If this is your first visit, be sure to check out the FAQ by clicking the link above.
You may have to register before you can post: click the register link above to proceed.
To start viewing messages, select the forum that you want to visit from the selection below.
Ovo je baš dobra tema za mlađi naraštaj,pre neki dan sam bio u Vrsenice i jedan mi je stari čovek pričao da je i Hajro Zornić bijo pripadnik Ćamilove policije,pa bi bilo dobro sa tim čovekom popričati jer mi je pričao o ratu dosta.
Ova tema me je naterala da sam morao da još jednom čitam knjigu Sudski proces protiv DRAŽA MIHAJLOVIĆA gde se pominje i naš kraj koja je izdata 1946.
Što se tiče Ševka Totića mislim da je do pre par godina bio živ,to ću da proverim jer je naša građanka udata za njegovim unukom ili kako tačno neznam i žive negde blizu Novog Pazara.
Aferim Eko za ove tekstove i tvoj trud.
Hvala ti sto si podijelio tekst iz ove knjige sa nama.
Sve sto procitam u vezi istorije naseg kraja podijelicu ovdje s vama ali to isto ocekujem i od ostalih clanova jer je stvarno steta i sramota da ne poznajemo svoju istoriju. Serife, ako posjedujes neke knjige, ukljucujuci i tu o sudskom procesu Draze Mihajlovica, gdje se spominje nas kraj, zamolio bih te da te pasose podijelis ovdje s nama
U Proleće 1942 Draža Mihajlović je stigao na Zlatar,preko Čemerna i Golije gde su ga čekali njegovi pomoćnici Lalatović i Ostojić.Ostojić je krenuo u oblast Nove Varoši da bi se sastao sa Hasanom Zvizdićem,vođom muslimana u sjeničkom kraju.
Desilo se u jednom slučaju da su avijatičari greškom spustili,bacili 5000 zlatnih funti u muslimanska sela oko Sjenice.
1253. godine Sjenica se prvi put pominje kao mesto u koje su cesto svracali trgovacki putnici, koji su trgovali stokom i stocnim proizvodima. Na uzvisenom djelu ovoga grada, Osmanlije su podigle tvrdjavu Grad, koja je porušena, i od cijeg kamena su, kasnije sagradjeni mnogi važniji objekti u Sjenici. Tvrdjava se nalazila na najuzvišenijem delu tadašnje Sjenice, u centru caršije sa kucama i ducanima od drveta. U jednom zapisu iz 1809 godine stoji da je Karadjordje osvojio Sjenicu i proterao Turke, kada su mnoge znacajnije licnosti Sjenice pogubljene. Razorivši Sjenicu, Karadjordje se povukao. Tvrdjava je obnovljena i opremljena topovima 1821. godine.
U sastavu Bosanskog sandzaka
Sjenica je tada bila u sastavu Bosanskog sandzaka kao nahija Stari Vlah. Kroz Sjenicu je tada prolazio put koji je preko Nove Varosi i Priboja vezivao Bosanski pasaluk sa ostalim djelovima Osmanskog Carstva, tzv. carskim drumom. Ovim putem prosla je kroz Sjenicu bosanska vojska na celu sa Huseinom Kapetanom Gradascevicem, pozdravljena ispaljivanjem topovske salve iz topova sa tvrdjave, a na isti nacin pozdravljena je i pobjeda ustanika na povratku. Za bosanskom vojskom, koja nije znala pravilno da iskoristi pobjedu vec je doslo do rasula pri povratku prema Bosni, nastupala je sultanova vojska sa zadatkom da smiri Bosnu. Sjenicki kraj je tada stradao zbog svoje podrske ustanicima.
