[peca]

Volio sam Vas


Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da Vas rastuzujem njom.



Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i njezno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.


Aleksandar Puskin

[Neznanka]

Pitanje


U jedno toplo veče, pred kraj leta, dao si mi prvi osmeh. To je videla reka svojim sjajnim okom, koje je po njoj plovilo, i kraj koje smo šetali.

Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih osmeha.
Možda ti je i to malo bilo?


U jedno toplo podne, pred kraj leta, kad su umirali žuti, ostareli suncokreti i mirisali teško, ti si se opio njihovim mirisom i poljubio mi kosu.

Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara slala po stotinu poljubaca.
Možda ti je i to malo bilo?


I jednom u početku jeseni poklonio si mi svoje srce samo za jedan dan, za lepi, setni septembarski dan.

A ja sam ti dala svoje srce zauvek. Htela sam ti ih dati još stotinu; ali sam imala svega jedno, malo, nesrećno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?

Desanka Maksimović

[Tahirovce]

Ma, ne idem ja ispred svog vremena.

Moje vrijeme ide iza mene.

U tome je nesporazum.

Ipak, sačekat ću ga još malo.

Još samo malo, onda odoh...

[Neznanka]

ZBOG TEBE

Zbog tebe, u rasvjetanim vrtovima čeznem za
mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice,ne sjećam se više tvojih ruku,
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe,volim bijele uspavane kipove po parkovima,
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh, zaboravio sam
tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na tebe.
Živim sa boli poput rane, dotakneš li me samo,
smrtno ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju,poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav,još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol, zbog tebe
opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja,
padajuće zvijezde,
komete.

PABLO NERUDA

[hurmasica]

[bosniak]

[Neznanka]

SUNCE, VJETAR I TI


Napisat cu ti pjesmu
U kojoj ce biti
Sunce, vjetar i ti.

Vrijeme ce mirisati pred kisu.
Zito ce snivati Van Goga.
Poljem ce svirati rijeka
Iz roga zelenoga.

Odjenut cu te u haljine tanke
Tek tijelo da ti se sluti.
U jednom ce stihu lipa
Svu pjesmu zapuhnuti.

Hodit ces sva izvan sebe
Od uzvisene neke slobode,
Nedjeljiva od svega sto vidis:
Od zraka, od zemlje, od vode.

Jablani dizat ce glave.
Ruzama dah ce stati.
Za vitkom pojavom tvojom
Sve ce se okretati.

I sume, i brda, i ljudi,
I suncokreti daleki zuti.
Ucinit cu da cijeli se svijet
Oko tvog lika zavrti.

I u tom, svemira verglu,
Gdje prste u prostor boje,
Ti ocima sibat ces pejzaz
Svjesna ljepote svoje.

Vjetar odoljet nece,
Za kosu ce te scepat.
Ti ovlas ces ustrgnut klas
I kosu u rep ces vezat.

"Moja si", siktat ce vjetar
Za vratom studeni zubi.
Dobacit cu ti maramu kradom
Da vrat zastitis dugi.

"Ne bjezi", bjesnit ce vjetar,
"Neces se oteti lako!"
I zaskocit cete pod suknju -
Pűt bijela bljesnut ce zrakom.

Ti zgrabit ces vjetar za gusu
I koljenima ga stiskati glatkim
Sve dok trzaji vjetra
Ne postanu posve mlaki.

A zatim cu, tiho, u pjesmi,
Otskrinuti oblake lake,
I ti ces prosuti kose
U zlatne suncane zrake.

Tisuce svjetlosnih strijela
Kroz srce ce ti sinut.
Od noznog palca do cela
Nevidljiva vatra ce liznut.

Osjetit ces u svakoj pori
Svjetla svilene lasi,
Vrh tvojih stidljivih dojki
Dvije maline divlje ce rasti.

Osjetit ces pod caskom pupka
Sve ukrug slatku toplinu,
I kao kad dijete kamencic
Baci u vodu mirnu;

Krug za krugom topline
Krv ce siriti vrela -
Sve dok ne dodirnes sebe
Izvan granica tijela.

Enes Kisevic

[peca]

Ponovni Susret

Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko proljece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.

Hermann Hesse

[Neznanka]

Annabel Lee

U carstvu na zalu sinjega mora -
pre mnogo leta to bi -
zivljashe jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beshe na umu
da se volimo mi.

U carstvu na zalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se vishe no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili zudno
nebeski andjeli svi.

