|
Gost
|
Arhiva DANI 99
SARAJEVO JE ZABORAVILO
KAKO SE SANDZAK ODNOSIO
PREMA IZBJEGLICAMA IZ BOSNE
Dok se Sulejman Ugljanin, na opce zgrazavanje Sandzaka, slika u Sarajevu sa bosnjackim celnicima, dotle Rasim Ljajic, poput kapetana broda u koji sa svih strana prodire voda, pokusava spasiti ono sto se jos spasiti da. Nas sagovornik objasnjava motive koji su sandzacke Bosnjake nagnali u novi muhadzirluk, o odnosu Sarajeva prema njima i Sandzaku, te iznosi procjene moguceg raspleta kosovske tragedije i Miloseviceve pozicije
-------------------------------------------------- ------------------------------
Razgovarao: Senad PECANIN
DANI: Gospodine Ljajicu, veliki broj Bosnjaka je od trenutka NATO-udara na SRJ napustio Sandzak. Kakva je sada situacija i da li postoje incidenti koji doprinose tom masovnom iseljavanju?
LJAJIC: Na svu srecu, vecih incidenata nema iako je prisutno dominantno osjecanje straha i nesigurnosti kod ovdasnjeg bosnjackog stanovnistva. U posljednja dva dana, uocljivo je nesto manje iseljavanje Bosnjaka, kao i smanjenje postojecih napetosti. To je posljedica i odluke Savezne vlade da zatvori granice za sve vojne obveznike od 18 do 60 godina. Mobilizacija srpskog stanovnistva je u toku, a od Bosnjaka se trazi da predaju svoja motorna vozila (kombi vozila, kamione, dzipove, autobuse) za potrebe Vojske Jugoslavije. U Novom Pazaru je boravio komandant Uzickog korpusa VJ, pukovnik Grujica Davidovic, koji je Bosnjake pozivao da se ne iseljavaju, garantujuci im licnu, imovinsku, pravnu i svaku drugu sigurnost. Istovremeno je uputio poziv i svim privatnim poduzetnicima da novcanim prilozima pomognu VJ i MUP Srbije. Gotovo sve privatne fabrike i radionice su zatvorene. Devet ljudi je uhapseno i osudjeno na mjesec dana zatvora zbog "neovlascenog povecanja cijena prehrambenih proizvoda i drugih spekulativnih radnji". Ispred zgrada Skupstine opstine i Sekretarijata unutrasnjih poslova (SUP) i dalje se stvaraju velike guzve, gdje gradjani predaju zahtjeve za putne isprave, licne karte i druga dokumenta.
Dan za otkaz
DANI: Koliko je ljudi do ovog trenutka napustilo Sandzak?
LJAJIC: Tesko je dati neku preciznu ocjenu, mada se operise sa cifrom od 20 hiljada iseljenih Bosnjaka u Bosnu, Tursku, Crnu Goru i manji dio u zapadnu Evropu. Vec sada se prenose glasine da ce se mnogim zabraniti povratak, pod izgovorom da su u periodu ratnog stanja dezertirali i napustili zemlju. U nekim radnim organizacijama, za one koji se jedan dan nisu pojavili na poslu, vec su napisana rjesenja o otkazima.
DANI: Iz kojih sve razloga ljudi odlaze iz Sandzaka? Da li je u pitanju strah za sopstveni zivot?
LJAJIC: Bez sumnje, to je prvi i najvazniji razlog. Drugi strah je od opste mobilizacije koja se najavljuje, a u trecoj grupi iseljenih nalaze se oni koji su namjeravali da, zbog ekonomskih razloga, napuste Sandzak i sada jednostavno koriste ovu priliku da se domognu neke od zemalja zapadne Evrope ili Skandinavije.
DANI: Sta je Vasa preporuka Bosnjacima u Sandzaku: otici ili ostati?
LJAJIC: Ja, prije svega, pokusavam da budem politicki odgovoran covjek. Zato nisam ni lud ni pretjerano hrabar da eksplicite tvrdim da se ide ili ostane. Trudim se da realno sagledam stvari i to predocim narodu, bez uljepsavanja i bez dramatizacije. Dakle, moja procjena je da Milosevicu sada nisu potrebni incidenti u Sandzaku dok se ratuje na Kosovu. Uostalom, i bez ispaljenog metka Bosnjaci se iseljavaju iz Sandzaka, cime se drasticno mijenja demografska struktura stanovnistva u korist Srba. Problem, medjutim, lezi u cinjenici sto vi mozete predvidjati poteze covjeka koji se racionalno ponasa. Iracionalne poteze tesko da mozete anticipirati, a upravo se tako ponasa Milosevic. U takvim okolnostima niko normalan ne moze preuzeti svu odgovornost na sebe i dati jasan savjet ljudima u Sandzaku. Mi cinimo sve sto je u nasoj moci kako bi pred Bogom i pred narodom mogli reci da smo ucinili sve da stabilizujemo prilike i sprijecimo iseljavanje bosnjackog stanovnistva.
