If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Gotovo cijelo covjecanstvo stoljecima zivi u zabludi koju usmjeravaju druge inteligencije. Rijetki sretnici imaju shansu dochi do pozitivne tochke intelektualnog i duhovnog razvoja. Ono sto je vlast, ekonomija, znanost, povijest, sasvim je drugo od prave istine. Vlast uskracuje napredovanje ljudske inteligencije, znanost, medicina, nano tehnologija, kemija, fizika, bilogija, povijest ljudske civilizacije, znanost o kosmosu, sve je to dragi moji nama s namjernim podsmijehom servirano. Ako zelite kao ugljikova jedinka uspjet, tada morate imat odlican odabir dugotrajnog traganja za zdravim informacijama, i imati vjeru u Stvoritelja. Sadasnji razvoj ljudske inteligencije, jeste 1/10 godina,.. dakle, covjek-istrazhivach u jednoj godini dobije informacija u vrijednosti deset godina proslog stoljecha. Ubrzano civilizacija napreduje, na vrlo malo geografskih predjela je blagostanje, ali u vechine ljudi jeste loshi uvjeti doslovno za opstanak. Ako uspijete, morate krit svoje stupnjeve, jer ce vas unistit vama najblizhi. Vjera u Stvoritelja, odrzat ce vas u dimenziji odabranih. Sretno!
Jabuka Divljaka,
17. srpanj 2011 u 21:08
__________________ i am nice,.. simple and excessive,..
etich and legal norms for Intelligence and national Future - my people of The Turkish Otoman Kingdom
Ne hesabını vecegim bir günüm oldu ne de vicdanımı lekeleyecek bır gecmişim ..Ne hissettiysem onu söyledim , onu yaşadım... Yaşadığım bir tek andan bile pişmanlık duymadım...Asla keşkelerim olmadı... Hiçbir zaman kendimle vicdan mahkemesi yapmak zorunda ka...lmadım... Karşıma bazen gerçek yüzler , bazen sahteler çıktı ama olsun ben yine sadece hislerimle yaşadım..Asla sevmediğim birine seni seviyorum demedim , ya da asla birini severken karşılığını beklemedim... Dostluğuma değer biçmedim , sevgime ise hiçbir zaman sınır çizmedim... Sevdiysem sonuna kadar gittim,bitirdiysem öldürse de hasreti geriye dönmedim... Bazen çok kırıldım , bazen belki de kırdım... Ama hata insana mahsustur dedim..Affettim, af diledim..Kimileri birden fazla kırdılar kalbimi ama ben onları yinede affettim.Onlar belki beni saflıkla yargıladılar.Belki de içten içe sinsice güldüler...Ama asıl unuttukları şuydu... Ben aldanmadım... Aldanan her zaman kendileri oldular ama bunu anlayamadılar... Bir insan kaybının ne olduğu bilemedikleri için... Kaybetmek onlar için bir alışkanlık haline geldiği için...... Oysa ben hiç insan kaybetmedim...Sadece zamanı geldiğinde vazgeçmeyi bildim o kadar,..