne ashabe koji su bili ehlu-sofa (siromashni stanovnici Poslanikove, s.a.v.s., dzamije).
Chetvrti kazhu da su sufije nazvane tim imenom zbog toga shto su nosili odjetju od sufa – vune. Peti kazhu da je rijech "sufizam" preuzeta iz grchkog jezika od rijechi "SOPH" (sofisti), shto u prijevodu znachi mudrost.
Sve u svemu, za zivota Poslanika, s.a.v.s., nije zabiljezeno nikakvo postojanje imena sufija – tesavvuf – tekija itd. Sve su to imena i termini koji su nastali nakon njegove, s.a.v.s., smrti. Poslanik, s.a.v.s., kao i njegovi ashabi, znali su samo za dzamije – mesdzide. ''Tekija'' je za njih bila nepoznanica!
''Sufijski tarikat'' u pocetku je bila skola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog ucenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju ucenika ka usavrsavanju znanja i prakse. Kada su se pojavili ovi tarikati, u pocetku su to bile samo skole duhovnih, moralnih i metodoloskih smjernica. Nisu bili u medjusobnoj kontradiktornosti u odnosu na akaidske i serijatske propise. Razlika je bila samo u nacinu vaspitanja i dovodjenja ucenika do puta Istine, kao i moralnog savrsenstva – sto se kasnije gotovo sve izvitoperilo!
- Sto se tice onoga po cemu su sufije – dervisi u globalu postali poznati, poput: odvajanje od svijeta, odlazak u zabacena mjesta, celibat i nezenstvo, nerad i ljencarenje, konzumiranje duhana i alkohola, pustanje brkova a brijanje brada, pisanje hamajlija, huktanje, skakanje, tresenje, probadanje tijela zeljeznim predmetima, kult mrtvaca i turbeta – primijetit cemo da je sav taj ''sufijski nauk'' mahom preuzet od krscanskih svecenika, hinduskih brahmana, jehudskih monaha i budistickih isposnika, a nikako od Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.a.! Omiljena sufijska mjesta su turbeta i kaburi evlija. Gdje god oni vode glavnu rijec, oni podizu kabure, ogradjuju ih, uljepsavaju i osvjetljavaju, a poznato je da se u islamskom svijetu sirk najvise cini kod kabura. Kod njih prizivaju mrtve sejhove od kojih se trazi porod, opskrba, kisa, sreca, uspjeh i sl.
Allah, s.v.t., onima koji tako misle porucuje: "Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lazi smisljate. Oni, kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha trazite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! Njemu cete se vratiti." (el-Ankebut, 17.); „Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A onima koji pored Njega sebi uzimaju evlije (zastitnike), i govore: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizili" – Allah ce njima, zaista, presuditi o onome u cemu su se oni razilazili." (Ez-Zumer, 3.)
- Sejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Fanatizam i pretjerivanje karakteristično je za dvije skupine islamskog ummeta: za jedan dio zabludjelih šiija koji poslanicima i imamima iz ehlul-bejta pripisuju Allahovo, dž.š., svojstvo uluhijjeta (obožavanja), kao i jedan dio sufija džahila koji takoðer gaje slično ubjeðenje po pitanju Allahovih poslanika i dobrih ljudi.'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/66.)
�*ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Apologetičari se najviše bave potvrdom ili negacijom, postajanjem ili nestankom, kao i pitanjima ubjeðenja i vjerovanja, i njihov krajnji cilj je tasdik/potvrda, ilm/znanje i haber/obaviještenost. Za razliku od njih, sufije svoj akcenat stavljaju na ljubav i mržnju, želju i mrskost, fizičke pokrete i praksu, i njihov krajnji cilj je ljubav, podložnost, djelo i volja.
�*to se tiče spašene skupine – ehlul-ilma i imana – pobornika znanja i vjere, pravih vjernika, oni su u svom životu spojili oboje: naučnu spoznaju i vjerovanje i praktično djelovanje i rad utemeljen na ljubavi, pa je njihovo vjerovanje izgraðeno na znanju, kao i rad i ljubav koji su takoðer zasnovani na znanju. Oni su se spasili devijacija apologetičara i sufija, postižući ono što su obje skupine zagubile:
1. govor bez znanja – ako je u pitanju apologetičar, i rad bez znanja – ako je u pitanju sufija, što je sve zajedno prouzrokovalo niz teorijsko-praktičnih novotarija koje su u suprotnosti s Kur'anom i sunnetom;
2. apologetičari su ostali bez djela, a sufije bez riječi.