DANI: Postoji li mogucnost da je iseljavanje ovim tempom organizovano?
LJAJIC: Ne postoji nikakva organizacija i sve se odvija na cisto individualnom nivou.
DANI: Cinjenica je da Sandzaklije nisu narocito gostoljubivo primljene u Bosni. Da li se osjecate izdanim zbog ovakvog odnosa matice?
LJAJIC: Kod veceg dijela Sandzaklija vladalo je uvjerenje da ce im u Bosni biti prostrijet "crveni tepih". Bosna je, medjutim, zemlja sa hiljadu unutrasnjih, politickih, ekonomskih i socijalnih problema, koja na svojoj teritoriji ima vec raseljena lica. Uprkos tome, ljudi su ocekivali bar jedan topliji i solidarniji odnos, ako nista drugo, onda zbog cinjenice da su u Sandzaku bosanske izbjeglice primljene sirokog srca. Ovo je bila dobra prilika da demonstracijom solidarnosti prema braci u nevolji, na najbolji nacin demantujemo sve price koje kruze u srpskim i hrvatskim medijima o animozitetu koji u Sarajevu, navodno, postoji prema Sandzaklijama. Ovako smo nasim protivnicima dali jos jedan argument kojim ce potvrdjivati tezu o netrpeljivosti Bosanaca i Sandzaklija.
Treci put Ugljanin bjezi
DANI: Kakve su reakcije naroda u Sandzaku na opisani prijem izbjeglica u Bosni?
LJAJIC: Najblaze receno, evidentno je veliko razocarenje zbog tog odnosa prema izbjeglicama iz Sandzaka. Neki su se i vratili poslije dva dana boravka u Sarajevu. Navodi se i primjer da je sestra rodjenoj sestri izdala sobu pod zakup za 300 DM. Cak su pojedinci koji su kao izbjeglice proveli u Sandzaku pune tri godine sada svojim bivsim domacinima izdavali sobe po trzisnim cijenama. Tvrdi se da su kirije od dolaska izbjeglica iz Sandzaka znatno povecane. Cast izuzecima, malo je porodica koje su se prijavile da prihvate ove nesretnike. Ljudi iz Sandzaka se sada prisjecaju koliko smo samo suza prolili zbog stradanja nase brace u Bosni tokom rata, zatim, bajramskih ruckova koje je cijeli grad spremao za muhadzire iz Bosne. A sada nase izbjeglice docekuju Bajram, sa malom djecom, na sarajevskoj autobuskoj stanici, ocekujuci da se neko smiluje i obezbijedi neki krov nad glavom.
DANI: Da li ste u kontaktu sa bosnjackim celnicima u Sarajevu? Da li Vas je neko od njih pozvao?
LJAJIC: Osim prijatelja, kojih, hvala Bogu, imam puno u Sarajevu, od predstavnika vlasti i SDA BiH zvali su me potpredsjednik SDA Halid Genjac i clan Glavnog odbora Osman Brka, kao i dr. Enes Pelidija ispred ekspertnog tima za Sandzak koji djeluje pri SDA.
DANI: Sadasnji odnos bosnjackog rukovodstva prema Sandzaku predstavlja kontinuitet nebrige prema sandzackim Bosnjacima. Nisu li sandzacka ocekivanja, osjecanja i nadanja od Bosne tek promasena investicija sa pogubnim posljedicama po tamosnje Bosnjake?
LJAJIC: Mislim da u ovim teskim vremenima nije politicki mudro da otvorimo tu temu. Svaka moja reminiscencija izrecena sada mogla bi se razlicito protumaciti. Ali nakon okoncanja ove krize bit ce neophodno da o tome otvoreno progovorimo. Mi moramo odgovoriti na pitanje da li je Bosna nasa velika zabluda, obecana zemlja ili matica koja treba da se brine za polozaj svoje dijaspore. Ja sam bezuspjesno, vise puta, pokusavao da nametnem razgovor na ovu temu. Ugljanin je cak izvjestio clanove svoje stranke da su mu neki u Sarajevu savjetovali da Sandzak treba da trazi republiku. Takvo tretiranje politike ne samo da je diletantsko vec krajnje neozbiljno i nadasve opasno. Politika obojena emocijama i licnim zeljama je unaprijed osudjena na neuspjeh. Emocije su dobre ako ih demonstrirate na nekim drugim mjestima i okolnostima, ali su za politiku one pogubne. Zato mi moramo da odredimo nase realne politicke domete i na osnovu toga da determinisemo nase djelovanje. Uostalom, nase politicko djelovanje u Sandzaku od formiranja SDA (1990. godine) pa do danas ne moze dobiti prijelaznu ocjenu ni po jednom osnovu. Bosnjaka je danas manje nego sto je bilo 1990. godine, politicki smo potpuno razjedinjeni, a preostali dio sandzackih Bosnjaka u velikoj mjeri je dezorijentisan, dok u realizaciji proklamovanih zahtjeva nismo odmakli ni za jedan centimetar. Ako za 10 godina ne postignete neki politicki progres, onda to znaci da morate mijenjati ili tim ili strategiju ili taktiku ili sve skupa.
