[hurmasica]

Veceras je mjesec slicio na priguseni osmjeh jednog usnulog malog princa.Oko njega kao siva prasina padali zraci sunca sto se stidljivo naslucivalo sa one druge strane plave planate.Dugo su mi oci bile prikovane na taj tamni dragulj.Uzdisala sam od uzitka sto mi je pruzala ta ljepota.

Fascinatno tamno platno i srebrenik skoro pa citav nagrizen zakacen i ostavljen da mu se insansko oko divi.Aksam najavljeni musafir sa ovom prelijepom hedijom.Hrsuzi malehne zvjezde.

Ne znam zasto ili ne zelim znati zasto mi u svemu tom na um padnes ti.Proletis mi kroz misli.U tim trenutcima meditacije ,kad se stapam ili pokusavam stopiti sa materom prirodom pozelim da si tu, da skupa disemo jedno pored drugog,svim sto nam je Svevisnji dao osjetimo smisao svoje egzistencije.

Pozelim da mi pomognes i da ti pomognem da pronadjemo sebe u sebi,da se otresemo balasta proslosti,da skinemo kosulje koprene,operemo rane iz minulih bitaka,nadjemo srecu i podijelimo je sa onima koji nam dunjaluk znace.Pozelim da na kraju saznam pravi razlog sto su nam se zivotne jednosmjerne ulice ukrizale i dali cemo ponijeti nas u sjecanjima onda kad dodje vakat da izgubimo jedno drugo iz irisa ociju nasih.