If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali
sve u svemu
sem smrti
meni se već sve dogodilo.
To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.
Mogu obići još koju zemlju,
mogu steći još kojeg prijatelja,
mogu (zašto ne?) dobiti neki orden
(bio bi to prvi orden u mom životu)
ali sve u svemu sem smrti
meni se već sve dogodilo.
To da svojim odlaskom
ne ranim one koje volim i one koji me vole
jedina je stvar
koja me još drži za ovaj život.
Alaha mi,rado bih ti ispunio tu želju,ali....sem smrti,i meni se svašta dogodilo.. A,ti znaš orden ćeš dobiti..kad umreš..od mene!
Ponoc.. Oci umorne ali se ne predaju snu..Razmisljam..
Postavljam pitanja, trazim odgovore..
Vracam film, kako je ovo sve pocelo? Da li je navika? Ovisnost?
Ne, ne mogu biti ovisna, ne o tebi, ne o njemu, o bilo cemu...
A ipak, tu sam..
Ponovo slusam tvoje korake, dolazis iz daljine..
Ti donosis sa sobom miris mora, vedro nebo, sunce, njezni vjetar koji me miluje..
I sva moja cula su otvorena...
Prihvatam, osjecam, slusam.. I znam da vrijedi...
Niti mogu, niti zelim, biti gluha, slijepa, nijema za tebe, za nas..
I shvatih da ovo ljubav je...
__________________ "Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
Tamo negdje, gdje je sve drugacije, tiho, netaknuto..
Gdje se samo zvuci vjetra cuju.. Tamo negdje daleko si ti.. Sanjas o nama..
A ja sam tu...
Tu gdje su ljudi stalno u pokretu, gdje nema tisine, za kojom zudim..
Ja umjesto zvuka vjetra slusam svirene hitne pomoci... Ali i ja sanjam..
To je ono sto mi ni grad, ni zivot, niko ne moze uzeti... I ja sanjam o nama..
Snivamo pod istim nebom... Iste snove... I srecemo se u snovima, puni ceznje, zelje, ljubavi... Predajemo se potpuno.. Snovima..
I kad dolazi budjenje , dolazi i nada..Snovi ce ozivjeti jer mi smo rodjeni jedno za
drugo, i moramo zavrsiti davno zapoceto, morali smo se sresti, desiti jedno
drugom...
Da bi nasli mir, ljubav, srecu.. Cvrsta je ta veza izmedju nas..
Mi smo jaci od svega.. jaci od vjetra, jaci od vremena, jaci od svih...
Jer prava ljubav je najjaca i traje vjecno... Nikad ne umire...
__________________ Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
NE PLASI SE
nećeš me izgubiti
uvijek ćeš me poznati
u masi
uvijek od drugih razlikovati
zastani...nemoj proći
iako će koljena klecati
srce snažno lupati zastani...nemoj proći
ime mi izgovori
neće biti teško
dugo ti je na usnama
počivalo
stavi mi ruku na rame
u oči duboko pogledaj
bez straha upitaj koga sada snivam
ja ...ja ću se nasmiješiti
toplu , slanu
suzu pustiti
jer
uvijek sam ista
uvijek ona puna ljubavi i
sa sjajem u očima....
Imam dojam da je zvuk povinuo sebe ovoj bijeloj ljepoti.
Sa nabreklog neba padaju snjezne kamikaze bez glasa,bez straha ,bez drhtaja.
Zalice mi na insana kad je u sevdahu,musafir sto maksuz ide u susret belaju.
Na naljepsi violinski kljuc jedne zimske sonate,cije note ne cujes ali zato osjecas kroz lagahno podrhtavanje kada ti krenu pod kozom igrati
Na djecji osmijeh koji naprosto zarobi svojom neviniscu i radoscu zbog pukog bitisanja.
Na njezni dodir ljubavnika ciju igru,cilj i svrhu same ,jedino oni spoznaju.
Stojim i kroz ovlas zamagljeni prozor promatram majku prirodu i ne znam po koji put ostajem bez daha pred ljepotom njene umjetnosti.
Bijelo ,cisto,beskrajno i vjecno.
Neutralizira mrlje i sivilo,daje urbanom stembilj i obavija moj grad u svom snjeznom zimskom kaputu.
Kad se upale ulicne svjetiljke, krenucu u noc.
Ostavicu kofer svokodnevice kod kuce i ponijet samo dusu u mali dijalog sa snijegom.
Ispod cizmica ce krckati.
U dusi ce pucketati furuna davnih sjecanja iz onog lijepog djetinjstva kad je dunjaluk bio ususkan u veliki bijeli snjezni jorgan naivnosti.
Kad samoća pokuca na vrata i postane prijatelj drag....jedino što uvjek ostane kad padne tiha noć.Nekako se čudno navikneš na nju i s vremenom je čak i neprimjetiš već jdnostavno prihvatiš kao nešto svoje.Vrata srca zaključaš u strahu da te neko ne povrijedi više, jer znaš ni ova psljednja rana zarasla nije .Tako teku dani i godine....teče život.Nenadano i sasvim nestvarno jednog dana neko uspije dokučiti tvoje snove,tuge,želje i ta vrata srca polako se otvore pred tom nježnošću.I pitaš se zašto i da li želiš ponovo prolaziti sve to ili jednostavno ostati u tom svom sigurnom svijetu samoće.