Rat i posljedice
Koliko je Sjenica postradala i osiromasila u svim tim ratnim pohodima govori opis Anri Bue-a iz 1836. godine, koji Sjenicu naziva selom od 150 kuca-brvnara, daskama pokrivenim. Ostalo je zabiljezeno da je stanovnistvo bilo vecinom bosnjacko i da je ta mala Sjenica, obzirom da je bila na vaznom drumu imala postu. Za poredjenje o padu broja stanovnika treba navesti podatke putopisca Baron Bozura (kraj 18. vijeka) po kome varosica Sjenica, koju je branila cetvrtasta tvrdjava ima 3000-4000 stanovnika, i zapis Anri Pokolje (sam pocetak 19.veka) koji je u svom opisu naveo 700 kuca i cak 9 dzamija.
Omer-pasa Latas je poslije smrti prethodnog bosanskog valije i njegovog neuspjeha da umiri pobunjene Krajisnike imenovan za novog bosanskog valiju. Posto je umirio Bosnu svojom krvavom ekspedicijom i tako slomio i dobrim djelom unistio tradicionalno bosnjacko plemstvo, pozatvarao je 1000 najuglednijih aga i begova i oko 400 okovanih poslao u Carigrad. On je sproveo i novu teritorijalnu podjelu podjelivsi Bosnu i Hercegovinu na dva zasebna ejaleta. Bosanski ejalet je imao sest kajmakamlija pet u samoj Bosni i sesti Novopazarski sa sjedistem u Sjenici koji je obuhvatao mudirluke: Novi Pazar, Visegrad, Sjenica, Bijelo Polje, Trgoviste i Nova Varos. Poslije smjene Sultana u Carigradu, novom uredbom od 1865. godine obnovljen je Bosanski vilajet sastavljen od sedam sandzaka . Novopazarski Sandzak sa kazama (srezovima): Novi Pazar, Sjenica, Plevlja, Nova Varos, Prijepolje, Mitrovica, Berane i Kolasin imao je sediste u Sjenici, cime je definitivno potvrdjen njen strateski znacaj.
Zastita Novopazarskog sandzaka
Cio Novopazarski sandzak je za portu dobio povecan znacaj u trenutku kada su poceli da se javljaju novi ratovi. Ojacavanjem linije na Limu i utvrdjenih mjesta Nova Varos, Sjenica i Novi Pazar formiran je trougao utvrdjenja koji je trebao da stiti Novopazarski sandzak od napada Srbije sa sjevera. U Sjenici je bilo glavno utvrdjenje citavog podrucja, a istovremeno sjediste civilnih i vojnih vlasti, sto je sigurno bilo praceno znacajnom graditeljskom aktivnoscu, od popravljanja tvrdjave do izgradnje citavog niza objekata razlicite namjene. Kada su buknuli ustanak u Hercegovini i srpsko-osmanski ratovi (1876-1878 ), Osmansko carstvo je popustilo pod pritiskom velikih hriscanskih sila Austro-Ugarske i Rusije da se suoci sa gubitkom pobunjenog Bosanskog vilajeta i da Srbiji i Crnoj Gori prizna samostalnost. Na Berlinskom kongresu 1878.godine Austro-Ugarska je stekla pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, sa motivom da se vojno, politicki i ekonomski konsoliduje ova regija.
Osmansko carstvo je izgubila i gradove Nis, Vranje, Pirot, Prokuplje, Niksic, Podgoricu, Bar sa okolinom koji su pripojeni novoproglasenim drzavama Srbiji i Crnoj Gori. Okupacija Bosne i Hercegovine uslijedila je 1878. godine a nepunu godinu posle toga Austro_Ugarske trupe usle su i u Priboj, Prijepolje, i Pljevlja. Kaze Pljevlja, Prijepolje kao i nahija Priboj odvojene su od Novopazarskog sandzaka i pripojene novostvorenom Pljevaljskom sandzaku (1880) cije su se granice poklopile sa granicama okupacionog podrucja. Sjenica je tako ostala srediste Sandzaka sa kazama: Sjenica, Novi Pazar, Bijelo Polje, Nova Varos i Kolasin koja je prikljucena Kosovskom vilajetu u cijem je sastavu ostao do 1912. godine kada je Turska napustila ove krajeve
Hteo bih na temu Sjenica kroz istoriju napisati nasim forumasima par detalja iz drugog svetskog rata.Tice se sela FIJULJ,a ima dosta veze sa Kladnicom i Camilom Prasevicem.