Sljedbenici sunneta Muhammeda, s.a.v.s., kako onog nutarnjeg tako i onog vanjskog, njihove riječi i njihova djela, kako javna tako i tajna, zasnovana su i utemeljena na ilmu i znanju, i njihova svaka riječ ili postupak su u meðusobnoj sprezi, i to su istinski i pravi muslimani, koji su na Pravome putu, na putu onih kojima je Allah blagodat Svoju darovao, a ne na putu onih na koje se rasrdio, a niti na putu onih koji su zalutali! Devijantni apologetičari ugledali su se na jevreje, dok su se devijantne sufije ugledale na kršćane, pa su zbog toga na prve (apologetičare – jevreje) najveći utjecaj imala slova/huruf, i ono na što ukazuju njihova značenja, poput znanja i ubjeðenja, dok su na druge veći utjecaj imali glasovi/asvat, kao i ono što ti glasovi izazivaju i proizvode od osjećaja i pokreta.'' (Medžmu'ul-fetava, 2/41.)
�*ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Izmišljanje neispravnih ibadeta koji u sebi imaju primjese širka i sličnog specifika je kršćana, ali i onih koji se ugledaše na njih poput devijantnih pobožnjaka i sufija, kao i izmišljanje neispravnih zabrana/tahrimata, što je specifika jevreja i devijantnih tobože fakiha i pravnika koji se u tome ugledaše na njih (jevreje)!'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/87.)
�*ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Kod devijantnih sufija više dominira želja za slušanjem pjesama i stihova negoli želja za slušanjem Kur'ana i zikra!'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 2/43.)
�*ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Veliki broj sufija kudi razum i smatra ga niskim i ništavnim, i smatraju da se visoka stanja i stepeni ne postižu razumom, već baš njegovim nestankom i gubitkom. Prihvataju i potvrðuju stvari koje zdrav razum nikada ne bi prihvatio, i često znaju hvaliti opijenost i ludilo...'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 3/338.)
Neki od najpoznatijih sufijskih tarikata:
1. Kadirijski tarikat veže se za šejha Abdul-Kadira el-Džejlanija, koji je umro 1166. g. Kretao se po Perziji, Iraku i Bagdadu gdje je i ukopan. �*ejh Abdul-Kadir el-Džejlani, rhm., daleko je od onih koji mu se pripisuju isto kao što je Isa, a.s., veoma daleko od kršćana, koji ga obožavaju mimo Allaha, dž.š.! Danas ih najviše ima po Siriji, Turskoj, u nekim dijelovima Afrike, posebno u Kamerunu, Kongu, Mauritaniji i Tanzaniji. Ima ih i u Kavkazu, čečeniji i u nekim dijelovima Rusije.
2. Rufa'ijski tarikat veže se za Ebul-Abbasa Ahmeda el-Rufa'ija, koji je umro 1182. g., u Basri. Rufa'ije svoje "keramete" dokazuju probadanjem sabljama. Zajedničko im je sa šiijama to što i jedni i drugi vjeruju u Džaferov kitab, u dvanaest imama, da je trinaesti imam Ahmed er-Rufa'i, i jedni i drugi oplakuju ašuru. Ovaj tarikat se podijelio na tri sekte: bazije, melekije i hubejbije. Danas ih najviše ima po Egiptu, Siriji, turskoj Anadoliji, istočnoj Evropi, Kavkazu, kao i u Sjevernoj Americi.
3. Bedevijsko-ahmedijski tarikat veže se za Ahmeda el-Bedeviju, koji je roðen u jednoj šiitsko-iranskoj porodici, a umro 624. h.g. u Iraku, gdje je ukopan i čiji kabur svake godine posjeti preko 3 miliona bedevija-ahmedija. Njihovo učenje zatrovano je mnoštvom idolatrije i novotarija od kojih je islam potpuno čist. Ima ih u Egiptu, ali i u nekim dijelovima Evrope. Tarikat im se pocijepao na šesnaest sekti.
4. �*azilijski tarikat veže se za Ebul-Hasena el-�*azilija, koji je umro 1258. g. Ovo je jedan od većih sufijskih tarikata. Danas su rasprostranjeni u sjevernoj Africi, Egiptu, Keniji, Tanzaniji, Bliskom istoku, �*ri Lanki, kao i u zapadnoj i Sjevernoj Americi.