Ali srce ne pita ...ne sluša....nedopušta komandu razuma koji viče NEMOJJJJ.
Ono jednostavno osjeća, da treba ljubav,treba je ko zrak,ko sunce treba nekoga za koga će zakucati brže za koga će živjeti.Dal ljubav to je kad ti neko fali do boli ...kad strepiš na svaki zvuk telefona ....kad čekaš a sati su beskrajni ko vječnost.Dal ljubav to je kad pjesme pišeš, kad za njeu živiš ....i svaka riječ melem je ranjenoj duši.Sumnjaš....naravno.sumnjaš, da ti se to događa ,dal je ONA-ON…. Iskren/a voli li kao ti.Pokušavaš razlučiti stvarnost od sna ....istinu od mašte ...pokušavaš biti realan.
LJUBAV nikad nije bila realna ...ona je poseban svijet gdje se sreću oni kojima je sudbina dala tu šansu.Da li ćemo je iskoristiti to znamo samo mi,ili ćemo cjeli život žaliti ako joj zatvorimo vrata jer možda se nikad....nikad više ne vrati.
Ich hab Dich,
so vermisst,
Ukucah, udjoh
tebe ne nadjoh ?
bijah bijesan
te namah, izadjoh ?
(duse mi, jesam)
bit il ne biti
sokak je tjesan ?
o Boze gdje sam ?
kako se skriti
a vec su me siti
to znas vec i ti.. ?
(sto je u biti)
Vrtlar im smeta
sto cvjece bira
na stranu steta
pod cjenu "mira"
sijaset kleveta
(necijeg hira)
Ima nas
Neko vec tamo rece:
Ima nas!
Valahi i ja kazem:
masalah,ima
Samo kakvih sve ne ?
I, na to
niko glavom ne klima
Vele, da pravi smo
i da neki smo od,
amo
tamo
i nikamo
A, mi ko mi -
sutimo ?
MI
Ko to MI..
Ti..?
Ja..?
Oni?
(u ime naroda)
bagra koju
drze u saci
(ti neki djaci)
osjecaj bjedan
beli
sve narod jedan
cijeli
ama bolan,
nije to narod
to su mahom -
individualci
za svoje potebe
znalci
Ukucah, udjoh tebe ne nadjoh ? bijah bijesan te namah, izadjoh ? (duse mi, jesam)
bit il ne biti sokak je tjesan ? o Boze gdje sam ? kako se skriti a vec su me siti to znas vec i ti.. ? (sto je u biti)
Vrtlar im smeta sto cvjece bira na stranu steta pod cjenu "mira" sijaset kleveta (necijeg hira)
Ima nas
Neko vec tamo rece: Ima nas! Valahi i ja kazem: masalah,ima Samo kakvih sve ne ? I, na to niko glavom ne klima Vele, da pravi smo i da neki smo od,
amo tamo i nikamo A, mi ko mi - sutimo ? MI Ko to MI.. Ti..? Ja..? Oni? (u ime naroda) bagra koju drze u saci (ti neki djaci) osjecaj bjedan beli sve narod jedan cijeli ama bolan, nije to narod to su mahom - individualci za svoje potebe znalci
Boze, treba mi on veceras,
a nje nema..
Nece je biti ni sutra,
a treba mi..
Svakim danom, volim ga sve vise..
Koliko ga volim,
toliko i patim..
Treba mi njegov zagrljaj,
poljubac, da obuzdam bol..
Samoca me tjesi, tuga je samnom..
Boze, potrebn mi je..
Bez njega, deo mene umire..
Potreban mi je taj pogled,
te crne oci, sto dusu razdire..
Boze, pomozi mi, jer volim ga suvise,
da bih ovo mogla sama proci...
Zivot, bajka... nije, ne dok mi to ne poželimo. Svaki dan bi nam bio dosadan, kad bi bio isti, ali ovako nije i po tome se razlikuje od bajke, nema uvijek sretan kraj za sve, uvijek je tu druga strana koja strada. Ali život je priča, priča koju ne treba pričati, već živjeti...
uvijek treba vjerovati u zivot,ma kakav nam on bio i sta donosio jer ponekad ima tuznih a ponekad i vedrih i suncanih dana.uvijek gledati ponosno i uzdignute glave i ici uvijek dalje i zeljeti vise.
Tamo negdje, gdje je sve drugacije, tiho, netaknuto.. Gdje se samo zvuci vjetra
cuju.. Tamo negdje daleko si ti.. Sanjas o nama..
A ja sam tu... Tu gdje su ljudi stalno u pokretu, gdje nema tisine, za kojom
zudim.. Ja umjesto zvuka vjetra slusam svirene hitne pomoci... Ali i ja sanjam.. To
je ono sto mi ni grad, ni zivot, niko ne moze uzeti... I ja sanjam o nama.. Snivamo
pod istim nebom... Iste snove... I srecemo se u snovima, puni ceznje, zelje,
ljubavi... Predajemo se potpuno.. Snovima..