Mozda neki od vas ne znaju da su cetnici zapalili Fijulj u jesen 1943 g.Dosli su iz Ivanjice i preko jednog sela Ercege uputili se prema Fijulju.Njih su primetili cobani koji su cuvali stoku i javljaju mestanima sela.
Stanovnici Fijulja su brzo reaogovali i odlucili se na bezanje u pravcu Sugubina i Kladnice.Uzeli su samo neki osnovni prtljag i posli.Stare osobe i malu decu (nejac) natovario je jedan covek sto se zvao Ramo Peskovic na volujska kola i odvezo ih kolko je mogo brzo.Ostali su posli pesice.Kad su zamicali u Sugubine video se dim i paljenje prvih kuca u Fijulj.
Cetiri su mladica iz Fijulja bili poslednji u toj koloni stanovnika koji beze iz svog sela.Zvali su se:Ganija Peskovic,Musir Ugljanin,Elmaz Deljevic i Azem Poturak.Njih su cetvorica odmah iza Fijulja skrenuli lijevo i popeli se na jedno uzvisenje sto se zove ORLUJACA.Tu su se ukopali i posmatrali sta se desava.To je bila jedna visoka kota odakle su imali citav Fijulj na dlanu.Ganija je bio u muslimansku miliciju u Brodarevo dvije g.i imao je puskomitraljez BRNO(Cehoslovacki),a ostala trojica su takodjer bili dobro naoruzani.Imali su municije dovoljno.Broj cetnicke vojske koja je opkolila Fijulj,kretao se oko hiljadu a mozda i vise.Ulazili su u selo sa tri fronta:jedni su dolazili iz Divlje rijeke,drugi iz Ljesnice a treci iz Borovca.Primetivsi da je selo pusto,zapalili su ga brzo.Sve kuce,stale,sijena,hambarevi i sva imovina je zapaljena.Selo je gorelo nekoliko sati -brzo je izgorelo.
Dok je Fijulj goreo cetnici su pravili plan sta dalje.Odlucili su da nastave osvajanja i drugih sela.Uputili su se u pravcu Ugljanske mahale i dalje za Sugubine.Cetiri mladica:Ganija,Elmaz,Musir i Azem po prvi put otvaraju vatru na cetnike.Hteli su da ih opomenu da im neko stoji na putu.Cetnici su uhvatili sklonista i poceli sa prebacivanjem.Razmena vatre je trajala vise od pet sati.
Branioci Fijulja primecuju da Cetnici probaju da ubace jednu diverzantsku grupu koja pokusava da im pridje sasvim blizu.Diverzanti su pretrpeli velike gubitke.Poginulo ih je dvadesetak.Medjutim cetnici ne odustaju od svog plana da likvidiraju cetvoricu branioca Fijulja.Hteli su mozda i zive da ih uhvate.Cetnici napadaju zesce i zesce.U jednom momentu su Fijuljanski branioci pogodili cetnickog komandanta Katanica.Katanic je pokazivo izgleda znake zivota,i nije odmah umro.Od tad nastaje velika panika i rasulo u cetnickim redovima i pocinju bezati.Nosili su svog ranjenog komandanta Katanica,koji umire brzo.Branioci Fijulja su im dozvolili da pokupe svoje poginule,bilo ih je trocifreni broj.Cetnici brzo nestaju istim putem odakle su i dosli.
