Iako nisam Aleksandar Makedonski, i u ruci umjesto mača, držim, drago mi pero, odlučih da ovih dana razrješim jedan Gordijev čvor! Naoružah se novinarskom upornošću i strpljenjem jedne prosječne Sjeničanke i krenuh u tu (ne)moguću misiju! Od vrata do vrata tražeći odgovore i rješenja.
Jedan predstavnik Bošnjaka u Vladi Srbije, reče, prije neki dan, kako bi bilo neophodno organizovati kurs za Sjeničane, na kom bi oni učili vještinu snalaženja u komplikovanoj administraciji! E, tu je, izgleda, potpuno u pravu! Samo, ko će organizovati kurs na ovu skupoću?!
Zato ja, u želji da istražujem i pomognem svojim sugrađanima, kako ne bi morali ići na taj kurs, rješih da otkrijem u koje sve okolne gradove, za različite administrativne papire mora, po lošim putevima, ići Sjeničanin.
Sjenica, sa još osam drugih opština i gradom Užicem, pripada najvećem okrugu u Srbiji, a to je Zlatiborski. Sjedište okruga je u Užicu, koje je od Sjenice udaljeno čak 105 km, dok je, svim drugim opštinama tog okruga, taj centar znatno bliži!
Ako, na primer, svoje djete Sjeničanin mora da odvede za zubnu protezu u Užice, a mora, jer sjenički Dom zdravlja pripada Zdravstvenom centru u Užicu, onda se mora upusti u niz neizvjesnih situacija i komplikacija.
Evo kako izgleda takvo putovanje jednog Sjeničanina: pošto najveći broj ljudi nema svoj automobil, a „Autotransport“ je ostao bez čitave imovine, pa nema ni autobusa, on će morati ili da juri neki od autobusa koji su u prolazu kroz Sjenicu (ako uhvati red vožnje), ili da se uhvati za novčanik i plati taxi! Gorivo, znamo, poskupi svakih nekoliko mjeseci, pa je za ovu misiju neophodan debeo novčanik. A ako uzmemo u obzir to, da se u pojedinim sjeničkim tekstilnim fabrikama, radi i za 7-8 hiljada dinara, jasno je da oni, cijelu mjesečnu zaradu moraju izdvojiti za to putešestvije!
E, kad je obezbjedio prevoz, Sjeničanin će se, propalim asfaltnim putem, preko Zlatara i Nove Varoši, iz rupe u rupu, nekoliko sati, zajedno sa djetetom, klackati do odredišta. Još ako putuje zimi, pa na Zlataru naiđe na neprohodan put, to je onda prava avantura.
Tamo će mu, naravno, samo zakazati pregled na koji će doći za nekoliko mjeseci! A još ako iz nekog okolnog sjeničkog sela, do Sjenice mora putovati tridesetak kilometara, plus put do Užica, e to je već naročit podvig.
Varate se ako mislite da će, idući jednim poslom u Užice, Sjeničanin moći da obavi još neki neophodan posao istovremeno, te tako uštedi novac, vrijeme i živce.
Jer, ako mu kakvim slučajem, u isto vrijeme zatreba uvjerenje da nije krivično osuđivan, on će onda morati da se iz Sjenice, preko teških krivina niz Postrmac, spusti do Novog Pazara. Naravno, uz iste muke oko prevoza, doduše iz nešto manje kilometara puta.
E, al’ ako ima nekavog posla sa Trgovinskim sudom, onda mora da ode do Kraljeva i to sve sa skupim gorivom, malom platom i rupama na putu!
Ukoliko, se radi nekih pitanja ili poslova mora. obratiti Školskoj upravi, onda ponovo putuje do Užica.
Ni najbanalnije informacije, recimo o broju nezaposlenih, ne možete dobiti u Sjenici, već se i za to, u centralizovanoj državi, morate obratiti Filijali u Prijepolju!
Ni tu nije kraj mukama. Idemo dalje
Iako je sjeničko Udruženje sportskih ribolovaca „Vapa“ godinama gajilo ribu u sjeničkim vodama, korist od ribolova ubiraju drugi. Sjeničkim vodama udruženje Vapa, gazdovalo je od 1967. godine do 1994. kada je država taj posao poverila pribojskom OSR „Mladost“, a zatim Specijalnom rezrevatu prirode Uvac sa sjedištem u Novoj Varoši. Iako su nejlepši meandri Uvačke klisure na sjeničkoj teritotiji i iako Sjeničko jezero, sa 90 odsto vodene površine, leži u sjeničkom ataru, njima gazduje neko drugi. Te se tako, ako želite kakve informacije o tome kako se i na koji način gazduje sjeničkim vodama morate se uputiti u Novu Varoš!
Ni sa šumama nije ništa jednostavnije. Sjeničkim šumama gazduje Šumsko gazdinstvo Golija, sa sjedištem u Ivanjici. Prije neki dan, jedan od beogradskih medija saopštio je da se u Ivanjici mnoga preduzeća, uspješno, bave obradom drveta,. Drago mi je zbog toga, ali ne mogu, a da se ne zapitam zašto u Sjenici nema nijednog takvog preduzeća?I zašto se, ja kao novinar, ukoliko želim da znam kako se koristi šuma sa teritorije Sjenice moram uputiti u Ivanjicu?
I ako se jedno od najvećih nalazišta uglja, nalazi na teritoriji Sjeničke opštine, rudnikom u Štavlju, opet upravlja neko drugi. A Sjeničani, koji kubure sa dugom i hladnom zimom, kakvog li paradoksa, kupuju ugalj po istoj cijeni kao i svi ostali, i najčešće uspjevaju da ga dobiju pred sam početak zime, čekajuči utovar u dugačkim redovima. Od proizvodnje i prodaje uglja, Sjenička opština, nema nikakve koristi, osim što zapošljava jedan broj Sjeničana.
Taman su se Sjeničani ponadali, da će Zakon o regionalizacij, rješiti ove probleme, te će sve administrativne poslove završavati u Novom Pazaru, o jednom trošku i na jednom mjestu, i tako uštedjeti novac i vrjeme, kad i oko tog Zakona nastadoše komplikacije!
Ostaće, izgleda, sve po starom. Dakle ovako: naprije do Užica, pa do Novog Pazara, zatim se onda vraćate do Prijepolja, pa do Kraljeva, pa za Novu Varoš, te za Ivanjicu...
E, ako ovo nisu shvatili, Sjeničanima je zaista neophodan kurs za savladavanje administrativnih barijera!
Sanela Halkovic
KOLUMNA - Sjenica grad kom su uzeli sve
