If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
pa naravno kao kompliment! nikako drugacije nije ni zamisljeno (kasnije me malo trznulo jer je "neko" pisao i neke gluposti u vezi dobi - ne bi ga pomenu pa znas sta )
zivjeli
Nisam procitala nista i nije me trznulo.( Mozda zato!) hahah
Ma, jok ne bi me ni trznulo, nemam ti ja taj sindrom (godina starosti) ne bi se zamijenila ni za jednu od 25 godina.
A komentar gore sam shvatila.... jer znas ima onaj vic,
"Zena ti je kao vino, umjesto sto vise stari da postaje bolja, ona postaje kao burence" hahahahaahah (to ti je teorija moga muza, za donedavno koji visak kilograma). Eh, na glavu sam se nasadila dok nisam to izgubila!!
Ovu ste pricu sigurno procitali davno. Ja jesam, vec dugo djiraje po emailima. Ali nema veze ja cu je postaviti.
> JEDNA MALA PRICA.........................
....
>
> Djevojka je cekala avion u cekaonici jednog velikog aerodroma.Posto je
> trebala dugo cekati, odlucila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
> proslo.
> Uz knjigu kupila je i paketic keksa.
> Sjela je u VIP cekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
> Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je citao
> novine.
> Kad je ona pocela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se sokirala,
> ali nista nije rekla i nastavila je citati knjigu.
> U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti,
> do
> sada bih ga vec udarila...
> Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, covjek pored nje, ne obaziruci se
> ni na sta, uzimaoje isto tako jedan.
> Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli:
> bas
> me zanima sta ce sad
> napraviti!!!
> Covjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
> Ovo je zaista previse, poce da uspuhuje sokirana, uze svoje stvari, knjigu,
> torbu i ode prema izlazu iz cekaonice.
> Kada se osjecala malo bolje, nakon sto ju je prosla huja, sjela je na
> mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne
> dogadjaje.
> Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
> paketic keksa jos uvijek netaknut.
> Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
> od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez sokiranja, nervoze
> ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
> suprotno od nje, kojoj su bili povrijedjeni ponos i osjecaji.
>
> ZAKLJUCAK: Koliko puta u nasem zivotu cemo ili smo pojeli tudji keks, a
> da
> to nikad necemo ili nismo ni saznali?
> Prije nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i prije nego sto se pocne
> misliti lose, GLEDAJ sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva
> kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
>
> U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
> - Kamen kad je bacen;
> - Rijec nakon sto je recena;
> - Mogucnost nakon sto je izgubljena;
> - Vrijeme kad je proslo;
> - Ljubav za koju se NE BORI.
>
> U zivotu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
> - Kamen kad je bacen;
> - Rijec nakon sto je recena;
> - Mogucnost nakon sto je izgubljena;
> - Vrijeme kad je proslo;
> - Ljubav za koju se NE BORI.
>
[/FONT]
jako dobro izreceno....a ova zadnja dva su najbolja !
__________________ "Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
Političari i novinari naprosto strašno uživaju da pišu o represiji žena u Islamu ... bez da su ikada popričali sa ženama ispod marame. Oni jednostavno nemaju nikakvu ideju kako su muslimanke zaštićene i poštovane unutar okrilja Islama, koje je izgradjeno prije više od 1400 godina.
No bez obzira na sve, pišući o kulturološkim problemima, kao što su brakovi izmedju djece, žensko sunećenje, ubistva iz osvete, prislini brakovi, oni vjeruju da se ono što govore, temelji na znanju Islama.
I već mi je zlo kada Saudijsku Arabiju citiraju kao primjer kako su žene potlačene u zemlji u kojoj im niti voženje auta nije dozvoljeno..
Ovakvi problemi jednostavno nemaju nikakave veza sa Islamom, no ipak oni pišu i pričaju o njima sa nekim prizvukom arogantnog autoriteta, pogrešno optužujuci Islam. Molim vas nemojte mješati kulturu/tradiciju sa Islamom.
Pogrešne interpretacije
Zamolili su me da napišem kako Islam dozvoljava muškarcima da istuku svoje žene. Oprostite, ali nije istina. Da, sigurna sam da ce kritičari Islama citirati Kur`anske ajete i hadise, ali uglavnom izvadjene iz konteksta. Ako muškarac podigne prst na svoju ženu, nije mu dozvoljeno da ostavi nikakva otiska na njenom tijelu.. ovo je drugi način da Kur`an kaže „Nemoj tući svoju ženu, glupane.“
Obratimo pažnju na neke jako interesantne statistike, hmmm. Prema Nacionalnoj vrućoj liniji za nasilje u porodici, 4 miliona amerikanki dožive ozbiljan napad od partnera u prosječnom periodu od 12 mjeseci.