DANI: Cinjenica je da Sulejman Ugljanin svaki put u najtezim trenucima po sandzacki narod u protekloj deceniji nadje nacin i opravdanje da pobjegne iz Sandzaka. Kako se gleda na njegov posljednji dolazak u Sarajevo u trenucima sveopce panike medju narodom?
LJAJIC: Cuo sam da je Ugljanin dosao u Sandzak. S jedne strane, njegovo odsustvo izazvalo je ogorcenje i konsternaciju kod Bosnjaka, dok, s druge strane, njegov dolazak sada izaziva strah da bi Ugljanin, svojim nepromisljenim postupcima, jos vise mogao pogorsati ovdasnje prilike. Ovo je treci put da Ugljanin bjezi iz Sandzaka. Strah je svakako normalna ljudska kategorija. Ali nije normalno ako vi iz udobne i pristojne udaljenosti, putem daljinskog upravljaca, odredjujete politicko ponasanje onih koji se na vatri prze. U cijeloj prici Ugljanin i nije toliko vazan. On je samo produkt sveopce krize na prostoru bivse SFRJ, ali i paradigma odnosa Sarajeva prema Sandzaku.
Strah od kraja krize
DANI: Moze li se, sa stanovista posljedica po albanski narod na Kosovu, intervencija NATO-saveza ocijeniti neodgovornom?
LJAJIC: Ovdje vec postoji sintagma: tesko onom koga Ameri brane i Rusi hrane. U ovom trenutku, tesko je odgovoriti da li je ovo avantura, rezija ili nesto trece sto cemo mozda tek vidjeti. Jedna je cinjenica da ce Srbija, poslije intervencije NATO-a biti vojno osakacena, a druga je cinjenica da ce Albanci platiti izuzetno visoku cijenu. S obzirom da ovdje vladaju ratni zakoni, ja ne smijem o svemu da otvoreno govorim i da ovo sto se desava na Kosovu nazovem pravim imenom. Poslije ovoga, neminovno ce se otvoriti pitanje mogu li Srbi i Albanci uopce vise zivjeti zajedno. I prije rata je postojala etnicka distanca Srba prema Albancima, a sada je i suvisno govoriti o stepenu medjusobne mrznje. Po mojoj procjeni, postoji nekoliko solucija moguceg konacnog rjesenja kosovskog pitanja. Prvo, Kosovo moze dobiti potpunu nezavisnost ukoliko dodje do angazovanja kopnenih NATO-trupa; drugo, moze se, nazalost, ponoviti repriza "Bljeska" i "Oluje" (u tragicnoj varijanti) sa skoro potpunim protjerivanjem Albanaca; trece, Srbija ce, na osnovu faktickog stanja na terenu, prihvatiti pregovore, ciji bi rezultat mogao biti podjela Kosova, o kojoj sam vec vise puta govorio; i cetvrto, uspostavljanje nekog prijelaznog politickog rjesenja (medjunarodni protektorat) poslije kojeg ce uslijediti rjesenje koje ce ici ili u pravcu nezavisnosti ili podjele Kosova.
DANI: Kako ocjenjujete sadasnju Milosevicevu poziciju?
LJAJIC: Milosevic je, objektivno, sada jaci nego sto je bio 1989. godine u jeku antibirokratske revolucije. Iskoristio je intervenciju NATO-a da potpuno neutralise i ono malo opozicije i da u drugi plan gurne sve ekonomske i socijalne probleme. Zbog toga se ja vise plasim perioda nakon okoncanja ove krize nego sada. Ovdje sve ide u pravcu irakizacije Srbije, koja ce biti crna rupa Evrope. Tacnije, doci ce do etabliranja jednostranackog pluralizma, o kojem je svojevremeno govorio ideolog SPS-a Mihajlo Markovic. To znaci da cemo imati jednu vladajucu partiju (SPS), zatim SSRN (Seseljevi radikali), AFZ (Jul), SSO (Draskovicev SPO) i druge manje satelitske partije i organizacije. Postoji jedan drugi, nesto optimisticniji scenario, o kojem zbog ovih (ratnih) ogranicenja ne smijem sada da govorim.
DANI: Da li ste Vi osobno razmisljali o odlasku iz Sandzaka?
LJAJIC: [glow=red:16b52ea1ba]Bilo je i tezih trenutaka nego sto je aktuelna situacija. Ni tada ni sada nisam razmisljao o odlasku iz Sandzaka.
[/glow:16b52ea1ba]
Izvor: bhdani jos ovo je iz 1999
|