I kad dolazi budjenje , dolazi i nada..Snovi ce ozivjeti jer mi smo rodjeni jedno za
drugo, i moramo zavrsiti davno zapoceto, morali smo se sresti, desiti jedno
drugom... Da bi nasli mir, ljubav, srecu.. Cvrsta je ta veza izmedju nas.. Mi smo
jaci od svega.. jaci od vjetra, jaci od vremena, jaci od svih...Jer prava ljubav je
najjaca i traje vjecno...Nikad ne umire...
Da sam zora
pa da mogu jutrom da te budim....
pa da dodjem pod prozore tvoje
i udjem tiho na krilima vjetra
da osjetis miris i poljubce moje.....
Ili da sam barem magla....
da ti mogu u zoru tiho i njezno u postelju uci
da skinem ti jutarnju rosu sa usana
i da vjecno kraj tebe ostanem....
Eh.... da sam bar sunce sto jutro krasi
i mjesto mene sto te budi
da osjetis malo toplinu moju....
da te ja mjesto njega
zracima pomilujem i dobro jutro pozelim....
U rukama ti si moje srce držao,
Ali izgleda da odlučno si ga ispustio,
I drugo srce u ruke primio...
Sve svoje tebi sam dala,
Kad bi ti pomoglo za tebe bi i poginula,
Ali tebi izgleda ja nisam toliko važna,
Bila sam ti samo avantura prolazna...
Stalno si govorio da me voliš
I da stalno na mene misliš...
Uvjeravao si me da sam ti sve,
Da živiš za mene...
Lijepo si me u laži te uvjerio,
Hvala što si mi patnju umjesto sreće donio...
Al za ono što će se dogoditi
Nemoj sebe kriviti,
Ne možeš ti srcem upravljati,
Jedino si možeš prebacivati
To što moju ljubav nisi znao cjeniti
I što mi laži nisi mogao prestati govoriti...
I znaj ljubavi da ti svu sreću želim
I da kad me nebude neću prestati da te volim...
S neba ja ću te čuvati,
A da te povrijedi neću dopustiti...
Iako mislim da te nije zavrijedila
Jer ona se s tobom samo poigravala,
Odluka je pala
I ona je ponovo tvoja postala...
Zashto te nema, kad srce zatreba te moje, zashto si daleko, kad uvek si tu u mojim mislima...
Mrzim ovaj osecjaj samocje, a rekoh sama sebi da mrznju upoznati necju, a eto mrzim mrznju, mrzim glad, mrzim bose noge, mrzim ono shto na barut i smrt mirishe...
Eto mrzim a rekoh da necju...
Shta ja ovo pishem, svashta!!!
Htedoh neshto drugo pisati, o ljubavi, o srecji, o radosnim danima, trenucima, satima...
Ah,tako ih je malo bilo, al' bilo ih je...
Mozda i vishe, previshe,al' ja eto opet zadovoljna nisam, jer svaki moj osmeh suza je zalila, svaki uzdah zadovoljstva, ta suza je zgazila...
Hahahah, ah...
Smejem se, kako je lepo smejati se...
To je zato shto sam pomislila u ovom trenu na tebe...
Da,na tebe i sebe pored tebe...
Al' evo sad suza kanu...
Shta ona sad hocje...
E, da...
Hocje da me podseti da si daleko...
Ne trazi od mene da po ko zna koji put bankrotiram na kontu vlastitog zivota.
Nekako sam se uspjela izvuci iz crvenog salda emocija.
Proslost ,ti pripadas njoj.
Izmedju nas je transparentan zid i na njemu hologram nase minule ,smijem li je nazvati ljubavi?
Nedefinisana je to emocija!
Gledam i vidim tebe,potpuno okupanog od onih superlativa koje sam ti ja pripisala.
Cist si od moje maste,ocekivanja, na tebi i u tebi nema niceg vise cemu se ja mogu pripisati kao kreativna mater.
Ocekujes da cu preskociti liniju razdvajanja i u magnovanju kao nekada davno drhtati od
tvoje blizine.Ocekujes da to bude ona tvoja mala.slatka curica.
Hej pa ta mala sa vatrom u ocima jos uvjek egzistira ali u zjenicama ne nosi vise tebe.
__________________ Love Means Never Having to Say You're Sorry
Ostavljaš me...
često ...
a pored mene si
još uvijek.
U mislima si otišao,
u snovima me napustio:
bježiš
predamnom
pred ljubavi
pred nama.
ako te poželim,koga ću zvati..od mene su ruke digli već svi.....?
ako ostanem sama nakon svega,hoćeš li brem doći ti?
ako ove noći umre sve što si volio kod mene,hoćeš li bitt tu za ona dobra vremena..?
ako se promjenim zbog zli ljudi sve,hoćeš li opet bit moja sjena?
ako ti kažem da te volim,a to nisi htio čuti jer ti je sad teže otići...,
ako ti kažem da si moje sve,hoćeš li mi prići?
jer dječače ti sve što imam, samo si ti preživio ovo teško breme....
ako te zovnem hoćeš li doći i ponosno stati uz mene?