U prosjeku, vise od 3 žene su ubijene dnevno od ruke muža ili dečka … ovo je skoro 5500 žena pretučenih na smrt od 9/11.
Neko može reći da je to šokantna činjenica za tako civilizirano društvo, no prije nego počnem da zvučim kao neki pametnjaković, želim reći da je nasilje nad ženama globalni problem. Nasilni muškarci ne dolaze u vidu odredjene religije ili kulturološke kategorije. Realnost je da je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na spolni odnos, ili na neki drugi način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije, bogatstva, staleža, boje kože i kulture.
Iluzija ravnopravnosti
Ipak, prije dolaska Islama, žene su bile tretirane kao niža bića. Zapravo, na zapadu žene još uvijek imaju ovaj problem, gdje muškarci još uvijek misle da su superiorni. Ovo se može naročito vidjeti u unaprjedjenjima na radnom mjestu i visini plata u čitavom spektru zanimanja, od čistačica do zena na izuzetno visokim funkcijama.
Žene na zapadu se tretiraju kao roba, a tu je i seksualno ropstvo u usponu, maskirano pod raznim marketing sloganima, gdje se ženska tijela prodaju kroz čitav reklamni svijet. Kao što sam spomenula ranije, ovo je društvo gdje je silovanje, seksualni napad, i nasilje nad ženom nešto svakidašnje, društvo gdje je ravnopravnost izmedju muškaraca i žena iluzija, društvo gdje je ženina moć uglavnom samo povezana sa veličinom njenih grudi.
I ja sam prije gledala na žene ispod marame kao tiha, represirana stvorenja, a sada na njih gledam kao na osobe sa raznim sposobnostima i talentima, snažne žene čiji tip sestrinstva pravi da zapadni feminizam blijedi do totalne nebitnosti. Moji pogledi su se promijenili nakon, zaista, užasavajućeg iskustva ropstva u rukama Talibana, nakon što sam se iliegalno uvukla u Afganistan u Septembru 2001., ispod burke.
Za vrijeme mog desetodnevnog ropstva, dogovorila sam se da, ako me puste na slobodu, ću čitati Kur`an i učiti o Islamu. Uprkos svim očekivanjima, ova nagodba je upalila i oslobodili su me. Ja sam održala svoju riječ, ali kao novinarka koja izvještava sa Bliskog Istoka, shvatila sam da moram da vise naučim o religiji koja je tu očito bila način zivota.
I NE. Ja nisam žrtva Stockholm sindroma. Da budes žrtva moraš imati dublju vezu sa onima koji su te zarobili. Za vrijeme mog zarobljeništva, pljuvala sam, psovala, proklinjala i zlostavljala moje čuvare, odbijala njihovu hranu i štrajkala gladju. Nisam sigurna ko je bio sretniji kada su me oslobodili – oni ili ja !
Žene u Islamu
Mislila sam da ce čitanje Kur`ana biti jedna jednostavna akademska vježba. Bila sam iznenadjena kada sam shvatila da je u njemu jasno napisano da su žene ravnopravne u duhovnosti, obrazovanju i vrijednosti. Ženina mogućnost da radja i odgaja djecu je priznata kao kvalitet. Muslimanke kažu s ponosom da su domaćice.
Nadalje, Poslanik a.s. je rekao da je najvažnija žena kod kuće majka, majka, majka. U stvari, rekao je da Džennet leži pod majčinim nogama. Koliko žena uspije doći medju 100 najmoćnijih, samo zato što su jednostavno „odlične mame“?
Sa Islamom, odluka da se ostane kod kuće i da se djeca odgajaju dobiva novu dimenziju časti i poštivanja, slično kao i prema onim sestrama izmedju nas koje odluče da imaju karijeru i profesiju.
Nakon ove spoznaje, svoju pažnju sam usmjerila na nasljedstvo, poreze, imovinu, zakone o razvodu. Odavde Holivudski advokati za razvod dobivaju inspiraciju. Npr. ženi ostaje ono što je zaradila ili imala dok muškarac mora da se odrekne pola svoga bogatsva.
Zar nije smiješno kako se žuta štampa uzbudi oko mogućnosti da se neka pop ili filmska zvijezda odluči na ugovor o braku? Muslimanke imaju ove ugovore od prvog dana. Mogu izabrati da li žele da rade ili ne, i sve što zarade je njihovo da potroše, dok muž mora plaćati račune i izdržavati svoju porodicu.
Skoro sve za što su se feministice borile 70-ih godina bilo je pristupačno muslimankama jos prije 1400 godina. Kao što sam rekla, Islam uzdiže ulogu majčinstva i uloge žene. Ako želis ostati kući, ostani. Velika je čast biti domaćica i prvi učitelj svojoj djeci.