I zato, u carstvu na morskome zalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar nocu sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dodjoshe od mene da je odnesu
njezini rodjaci svi,
u grob na morskome je spustishe zalu
da vecni sanak sni.

Andjele zavist je morila shto su
tek upola srecni ko mi
da! zato samo ( kao shto znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.

Al mi nadjacasmo ljubavlju one
shto stariji behu no mi -
shto mudriji behu no mi -
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dushu od dushe
prelepe Anabel Li

Jer vecite snove, dok Mesec sjaj toci,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud vidjam ja oci
prelepe Anabel Li
po svu noc ja tako uz dragu pocivam,
uz nevestu svoju, uz zivot svoj snivam,
u grobu na zalu, tu lezimo mi,
a more buci i vri.

Edgar Allan Poe

[Neznanka]

Goruci tulipani

Jednom će iz mog groba izrasti
Bezbrojni crveni tulipani
I goreti rumenim plamenom.
Ne čudi se tome najlepša;

Seti se, koliki je silan žar
ljubavi, tebi posvećene
goreo nekad u živom čoveku,
kad mrtav još toliko plamti.

Muhammad Samsaddin Hafis

[Neznanka]

Ako te pitaju

Ako te pitaju
Ko sam,
reci samo
Ona.
Ako te pitaju
Kako sam,
reci,
Nezno.
Ako te pitaju,
Sta radim,
reci,
Sanjari
Voli.
Ako te pitaju,
Jesi li polozio ispit,
reci,
Ne znam.
Rezultati ce biti gotovi
do kraja pesme.
Ako te pitaju
Gde stanujes,
reci slobodno,
Na visoravnima njenog srca.
Ako te pitaju
Gde ces nocas usniti,
reci slobodno,
Ispod mojih pora.
Ako te pitaju…
Ipak, ne reci nista.
Molim te
pokusaj samo
sacuvati me
u levom dzepcicu duse
i cuti,
samo cuti.
…
Ne znam
da li ce biti
drugog ispitnog roka,
za tebe,
dragi.

[bosniak]

Beli da znas

pitas me butum
za doba
kada sam se rodio
dze sam bio
hiljadu punijeh godina
kako se krio
o cemu sam snio
i kud se zdjedose spisi o meni

prezis i cekas
avaz da cujes
o mojima kostima
o mesu i tvari onoj
od koje sam sazdan
i besa je velis da nista ne snujes
dokaze samo trazis cvrste
lizucji prste
palahajucji krvavim jalan
cjagama
pred mojim nosom
vazdan
hel eto u njima stoji
da ja nisam ja
i haber o meni
da me nejma

i to me ne tisti
beli da znas
hel hak o meni nije tamo
dze ti tuhas
ti i svi oni prije tebe
sto su mi sjekli damare
przili kozu
pljackali hambare
musketali
i u posrtanju klicali
-dze je taj prokleti stvor?
-kud utece i gdje skoci?
ne znadose da bijah
duvak u mrijeni
gajb u sjeni
sto im od hale pokrivase oci

niti me cudi
beli da znas
ta holost s kojom me sibas
hel se tako zabavljas o svojeme jadu
putnik si sto taba utrtu dzadu
podojen hirom djedova
cijepljen
protiv pameti
i postivanja redova
adeta i prava
i mene sto bijah i jesam drukciji
onoga mene sto tupim
utrnulim snom
i u tvojoj pocrki spava

i bio bih bez straha
beli da znas
kada se evo bas
ne bih bojao ovoga divita
i pisanja
i da me u takatu disanja
bez upita
huja ne savlada
u kojoj bih znam
sreo tebe
onoga tebe
sto isto u meni drijema
zbog kojega bih zaboravio sve sto jesam
pa makar mi bio polubrat
svrnuo pamet
pljunuo na merhamet
i zubima ti razdrao vrat

zato me pusti namjernice
nezvan si svat
produzi smirom kumim te Bogom
evo ti izun
ostavi me rahat
ne razbudzuj tebe u meni
care ti cinim
dovom
i onim malo mene
sto tinja
u tebi
ovom

[hurmasica]

Procvetacu kad nista ne cvate

Prije nego vakat ovaj mine
i sa lica svu ljepotu skine,
prije nego uvehne i dusa
dok kroz pendzer sevdalinku slusa,
prije nego sve proguta tmina
i sakrije pod sobom prasina,
procvetacu kad nista ne cvate
jer sam asik oduvijek na te.

