Lejlino pismo Medznunu
Ovo pismo započinjem u ime Valdara Koji duše oživljava i mudrosti utočište pruža. On je Znalac nad svim znanim.On je Taj Koji je na svijetu rastavio svjetlo i tminu, i svakom stvorenju, od ptice na nebu do ribe u vodi, nafaku odredio. Njegovo veličanstvo je bez početka i kraja. On je stvorenjima darovao dušu i svjetlom razuma je prosvjetlio, a potom za oboje ovaj svijet upalio…
Šta nam ostaje?! Strpljivost i nada! Šta je život na ovom svijetu?! Samo žurba ka konačistu u kom se kratko zadržavamo. Kako brzo prodju dani izmedju dolaska i odlaska. Ko je mudar taj nece svakom dozvoliti da mu u dusu zaviri. Mudar svoju bol prikriva da se losi od takve hrane ne goje.
Ne gledaj u sijaca koji sjeme prosipa, vec razmisljaj o onome sto ce jednom iz sjemena proklijati. Gdje danas trnje put obiljezava sutra ces hurme brati. Pupoljak koji je jos danas u bodlji skriven, upicuje na ruzu koja ce procvjetati…
Medznun i Lejla-od NIZAMIJA
|