Ali podjednako isto, Kur`an govori da ako želi raditi, onda neka radi. Imaj karijeru, profesiju, postani političar. Budi što želiš i napreduj u onome čime se baviš kao muslimanka, jer sve što radiš je sa ciljem veličanja Allaha swt.
Biznis odijelo
Postoji tu i pretjerana, skoro iritirajuća fokusiranost po pitanju načina oblačenja muslimanki, naročito od strane muškaraca, kako muslimana, tako i nemuslimana.
Da, obaveza je žene muslimanke da se skromno oblači, medju ostalim, mnogim važnim stvarima o kojima muslimanke razmišljaju danas.
Ipak, nekako, svi opsesiraju oko hiDžaba. Gledaj, to je dio mog poslovnog odijela. Ovo ti govori da sam muslimanka i, stoga, želim da me tretiraš sa poštovanjem. Možete li zamisliti kada bi neko rekao Wall Street moćniku ili Washingtonskom bankaru da nose majice kratkih rukava i farmerice? On bi rekao da ga njegovo odijelo definira za vrijeme radnog vremena, na neki način ga označi kao nekoga koga treba tretirati sa ozbiljnosću.
A opet, u Velikoj Britaniji, imamo bivšeg sekretara vanjskih poslova, Jack Straw-a koji opisuje nikab – marama/veo za lice koji otkriva samo oči – kao nepoželjnu barijeru. Kada, o kada, će muškarci naučiti da drže jezik za zubima oko ženske garderobe?
Takodje, imamo ministre u vladi Gordon Brown-a I John Reid-a koji imaju negativne opaske glede nošenja nikaba – oba ova muškarca dolaze iz škotske, gdje muškarci nose suknje!!!!
Onda, imamo čitav niz parlamentaraca koji ulaze u borbu opisujući nikab kao barijeru za komunikaciju. Kakva hrpa gluposti. Ako je ovo slučaj, jel` mi može neko objasniti zašto mobilni telefoni, žičani telefoni, e-mail, tekst poruke i faks mašine danas postoje u svakodnevnoj upotrebi? Ko sluša radio? Niko ne isključuje bežične uredjaje samo zato što ne mogu vidjeti lice sugovornika.
Većina sestara, koje lično poznajem i koje odabiru da nose nikab su bjelkinje iz zapadnog svijeta, koje su se vratile Islamu, koje vise ne žele nepoželjnu pažnju „radoznalih“ muškaraca, koji će pokušati da konfrotiraju žene, neprikladno se ponašajući. Isto tako, ima par sestara u Londonu koje poznajem, koje kažu da nose nikab u anti-ratnim protestima, jer ne mogu podnijeti smrad marihuane.
Zadnje utočiste
Bojim se da je Islamofobija postala zadnje utočiste rasističkih nasilnika. Ali kukavički, šovinistički napadi, koji obično dolaze od muškaraca – su neprihvatljivi muslmankama kao i njihovim sekularnim sestrama.
Bila sam feministica mnogo godina i sada, kao Islamska feministica, još uvijek promoviram prava žena. Jedina razlika je u tome da su muslimanke feministice malo radikalnije od svojih sekularnih kolegica. Sve mi mrzimo ona natjecanja za ljepotice i pokušavamo da se suzdržimo od smijeha kada se pojava Miss Afganistana u bikinju tumači kao gigantski korak za oslobodjenje žena u Afganistanu.
Vraćala sam se u Afganistan mnogo puta i mogu reći da nisam vidjela kako stasaju žene sa karijerama na ruševinama Kabula. Moje sestre iz Afganistana kažu da bi voljele da zapad prekine svoju opsesiju sa burkama. „ Nemoj od mene pokusavati praviti ženu sa karijerom, nadji mom mužu posao prvo. Pokaži mi kako mogu poslati svoju djecu u školu, bez straha da će ih neko kidnapovati. Daj mi sigurnost i kruh na stolu,“, jedna mi je sestra rekla.
Mlade feministice muslimanke vide hiDžab i nikab kao političke simbole kao i jedan od zahtjeva njihove vjere. Neke kažu da je to njihov način obznanjivanja ostatku svijeta da odbijaju prekomjernosti zapadnog životnog stila, kao što je pijenje alkohola, neobavezan sex, uzimanje droga itd..
Superiornost u Islamu se postiže kroz poniznost, a ne ljepotu, bogatstvo, moć, poziciju ili seks.
Oslobađanje Islama
Sada mi recite, šta je više oslobadjajuće. Da vas neko sudi na osnovu dužine suknje i veličine vaših vjestački povećanih grudi, ili da vas neko sudi na osnovu vašeg karaktera, vašeg mišljenja i inteligencije?