5. Mevlevijski tarikat veže se za iranskog pjesnika Mevlanu Dželaluddina er-Rumija, koji je umro 1273. g., i ukopan je u Konji. Najviše ih ima u turskoj Anadoliji, Siriji, kao i u Sjevernoj Americi. Poznatiji su kao vrteći derviši, zbog toga što se prilikom obavljanja zikra vrte ukrug!?
6. Nakšibendijski tarikat veže se za Behauddina Nakšibenda iz Buhare, koji je umro 1390. g. Najviše ih ima u centralnoj Aziji, Iranu, na Kavkazu, sjeverozapadnoj i jugozapadnoj Kini, Indoneziji, Indiji, turskoj, Evropi i Sjevernoj Americi.
7. Bektašijski tarikat veže se za hadži Bektaša iz Horosana, koji je umro 1338. g. Ovaj sufijski tarikat karakterističan je po šiitskim idejama, ubjeðenjima i stavovima. Ima ih po turskoj Anadoliji, Albaniji i Americi.
8. Ni'imetullah tarikat veže se za Nuruddina Muhammeda Ni'imetullaha, koji je umro 1431. g., u mjestu Mehan blizu Kermana u jugozapadnom Iranu. Najviše ih ima u Iranu i Indiji.
9. Tidžanijski tarikat veže se za Abbasa Ahmeda b. et-Tidžanija, alžirskog berbera, koji je umro 1815. g. Iz Alžira su se najviše rasprostrli prema jugu i Sahari, kao i prema zapadnom i centralnom Sudanu, Egiptu, Senegalu, zapadnoj Africi i sjevernoj Nigeriji. Ima ih i u zapadnoj i Sjevernoj Americi.
10. Džerrahijski tarikat veže se za Nuruddina Muhammeda el-Džerraha iz Istanbula, koji je umro 1720. g. Najviše ih ima u Turskoj, sa malim grupicama po zapadnoj i Sjevernoj Americi.
(Pogledaj: ''Pregled mjesta održavanja zikra u BiH'', novine ''Kelamul-�*ifa'', br. 9, proljeće 2006.)
�*to se tiče Sandžaka, ne bilježi se da igdje danas u njemu postoji živa tekija koja vuče svoje korijene od ranije, niti da postoji neki organizovan tarikat koji vuče svoje korijene od ranije. Sandžačke golgote samo su preživjele džamije! Postoje pokušaji izvjesnih pojedinaca koji žele nanovo oformiti neke tekije i tarikate, posebno u Novom Pazaru, ali su to sve želje i nezvanični pokušaji pojedinaca. U ranijem periodu sufije su bile dostatno zastupljene na teritoriji Sandžaka jer se to dâ primijetiti po mnoštvu turbeta koje su ostavili iza sebe, u gotovo svakom sandžačkom gradu izuzev Plava (el-hamdulillah, što ne znači da u Plavu nije bilo dobrih ljudi! ).
Jedini ispravni tarikat – pravac
Jedini ispravni tarikat jeste tarikat i pravac ehli-sunneta vel-džemata koji se ogleda u doslovnom slijeðenju potvrðene prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako javno tako i tajno, kako svojom nutrinom tako i svojom vanjštinom, kao i slijeðenju puta i staze prvaka ove vjere – muhadžira i ensarija.
Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-džemata drže se vasijjeta i oporuke posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Strogo se pridržavajte mog sunneta, kao i sunneta pravovjerno upućenih halifa nakon mene; čvrsto se držite toga, i prihvatite se toga očnjacima svojim! Strogo se čuvajte izmišljotina, jer je svaka izmišljotina novotarija, a svaka novotarija vodi u Vatru!'' (Sahih: Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)
Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-džemata znaju da je najvredniji govor – Allahova, dž.š., Knjiga, i da je najbolja uputa – uputa Muhammeda, s.a.v.s. Oni daju prednost Allahovim, dž.š., riječima nad bilo čijim drugim govorom, i daju prednost sunnetu i praksi Muhammeda, s.a.v.s., nad bilo čijom drugom i drugačijom praksom! Zbog ovoga se zovu ehlul-Kur'an i ehli-sunnet!
