Istocni vjetre, u zoru zapusi
i milujuc S……..
uvojke na uho joj reci:
„ Jedan, koji je za tebe sve dao,
lezi u prasini na putu ka tebi.
On trazi tvoj dah u pirkanju zraka
i svoju bol za tobom zemlji povjerava.
Posalji mu jedan dasak vjetra,
kao znak, da se i ti njega sjecas.“
Ah, nisi li me okovala,
i oko vrata svojim uvojcima omotala!
Ah tvoji uvojci su na mom vratu pokidani
i uprkos toga sam ja samo tvoj rob ostao.
Ucini nesto,pomozi mi!
Ovo je jedna okrutna igra.
Privedi je kraju, ili svoju nogu pred mene pruzi,
da bih je mogao poljubiti.
Zar ovako kako je sada dalje moze ostati?
Smije li se skrstenih ruku sjediti
i nista ne ciniti?
Smiluj se na mene!
Nismo li mi oboje ljudi – djeca,
ti kao ja,
iako si ti bujno zelenilo a ja sasusen trn.
Znaj, ja sam zgazena zemlja pod tvojim nogama.
Ali ti si voda zivota, za koga?
Lezim ispruzen pod tvojim stopalima,
a tvoje ruke se svijaju, oko cijih bedara?
Zelim svaku tvoju nevolju na sebe preuzeti,
a ti ipak lijecis srcanu bol,kome?
Ja sam tvoj rob i na potiljku privezan nosim tvoj pokrivac, a ti?
Ciju nausnicu nosis u uhu?
Oh, ti moja Kabo sa lijepim licem,
o ti moj mihrabu, ti si prag postala,za koga?
O ti spasu moje duse gdje si?
Zasto si mi zivot otela?
Ima li grijeha u mome srcu koje
usrdno za oprost moli osim sto tebe voli?
Od hiljadu noci meni samo jednu pokloni
Jer,vidis,ja sam sve proigrao I izgubio…
Ne reci ne, Zar ces se na mene srditi?
Ako je to tako,onda vodom mojih suza plamen srdzbe ugasi!
Moj mjesece,ja sam zvijezda koja je od tvog pogleda izludjela!
Meni kao prijatelj ostaje samo moja sopstvena sjena,
koju se ne usudjujem pitati o tebi,
jer se bojim,da mi u ljubavi prema tebi rivalom ne postane.
Ah,kad bi makar tvoja sjena uz mene ostala.