Glamurozni magazini nam govore da ako žene nisu visoke, mršave i lijepe, neće biti ni voljene, ni željene. Pritisak na čitateljke tinejDžerice magazina, da imaju momke, je nevjerovatna.
Islam mi govori da imam pravo na obrazovanje i da je moja dužnost potraga za znanjem, bez obzira, bila udata ili ne.
Nigdje u okrilju Islama nije nam naredjeno da kao žene moramo prati, čistiti ili kuhati za muškarce – ali ovdje ne trebaju samo muslimani da reevaluiraju žene u njihovim kućama.
Pogledajte ovaj odsječak iz govora Pat-a Robertson-a 1992. godine, u kojem obznanjuje svoje stavove o ženama koje imaju moć. Onda mi recite ko je civiliziran, a ko ne.
On je rekao: „Feminizam podstiče žene da ostave muževe, ubiju djecu, bave se čarolijama, unište kapitalizam i postanu lezbejke.“
Ovdje je amerikanac koji živi u predislamskom vremenu, koji se treba modernizirati i civilizirati. Ljudi kao on, nose veo i mi trebamo da pocijepamo veo hipokritizma, kako bi ljudi mogli vidjeti Islam onakvim kakav jeste.
Imao sam majku sa jednim okom...Mnogo sam je mrzeo...Zato sto me time dovodila u nezgodnu situaciju. Radila je kao kuvarica u skoli kako bi nas prehranila. Jednog dana, dok sam bio u osnovnoj skoli, dodje da me vidi... dovela me je u veoma nezgodnu situaciju...kako je mogla da to uradi?! Ja sam je ignorisao i sa puno prezira pogledao. Narednog dana jedan ucenik mi rece: Uhh, tvoja majka ima samo jedno oko! Tada sam voleo da nisam ziv i da moja majka nestane iz mog zivota. Narednog dana sam joj otvoreno rekao. Zasto me ismejavas?! Zasto jednom ne umres?! Ali ona nije nista odgovarala! Nisam nimalo oklevao da to kazem niti sam o tome razmisljao, jer sam bio jako ljut. Nisam obracao paznju na njene osecaje... Zeleo sam da napustim tu kucu... Marljivo sam ucio i dobio stipendiju za studiranje u Singapuru. Tako i bi. Otisao sam tamo, studirao, ozenio se, kupio kucu, dobio decu, nakon cega sam bio sretan i zadovoljan svoji zivotom. Jednog dana...dodje moja majka da me poseti, jer me godinama nije vidjela a svoju unucad nije pre toga nikada upoznala. Kada se nasla ispred mojih vrata, moja se deca pocese smeati. Povikao sam: Kako si smela da dodjes i da strasis moju decu?! NAPOLJE, NECU VISE NIKADA DA TE VIDIM !!! Smireno je odgovorila: Halali... izgleda da sam pogresila adresu... i nesta je! Jednoga dana mi dodje pismo iz skole da se odazovem na porodicni skup. Slagao sam supruzi i rekao da imam poslovno putovanje! Nakon sastanka, otisao sam staroj kuci u kojoj smo ziveli, iz ciste radoznalosti! Komsije me obavestise da mi je majka...UMRLA!!! Nisam pustio niti jednu suzu! Urucise mi njeno pismo...“Dragi sine, dosta sam o tebi razmisljala...Halali mi sto sam dolazila u Singapur i sto sam uplasila tvoju decu. Bila sam jako srecna kada sam cula da ces doci na sastanak. Ja se mozda necu moci dici sa kreveta kako bih te videla...Halali mi sto sam te u nekoliko navrata dovela u nezgodnu situaciju u tvom zivotu...Da li znas da kada si bio dijete da si imao sabracajnu nesrecu i da si izgubio oko...A ja , kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da da odrastas sa jednim okom...Pa sam ti poklonila svoje oko...Bila sam presrecna i ponosna sto moje dete moze videti svet tim okom. S ljubavlju TVOJA MAJKA...“
znali su se sest mjeseci
koliko su i bili zajedno
s vremenom su se upoznali jos bolje
voljeli su se najvise na svijetu
kad je saznao da ima bolesno srce
plakao je sa njom
kad je ulazila u avion
kad je isla na operaciju
nije joj ni rekao vidimo se
.
.
.
imala je srece
dobila je novo srce
kad se vratila
nije ga mogla nigdje naci
nitko joj nije znao reci
gdje je
kad je pitala mamu gdje je
rekla joj je sa suzama u ocima
zar ti niko nije reko ko ti je dao srce?..
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.
Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."
Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"
Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."
Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"
Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.
Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.
Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.
Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.
Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.
SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE;
NAŠI ŽIVOTI SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.
Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je prijatelj
)
Mislim da ove promene vremena uticu na moju psihu!!!!!!