Ehli-džematom su nazvani zbog toga što se pridržavaju konsenzusa i idžma'a ashaba i sve sunnetske uleme nakon njih, i zbog toga što su to pravi čuvari džemata muslimana i oni koji su u stanju ginuti za njega, i braniti ga od napada nevjernika, za razliku od svih ostalih novotarskih skupina koje su najprepoznatljivije po tome što redovno udaraju po džematu muslimana, što se dijele na razne frakcije i skupine, pomagajući često svojom praksom nevjernike protiv muslimana!
Ehli-sunnet vel-džemat posmatra sebe, ali i sve druge kroz lupu Kur'ana, sunneta i idžma'a, pa sve što se poklapa s njima – to podržavaju, a sve što se suprotstavlja njima – protiv toga se bore.
Ehli-sunnet vel-džemat su oni koji traže da se čini dobro, a od zla odvraćaju, onako kako to �*erijat zahtijeva, i smatraju da će se hadždž, džihad, džume i bajram-namazi obavljati za emirima i voðama – bili oni dobri ili loši.
Ehli-sunnet vel-džemat su čuvari džamijskih džemata, i na svoju vjeru gledaju kao na nasihat. Uvijek su svjesni Allahovih, dž.š., riječi: ''Vjernici su meðu sobom poput čvrste graðevine čiji se dijelovi meðusobno podupiru!'', ili: ''Vjernici su poput jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ – svi ostali organi pate od temperature i nesanice!''
Ehli-sunnet vel-džemat traži od muslimana sabur i strpljenje pri belaju i iskušenjima, kao i šukr i zahvalu prilikom rahatluka i uživanja; traži i raziluk i zadovoljstvo Allahovim, dž.š., kada' i kaderom, tj. sudbom i odredbama!
Ehli-sunnet vel-džemat pozivaju visokom moralu i dobrim djelima, i ne zaboravljaju riječi Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Najsavršenijeg i najljepšeg imana su oni koji su najljepšeg ponašanja i ahlaka!“
Ehli-sunnet vel-džemat pozivaju na održavanje rodbinskih veza, i da daš onome ko tebi ne daje, i da oprostiš onome ko ti je zulum nanio, i da si pokoran roditeljima svojim, i da održavaš dobrosusjedske odnose, i da si dobročinitelj siročadima, i siromašnima, i putnicima, i robovima...
Ehli-sunnet vel-džemat zabranjuju oholjenje i uzdizanje nad drugima, nanošenje nepravde, nasilja i zuluma drugima – s pravom ili bez prava!
Dakle, ehli-sunnet vel-džemat su ljudi koji slijede Kur'an i sahih-sunnet, onako kako su ga prve generacije islama (selef), tumačile i slijedile, a ne kako ga tumače ili praktikuju oni koji nisu selef ovoga ummeta!
Molimo Allaha, dž.š., da nas uputi istini i Pravome putu! Amin!
Sta vam je ljudi moji niti sam Recruit niti sam provokator, ja samo pitam a vase je da odgovorite a moje da procenim sta je to sto cu ja uzeti za sebe.
Ibn Tejmijje kaze:Najzasluzniji rad za koji mozete uzeti novac jeste Allahova knjiga.
Evo mene ovde u carsiju a Recruit je podaleko.
)
) Isto tako, uputjivao je dovu za umrle prilikom obilaska njihovih mezarluka. Tako se navodi u Sahihu Muslimu iz hadisa Burejde b. el-Hasiba da je rekao: «Allahov Poslanik, s.a.v.s., poduchavao ih je da kazhu kada odu na mezarja: "Neka je mir sa vama, stanovnici ovih nastambi, iz reda vjernika i muslimana. I mi tjemo vam se, ako Allah htjedne, pridruzhiti. Molimo Allaha za nas i za vas. Molimo Allaha za nash i vash spas.» ( Muslim, Nesai, Ibn Madze, Abdur-Rezzak, Ahmed, Taberani, Ibn Hallal i Abdullah ibn Ahmed ) U Sahihu Muslimu, takodjer, od Aishe, radijallahu anha, prenosi se da je upitala Poslanika, s.a.v.s.: «Shta govorish kada trazhish oprosta za umrle?» Rekao je: «Reci: Neka je mir vama, stanovnici nastambi iz reda vjernika muslimana. Neka se Allah smiluje prvima i zadnjima, od nas i od vas, a mi tjemo se, ako Allah htjedne, vama pridruzhiti.» 
lijepo je kad tako bodrish samog sebe 