Branioci Fijulja ostaju jos malo i iznenada primecuju jednog decaka,koji je cuvo krave i dogonio ih u selo.Zvao se Rahman Ugljanin,imao je 10-tak godina.Bio je zapanjen prizorom ,koji je video.Dozivo je svoju majku,ali mu se niko nije odazivo.Ganija ga zove sa ORLUJACE i nagovara ga da podje za Sugubine brzo.On je ostavio stoku i poslusao Ganiju.Spasili su ga.
Ganija je je bio organizator spasavanja stanovnika Fijulj,spasavanja zivih glava.Selo nisu mogli spasiti.Namera cetnika je bila najverovatnije da uhvate civile,likvidiraju ih i pale ostala sela.Ganije je bio veliki junak tog vremena.Dobro se je poznavao sa Camilom Prasevicem.
Stanovnici Fijulja su prezimili tu tesku zimu 1943-1944,u Sugubine,Ponorac i Kladnicu.Neko od njih je je imao famiju,neko prijatelje,a neko nikoga.Ganija je bio smesten sa svojom bracom i starim ocomu dvije srpske kuce Lovica na vrh Sugubina.Srbi su bili pobegli za Lopize.Te iste zime umire Ganijin otac UJKAN PESKOVIC.Pao je bio veliki snijeg te zime.Oni uprezu konja u saonice i dzenazu ocu obavljaju u Fijulj u seosko groblje,uz velike napore.
Na prolece se stanovnici Fijulja vracaju nazat u svoje selo na zgarista i pocinju sve iz pocetka.Ganija je prvi napravio novu kucu u Fijulj.
Posle zavrsetka rata OZNA je presrecala ljude po selima nocu i ubajali ih.Desavaju se ubijstva uglednih muslimana po svim selima.Ganija je znao dobro za to.Emigriro je za Tursku 1959g sa svojom familijom(najprije u Makedoniju,a kasnije za Tursku).
Kad je Ganija klanjo dzumu jednog petka u Istanbul,pozdravio se sa njim jedan visoki covek.Ganija se nemoze setit koje taj covek.Pito je "Kako si Ganija".Dok su se savijali prema podu,tom je coveku pala kapa na pod,i Ganija vigi jedan veliki krst sa unutrasnje strane kape od tog gospodina.Iznenada se Ganija setio,to je bio Pop Selimir.Kad se zavrsila dzuma,pop je Selimir brzo otiso. Nije izgleda smogo snage za bilo kakv razgovor.I on je emigriro za Tursku 70-tih godina.
a,ne znam koliko je ova slika stara,ali se jako dobro secam kioska koji je do "politike",
radila je tu izvesna Svila,i bio je taj kiosk tu do mozda 85. ili 86. tako da ga se secam...
kasnije je isti ovaj kiosk prenesen u moju mahalu,ispred moje kuce,i radio je Hamdo Burovic rahmetli,a sada je u privatnom vlasnistvu...
Sanduci sa zlatom i funtama pali su na PETLJANSKI sanac o tome mi je nana rahmetli pricala... Englezi su pomislili za ljude koji su se setali sancem da su cetnici i tu su ispustili tovar sa zlatom...
Ovo je prica sa koljena na koljeno, da su zlato uzeli deo stanovnistva koje je vecinom oko sanca bilo srpsko, uz dogovor da sute i da njih niko nece dirati, stanovnici su predali to zlato i funte. Zlato je predala, zena po imenu Zula..(ne zna se kom, ali se sumnja da je to bio Hasan i pop Selimir) Tako mi je nana pricala.
Moj deda rahmetli bio je clan muslimanse milicije i posle pada Sjenice bio je osudjen na streljanje, ali Allaha ga je spasio i oslobodjen je optuzbe..(mozda ima dao zlato)Osamdesetih i devedesetih godina je bila potraga za tim zlatom pod velikom tajnom i izgovorom da se trazi ruda na petljanskim poljima.. Izvor informacija, pouzadn, stariji covek, inace radnik u opstini (preko 40) i jos nekim drzavnim institucijama, penzioner u godinama...