[bosniak]

[bosniak]

Sergej J.
Zivio je samo 30 godina..Zivot buran, prepun ljubavi, razocarenja , skandala i sve to kombinovano sa tragedijom.
Veci dio njegove poezije je obiljezen imenom Isidore Duncan, slavna americka balerina.....Oni najljepshi stihovim, njegovom rukom napisani su ustvari bili inspirisani ljubavlju prema toj zeni.

Osjecam, draga, osjecam
kosu tvoju sto blista,
ali nisam srecan
sto odlazim zaista.

Jesenjih se noci sjecam
dok sejnke breza kruze.
Sto dan nije bio vjecan,
a mjesec blistao duze.

Jos cujem dok patis:
"Proci ce godine u letu
i zaboravices me sasvim
uz neku drugu na svjetu."

I danas lipa cvjeta
i osjecanja gore ko plamen.
Ja srucih toga ljeta
cvjetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce snagu.
S drugom ce poljupce tkati.
I ja cu ko pricu dragu
tebe njoj spominjati...
prije jednog sata
********************

[Neznanka]

Ceznja za tobom

Darujem se noćas
kroz ustreptale misli zvijezdama
Poljupcima noći prekrivam sve staze
do užarenih visina strasti
Uzavrela krv struji
kroz nabacane riječi
kojima me želiš slomiti
Ne dam se vjetrovima ljutnje
što teku sa usana
I ne marim što me zapljuskuju
kapi ledene kiše sa trepavica
Ne bole me ni tragovi tuđih koraka
što gaze mi po uspomenama
Samo ponekad osjetim
u dubini srca
dah tvojih misli
I iznova se slomim
u čežnji za tobom.

Evica Kraljic

[cobanica]

Navikavam na sebe bez tebe,nije baš neki prizor
Najurim april sa prozora ustajalim oktobrom uhvaćenim na prepad u par zajedničkih slika.
Dobra sećanja lošeg zaborava ne poznaju baš bonton samoće
Na poledjini dana tvoja adresa,ali ponovo je vraćen pošiljaocu
Možda i bolje,šta bi tek ti sa mojim danom kad ni ja ne umem sa njim Navikavam na sebe bez tebe,i nije bas neki prizor...B.O.

[Neznanka]

Tebi ljubavi


1.

Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...

I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...

2.

Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...

Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.

Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?

3.

Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...

Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?

4.

Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...

I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...

Dragana Konstantinovic

[Neznanka]

Tatjanino pismo Onjeginu

"Pisem vam-sta bih znala bolje?
I sta vam vise mogu reci?
Sad zavisi od vase volje,
prezrenje vase da l' cu steci,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se necete odreci.

Da cutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne bi ste znali vi ni sada,
bar da se nadam da sam smela
da cete opet k nama doci
i da cu ma i retko moci
u selu da vas vidim nasem,
da se veselim glasu vasem
da vam sto kazem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noci duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak, vi ste znamo,
i teska vam je selska cama,
a mi... mi nicim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Sto dodjoste u nase selo?
U stepi, gde moj zivot traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja sta je,
Smirivsi burne osecaje,
mozda bih jednom( ko ce znati
po srcu nasla druga verna
i bila bih mu zena smerna,
a svojoj deci dobra mati.

Drugi! A' ne ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj zivit sav je jemstvo bio
da cu te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zastitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me svud proganj'o,
u dusi stalno glas odzvanjo'...

Ne nije mi se san to snio,
jer cim si uso' ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe cesto slusah sama;
govorio si samnom jednom.
kad prosjaku pomagah bednom
i kad blazih molitvama
buru i jad u srcu cednom.
Zar nisi i ti onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noc kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i sapnuo mi reci drage
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Cuvar duse mlade
il' kobni duh sto kusa mene?
Uticaj sumnje sto mene guse.
Mozda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duse,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Sta da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zastitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Cekam te: nade glas u meni
bar pogledom ozivi jednim,
ili iz teskog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Zavrsih! Da procitam strepim...
Od stida vise nemam daha...
Al' vasa cast mi jemci lepim
i predajem se njoj bez straha..."

Aleksandar Sergejevič Puškin

[Neznanka]

Tamo gde prestajem ja počinješ ti

Nastavljaš se na svaki deo moga tela.
Uzimaš i ono što ti ne mogu dati.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Uzimaš mi dodire,
kriješ ih u džepovima
svojih pantalona.

Uzimaš mi usne
i upijaš u svoje.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Kradeš mi poglede,
mamiš osmehe,
iznuđuješ ljubav
Tkaš mi se u život.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Smiljana Stojnić